Prilog ,Orvone Hrvatsko“ br. 18.

 

svrneš. A nije li ovo dužnost, čombo. mili svakog pra-
vog i duševnog patrijote? Ko napada grčko-istočno sve-
ćenstvo, što ovo brani i uzdrži srpstvo? Ko mu ispe-
cijonira dušobr žničku službu, propovjedanje, djel;enje
ramenata i ostalo? Hrvatski su listovi u tome čisti,
a vaše ne dubrovačko klepetalo? Rek bi da je to neki
omnia list za popove. Pamtiš li još onu Brgatskog
pelana? Jesi li zaboravio onu Čilipskog župnika? Tu
se i biskup pozivlje, i gospar Antun ima obraza. da di:
jeli još uskrsna jaja, baš onome župniku, koji ga je vi-
še od jednom: kruhom nasitio, dok je još gimnazijske
klupe grio. Pa još imaš smjelosti, čombo moj, da na
pošteni svijet apeluješ? Sakrij se i srami.
to se tiče pak moga blagosova i tvoje duše, obra-
ti se onim, koji su te duhovno vaspitali. a ja bi ti
s moje strane preporučio, da se javiš kakvom kefalo-
specijalisti, jer me je sve strah, da ti vrag nije odnio
pamet. Sad se slobodno moj rastresenonapuhani, ispu-
haj na tvoga Prečasnoga.
ODD OJSNE DA

Hrvati i ,,Srbi“ (Vlasi)
u Bosni i Hercegovini.
V

Po tome, laž je, da su Vlasi Bosne i Hercegovine
imali ikada predstavnike i svoja odredjena miesta u
Vasiljenskom Sinodu, u mješovitom savjetu i u cijeloj
upravi patrijaršije u obće, a naročito oni nisu, kako
jur rekoh, imali ikakvoga uticaja pri popunjivanju mi-
tropolitskih stolica i pri izboru vaseljenskog I'atrijarha ;
niti su se grčki episkopi ikada osvrćali na zahtjeve i
odnosne želje svjetovnjaka grčko-istočnjaka Bosne i
Hercegovine, kada su se u carigrađskoj patrijaršiji rie-
dari razna pitanja vjersko-prosvjetnog značaja, a koja
su izravno inače ticala i odnošala na bosansko-
hercegovačke prilike.

Kada su Grci na Carigradskoj Patrijaršiji opazili,
da će im umaknuti mastan inače kolač u onim hrvat-
skim zemljama poslie okupacije Bosne i Hercegovin«.
tada su se u zvaničnom izdanju zakona i pravila.
koja se odnose na uredjenje vaseljenske patrijaršije,
objelodanjeno 1888. god. u Carigradu, pod nadzorom
naročitog odbora, sa naslovom: Obći Praviluići“,
— sjetili napokon i Bosne-Hercegovine, ili, kako su
lukavi Grci patrijaršije carigradske one zemlje nazivali
do prije austrijanske okupacije, — ,bosanskog vi-
lajeta“; ali za turskog vriemena. nisu niti čuti htjeli
za kakovu ,srbsku narodnu crkvu.“

Iz ovoga čitatelji jasno vidjeti mogu, da se dana
šnje tražbine, grčko-istočnjaka iliti Vlaha onih hrvatskih
zemalja, ne osnivaju na historičnom pravu, pošto se to
njihovo umišljeno pravo nije prostiralo na učestvovanje
pri riešavanju i useljivanja stvari, koja su se inače od-
nosila na vlast patrijaršije i otomanske Vlade; pa je i
posve prirodna stvar, da bo anska Vlada ne može do-
zvoliti grčko-istočnome elementu da imade svoju pose
bnu i svestrano prostranu crkveno-školsku samonpravu,
a niti može ova dozvoliti, da ih ovaj posve nezavisno
uredjuje za svoje mjestne prilike i potriebe; a niti mo-
že pristati da samostalno djeluju crkveno školske obći-
ne, bez ikakvoga nadzora nadležnih z*maljskih i crkve-
nih vlasti.

