jalizma u Dalmaciji nijesu unaprijed uvjereni, da ov-
dje neće ništa raditi. Varamo li se, pokazat će buduć-
nost, jer ako Socijalist počme ocrnjivati hrvatske
ustanove, napadati hrvatske uglednike, pod plaštem in-
ternacijomale mi ćemo ih upozoriti, da se vrate
natrag & Kamberova puta. Ustraju li ipak dalje, ra-
zumjet ćemo sve. A bude li im list pristojan, skla-
dan, moralan, nipošto bezbožan, tad ne smeta, jer ta-
kav list ne može škoditi u narodu, ččije su stranke na
moralnoj podlozi, a koje se baš najviše bore i za ma-
terijalno dobro naroda.

Ali mi sumnjamo, da Talijani toliko baš ljube naš

uk, pa će mu pokrećati takav list.

: a su O tati nebi bili pokrenuli ni »Pravi
Dalmatinac“, a svi su biljezi, da mu je »Socijalist“
naslijeđnik. Ako se prevarimo neće nam biti žao, ali u
toliko idemo da vidimo, ama kad se sjetimo kako su
do sada pisali socijalistički listovi u Trstu proti dal-
matinskim Hrvatima, i da su ti isti ljudi i oko novog
lista, mislimo da su čudnovati posli.

A u toliko već je glas megju talijanima, da će
prestati ,Pravi Dalmatinac“. Baš sada? Nebi bilo tak-
tično, jer bi svak rekao, da je prestao, kad izlazi ,0-
cijalist“, S toga je bolie. da i dalje izlazi Pravi Dal-
matinac“ da pokrije manovru, & nama i onako ne smeta.

AVN

ANA ——

Barem to.

Dubrovnik“ je progovorio! Katolička crkva, veli
nije popustila nijednome narodu u narodnom pogledu,
pa neće ni Hrvatima; a kad tano sve obratno, jer ka-
tolička crkva u narodnom pogledu nije ništa otimala ni
jednom narodu, pa nije imala što ni popuštati, a što
se tiče Hrvata katolička crkva im je darovala, više
nego drugim. Što je pravo glagoljice, ako nije privi-
legij dan od crkve? Sad neka neki kažu. da nije dan
cijelome narodu, drugi da jest, kao što jest, to Je sgo-
redna rasprava, ali je glavno, načelno, da je katolička
crkva i u tome Hrvatima izašla prva na susret.  Vri-
jedi ovo zabilježiti, jer Srbi znaju, kako je bilo u pra-
voslavnoj crkvi. U njoj sve su bili Grci i sve je bilo
grčko. Carigradska Patrijaršija bila je grčka patrijaršija.
koja je svud, a svima nametala Grke. Ni Srbi, ni Bu-
gari, ni ostali nijesu se nikako mogli osloboditi te gr-
čke propagande i zuluma, dok se nijesu otcijepili od
same Carigradske Patrijaršije, a bili bi se ocijepili i u
Bosni i Hercegovini, tako im bijaše dodijala, da : nije
došla Austrija i imenovala za metropolite Srbe. Ali  0-
vih pojava nema u katoličkoj crkvi, izuzev jedino u I-
stri, gdje zavisi od ljudi, a gdje će se i ispraviti. Eno
ostalih rodoljubnih biskupa, koji dokazuju, da crkva
kao takova zaštićuje rodoljublje. Niti se u nas, i glede
ove borbe za glagoljicu, radi o kakovoj nasilnoj propa-
gandi proti Hrvatima, kako je bilo Srbima ispod grčke
patrijaršije. Muoštvo je svećenika, koji nijesu glagolja-
ši, ali su za to ipak vatreni rodoljubi. Oni svi žele gla-
goljicu, jer smo svi za to, i u nas želja, plemenita i po-
štena da je imamo rasplamćuje duhove, nipošto kakova
mržnja, što bi nas danas tobože raznorogjivala crkva 8
misom latinskom. Tako da se baš na željama sve | 0-
graničuje, a crkva će i želji udovoljiti. O tome ne su-
mnjamo i tu baš sjajno držanje Hrvata i otskače, što
ih _po—barhu..sa mlamališan matiža linkay-što liabav k
molimo Bogu i jer se diče sa svojim.

