Prilog ,Orvone Hrvatsko“ br. 18. svrneš. A nije li ovo dužnost, čombo. mili svakog pra- vog i duševnog patrijote? Ko napada grčko-istočno sve- ćenstvo, što ovo brani i uzdrži srpstvo? Ko mu ispe- cijonira dušobr žničku službu, propovjedanje, djel;enje ramenata i ostalo? Hrvatski su listovi u tome čisti, a vaše ne dubrovačko klepetalo? Rek bi da je to neki omnia list za popove. Pamtiš li još onu Brgatskog pelana? Jesi li zaboravio onu Čilipskog župnika? Tu se i biskup pozivlje, i gospar Antun ima obraza. da di: jeli još uskrsna jaja, baš onome župniku, koji ga je vi- še od jednom: kruhom nasitio, dok je još gimnazijske klupe grio. Pa još imaš smjelosti, čombo moj, da na pošteni svijet apeluješ? Sakrij se i srami. to se tiče pak moga blagosova i tvoje duše, obra- ti se onim, koji su te duhovno vaspitali. a ja bi ti s moje strane preporučio, da se javiš kakvom kefalo- specijalisti, jer me je sve strah, da ti vrag nije odnio pamet. Sad se slobodno moj rastresenonapuhani, ispu- haj na tvoga Prečasnoga. ODD OJSNE DA Hrvati i ,,Srbi“ (Vlasi) u Bosni i Hercegovini. V Po tome, laž je, da su Vlasi Bosne i Hercegovine imali ikada predstavnike i svoja odredjena miesta u Vasiljenskom Sinodu, u mješovitom savjetu i u cijeloj upravi patrijaršije u obće, a naročito oni nisu, kako jur rekoh, imali ikakvoga uticaja pri popunjivanju mi- tropolitskih stolica i pri izboru vaseljenskog I'atrijarha ; niti su se grčki episkopi ikada osvrćali na zahtjeve i odnosne želje svjetovnjaka grčko-istočnjaka Bosne i Hercegovine, kada su se u carigrađskoj patrijaršiji rie- dari razna pitanja vjersko-prosvjetnog značaja, a koja su izravno inače ticala i odnošala na bosansko- hercegovačke prilike. Kada su Grci na Carigradskoj Patrijaršiji opazili, da će im umaknuti mastan inače kolač u onim hrvat- skim zemljama poslie okupacije Bosne i Hercegovin«. tada su se u zvaničnom izdanju zakona i pravila. koja se odnose na uredjenje vaseljenske patrijaršije, objelodanjeno 1888. god. u Carigradu, pod nadzorom naročitog odbora, sa naslovom: Obći Praviluići“, — sjetili napokon i Bosne-Hercegovine, ili, kako su lukavi Grci patrijaršije carigradske one zemlje nazivali do prije austrijanske okupacije, — ,bosanskog vi- lajeta“; ali za turskog vriemena. nisu niti čuti htjeli za kakovu ,srbsku narodnu crkvu.“ Iz ovoga čitatelji jasno vidjeti mogu, da se dana šnje tražbine, grčko-istočnjaka iliti Vlaha onih hrvatskih zemalja, ne osnivaju na historičnom pravu, pošto se to njihovo umišljeno pravo nije prostiralo na učestvovanje pri riešavanju i useljivanja stvari, koja su se inače od- nosila na vlast patrijaršije i otomanske Vlade; pa je i posve prirodna stvar, da bo anska Vlada ne može do- zvoliti grčko-istočnome elementu da imade svoju pose bnu i svestrano prostranu crkveno-školsku samonpravu, a niti može ova dozvoliti, da ih ovaj posve nezavisno uredjuje za svoje mjestne prilike i potriebe; a niti mo- že pristati da samostalno djeluju crkveno školske obći- ne, bez ikakvoga nadzora nadležnih z*maljskih i crkve- nih vlasti. Iz navedenoga. nesumljivo izlazi, da je sva dana šnja buka i kalabuka grčko-istočnjaka u Bosni i Her- cegovini o umišljenome pravu ,srbskog“ uaroda da uče- stvuje odlučujućim glasom u crkveno prosvjetnom za- konodavstvu onih hrvatskih pokrajina, samo jedna bez- sramna i tendencijozna agitacija i artificjalno komeša- nje, kako bi sistematično stvarali neprilika bosanskoj Vladi u