Iz navedenoga. nesumljivo izlazi, da je sva dana
šnja buka i kalabuka grčko-istočnjaka u Bosni i Her-
cegovini o umišljenome pravu ,srbskog“ uaroda da uče-
stvuje odlučujućim glasom u crkveno prosvjetnom za-
konodavstvu onih hrvatskih pokrajina, samo jedna bez-
sramna i tendencijozna agitacija i artificjalno komeša-
nje, kako bi sistematično stvarali neprilika bosanskoj
Vladi u prvome redu, a odma poslie, Europi dokazali;
da su oni tobož progonjeni, i kako se njihova prava (?!)
krnje, a da u svemu tome katolici i Hrvati igraju od-
lučnu ulogu, jer da oni baš rogobore protivu napredki
i procvata njihovih vjerskih svetinja i narodne im ,srb-
ske“ prosvjete.

Premda je bosanska Vlada nastojavala i nastoj
danas, kako možda nikada prije, da ugodi i zadovolji u
svemu i u svima prohtjevima grčko-istočnjake; premda
se prama njima pokazivala do nevjerojatnosti popust-
i i predusretljiva, u interesu što skladnijeg i što

ržega: riješenja crkveno-školskog pitanja, sve je uza-
lud bilo, jer ne samo da ni u čemu nisu krenuli na
pried stvari, o kojima je vlada radila, već su grčko-
 istočnjaci još većma stali napadati katolike, S. O. Papu,
biskupe i svećenstvo, a Bosansku Vladu nazivati ,ino-
vjernom“ i da ona upravo koči sa njezinim ,rim-
papskim“ sistemom, njihov. napredak u korist tobož_Hr-
vata i katolika. .

Napadaju i njihovu  Patrijaršija Carigradsku, jer
da su uvjereni, da bosanska Vlada radi drugim putem,
t. j. preko Carigrada, t. j. da hoće poništiti sva da-
vna (?!) prava: ,srbsko-pravoslavnog“ naroda u Bosni i

minje prof, Jiriček?? Valjda će biti, nego, zašto ga krsti

tim imenom, ako je razumjevao taj bunar ili neki sada
dušeni izvor nedaleko Soko-grada, koji po velikim
išama probije ?

Kad i kad -— nastavlja isti prof. — mogao je ko-
god s dopustom odalečit se iz kaštela dolje u sela,
k Subtus-Sochol ili k Podgragju i na Mrčine. Nijednu
ženska nije smjela u tvrgjavu i supruga kojeg bolesnog
vojnika morala je imati osobiti dopust od Vijeća (Ratho-
collegiums) za sadržati se u tvrgjavi. ')

Ako bi kogod protiva ovim zabranama skrivio, to
je bio bez ikakvog obzira kažnjen. Nije se gledao ni
vlastelin ni kmet; ni kastelan ni vojnik God. 1504
na 24. oktobra bio je za kastelana na Soko gradu ,D,
Helius de Cireva (sic) poeta“ *) i prebivao je do 18.
junija 1506. pošto ga tada zamjeni Ivo Mar. Jo. de
,Crieva.“

Ovaj llija (Helius), o kojemu 5 Jireček bijaše
glavom naš slavni poeta laureatus Ilija Lampridije Cri-
jević, koji je primio u Rimu lovor-vijenac za svoje pjes-
me. On se je e o zabranu republike, te je mo-
rao da pretrpi i dosugjenu mu kaznu. Bio je tužen od
nekog soldata Živka Petrojevića iz Zatona *) ,de muli-
eribus receptis in castellum Socholi per castellanum.“ *)
Ko su bile ove ,mulieres?“ (žene) — pita isti prof.
Jireček — pak nastavlja: ,Bijahu li to ženo soldata,
bijaše li svojta onda 41. godišnjeg Ilije, bijaše li ista
njegova žena s njezinijem malašnijem ćerkama, bijahu
li zar kojekakve prijateljice? Vijeće umoljenijeh (Con-
silium ram) nagje na 9. avgusta 1505. da je pje
snik kriv. Sa 27 glasova proti 12 bi ae pe-
s ga me riječima. nego djelom (,de factis“) te
s 22 glasa 17 za pet godina bi isključen od
mei nofficiis et beneficiis communis nostri,“ Manjina
je bila za isključenje na četiri godine. %.  (Slijedi.)

ea tO ine po
kastelanu.“ 6) citirana. i

Consilium
in causa

 

in minori consilio gontra
presenti con-
1. (Secanda para ece, de induciando).
lelium pro  fallfto,
im
Sec.

»

<

=
3

ca o iptu
ete.