Dubrovnik“ je uvijek mrmljao i s ovoga na Hr-
vate. Razlog je.jedan i jedini, da on mrzi sve što je
hrvatsko, pa dok se bani velikim slavenstvom, popio
bi nas u čaši vode i radi toga, što mi kao Hrvati ho-
ćemo da budemo svuda Hrvati i pred crkvom i pred
uredima. Ali ,Dubrovnik“ i ovdje radi bizantinski, jer
ne zna drugčije. Onako, kao što Srbi znadu namigivati
Austriji, da Hrvati teže na otcijepljenje, kal god se
Hrvati jače ističu, migao je i Rimu, da nijesmo odani
crkvi radi glagoljice, da time činimo — politiku. Ali

godine; Dubrovnik je dabogme imao svoju raniju umetnu
pojesiju, jer sad se pouzdano znade, da je te godine

re Držić završio svoj rad i život. Ima u Marulića
još vrlo jasnih crta asketisma, koji se tada propovedao
u Italiji, i Broz je vrlo zgodno napomenuo (Nast. vjesnik
T. 2. 138), da njegov Evangelišstarium i De istitutione
bene beateque vivendi nisu bogoslovsko-filosofska dela,
nego i po sadržini i nameni čisto asketični spisi. U Du-
brovniku je donekle takav Mavro Vetranić.“

»Sedma glava tiče se Marulića (njegova prozna
djela) i hrvatskih pesnika iz gornje Dalmacije. Hekto-
rović ne samo da je znao i cenio Marulića (tako i Zo-
ranić i Baraković), nego* je svakako i uzimao ponešto
i% njega, kao što je to pokazao Petrovski. Tragova mo-
'ralisanju ima i u Hektorovića, ma da pisac protivno
(? Ir.) tvrdi, govoreći o literaturi na Hvaru prama
Spljetu. Lucićeve su pjesme najčistiji izraz trubadurske
lirike, i nema sumnje, da je Lucić veći pesnički dar
od Menčetića, kao što nas nisac uverava, U Lucića ne-
ma traga o književnoj zajednici sa Dubrovnikom, ali za
to su Hektorovićeve veze jake, kao što je poznato, i
pisac tim tumači, da su se i na severu i na jugu sma-
trali delom istoga naroda, Ovakvo tumačenje ne bismo
hteli poricati, samo i tome tumačenju treba tumačenja,
a treba uporediti s ovim i što se ma str. 117. kazuje
o vezama Dubrovnika sa ostalom Dalmacijom.

,Osma glava govori o dubrovačkim pesnicima XVI.
vw, uopće. U gornjoj Dalmaciji bila je crkva protivnica
domaćoj knjizi, čega u Dubr. nije bilo. Razlog će sva-
kako biti, čitamo ovde(? Ur.), što u Dubrovnik nije
niksd dopirala slovenska služba božja, te nije bilo ni
ons borbe. kakva tamo nalazimo, Počeci su dubrovačke
knjice nejasni kraj svega dosadašnjeg ispitivanja; ja-
srije biva tek sa Vetranićem, U njegovu kolu najdaro-
vitiji je Dimitrović, i ako najslabijega obrazovanja.
Mlagje se kolo okuplja oko Cvete Cucori'eve; sa Bo-
baljevićem i družinom stupaja na pozčrnica ljudi kla-
sičnoga obrazovanja; amo spada i Mirin Držić, najsla-
biji n vvaje klasične starine, ali po talentu jedan

najboljih. On je kao pisac komedija dorastao talijan
skim vršnjacima. Bobaljević je pravi pesnički talenat,
ali je pevao mahom talijanski, a sve su natkrilili Ra-
- ar: Zlatarić, koji su pripremili zemljište Gunduliću.
ci, koji klasika nisu neposredno spoznavali, dodir-

nuti su ; Burešić, Sasin. Maroje i Oracije Ma-
žibradić. — i tako nam ova glava daje lepu i
tačnu karakteristiku talenata i pravaca.
Jedva ako bi se što moglo dopuniti ili is-

praviti.“
3 004 gl. IX. XXL vrstaj ukti dubrov.