prvome redu, a odma poslie, Europi dokazali; da su oni tobož progonjeni, i kako se njihova prava (?!) krnje, a da u svemu tome katolici i Hrvati igraju od- lučnu ulogu, jer da oni baš rogobore protivu napredki i procvata njihovih vjerskih svetinja i narodne im ,srb- ske“ prosvjete. Premda je bosanska Vlada nastojavala i nastoj danas, kako možda nikada prije, da ugodi i zadovolji u svemu i u svima prohtjevima grčko-istočnjake; premda se prama njima pokazivala do nevjerojatnosti popust- i i predusretljiva, u interesu što skladnijeg i što ržega: riješenja crkveno-školskog pitanja, sve je uza- lud bilo, jer ne samo da ni u čemu nisu krenuli na pried stvari, o kojima je vlada radila, već su grčko- istočnjaci još većma stali napadati katolike, S. O. Papu, biskupe i svećenstvo, a Bosansku Vladu nazivati ,ino- vjernom“ i da ona upravo koči sa njezinim ,rim- papskim“ sistemom, njihov. napredak u korist tobož_Hr- vata i katolika. . Napadaju i njihovu Patrijaršija Carigradsku, jer da su uvjereni, da bosanska Vlada radi drugim putem, t. j. preko Carigrada, t. j. da hoće poništiti sva da- vna (?!) prava: ,srbsko-pravoslavnog“ naroda u Bosni i minje prof, Jiriček?? Valjda će biti, nego, zašto ga krsti tim imenom, ako je razumjevao taj bunar ili neki sada dušeni izvor nedaleko Soko-grada, koji po velikim išama probije ? Kad i kad -— nastavlja isti prof. — mogao je ko- god s dopustom odalečit se iz kaštela dolje u sela, k Subtus-Sochol ili k Podgragju i na Mrčine. Nijednu ženska nije smjela u tvrgjavu i supruga kojeg bolesnog vojnika morala je imati osobiti dopust od Vijeća (Ratho- collegiums) za sadržati se u tvrgjavi. ') Ako bi kogod protiva ovim zabranama skrivio, to je bio bez ikakvog obzira kažnjen. Nije se gledao ni vlastelin ni kmet; ni kastelan ni vojnik God. 1504 na 24. oktobra bio je za kastelana na Soko gradu ,D, Helius de Cireva (sic) poeta“ *) i prebivao je do 18. junija 1506. pošto ga tada zamjeni Ivo Mar. Jo. de ,Crieva.“ Ovaj llija (Helius), o kojemu 5 Jireček bijaše glavom naš slavni poeta laureatus Ilija Lampridije Cri- jević, koji je primio u Rimu lovor-vijenac za svoje pjes- me. On se je e o zabranu republike, te je mo- rao da pretrpi i dosugjenu mu kaznu. Bio je tužen od nekog soldata Živka Petrojevića iz Zatona *) ,de muli- eribus receptis in castellum Socholi per castellanum.“ *) Ko su bile ove ,mulieres?“ (žene) — pita isti prof. Jireček — pak nastavlja: ,Bijahu li to ženo soldata, bijaše li svojta onda 41. godišnjeg Ilije, bijaše li ista njegova žena s njezinijem malašnijem ćerkama, bijahu li zar kojekakve prijateljice? Vijeće umoljenijeh (Con- silium ram) nagje na 9. avgusta 1505. da je pje snik kriv. Sa 27 glasova proti 12 bi ae pe- s ga me riječima. nego djelom (,de factis“) te s 22 glasa 17 za pet godina bi isključen od mei nofficiis et beneficiis communis nostri,“ Manjina je bila za isključenje na četiri godine. %. (Slijedi.) ea tO ine po kastelanu.“ 6) citirana. i Consilium in causa in minori consilio gontra presenti con- 1. (Secanda para ece, de induciando). lelium pro fallfto, im Sec. » < = 3 ca o iptu ete. I tijedi M M: za s a: , 9. August. 