I tijedi M M:
za s a:
, 9. August. 1808. Prima = de M

 

Hercegovini. O njihovima episkopima ili mitronolitima,
išu baš groznih stvar'h, te vele, da je ove, bosanska
Viada. podpuno sebi podčinila, te da su saznali pravi
smier ,inovjerne“ bosanske Vlade, zašto, ona —
usprkos njihovih u svakom pogledu (tako oni o sebi
vele) odličnih i podpuno spremnih obnova, — du ipak
popunjava mitropolitska miesta u Bosno-Hercegovini sa
osobama, koja da nisu iz njihove zemlje, i zašto na bo-
gosloviju u Keljeva ponamješta prof-sore, a da_ po sred
njim zavodima i konsistorijama popunjava miesta sa
ličnostima. koje da nisu iz Bosne i Hercegovine. Tvrde
Vlasi, da oni već znadu kakovu nepoštenu zadaću ima-
du sve te seobe ; da prilike zemlje njihove ni malo ne
poznaju. a da su to pokazali njihovim dosadanjim ra
dom, a da niti prama njihovoj otačbini imati mogu one
ljubavi. koja da je njezinim sinovima već urodjena.
a sav se glas pako deru po novinama. kako se
nebi njihovi sinovi dali wpotriebiti na one šve opake i
izdajničke svrhe, kojima da su podlegli oni. koji uisu
skopčani porieklom i rodienjem sa njihovom milom otač-
binom — Bosnem i Hercegovinom, naime grčko istočni
Mitropoliti i bogoslovni profesđri! Doista, krasno pri-
znanje !....

Dakle, vidjeli smo. kako Vlasi u tim hrvatskim
zemljama sude i misle o svima onima grčko-istočnjacima,
koji nisu rodom iz Bosne i Hercegovine; uvjerili smo
se napokon, kakovo oni mišljenje imadu o njihovim
Mitropoli'ima i višjemu svećenstvu, uobće njihove vje-
toispovjedi. pa nije nikakovo čudo, ako o dićnome bi
skupu Buconjiću._i o mvčeničkome nadbiskupu Stadleru
i ob ostalome katoličkome svećenstvu i redovništvu
uobće, a o prvacima hrvatskoga naroda napose, onako
zlobno, a pogriešno i strastveno sude, kao što to mo-
žemo čitati po njihovima političnim listovima i književ-
nim smotrama.

Dr. J. X.

(Dalje sliedi.)
Naši dopisi.

Skadar, 20. Aprila.

Dne 5 0. m. oko 11 sati jutra prepukoše puške
kod ,Hotel Europa“, u Rus-ulici, za mlinom.Has Like,
i mnoštvo doleti uz policiju i vojnike, i vigje dva ći-
novnika mjesnog suda, jarmena i izraelićana ogreznuta
u krvi, olovom na.toliko mjesta pogogjene. Prenesu ih
najprije u ,Hotel Psarofugis“, a nakon nekoliko ura u
vojničku bolnicu. Oni su bili poslati iz Carigrada sa
još drugih 7 činovnika. Narodu to nije bilo milo, te je
prosvjedovao kod Guvernera Saćir-pase, koji je odstu
pio, a novi nije još stigao. Konsuo ruski je otišao u
zamjenika Guvernerova i zaište da se krivci pronagju
i osude; a da mu je ovaj odgovorio, da to nije mogu-
će, kako ni Rusiji ne mogu doći u trag glavnim nihi-
listima. Arnauti nijesu za stavno to ubojstvo učimli
jer oni ne ubijaju inostrauce, a da su to namislili nebi
bili prikazali guverueru svoje molbe, kojim su smijer-
no molili da im ne sude inostranci. toli više jer dobar
dio parnica oslanjaju se na propisim  vjerozakona tur-
skoga. Po svoj prilici ubojice bi imale biti talijanci,
jer ima 10 godina što se talijanci amo utvrdiše, i što
njihova stranka svaki čas buni u korist Italije i Crne
Gore. Bude li što novoga, obavijestit ću vas.

Lastovo, 21. travnja 1903.

(Nevolje u Dalmaciji i Vladino djelo-
vanje na ekonomskom polju — Siromaštvo

mraz na Lastovu.)