. u se prod
k i ičkim gl Ovd .
KERELLESESE
3

 

on koji u duši mrzi i crkvu katoličku, radi prav;

da crkva nije nikada ni jednom narodu popustila u na-
rodnom pogledu, a s ovim je htio reći, da je tobože
crkva protivnica narodnih pravica, narodnog načela i u
opće narođnosti. Da je tako, gdje bile danas narodno-
sti? ,Dubrovnik“ je s onim htio posijati megju Hrva-
tima katoličke vjere malo malodušja proti onoj istoj
katoličkoj crkvi, kojoj se do jučer prikazivao u odori
kapucina i kojoj je u ime vjere tužio Hrvate radi
Jeronimske afere, da su Hrvati varali crkvu, da su joj
protivnici“

Oduran je ovaj bizantinizam. Ali se on svidja pra-
voslavnim popima i kalugjerima. Promislite, što će u-
živati u sebi, kad čitaju gdje katolički ,Dubrovnik“
čiji se-ljudi koji se pretvaraju većim katolicima i od
Pape, govori otvoreno u katoličkom gradu, da je naša
crkva protivnica i dušmanska narodnosti !

Jadnici duhom oko , Dubrovnika“ imali bi se ba-
rem osvrnuti na okolo rogjenog im grada, te zaviriti u
njegovu istoriju, da se uvjere, kako luduju. Zar naš
Dubrovnik ne ima biti mnogo i mnogo haran crkvi
svojoj za slavu svoju. Neka odgovore sve one crkve,
koje su u znak harnosti gradili stari Dubrovčani Neka
odgovore uspomene sviju velikana dubrovačkih, svjetov-
njaka i svećenika, koje je najviše vjera zadahnjivala i
sokolila, da onako žarko ljube svoj narod i rodnu im
grudu.

A ,Dubrovniku“ poručujemo: za ljubav popa i
kalugjera pravoslavnih, tvojih pretplatnika, ostavi barem
na miru živu vjeru ovoga katoiićkog grada.

vjetovnjak.
Postalia.
VI.

I pisac ovih redaka mogao b' navesti više sluča-
jeva te vrsti, ali kratkoće radi spomenuti ću samo ovaj:
Desih se jednoć u Beču na brzojavu kad je jedan ku
ćarac iz Imotske krajine predao brzojavku za Katune.
Brzojavni činovnik primi brzojavku, zaviri u jedan Ime-
nik pa u drugi i vrati je kućarcu s opaskom da u Ka-
tunima nema brzojavnog Ureda i zato da mu je ne
može primiti. Bijedni fućarac natuknu nešto švapski
što se je dalo razumjet da je on iz Katuna i da tu ima
brzojavni Ured već od mnogo godina. Ali činovnik ga
ostavi na cijedilu. Priskočih tada ja u pomoć kućarcu,
a činovnik ni pet ni šest već oba Imenika meni pod
nos, da se sam uvjerim. I sbilja! Katuna nije bilo ni u
jednom ni u drugom Imeniku, kao što ih na žalost još
ni dan danas nema. ,Gospodin kaže da nema a i knji-
ga to uči,“ rekoh kućarcu, a on uzdahnu, nekako me
žalosno pogleda pa zaupi: ,Valaj bi zaista bolje i bilo
da nema, kad mi i onako nije koristi, jer eto nužda
me stisla a ne mogu kući brzojavit. Vrag neka to ra-
zumije.“ To reče i jadnik ode

Dok sam predavao moju brzojavku, sve sam mi-
slio na bijednoga čovjeka, te promislih da nijesu možda
Katuni napisani po zloglasnoj kovačnici kako to ire-
denta hoće. Ne prevarih se! Jer sbilja Katuni, ubavo
selo u našem Zagorju, napisano je bilo onda i još je
i danas u oba Imenika, Bože mi prosti, ,Cattuni“ !