1808. Prima = de M Hercegovini. O njihovima episkopima ili mitronolitima, išu baš groznih stvar'h, te vele, da je ove, bosanska Viada. podpuno sebi podčinila, te da su saznali pravi smier ,inovjerne“ bosanske Vlade, zašto, ona — usprkos njihovih u svakom pogledu (tako oni o sebi vele) odličnih i podpuno spremnih obnova, — du ipak popunjava mitropolitska miesta u Bosno-Hercegovini sa osobama, koja da nisu iz njihove zemlje, i zašto na bo- gosloviju u Keljeva ponamješta prof-sore, a da_ po sred njim zavodima i konsistorijama popunjava miesta sa ličnostima. koje da nisu iz Bosne i Hercegovine. Tvrde Vlasi, da oni već znadu kakovu nepoštenu zadaću ima- du sve te seobe ; da prilike zemlje njihove ni malo ne poznaju. a da su to pokazali njihovim dosadanjim ra dom, a da niti prama njihovoj otačbini imati mogu one ljubavi. koja da je njezinim sinovima već urodjena. a sav se glas pako deru po novinama. kako se nebi njihovi sinovi dali wpotriebiti na one šve opake i izdajničke svrhe, kojima da su podlegli oni. koji uisu skopčani porieklom i rodienjem sa njihovom milom otač- binom — Bosnem i Hercegovinom, naime grčko istočni Mitropoliti i bogoslovni profesđri! Doista, krasno pri- znanje !.... Dakle, vidjeli smo. kako Vlasi u tim hrvatskim zemljama sude i misle o svima onima grčko-istočnjacima, koji nisu rodom iz Bosne i Hercegovine; uvjerili smo se napokon, kakovo oni mišljenje imadu o njihovim Mitropoli'ima i višjemu svećenstvu, uobće njihove vje- toispovjedi. pa nije nikakovo čudo, ako o dićnome bi skupu Buconjiću._i o mvčeničkome nadbiskupu Stadleru i ob ostalome katoličkome svećenstvu i redovništvu uobće, a o prvacima hrvatskoga naroda napose, onako zlobno, a pogriešno i strastveno sude, kao što to mo- žemo čitati po njihovima političnim listovima i književ- nim smotrama. Dr. J. X. (Dalje sliedi.) Naši dopisi. Skadar, 20. Aprila. Dne 5 0. m. oko 11 sati jutra prepukoše puške kod ,Hotel Europa“, u Rus-ulici, za mlinom.Has Like, i mnoštvo doleti uz policiju i vojnike, i vigje dva ći- novnika mjesnog suda, jarmena i izraelićana ogreznuta u krvi, olovom na.toliko mjesta pogogjene. Prenesu ih najprije u ,Hotel Psarofugis“, a nakon nekoliko ura u vojničku bolnicu. Oni su bili poslati iz Carigrada sa još drugih 7 činovnika. Narodu to nije bilo milo, te je prosvjedovao kod Guvernera Saćir-pase, koji je odstu pio, a novi nije još stigao. Konsuo ruski je otišao u zamjenika Guvernerova i zaište da se krivci pronagju i osude; a da mu je ovaj odgovorio, da to nije mogu- će, kako ni Rusiji ne mogu doći u trag glavnim nihi- listima. Arnauti nijesu za stavno to ubojstvo učimli jer oni ne ubijaju inostrauce, a da su to namislili nebi bili prikazali guverueru svoje molbe, kojim su smijer- no molili da im ne sude inostranci. toli više jer dobar dio parnica oslanjaju se na propisim vjerozakona tur- skoga. Po svoj prilici ubojice bi imale biti talijanci, jer ima 10 godina što se talijanci amo utvrdiše, i što njihova stranka svaki čas buni u korist Italije i Crne Gore. Bude li što novoga, obavijestit ću vas. Lastovo, 21. travnja 1903. (Nevolje u Dalmaciji i Vladino djelo- vanje na ekonomskom polju — Siromaštvo mraz na Lastovu.) Današnje ekonomsko stanje Dalmacije duboko je palo. Da se podigne opet, morala bi se stubokom pre- okrenuti sva dosadašnja politika Vlade, te sve njeno fi- nancijalno i ekonomsko djelovanje moralo bi imati čvr- šću podlogu, podlogu pravičnosti i istine. Jer, ma ko- liko ona isticala svoje tobožnje djelovanje na gospodar- stvenom polju, prestavljeno u odnosnim obznanima ua papiru, trubila ona, koliko hoće, da i materijalno pot pomaže narod, šaljući nekoliko stotina klg. kukuruza ili što sličua — erno ostaje na bijelom: Dalmacija