Današnje ekonomsko stanje Dalmacije duboko je
palo. Da se podigne opet, morala bi se stubokom pre-
okrenuti sva dosadašnja politika Vlade, te sve njeno fi-
nancijalno i ekonomsko djelovanje moralo bi imati čvr-
šću podlogu, podlogu pravičnosti i istine. Jer, ma ko-
liko ona isticala svoje tobožnje djelovanje na gospodar-
stvenom polju, prestavljeno u odnosnim obznanima ua
papiru, trubila ona, koliko hoće, da i materijalno pot
pomaže narod, šaljući nekoliko stotina klg. kukuruza
ili što sličua — erno ostaje na bijelom: Dalmacija pro-
pada danomice i to baš ponajviše krivnjom Vlade same.
Ona milostivo zahvaljuje i prigiba pokorno glavu, jer
je bečkoj gospodi na svu viku naših zastupnika jedva
palo na um, da i Dalmaciji dobace izglogjanu kost —
nekoliko hiljada kruna, mješte da im otvoreno dobaci :
narod skapa od gladi — dajte! Pratimo li dom. v jesti
naših novina, svud čitamo samo u bijedi i nevolji, svud
plać i jauk, svud jedan vapaj: dajte! A Vlada da sve
to uguši, šalje nešto kukuruza i nekoliko hiljada krupa,
od kojih — pitamo — koliko je svaka pojedina Općina
imala koristi, koliko pak pojedinac? Tako stoji s tim
djelovanjem i potpomaganjem. Naprotiv je činj nica da
Vlada zemlju i narod do krvi sisa. Tu su nameti, po-
rezi, lične dohodarine na — glad i dugove: i tko bi sve
to nabrojio!

Što tišti svu Dalmaciju, to tišti i pučanstvo ovog
otoka: njega možda najvišo. Ima 5-6 godina, što zem-
lja ne nosi. već dapače oduzima. Godina za godinom

O postariku i razvoju
vojničkih i gradskih muzika“) s osobitim obzirom
na postanak i razvoj gradskih muzika
u Dubrovniku.

Piše Josip Onyszkiewicez.
I.

 

Muzikanti su učili i učili,. i muzika je prilično
napredovala, ali u to nastane nekakav nemar, nekakva
apatija za muziku, nestade prvog entuzijazma, tako da
je ,Slovinac“ bio prinugjen u br. 12. g. 1880. napi-
sati ovo: ,Gradska muzika nas često razvedri i uprav
dičuno popunja prazninu otkad smo ostali bez vojničke.
Zato bi trebalo, da gragjani se spomenu od svirači, koji
su potrebni ljudi i ne mogu od prilike srčano se po-
svečivat filarmonici, kad im je prazan trbuh. Naša Op-
ćina imala bi tu prva priteć u pomoć i ugledom po-
tegnut za sobom naše imućnije gragjane jer ezempla
trahunt, kao što je učinila kad su se kupovali novi
istrumenti poslavši upraviteljstvu muzike f, 400. Ti in-
trumenti još se nijesu sasvim otkupili, što je ne malo
zazorno po nas Dubrovčane. Dakle na neki način treba
pomoći, ili umnoživši članove što plaćaju mjesečno
upraviteljstvu muzike 50 novč. (ima ih samo 100, što
ne dotječe ni plaći vrijednoga učitelja Grossmana) ili
dobrovoljnim prilozima. Mi svjetujemo dakle upravu
muzike, da se što prije olrati gragjanima. Nadao se
temeljito da će se svak ozvati.“

Tako je potrajalo sve do 1884. godine, biva mu-
zika je bila i zvala se ,gredska glazba Dubrovačkog
Radničkog Društva.“ One godine pako ,Dubr Rad
Društvo“ ne htjede više radi materijalnih razlog uz:
državati muziku, tako da je bilo potreba da se sasta-
ne odbor, koji da izradi posebni ustav i da se muzika
ustroji kao društvo po sebi, 'To.se odmah i učini i Na.
mjesništvu bi poslan ustav da potvrdi muziku kao
društvo po sebi s imenom , Dubrovačka Gragjanska
uzika,“ Kroz malo dana. (dogje od  Namjesništva po:
tvrgjen ustav, Od tadar je cva muzika kao samostalno
društvo počela bivstovati, te se uzdržavala mjesečnim
doprinosima članovi i općinskom potporom. Kasnije joj

iguuta općinska potpora te se uzdržavala, ko što
se još i danas uzdržaje mjesečnim doprinoscimi čla-
novi. Do godine 1885. bili su članovi gragjuni bez ra-
zlike stranke, a te godine istupiše Hrvati te je  pre-
uzme na se srpska stranka, koja je i danas ne samo

oja
uzdržava, er sile upire čla što bolja bude, tako

da osim mjesečnih doprinesak( članovi, uzdržava se i

Hi

 