NU Jedice,
u dugo %po-

ih i mnogo drugih, ali da ne idem prem
menuti ću samo gdjekoju, kao n. pr.

1. Ima mjesta van Monarhije što se zovu kao i
njeka naša i što su uvrštena u Imeniku  Dočim naša
nijesu. Sto se otole dogagja? Ako ko preda brzojavku
za dotično mjesto u Dalmaciji, ova bude proslijegjena
u ono mjesto van Monarhije koje se isto (ili slično)
zove, Evo slučaja: Ako ko brzojavi iz Beča u Šibenik,
njegova brzojavka poći će u Srbiju, jer je samo onaj
Šibenik u Srbiji uvršten u Imeniku, a Krešimirovog
grada, kamenog Šibenika, ta brzojavka ne će nigda
knemo važnije momente, koje smo čitajući zapazili.
Sveze sa narodnom lirikom u najstarijoj  dubr. pojeziji
očevidne su, pa i pisac s nekim razlogom drži, da one
narodne“ u Ranjininu Zborniku nisu čiste narodne, a
umetna poezija u Dubr. da se razvila iz narodne pod
uticajem talijanskim. Najveći je trubadur H. Lucić,
hvarski pesnik, što je već napred napomenuto. Marin
Držić je posljedni od pravih trubadura. Te lirike, isti-
na, ima i kasnije, ali je preobučena u klasično ruho;
tako u Ranjine i Zlatarića, gde je klasicizam nadvladao.
Pokladnu liriku stvorila je renasansa, ma da ni u njoj
nema humanistične učenosti. Čubranović je pretekao
svoje učitelje Talijane; on je pravi pesnik i umetnik.
,Jegjupka“ je vrsta pokladne drame, koja se u Italiji
zove contrasti ili farse, samo što ovde nema dija-
loga. Nalješkovićeve ,Pjesni od maškarate“ nisu zbirka
nego celina, pa tako spada i on moga nlaslednike“
Čubranovićeve, Produktivni i svestrani Mavro Vetranić
nije bogodani pesnik, ali je najmarkantnija pojava; do-
bar je političar inače moralista i asketa (XII. glava).
Ranjina i Zlatarić podigoše liriku do visine, na kojoj
su se samo držali pesnici XVII. veka, ali više nisu otišli.
Bobaljević je najveći talenat, Ranjina vredi za dalji
razvitak knjige. a Zlatarić po svojim prevodima, Za o
ve dvojice prestaje književnost biti diletantska; ona
postaje umetnost, na koju su pozvani samo  podobm i
voljni ljudi. — Epska pojezija nije imala u Dalmaciji
svoj razvitak, nego je odmah bila odjek talijanske ono-
ga vremena. Mi mislimo, da je tako i ina samo bi
valjalo još bolje poznavati i jednu i drugu književnost,
I Zoranić i Baraković slabi su pesnici. Hektorićevo ,Ri:-

os
=

suviše pouke u njemu. U Zoranićevim Planinama ogle-
da se sve, što je do tad u Italiji bilo u književnosti
Epska pojezija dalmatiuska ovoga vremena kreće se u
vizijama. I ,Razboji od Turaka“ slaboga pesnika A. Sa-
sina vizije su, jer ih vile kazuju. Srećniji je u izboru
građe i u obradi Brnja Karnarutić, koji je opevao ,Va-
zetje Sigeta a“, samo je ova epska pesma ipak
nSrokovana gre vrednija za istorika nego za este-
tika. U XVIII glavi ističe se vrednost dubrovačkih pri-
kazanja prema dalmatinskima; ,Posvetilište Abramovo“
najbolje je prekazanje i uopće najbolje Vetranićevo, de-
lo. Lucićeva ,Robinja“ nije narodna drama, jer kontrast