pro- pada danomice i to baš ponajviše krivnjom Vlade same. Ona milostivo zahvaljuje i prigiba pokorno glavu, jer je bečkoj gospodi na svu viku naših zastupnika jedva palo na um, da i Dalmaciji dobace izglogjanu kost — nekoliko hiljada kruna, mješte da im otvoreno dobaci : narod skapa od gladi — dajte! Pratimo li dom. v jesti naših novina, svud čitamo samo u bijedi i nevolji, svud plać i jauk, svud jedan vapaj: dajte! A Vlada da sve to uguši, šalje nešto kukuruza i nekoliko hiljada krupa, od kojih — pitamo — koliko je svaka pojedina Općina imala koristi, koliko pak pojedinac? Tako stoji s tim djelovanjem i potpomaganjem. Naprotiv je činj nica da Vlada zemlju i narod do krvi sisa. Tu su nameti, po- rezi, lične dohodarine na — glad i dugove: i tko bi sve to nabrojio! Što tišti svu Dalmaciju, to tišti i pučanstvo ovog otoka: njega možda najvišo. Ima 5-6 godina, što zem- lja ne nosi. već dapače oduzima. Godina za godinom O postariku i razvoju vojničkih i gradskih muzika“) s osobitim obzirom na postanak i razvoj gradskih muzika u Dubrovniku. Piše Josip Onyszkiewicez. I. Muzikanti su učili i učili,. i muzika je prilično napredovala, ali u to nastane nekakav nemar, nekakva apatija za muziku, nestade prvog entuzijazma, tako da je ,Slovinac“ bio prinugjen u br. 12. g. 1880. napi- sati ovo: ,Gradska muzika nas često razvedri i uprav dičuno popunja prazninu otkad smo ostali bez vojničke. Zato bi trebalo, da gragjani se spomenu od svirači, koji su potrebni ljudi i ne mogu od prilike srčano se po- svečivat filarmonici, kad im je prazan trbuh. Naša Op- ćina imala bi tu prva priteć u pomoć i ugledom po- tegnut za sobom naše imućnije gragjane jer ezempla trahunt, kao što je učinila kad su se kupovali novi istrumenti poslavši upraviteljstvu muzike f, 400. Ti in- trumenti još se nijesu sasvim otkupili, što je ne malo zazorno po nas Dubrovčane. Dakle na neki način treba pomoći, ili umnoživši članove što plaćaju mjesečno upraviteljstvu muzike 50 novč. (ima ih samo 100, što ne dotječe ni plaći vrijednoga učitelja Grossmana) ili dobrovoljnim prilozima. Mi svjetujemo dakle upravu muzike, da se što prije olrati gragjanima. Nadao se temeljito da će se svak ozvati.“ Tako je potrajalo sve do 1884. godine, biva mu- zika je bila i zvala se ,gredska glazba Dubrovačkog Radničkog Društva.“ One godine pako ,Dubr Rad Društvo“ ne htjede više radi materijalnih razlog uz: državati muziku, tako da je bilo potreba da se sasta- ne odbor, koji da izradi posebni ustav i da se muzika ustroji kao društvo po sebi, 'To.se odmah i učini i Na. mjesništvu bi poslan ustav da potvrdi muziku kao društvo po sebi s imenom , Dubrovačka Gragjanska uzika,“ Kroz malo dana. (dogje od Namjesništva po: tvrgjen ustav, Od tadar je cva muzika kao samostalno društvo počela bivstovati, te se uzdržavala mjesečnim doprinosima članovi i općinskom potporom. Kasnije joj iguuta općinska potpora te se uzdržavala, ko što se još i danas uzdržaje mjesečnim doprinoscimi čla- novi. Do godine 1885. bili su članovi gragjuni bez ra- zlike stranke, a te godine istupiše Hrvati te je pre- uzme na se srpska stranka, koja je i danas ne samo oja uzdržava, er sile upire čla što bolja bude, tako da osim mjesečnih doprinesak( članovi, uzdržava se i Hi redom, a prihoda nikakova. Jedne peronospora, druge nerodica, treće prozeb i tako redom, da je narod spao na to, da nema kuće, koja ne bi bila zadužena i bijedu trpila. Vlada pak. da