 

redom, a prihoda nikakova. Jedne peronospora, druge
nerodica, treće prozeb i tako redom, da je narod spao
na to, da nema kuće, koja ne bi bila zadužena i bijedu
trpila. Vlada pak. da nam oči zamaže, poslala je nešto
kukuruza, modre galice i nešto novca, a sav taj kuku-
ruz i modra galica nije dostajala ni da se dade poje-
dincu sama dva kilogrania

ije za to čudo, da je sva nada bila uprta u ovu
godinu. Ali nam je 21. travnja crn svanuo Svi ložini
pupoljci, masline i usjevi ležali su uništeni od noća-
šnjeg mraza, kojem nijesu mogla odoljeti sva paljenje
vatre sa strane unesrećenog naroda, kojeg si vidio ju-
trom u hrpama obilaziti poljem plaćuć i kukajuć. Ra-
čuna se, da je uništeno preko tri četvrtine čistog p i-
hoda vinograda, maslina i usjeva.

tom stanju čujemo. da se je Općina obratila
za što prešniju 1 obilatiju pomoć i za otpis poreza,
koji siromašni narod tegoti. Ne stignu li pripomoći, ne
preostaje narodu nego umrijeti od gladi u civilizovanoj
državi dvadesetog vijeka!

Korčula, 27. Aprila 1908.

Napredovanju  talijanizma reetius iredentizma u
ovom gradu najviše doprinašaju ce, k. činovnici, a da
ovaj, možda kao.u nikakvom mjestu pokrajine svakdano
napreduje ili barem se ne umanjuje, žalibože istina je
nepobitna.

Talijanaška glazba samozvana banda cittadina“,
ta tvrgjava ir dentizma diže se sključivo talijanske
muzike, a uebi svirala kakav slavenski komad za ika-
kvu cijenu. Zasvira koračnicu ,El si“. svaki -put kal
hoće komentirati, a znade se da je ta koračnica anti-
dinastična Odjelo glazbara naliči potpuno odjelu tali-
janskih vojnika. — Ško'a glazbe služi više za političke
komplote nego za učenje glazbe. Ongje se više raspra-
vlja o politici i o budućnosti Italije i Dalmacije nego
u istijem parlamen'ima. — Učiteli. iredentovac do mo-
zga, te isti ravnatelji koji su čast do jučer pokrivali
e. k. činovnici, svakdano agitiraju megju glazbarima da
megjusobno i u obiteljima govore isključivo talijanski,
te ih uče i nekakve njima patriotične pjesme. koje pje
vaju svada po putevima kao ,Evviva o Italia che il
mare ti bagna“ ili ,Evviva V Italia il giardino d' Eu-
ropa.“ -- Nekoji dapače uče ,la marcia reale“ a imade
nekakav filiigenhornista koji je svira u kući malne sva-
ki dan, — Svi talijanaški činovnici doprinašaju zuatnu
svotu za uzdržavanje one glazbe, koja bi inače morđla
propasti ili bi morala zaiskati pripomoć iz vanka kako
je dosle više puta učinila a i dobila. — Odkle? Ad un
buon intenditor poche parole. Nuzgredno moraw opu
ziti da je u zadnje doba škola glazbe postala i spava-
onica učiteljevih prijatelja. — Ondje se spava, jede i
loče kao u kakvoj krčmi. Lijepi izgled za djecu koja
dolaze učiti, U dosta kuća opazio sam sliku talijanski:
jeh kraljeva, velikana i junaka, koji su se borili za
neodvisnost Iialije, a imade dapače nekakav činovničić
koji takova jednu. slika drži na pisaćem stolu. Naši su
se protivnici jednom služili sa barjakom. Austrijanskim
Grveno-bijelim ili pokrajinskim, sada pak oni očito vele
da je njihov barjak crveno-bijelo-zelen, te pošto se boji
da ga javno iznesu, vele ne služiti se nikakvim.
Nazad dana opazio sam da nekakva djeca su se resili
i igrali vrbeama sa talijanskim bojama, a dvojim jesu
li im slučajno došle u ruke. Društvo ,Casino“, koje bi
po statutu moralo biti neutralno, jest iza škole glazbe
najveće ognjište iredentizma. Svi su talijanaški činovnici
članovi, dapače nekoji i ravnmatelji. — U čitaonici i u
hrvatskoj glazbi činovnika talijanaša članova nema, a
da bi se koji slučajuo upisao uplivom ostalijeh kolega
iza malo doba bi ostupio, ili bi se upisao pa nebi pla
ćao, kao što nam je jedan opravio, bio članom dvije
godine a nije platio ni pare. U Casino nalazi se više
novina s Italije nego našijeh, te kad uljegneš čini ti se
ia mijesi u Austriji. — U istom se Casino nazad 3 go-
dine u pokladima pri večeri napilo se Italiji, a to u
prisutnosti nekoliko činovnika. — Kad se u Casino u
ljegne, ne nalazi se nego jedino ce. k. činovnika koji
čitaju il raspravljaju 0 Italiji, o njezinoj ljepoti, o po-
litici Italije, o njezinim aspiracijam kao da se čovjek
nalazi u Mlecima ili u Milanu. -— Rekao je jednom sl
pokojni ćirurgo Dimitri, Dum Petru Posinku ,bisogua
sapere tulto“ a on njemu ,voler sapere tutto &č peri-
coloso,“ Hajdemo naprijed. Ti činovnici bolje po-
znadu što se u Rimu i u njezinom parlamentu radi,
ugo možda kakav diplomat, a što se u Beču ili u pa:
šem saboru radi njima je deveta.