 

ugledat. U imeniku
glavnih, ne može ni ovoj da oprosti fišek; pa piše, qzi
nugoru,
brzojavkom iz Kaštel Sućurca,

jer je

je samo ,Sebenico“!!! Na isti na-
n, ako ko brzojavi u Rijeku,
kao što se je eto nedavno dogodilo sa jednom
o čem je bilo govora u |:
Hrvatskoj Kruni“ od 11. tekućeg mjeseca. A to zato
samo ona Rijeka u Crrojgori uvrštena u imeni-
ku. Za našu Rijeku Imeniku je samo nFiume“ ! Ovako-
vih bi se slučajeva moglo nabrojiti silesiju.

Ovo je baš glavni dapače najglavniji uzrok što
su u nas kriva upućivanja brzojavaka na dnevnom redu.
2. Po $. 21. na str. 17. Log dijela brzojavnog ci-
jenika, odnosno po članku XX. Pravilnika g *ternacijo -
nalne brzojavne službe, ime brzojavnog Ura kuda je
upućena brzojavka (opredjelište) računa se kao jedna
riječ samo onda, kad je to ime napisano u brzojavci
na način kao što je isto upisano u pomenutom Imeni-
ku brzojavnih Ureda izdatom u Berni (,Nowencla-
ture ....“), pa sve da u tom imenu ima i više riječi
kao n. pr. ,Sućuraj na Hvaru.“

Ako dakle ko preda u Dubrovniku brzojavku za
Supetar na Braču, a činovnik mu se smiluje te mu je
primi (jer — kako rekosmo — to ne bi imao, pošto
Supetar na Braču nije uvršten u nijednom Imeniku),
on će platiti za samo to ime 18. potura, naime kao
za tri riječi; dočim za isto mjesto koje Puljiz piše ,San
Pietro della Brazza“, dakle četiri riječi, ko brzojavi pu-
Liški plaća za ime samo 6 potura! Dakle Hrvat (uro-
gjenik (za samo ime mjesta, koje nosi tri riječi, plaća
18 potura, a Puljiz (dogon) za ime istog mjesta, koje
u njegovu jeziku nosi četiri riječi, plaća samih 6 potura!!
Je li ovo pravednost ne ću da odgovori gospar
Pattay, nego kojemudrago dijete od dva Petka!
Hajdemo dalje!

Recimo da jedan naš zemljak preda brzojavku za
pomenuto mjesto u Ćili (Chile, Amerika), a kad bi mu
je slučajno dotični činovnik primio (što bi dabome bilo
moguće jedino kad bi predavaoc znao i kazao da to
znači ,S. Pietro della Brazza“) promislite taj bi čo-
vjek morao platit za samo ime mjesta (čujte!)
14 kruna i 80 potura više nego da bi u isto
mjesto brzojavio kakav onamo naseljeni
Puljiz!!!

A to je sve zato jer u Imeniku nema Supetra na
Braču nego kako iredenta hoće ,San Pietro della
Brazza.“

Predlažem (a i gospoda Handel i Pattay mislim
da su složni sa minom) da se riječi pjesme ,Oj divne
li Dalmacije“ promjene u ,Oj srećne li Dalmacije“ !

3. Pošto u uvodu brzojavke — kako već rekoh —
ima biti upisano ime Brzojavnog Ureda onako kako je
to upisano u Imeniku izdatom u Berni, (u kojem su
imena mjesta napisana po Olimpi,sko-poštarskoj kova
čnici u Zadru), dogagja se veoma često da čeljade ne
zna okle mu brzojavka dolazi i valja da obija od ne-
mila do nedraga, ne bi li mu ko to odgonenuo.