nam oči zamaže, poslala je nešto kukuruza, modre galice i nešto novca, a sav taj kuku- ruz i modra galica nije dostajala ni da se dade poje- dincu sama dva kilogrania ije za to čudo, da je sva nada bila uprta u ovu godinu. Ali nam je 21. travnja crn svanuo Svi ložini pupoljci, masline i usjevi ležali su uništeni od noća- šnjeg mraza, kojem nijesu mogla odoljeti sva paljenje vatre sa strane unesrećenog naroda, kojeg si vidio ju- trom u hrpama obilaziti poljem plaćuć i kukajuć. Ra- čuna se, da je uništeno preko tri četvrtine čistog p i- hoda vinograda, maslina i usjeva. tom stanju čujemo. da se je Općina obratila za što prešniju 1 obilatiju pomoć i za otpis poreza, koji siromašni narod tegoti. Ne stignu li pripomoći, ne preostaje narodu nego umrijeti od gladi u civilizovanoj državi dvadesetog vijeka! Korčula, 27. Aprila 1908. Napredovanju talijanizma reetius iredentizma u ovom gradu najviše doprinašaju ce, k. činovnici, a da ovaj, možda kao.u nikakvom mjestu pokrajine svakdano napreduje ili barem se ne umanjuje, žalibože istina je nepobitna. Talijanaška glazba samozvana banda cittadina“, ta tvrgjava ir dentizma diže se sključivo talijanske muzike, a uebi svirala kakav slavenski komad za ika- kvu cijenu. Zasvira koračnicu ,El si“. svaki -put kal hoće komentirati, a znade se da je ta koračnica anti- dinastična Odjelo glazbara naliči potpuno odjelu tali- janskih vojnika. — Ško'a glazbe služi više za političke komplote nego za učenje glazbe. Ongje se više raspra- vlja o politici i o budućnosti Italije i Dalmacije nego u istijem parlamen'ima. — Učiteli. iredentovac do mo- zga, te isti ravnatelji koji su čast do jučer pokrivali e. k. činovnici, svakdano agitiraju megju glazbarima da megjusobno i u obiteljima govore isključivo talijanski, te ih uče i nekakve njima patriotične pjesme. koje pje vaju svada po putevima kao ,Evviva o Italia che il mare ti bagna“ ili ,Evviva V Italia il giardino d' Eu- ropa.“ -- Nekoji dapače uče ,la marcia reale“ a imade nekakav filiigenhornista koji je svira u kući malne sva- ki dan, — Svi talijanaški činovnici doprinašaju zuatnu svotu za uzdržavanje one glazbe, koja bi inače morđla propasti ili bi morala zaiskati pripomoć iz vanka kako je dosle više puta učinila a i dobila. — Odkle? Ad un buon intenditor poche parole. Nuzgredno moraw opu ziti da je u zadnje doba škola glazbe postala i spava- onica učiteljevih prijatelja. — Ondje se spava, jede i loče kao u kakvoj krčmi. Lijepi izgled za djecu koja dolaze učiti, U dosta kuća opazio sam sliku talijanski: jeh kraljeva, velikana i junaka, koji su se borili za neodvisnost Iialije, a imade dapače nekakav činovničić koji takova jednu. slika drži na pisaćem stolu. Naši su se protivnici jednom služili sa barjakom. Austrijanskim Grveno-bijelim ili pokrajinskim, sada pak oni očito vele da je njihov barjak crveno-bijelo-zelen, te pošto se boji da ga javno iznesu, vele ne služiti se nikakvim. Nazad dana opazio sam da nekakva djeca su se resili i igrali vrbeama sa talijanskim bojama, a dvojim jesu li im slučajno došle u ruke. Društvo ,Casino“, koje bi po statutu moralo biti neutralno, jest iza škole glazbe najveće ognjište iredentizma. Svi su talijanaški činovnici članovi, dapače nekoji i ravnmatelji. — U čitaonici i u hrvatskoj glazbi činovnika talijanaša članova nema, a da bi se koji slučajuo upisao uplivom ostalijeh kolega iza malo doba bi ostupio, ili bi se upisao pa nebi pla ćao, kao