Mi imađemo i društvo ,Operaja“ kome bi najbo
lje pristojalo naziv, društvo političkih mameluka, jer
članovi istoga koliko su valjani u svojoj struci toliko
su neznanci u politici i u pitanju narodnosti. I to dru-
štivo svakdano postaje radikalnije i sve se više i u nje-
mu širi iredentizam, a zato i podpomagano od c. k. či-
novnika.

Kad se jednom spominjalo Viški boj, naši bi se
gragjani upalili u zanosu za domovinu i mržaju proti

 [ustrojiše. Dubrovačku Glazbu“, koja je u opće uvijek

radi loših glazbila, slaba učitelja i nedostatne sile mu
zikanata slaba bila, osim g. 1803. prigodom otkrića
Gundulićeva spomenika, kad se je i s drugom gradskomt
muzikom mogla mjerit i ogledat. Godine 1893, istupiše
radi nesloge u stranci svi stari muzikanti iz ove mu-
zike, a učitelj je bio prisiljen da sastavi muziku od
samih novak4, koja je zbilja na Petak Veliki iste go-
dine prvi put na javnost izašla, Ali ne mogaše dalje
ići, premda je bilo dovoljno mjesečnih doprinositelja,
ali još više nesloge, te se iste godine sasvim razmetne.

Godine 1895. odluče u Dubrovniku nastanjeni ta
lijanaši da ustroje muziku što zbilja i učiniše pod ime
nom-,Circolo Filarmonico Ragušeo“, ali već g. 1898. ta
inače dobra muzika propane.

Godine 1898. kad je ,Hrvalska Radnička Zadru
ga“ priredila izlet u Kotor bir odregjeno da društvo za
sebe za tu prigodu ustroji društvenu. muziku, što se i
učini, & kasnije iste godine , Zadruga“ napusti muziku
i ova: se učini samostalno društvo pod imenom ,Di-
brovačka Hrvatska Glazba“, te kao takova stupi prvi
put na javnost dne ' 1899 Ovo ime promijeni g 1901.
u ,Općinska Hrvatska Glazba“ prigodom kad je primila
pripomoć od Općine i bje proglašena Općinskom muzikom.
Iz gori navedenoga proizlazi, da je u Dubrovniku
od g. 1878. do 1889. bila samo jedna gragaka muzika,
uk od 1888.-1895. dvije, od polovice 1895. do svrhe
ste godine tri, od 1896. do 1808, dvije, A mo tre-
ćine 1898. do druge trećine iste godine jedna, a od
druge trećine 1898. do danas dvije,

Danas dakle opstoje u Dubrovniku dvije muzike :
Hrvatska Općinska Glazba“ koju uzdržava hrvatska
stranka, a ima i općinsku pri , i , Dubrovačka Gra
gjanska Muzika“ koju uzdržava srpska stranka (a pri-

omagaju i talijanaši). Svaka od ovih muzika broji oko-
o 30 muzikanata,

Pošto se ove dvije muzike natječu, koja će da bu-
de bolja, to veoma često daraju i jedna i druga na
javnosti i li'epih i mađernih komada; tako da što je
zadaća opert i drugim višim mjestima, to moraju u
uas muzike lonekle da nadoknade, Osobito su obje mu -
zike u ovo zadnje vrijeme lijepo napredovale, tako da

osim što vlaraju razne fantazije, karišike, izvatke i
ui i njemačkih,

ostalo iz ra2aih (ponajviše
manje iz francuskih, ruskih. čeških i hrvatskih) opera,
operi, dapače i

čujemo i poviše i podulje komade iz
čijele činove,

Danas pobliča u Dubrovniku ište i od i druge
muzike, da svaki program bude po prilici ovako sastavljen;

 

 

Na.