Pred malo dana zaustavi me na Poljani jedan se-
ljak moj prijatelj i vas zabrinut zamoli me bili mu
znao kazati okle mu je stigla brzojavka, koju je u ruci
imao. Molio sam brata reče — da mi brzojavi, kad
se vrati iz Mostara u Orašac i kad opremi posao. Sad
mi on evo brzojavlja — a ne znam okle — mYala da
ne će.“ Ma što ne će, ja ne razumijem? Pak vkle mi
brzojavlja ? Jet još u Mostaru, oli je na putu, oli se
je vratio doma? Derijtezofi A?! a Bog će tebi, prouči

" Uzeh brzojavku u ruke i pogledah. Bijaše iz ,Val-
dinoce,“ Jedno mi se oko nasmija a drugo šćaše da
proplače. Uočih seljaka i rekoh mu: Po Bogu brate,
to ti je iz Orašca. Ma gdje to piše, trista mu kijameta,
ta i ja znam čitat, on mi odvrati. Evo ovdje, rekoh,
i ukazah mu ,Valdinoce,“ On stade da se krsti, pa će
ti u neke: ,. .. i ne uvedi nas u napast. Rodio sam
se u Orašcu, u njemu živem evo 40 godina, pa još ni-
jesam čuo niti je to moguće da se moj Orašac zove
pvala da ne će.“ Oli ne će oli hoće, moj dragi, odvra-
tih mu, istina je što ti govoriš, ni ja nijesam znao ne-
Njegove pastirske i plautovske komedije zaslužuju mo-
žda i više pažnje, no što im je pisac dao; sa Držićem
je komedija. kako :+e ovde veli, došla do najviše tačke, pa s
njime i iščezla. Jedina mu je pogreška slaba kompozicija.“
Dalje recensenat opaža — a priopćujemo u izvo-
du zbog nestašice prostora — da pisac nije dobro ista-
kao, kako se za preporoda narodni jezik dovinuo svo-
jih prava i da nije spomenuo konsule kao posrednike
među Dubrovnikom i Italijom; misli, da nije pravo tu-
mačiti duhovnu liriku s konservativnošću Dubrovnika a
idilsku pojeziju iz prirode Dalmatinčeve, jer i jednoj
i drugoj pojavi ima uzora u Italiji (Koliko se a sje-
ćamo pisac samo kaže, da je uzrok. zašto su Bubrov-
čani idilsku i duhovnu poeziju gojili više nego druge
vrste, tražiti u sklonosti anatrenju i u odanosti prama
starijim pjesnicima. Op. Ur.). Osobito zamjera piscu,
što je Dubrovnik nazvao hrvatskom Atenom, jer kaže
,t0_je u najmanju ruku neobjektivno, Ostavimo mi sta-
re Dubrovčane dajbudi njihovu slovinstvu“, Ispravlja
zatim godine rođenja Držićeva i smrti Lucićeve, a ne
zadovoljava ga tumačenje jedne nar. pjesme u Ribanju
ni alegorija Vetranićeva ,Piligrina“, Bvršava ovako :
"Stil u ovoj knjizi ima nešto teško i
hrapavo. Treba samo uporediti, kako je ovde ispri-
povedana sadržina ,Piligrina“ sa nemačkim prevodom u
»Arhivu“. Jezik pored običnih pi ka u hrvatskih
pisaca ima i takovih, kojima se n+ bismo/nadali od struč-
njaka filologa. Zabeležili smo nekoliko uz put različite
vrste, od kojih neke pokazuju slabo oseća-
nje za jezik. Za sintezu kulturnih i knji-

e bez o svoju A
Ovako kritičar, Mi ne možemo da odlučimo u spor-
Him pitanjima o književnim ZRIN, tko ima pravo,
jer nam nedostaje spreme, ali nam se čini, da kritičar
onim primjerima, kojim hoće da dokaže slabo 08e-
ćanje za jezik, nije dokazao ništa On nabraja 65
primjera, nu od tih mogu vrijediti kao sintaktično po-
grješke - u knjizi od 860 str! — samo: prevodili iz
latinskoga, prilike da sam vidio, zaljubiti koga, u-
gledati se u koga, svijestan česa, šestorici go-
spođa, a od ostalih ka prosti su lapsus cala-
mi: lebdenje, stidili, zmajovski, smrjeka,
udubio, mj. lebđenje, stidjeli, evski, udubao, se.