što nam je jedan opravio, bio članom dvije godine a nije platio ni pare. U Casino nalazi se više novina s Italije nego našijeh, te kad uljegneš čini ti se ia mijesi u Austriji. — U istom se Casino nazad 3 go- dine u pokladima pri večeri napilo se Italiji, a to u prisutnosti nekoliko činovnika. — Kad se u Casino u ljegne, ne nalazi se nego jedino ce. k. činovnika koji čitaju il raspravljaju 0 Italiji, o njezinoj ljepoti, o po- litici Italije, o njezinim aspiracijam kao da se čovjek nalazi u Mlecima ili u Milanu. -— Rekao je jednom sl pokojni ćirurgo Dimitri, Dum Petru Posinku ,bisogua sapere tulto“ a on njemu ,voler sapere tutto &č peri- coloso,“ Hajdemo naprijed. Ti činovnici bolje po- znadu što se u Rimu i u njezinom parlamentu radi, ugo možda kakav diplomat, a što se u Beču ili u pa: šem saboru radi njima je deveta. Mi imađemo i društvo ,Operaja“ kome bi najbo lje pristojalo naziv, društvo političkih mameluka, jer članovi istoga koliko su valjani u svojoj struci toliko su neznanci u politici i u pitanju narodnosti. I to dru- štivo svakdano postaje radikalnije i sve se više i u nje- mu širi iredentizam, a zato i podpomagano od c. k. či- novnika. Kad se jednom spominjalo Viški boj, naši bi se gragjani upalili u zanosu za domovinu i mržaju proti [ustrojiše. Dubrovačku Glazbu“, koja je u opće uvijek radi loših glazbila, slaba učitelja i nedostatne sile mu zikanata slaba bila, osim g. 1803. prigodom otkrića Gundulićeva spomenika, kad se je i s drugom gradskomt muzikom mogla mjerit i ogledat. Godine 1893, istupiše radi nesloge u stranci svi stari muzikanti iz ove mu- zike, a učitelj je bio prisiljen da sastavi muziku od samih novak4, koja je zbilja na Petak Veliki iste go- dine prvi put na javnost izašla, Ali ne mogaše dalje ići, premda je bilo dovoljno mjesečnih doprinositelja, ali još više nesloge, te se iste godine sasvim razmetne. Godine 1895. odluče u Dubrovniku nastanjeni ta lijanaši da ustroje muziku što zbilja i učiniše pod ime nom-,Circolo Filarmonico Ragušeo“, ali već g. 1898. ta inače dobra muzika propane. Godine 1898. kad je ,Hrvalska Radnička Zadru ga“ priredila izlet u Kotor bir odregjeno da društvo za sebe za tu prigodu ustroji društvenu. muziku, što se i učini, & kasnije iste godine , Zadruga“ napusti muziku i ova: se učini samostalno društvo pod imenom ,Di- brovačka Hrvatska Glazba“, te kao takova stupi prvi put na javnost dne ' 1899 Ovo ime promijeni g 1901. u ,Općinska Hrvatska Glazba“ prigodom kad je primila pripomoć od Općine i bje proglašena Općinskom muzikom. Iz gori navedenoga proizlazi, da je u Dubrovniku od g. 1878. do 1889. bila samo jedna gragaka muzika, uk od 1888.-1895. dvije, od polovice 1895. do svrhe ste godine tri, od 1896. do 1808, dvije, A mo tre- ćine 1898. do druge trećine iste godine jedna, a od druge trećine 1898. do danas dvije, Danas dakle opstoje u Dubrovniku dvije muzike : Hrvatska Općinska Glazba“ koju uzdržava hrvatska stranka, a ima i općinsku pri , i , Dubrovačka Gra gjanska Muzika“ koju uzdržava srpska stranka (a pri- omagaju i talijanaši). Svaka od ovih muzika broji oko- o 30 muzikanata, Pošto se ove dvije muzike natječu, koja će da bu- de bolja, to veoma često daraju i jedna i druga na javnosti i li'epih i mađernih komada; tako da što je zadaća opert i drugim višim mjestima, to moraju u uas muzike lonekle da nadoknade, Osobito su obje mu - zike u ovo zadnje vrijeme lijepo napredovale, tako