 

talijancu, a sada se dogagja obratno. Sada kada kakva
hrvatska glazba zasvira koračnicu: ,Viški boj“ znadu je
zazviždati. -kako što su uradili lani Velelučkoj Glazbi,
a na čelu i ovoga nereda stajao je €. k. čit a taj
je kuko sum više puta napomenuo porezii v du-
gonos Ljuba Smrkinić, koji se u odsutnosti
Lavolpicella znade kadkada divertiškat pisanjem
budalastog diskorsa u budalastom ,Pravom Dalmatincu.
 Poveri i miei prosciutti“ višeput će bit uskliknuo Ora-
kul s palaca. Mržnja ovijeh činovnika prama H

dosiže kadgod do paroksizma. Sa seljacima ponašaju se
kao da su ovi kakvi Paria, zaborave jadnici kadgod
zašto su na onom mjestu. — U njihovom fanatizmu
znadu oni i zlorabit mjesto i službu m korist
stranke, a ne boje se i kompromitirat. Dostatan bi
onaj slučaj što se je nazad dvije A NE na
poreznom uredu, gdje su činovnici skovali ili bolje fal-
siticirali 28. glusova za dobit većinu pri izborima. Do-
kumentima je falsificiranje bilo dokazano

a ipak sve se pokrilo, kao da se nije išta dogodilo, kao
da se nijesu imena zamjenivala na uredovnom
(predatniku.) Moram zaključiti, da im je onda ista vla-
da bila naredila da to rade, jer inače bili bi premje-
stili barem jednoga. — A drugi slučaj što se je lanjske
godine dogodio ua €. k. Sudu na štetu hrvat+ke stran-
ke, jer još gori i dokažuje još više dokle dosiže

tički fanatizam talijanskih činovnika. A vikanje i de-
monstracije lanjske godine pri prolasku Wurmbranda ?
A bengaličke vatre sa bojama talijanskim ? A nareši-
vanje lagja balunčinima crveno-bijelo-zelenim bojama ?
A nije i to sve bilo udešeno od €. k. činovnika? A či-
novnička orhestra pod ravnanjem jednog iredentiste i
sviranje njezino u Casino? A omalovaženje Općinske
Vlasti po jednom c. k. činovniku? A tko bi sve njiho-
ve arlekinade nabrojio. Čini mi se da sam dokazao pot-
puno, a baciga a chi tocea! Šiba

Zagreb, 22. Aprila 1908.
(Zadnji dogadjaji u Zagrebu.) U u
dne 15 0. m. imala je ići po gradu povorka sa

ernom zastavom i natpisom »Slava Antunu Pasariću
hrvatskom mučeniku“; ali policija ajeti to._ Maoštvo
svijeta razidje se pa je po llici nekoliko vremena vi-

kalo banu i Magjarom ,Abcug“ te pjevalo razne
me. Te većeri nije bilo lupanja, u sutradan na
narodu, da polupa na staroj
zgradi prometne uprave i na državnom kolodvoru blizu
200 stakala. Počelo se na llici pjevati ,Lijepa naša i
Udri. udri...“ na to nadogje uvijek spravna policija
i desetak okonjenih stražara mnoštvom žandara; ali
se demonstranti već prije udaljiše s Ilice i odoše do
spomenutih zgrada. Tog istog dana u jutro

zvani na magistrat svi omi sveučilišni gragjani, koj
jahu uap"'eni kad pogjoše pred gradsku vijećnicu
htjevom da im pušte prije uapšene k
uopće bile prestroge, ali osobito za

cije; tako su dvojica protjerani iz Zagreba
jedaa od ovijeh još ue ne bje kažnjen.
subotu bilo ružno vrijeme. = .