 

go za Orašac, ali tako sad hoće oni onamo na guvern g
brzojavka će poći u Cr-|i ma Direcijoni gospar Pattay

ževnih prilika XVI. veka u Dalmaciji trud | nošću
banje“ moglo bi se nazvati idilski epos, kad ne bi bilo | piščev e

da se Orašac zove Val-
Valdinoče, Aratos ga bilo njemu i njegova ,velada ne
će“ kako li si mi ono reko, seljak će mi na to, a tebi
hvala što si mi protumačio, pak ode. (Slijedi.)

Pišu nam s Kliševa: Postalia su rek bi epohalno
pitanje — list ,Crvena Hrvatska“ predan je na dubro-
vačku poštu i muhur mu udaren na 18. Aprila. |U Tr-
steno, selo, gdje možeš s lagjom u dvije ure iz
Dubrovnika stignuti, došla je stoprv poslije četiri
dana, t. j. na 22 Aprila. Iz Trstenoga u Orašac, gdje
se može pješice u 20 časa, došla je opet poslije
dva dana, t. j. na 24 Aprila, i tako sam bio sretan
da moj list iz Dubrovnika do Kliševa, putuje lijepih
osam dana! Molim do koga je da stavi malo reda,
jer ću i ja obrnut kožu naopako.

— Tučbi g. pretplatnika pridružujemo i našu, i mo-
limo do koga je da uredi. Dokaz istinitosti navedenog.
želi li Uprava ili Ravnateljstvo Pošte, naći će ga kod
nas. Uhvamo da će javna tužba uz dokaze, polučiti
cilj, toli više kad pošta ide svaki drugi dan u Trsteno.
: Uredništvo.

f — at do

Rastresenonapuhanomu.

Žalim, rastresenonapuhani moj, da si pogriješio
adresu, te ostavljajuć g. Trnu da ti uši otegne a geni-
jalni nos izbode, ja kao pošten čovjek, mili čombo moj,
što je krivo adresirano vraćam ti s preporukom, da taj
tuš sebi na glavu izliješ, ako zna, da ti se tako ugri-
jana mašta i moždani ne povrate u normalno stanje,
jer rastrešenost uz napuhanost, može te do belaja do-
vesti. Ne vjeruješ li meni, a ti se propitaj kod svojih
orakula, pa će ti 1 oni, ako ti dobra žele kazati, da
zadnji tvoj tuš nije drugo, nego buncanje febrilno-
frenetične mašte i moždana. Kao prečasni pak, držim
za dužnost, da ti uz povraćeni tuš, pošaljem i neke
prigovore, koji u tvojoj noćnoj genijalnosti na svijetlo
prodiru. Ne stavljaš se jadniče, da je takog fanatika
stvorilo baš ono, čemu se ti u tvom tušu rugaš, evan-
gjelje naime današnjih kalugjer-popova. Na žalost su
znali, da ti srpstvo do fanatizma ucijepe, & da su ti uz
srpstvo, Bog da prosti, barem iskru vjere ucijepili! Ne
očajavaj, ne plači toliko za poganskom dobom, za te
ona, mili moj čom*o, i danas postoji, kad maj svetije
hristjanske amanete onako u ruglo bacaš. Tvoj će Pan-
teizam zaista spasit srpstvo, jer je po njemu božansko
i ono, što se iz tvojih ugrijanih moždana suče.