da osim što vlaraju razne fantazije, karišike, izvatke i ui i njemačkih, ostalo iz ra2aih (ponajviše manje iz francuskih, ruskih. čeških i hrvatskih) opera, operi, dapače i čujemo i poviše i podulje komade iz čijele činove, Danas pobliča u Dubrovniku ište i od i druge muzike, da svaki program bude po prilici ovako sastavljen; Na. talijancu, a sada se dogagja obratno. Sada kada kakva hrvatska glazba zasvira koračnicu: ,Viški boj“ znadu je zazviždati. -kako što su uradili lani Velelučkoj Glazbi, a na čelu i ovoga nereda stajao je €. k. čit a taj je kuko sum više puta napomenuo porezii v du- gonos Ljuba Smrkinić, koji se u odsutnosti Lavolpicella znade kadkada divertiškat pisanjem budalastog diskorsa u budalastom ,Pravom Dalmatincu. Poveri i miei prosciutti“ višeput će bit uskliknuo Ora- kul s palaca. Mržnja ovijeh činovnika prama H dosiže kadgod do paroksizma. Sa seljacima ponašaju se kao da su ovi kakvi Paria, zaborave jadnici kadgod zašto su na onom mjestu. — U njihovom fanatizmu znadu oni i zlorabit mjesto i službu m korist stranke, a ne boje se i kompromitirat. Dostatan bi onaj slučaj što se je nazad dvije A NE na poreznom uredu, gdje su činovnici skovali ili bolje fal- siticirali 28. glusova za dobit većinu pri izborima. Do- kumentima je falsificiranje bilo dokazano a ipak sve se pokrilo, kao da se nije išta dogodilo, kao da se nijesu imena zamjenivala na uredovnom (predatniku.) Moram zaključiti, da im je onda ista vla- da bila naredila da to rade, jer inače bili bi premje- stili barem jednoga. — A drugi slučaj što se je lanjske godine dogodio ua €. k. Sudu na štetu hrvat+ke stran- ke, jer još gori i dokažuje još više dokle dosiže tički fanatizam talijanskih činovnika. A vikanje i de- monstracije lanjske godine pri prolasku Wurmbranda ? A bengaličke vatre sa bojama talijanskim ? A nareši- vanje lagja balunčinima crveno-bijelo-zelenim bojama ? A nije i to sve bilo udešeno od €. k. činovnika? A či- novnička orhestra pod ravnanjem jednog iredentiste i sviranje njezino u Casino? A omalovaženje Općinske Vlasti po jednom c. k. činovniku? A tko bi sve njiho- ve arlekinade nabrojio. Čini mi se da sam dokazao pot- puno, a baciga a chi tocea! Šiba Zagreb, 22. Aprila 1908. (Zadnji dogadjaji u Zagrebu.) U u dne 15 0. m. imala je ići po gradu povorka sa ernom zastavom i natpisom »Slava Antunu Pasariću hrvatskom mučeniku“; ali policija ajeti to._ Maoštvo svijeta razidje se pa je po llici nekoliko vremena vi- kalo banu i Magjarom ,Abcug“ te pjevalo razne me. Te većeri nije bilo lupanja, u sutradan na narodu, da polupa na staroj zgradi prometne uprave i na državnom kolodvoru blizu 200 stakala. Počelo se na llici pjevati ,Lijepa naša i Udri. udri...“ na to nadogje uvijek spravna policija i desetak okonjenih stražara mnoštvom žandara; ali se demonstranti već prije udaljiše s Ilice i odoše do spomenutih zgrada. Tog istog dana u jutro zvani na magistrat svi omi sveučilišni gragjani, koj jahu uap"'eni kad pogjoše pred gradsku vijećnicu htjevom da im pušte prije uapšene k uopće bile prestroge, ali osobito za cije; tako su dvojica protjerani iz Zagreba jedaa od ovijeh još ue ne bje kažnjen. subotu bilo ružno vrijeme. = . U negjelju 19. 0. m. u jutro je pred banskom pa- iačom visjeo oglas: ,Od 1. sv bnja čitava se palača iz- najmbuje.