U negjelju 19. 0. m. u jutro je pred banskom pa-
iačom visjeo oglas: ,Od 1. sv bnja čitava se palača iz-
najmbuje.“ Tog i ira n RRRENE plo-
če s natpisom , Trg Khuena :

Za trajanje procesije grčko-katoličke vjere htje-
doše kamenjem lupati u prozore banove palače, ali na
opomenu nekih. odustaše od toga. Jutro prošlo mirno.
Poslije podne imala je biti skupstina u dvorani ze :
no ta je bila zabranjena. To potaki je u
podne, htijuć dati oduška povrijegjenom čavstvu, na
Ilici zapjevao ,Bog i Hrvati“ pa sa sA i ,dolje
krvopije“ zaželjivao banu i magjaronom dobar tek. Već
je megju gustom šetnjom išlo mnoštvo stražara i žan-
dara. te samo ovima ima zahvaliti vladin zastupnik

Dr. Schwartz, da bježeć kući, nije primio što drugo uz
cug-a“, njemu. banu, sistemu, Magjaronu

okonjenih stražara. koji rastjeraše svijet.

koji dogjoše iz Karlovca. Šta je moglo više uzrujati
sila koja je ovdje, naime: vV

#3

oklike, koji su dostojni njega i
Kod ama očitija Krajčovića svalilo se zastiio Ab-
Kao obično eto i tog puta Dr. Giithner

Isti Dr. Giithner, stražarski ritmajster, poslije po:
dne oko 4 sata predvogjaše dvije cskadrone konjanikah,
općinstvo nego dolazak tih konjanika s puškami, re-
dovi i golim sabljami? Ka da sije ia dostatna o
svuda sakupljenih; množina uniformiranih stražara
civilnih detektiva; pa dvadesetak okonjenih stražara, i
tolike kompanije vojske; pa je još trebalo dovesti dvi-
je eskadrone ulana! — Ovi prodjoše kroz glavne
da tim više klopotom i trubljama E se pot ogorčeni
narod. Na više mjesta vikalo im se: , hrv.
Nije svatko znao da je zabranjena skupština, pa neki
odoše do ,Kola“, koje je blizu sveučilišta: je ra

šlo do raznih sukoba sa redarstvom i 0
korektnosti. koje policija obično čini, počinila je i taj

Da su danas ove ivije dubrovačke gradske mu-
zike lijepo uregjene i da dobro udaraju glav i to,
da osim vrijednih učitelja, koje jedna i druga ima, na-
bavljaju se glavniji muzikanti s dvora.

“* x a a

Ovo napisah kao mali prilog najoovijoj kultarnoj

povjesti dubrovačkoj, ja slabo koliko sam umio, & ko
će bolje, široko mu polje. 'Svrhs.

Previsoko!
piše Vinogorski.
Nedavno, već dobro poznati široj publici, 0
pjevač — akoprem jošte u mladim godinama,
cvala prekrasna budućnost, prigodom neke uloge uzevši
o čitav ton previsoko — uništio si u onaj tren prije
toli — milozvučni glas, na svoju poavemasnju propast.
Sa sažaljenjem. često mi došo ta) sensacionalni
dogodjaj na oči, promatrajuć različite ljude, tekom mog
boravka kroz punih 20 godina različitim stranama
svijeta — Tu i tamo, susreo bih se sa jadnicima, na
kojima umah razabrah — da ih we prati od kolijevke
taj njihov žalostan položaj, a tada se umah upitah: ni-
je li “i taj nesretnik uzeo jednom 0 čitav ton previsokof?!
Neću. da nabrajam izmedju stotine iste
vrsti žalostnih primjera, o kojima ćuh — čitah — a i
sam se uvjerih, nakon dugotrajnog poučavanja te ne-
sretne rak rane, već evo samo j po mene najtu-

žu : .
M višednevne ne vožnje sa dalekog sje-
vera, stigoh u mili mi
Onako izprebijan
jan uslijed divlje vike
umal legoh - bez da se
ricom tetkom.

si krasuog ljetnog dana, iza divnih
upravo ku Sep zvončić pozivao narod na roi
jednju službu božju — a slavulj dragoj u ubavom Tu-

sa nepresta ne trešnje — uzru-
kojekakovih ino ih izraza,
i pozdravih sa milom mi sta-

škancu odpjevao posl skori > ono me na veran-
d s pozdravom. bogoljubno mi
e — vrićajuću se 0:1 šv, Marka.

spomene : sveto drvo lipa. Na onome mjestu,
bode meto ze došivih sjedi zgureno
krpe na

yo 0: kolike prowjene, ti za mene  nezabora
drvo, dožtvilo si iza 3 god, 8 mj. i 13 sati! —
nije: ,Za jedan časak radosti. hiljadu dana

To i ostalo razmnišljah sam sobom. ni ue

ar,