Kažu neki, da se u politici ne traži mo-
rala. Ko su ti neki, geniju moj? — Srbakovići bez
sumnje, jer sam u svoje uši čuo te riječi, od jedne
tvoje srpske perjanice. Pa da toga i nije, tvoje nedu-
brovačko klepetalo to nam svjedoči, koje se vrti kako
vjetar puše i kako zna da će bolje postignuti svoju
krivnu namjeru.

Što te je pak navelo. dragi čombuline, da si rad
bokeške noći, na prečasnoga udrio? Razumijem dobro;
prečasni su tvojoj elique što i more ribi. Digni bisku-
pe i svećenstvo, vatikan i jeronimsko pitanje, glago-
ljicu i Štadlera, što bi ostalo tvome ne dubrovačkom
klepetalu? Umro bi, per mancanza di respiro.

La fine giustifica i mezzi. Čije je to geslo?
Tvoje i tvojih, .čombuline moj. Svrha vam je uništit
Hrvatatvo na čemu birat srestva? Hrvati vape glago-

ne dubrovačko klepetalo na nju udara, i u svojoj me-
galomaniji mješa je s universalnošću crkve. Pohrvaćenje
ureda traže Hrvati, to bi imala biti sveta želja i Srp-
stva, ako ga ima, ali ne, jer to traže Hrvati, vi se
opirete i u svoje skute krijete i primate pijavice sla-
venskoga roda i plemena. Jesu li ti, čombo moj, pre-
časni pojeli objed ili večeru? Mislim da nijesu. E pa
čemu ih napadaš? Jer ti dižu obrazinu s umišljenog
genijalnog lica, i ne dadu, da nam narod stramputicom

Slijedi u Priloga.

 

Soko-grad u Konavlima.
piše Miho Kusjanović.
u.

a za 2 goro uzdiže se još nešto zidina
uvanije oje va mogu menut, te uprav
grehota da je taj dio aičšino ppešba. pm

Pošto je nutrnjost razorena nemoguće je ocrtati
razregjenje prostora. Jamačno da je trebalo da tu bude
družini soba za spavanje i kuhinja; sprema za hranu
i za oružje, g naravski u dnu srca Sokolova sprema
zaire. Kad pogledaš s vrha Sokola put ko strane,
(ne sjevera) puče ti divan i prostran Pred to-
bom se izvalilo ko na dlanu ruke glasovito polje Ko-
navosko, dok sa dede neprohodna gomila omašna ka-
mena proteže se daleko u planinu. U megjama okolni-
jeh baština vigja se lijepo otesana kamena ispremje-
šana sa svakovrsno kusastim, što se je sa Sokola

diglo.

Aku nećemo suditi veličinu i imi tnost Soko-
grada po onome kakva ga vidimo i kako je položen,
te ćemo zaista po njegovo dugom vijeku, znamenitosti
i svrsi. Časnu je zadaću imao: da straži nad okolicom,
te pripazi, da ne bukno kakova buna

 

hrišćanskog i muslimer: istaknut; sva je | ka i možda još dva tri izraza! nije U
prilika, da je post * Nanica*, ž ili va some čižnantke i u ljijeći. Do- ( bile e O i
mo. se ne zr vne drame | puštamo, da se u pisca jako osjeća dubrovački način/u 2.3 biće pružala prostor, & da svaka
Interlov , original u | govora. ali se u kritičara još jače ističe istočni. si mjesto, od bombarada do postelja.
e ie k je prevod s. POE RAVA knjizi NEDA io ž Spomenuh već kod prvijeh redaka da su tragovi
sa e en na teme u tom a ako oprezan, da ne nekakva bunara. bunar“. .
lju Pav \ vrednih mo: | je dobro, kao Kir a tra > kezzandaicizečbi g dea siteova, i otad
menata darina Držića. | gvožgje, da ga se kuje u pravila. 1) Arehiv fitr alavische philologis XXI, *ves,

 

ljicu, ta nije na ušttb Srpstvu, ali jer jo Hrvati ištu, ,