“ Tog i ira n RRRENE plo- če s natpisom , Trg Khuena : Za trajanje procesije grčko-katoličke vjere htje- doše kamenjem lupati u prozore banove palače, ali na opomenu nekih. odustaše od toga. Jutro prošlo mirno. Poslije podne imala je biti skupstina u dvorani ze : no ta je bila zabranjena. To potaki je u podne, htijuć dati oduška povrijegjenom čavstvu, na Ilici zapjevao ,Bog i Hrvati“ pa sa sA i ,dolje krvopije“ zaželjivao banu i magjaronom dobar tek. Već je megju gustom šetnjom išlo mnoštvo stražara i žan- dara. te samo ovima ima zahvaliti vladin zastupnik Dr. Schwartz, da bježeć kući, nije primio što drugo uz cug-a“, njemu. banu, sistemu, Magjaronu okonjenih stražara. koji rastjeraše svijet. koji dogjoše iz Karlovca. Šta je moglo više uzrujati sila koja je ovdje, naime: vV #3 oklike, koji su dostojni njega i Kod ama očitija Krajčovića svalilo se zastiio Ab- Kao obično eto i tog puta Dr. Giithner Isti Dr. Giithner, stražarski ritmajster, poslije po: dne oko 4 sata predvogjaše dvije cskadrone konjanikah, općinstvo nego dolazak tih konjanika s puškami, re- dovi i golim sabljami? Ka da sije ia dostatna o svuda sakupljenih; množina uniformiranih stražara civilnih detektiva; pa dvadesetak okonjenih stražara, i tolike kompanije vojske; pa je još trebalo dovesti dvi- je eskadrone ulana! — Ovi prodjoše kroz glavne da tim više klopotom i trubljama E se pot ogorčeni narod. Na više mjesta vikalo im se: , hrv. Nije svatko znao da je zabranjena skupština, pa neki odoše do ,Kola“, koje je blizu sveučilišta: je ra šlo do raznih sukoba sa redarstvom i 0 korektnosti. koje policija obično čini, počinila je i taj Da su danas ove ivije dubrovačke gradske mu- zike lijepo uregjene i da dobro udaraju glav i to, da osim vrijednih učitelja, koje jedna i druga ima, na- bavljaju se glavniji muzikanti s dvora. “* x a a Ovo napisah kao mali prilog najoovijoj kultarnoj povjesti dubrovačkoj, ja slabo koliko sam umio, & ko će bolje, široko mu polje. 'Svrhs. Previsoko! piše Vinogorski. Nedavno, već dobro poznati široj publici, 0 pjevač — akoprem jošte u mladim godinama, cvala prekrasna budućnost, prigodom neke uloge uzevši o čitav ton previsoko — uništio si u onaj tren prije toli — milozvučni glas, na svoju poavemasnju propast. Sa sažaljenjem. često mi došo ta) sensacionalni dogodjaj na oči, promatrajuć različite ljude, tekom mog boravka kroz punih 20 godina različitim stranama svijeta — Tu i tamo, susreo bih se sa jadnicima, na kojima umah razabrah — da ih we prati od kolijevke taj njihov žalostan položaj, a tada se umah upitah: ni- je li “i taj nesretnik uzeo jednom 0 čitav ton previsokof?! Neću. da nabrajam izmedju stotine iste vrsti žalostnih primjera, o kojima ćuh — čitah — a i sam se uvjerih, nakon dugotrajnog poučavanja te ne- sretne rak rane, već evo samo j po mene najtu- žu : . M višednevne ne vožnje sa dalekog sje- vera, stigoh u mili mi Onako izprebijan jan uslijed divlje vike umal legoh - bez da se ricom tetkom. si krasuog ljetnog dana, iza divnih upravo ku Sep zvončić pozivao narod na roi jednju službu božju — a slavulj dragoj u ubavom Tu- sa nepresta ne trešnje — uzru- kojekakovih ino ih izraza, i pozdravih sa milom mi sta- škancu odpjevao posl skori > ono me na veran- d s pozdravom. bogoljubno mi e — vrićajuću se 0:1 šv, Marka. spomene : sveto drvo lipa. Na onome mjestu, bode meto ze došivih sjedi zgureno krpe na yo 0: kolike prowjene, ti za mene nezabora drvo, dožtvilo si iza 3 god, 8 mj. i 13 sati! — nije: ,Za jedan časak radosti. hiljadu dana To i ostalo razmnišljah sam sobom. ni ue ar,