Hercegavinu s poštom: na godinu 10 krund, na po godine polugodište. Cijera je listu unšprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, za Austro- Ugarsku, Bosnu ; II 5 kruva. Za inozemstvo : | štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto U DUBROVNIKU, 9. MAJA. 1903. 10 kruna i jto- Izlazi syako subote. 2 i ve, pri»pćera, zahvale plaća Godina XIII. i skaju po pogodbi i uz razmjerau popust. Dopisi s -lju se Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, & ne- frankirena pisma ne primaju sc. SiS ' Reklama i ironija. Ironija ja katkada za reklamu dobra, pa ta može da zauzme mjesto i uvodnog članka, u dobi dekadence Fabrisova organeta. , Dubrovnik“ slavi skromnu kulturnu svečanosi dvadeset i petu obljet- nicu Srpske Sragjanske Muzike. Ako ovo nije i- ronija, više je na svijetu nema. Najprvo da se po- zabavimo naslovom, ove tako zvane Srpske Gra- gjanske muzike. Srbi su ti svukud i u svemu tan- ci ter jednaci. Kad govore s narodom, tad su ti odrti Dubrovčani i ništa drugo, kad pišu a folju za Sibiju, tad su ti opet Srbi i ništa drugo. Zad- njijeh izbora za veleporeznike D.r Pugliesi s jed- nim drugom trknuo se do Brotnjica, sela blizu Stravče u Konavlima, da obabi jednu prokuru. Pi- ta ga dotičnik, jeste li vi Srbi? Kakvi Srbi i smokve, mi smo: Dubrovčani. Ili Srbi 1li Dubrovčani, -sva- kako mu sije ugjela. Nije & goregi, da je ovaj slučaj .na vidiku za širi svijet, jer u nds svak zna, kako sesti junački Srbi, za Dubrovčane prodavaju. Kad su u svemu taki, čemu bi u muzici drukčiji bili? Je li na placi oglas, da će muzika udarati, a to se može često vidjeti, na oglasu je velikim slovima upisano: Gragjanska Muzika. Javlja li se to isto u listu, tad odmah naslov naraste i opretili nazivom: Srpska Gragjanska Muzika. Pitamo: Je li dakle muzika Srpska ili Gragjanska? — Nije, ni jedno ni drugo, a po tomu je ironija i proslava dvadeset i pet obljetnice Srpske Gragjanske Mu- zike. Dvadeset i pet- obljetnica Srpske Gragjanske Muzike ironija je, jer d>početku tih godina, nije se u nas za Srbe ni znalo, a još manje za njihovu muziku. Spomenuta se je glazba ustanovila godine 1878., a da tada nije bila ni srpska ni srpsko- gragjanska, svjedok nam ,Slovinac“ god. 1879. br. 4. kad piše: &arodna je glazba izišla o sv. Vlahu, te joj se raduje; a uprava iste glazbe moli, megju ostalim i g. Klima pl. Ghetaldi, koji + zaista Sibiu lije, da“ se zauzme -oko- sakupljanja: novca, za nabavu novih glazbila. Dosta je pogle- dati imenik dobrovoljnih doprinosa, sve skoro Hr- vata, a da se uvjeriš, da se tu za srpstvo znalo nije. Tako je potrajalo sve do god. 1885. Ove go- dine & raznih razloga Hrvati istupe iz glazbe, a ovu preuzme na se tobožnja srpska stranka, koja znajući na kojem je i kakvom teritoriju, ue pro- zove glazbu nipošto srpskom, nego dubrovačkom gragjanskom muzikom. Gdje je. dakle ta Srpska Muzika i njezina dvadesetipet-obljetnica ? Pusta ironijo! Muzika pak, koju bi se htjelo okrstit srp- skow, i dati joj dvadesetipet godišnji opstanak, nije ni gragjanska. Sve su to naslovi, da se uspe neukim pepela u oči, jer da ova ima pravo ne poOB LI$T A K. Uspjesi Vojnovićeve ,Trilogije“. ,Bolnim srcem pjeva smrt slobodnog Dubrovnika — propadanje vlastele — i u toj drami, dao je svoju dušu — drhtavu u bolnoj rezignaciji — a ipak ponos- nu i tvrdu“. Tako završava D.r Dežman-Ivanov svoju študiju o Vojnoviću, upravo u onom broju nŽi- vota“, u kojemu je bio osvanuo ,Suton“ (Knjiga I. sveska IV. MCM. Malo poslije toga, osvrnuo se na Vojnovićev rad Milan Marjanović u sarajevskoj ,Nadi“. To je bilo godine 1900! Ove godine pak. prigodom prikazivanja , Allons enfants“ u Beogražu donijeli su o tom prvom dijelu ga ocjene i ,Srpski književni glasnik“ »Kolo*, Kada je ,Matica Hrvatska“ izdala cijelo djelo — (što je svak nestrpljivo očekivao) — skoro sve su hr- vatske novine pisale o Vojnoviću. Da spomenemo samo glavnije. Ocijenjivajuć predstavu ,Ekvinocija“ u Dubrov- niku Dr. M. je u lisku Crvene Hrvatske“ ka- rakterisao Vojnovića, kao dramatičara; a u ,Narod- nom je Listu“ (br. 83. i w izašao u zadnje vri- jeme prikaz o Vojnoviću. kao ramatičaru, pjesniku i učivo stmom ,Trilogijom* pozabavilo se ,H r- Pravo“ i zagrebački ,Obzor“, ostaloga, kaže anonimni pisac u ,Hrv. mogu da budu, o živi mrtvaci, pasti, čuje se, kako se po koja žila još otim- uzalud: pukne i ona. I ovo puća- uhvatio je čovjek pjesnik, pribrao me iz tri razna odsjeka, kojima tek vri pošebin biljeg. ali drugač su u sebi tako oi usko umjetnički vezane, da organičnije put bi našoj književnosti već i nema .. . kao pojed = 4 naziv gragjanske muzike, ttebalo bi barem, da ju gragjani uzdržavaju, dok oni koji je potpomagaju u ogromnoj većini biće sve, ma dubrovčani, do- sljedno dubrovački gragjani nijesu. «Allrochč du- 6rovačka kulturna proslava. Jedna ludorija vuče drugu, pa ti naši Srben- de u, glazbenom helikonu, vide sve zgoljno srpstvo, i na temelju dvaestak glazbenih intrumenata, grade srpstvo Dubrovnika i dubrovačke okolice. Kad je tako, koliko ste puta, gosparu Bepo, s vašom srp- skom muzikom, pošli u srpsku dubrovačku okolicu, da ju sviranjem malo obeselite? Da nijeste gdje- god bili u Dolima, zgoljno hrvatskom kraju, u va- šoj poitriji? Izvan grackih zidina, u cijeloj dubro- vačkoj okolici, nema izraka za vaše instrumente. Što se okolice tiče, vi ste u gradu petrificirani, a biće vam još živa u pameti slika Stonjskog Mai- skog izleta god. 1897., te bi ste bili puno mudri- je učinili, da ste proslavili šes-godišnjicu onog iz- leta:i zafalili Bogu, što ste i bez kape doma došli. Dubrovački je puk miran i skladan, kako su i Sto- njani ondin zgodom s vama bili, ali jesi li ga u domovinsko čustvo dirnuo, pobjesni i neda. svoje, pa puklo kud puklo. . Budite iskreni, česa se bojite? Ne prodavajte se narodu za Dubrovčane, gražjane i što ti ja znam, recite mu: Srbi smo, pa ćemo vidjeti hoće li vam se žila uhititi zewlje, a u poslu mužike presušit će i Bepove bire. Čini mi se, ko da još vidim, Vlaha Lonzu (srpskog muzikanta) kad se je jed- nom predamnom udrio po trbuhu, govoreći: Ovo tije patria, ovo su ti Srbi i Hrvati. Moli Vlaho, Bepu Boga za zdravlje, pa će i nadalje tako biti. “+ Ideje su veliki vragovi, pa ti vazda jedna po- teže drugu. Kažu, a kad kažu vjerovati treba, da je Bepo Škrabo život mužike, Škrabo je iz Dola (selo u primorju stonjskomu) dakle Hrvat; prod+- va dućan s matpisom u talijanskom jeziku, dakle talijan; Bepo je diretur srpske muzike, dakle Sib. Pogodite šta je? Ironija, ironija i ništa drugo. M Tri puta: hvala! ,Dubrevnik“ je još jednom htio da nam se pukaže kao gospar; radi glagoljice! U predzadnjem broju je izjavio, da se on, gospar, ne može pri- družiti Hrvatima, kad čino demostracije u crkvi, jer je uzeo za pored ono što se skorice desilo u našoj katedralci. U stvari on je u opće proti želji Hrvata, da glagoljicu izvojšte. Ako nije kad je i jednog slova napisao u prilog staroslovenske službe božije u crkvi katoličkoj ? Nikada, jer on, koji mr- zi sve što je hrvatsko, koga uhvati sipoju kad se i sjeti Hrvata, i ne može da i Hrvatima nešto poh- cijele stvari. To se je moralo dogoditi, kad on s tim ljudima tako živo osjeća . . .. ,Jezik je naskroz dramatski: riječi teške, ne, olovnate, jer se govore u odsudni čas“, — A drugi anonimni kritičar u ,Obzoru“, istaknuv kako je Vojnovićeva ,Trilogija“ uz Markovićevog ,Kar la Dračkog“ ne samo jedina hrv. drama tehnički do- tjerana i savršena, već i nešto nova u tom pogledu, završuje : ,U nas se u najnovije doba pojavilo jedno djelo, veličajno koncipirano, izneseno u krepkoj, jezgrovitoj i skroz moderaoj uzornoj formi, ali koje je prava mo- derna historijska drama. To je Iva Vojnovića dramatska trilogija pada staroga republikanskoz Dubrovnika. Pro uotrimo li to djelo, osjetit ćemo svu klasičnost te ra- dnje. Tu nema gotovo ni jedne histo:ičke osobe, a ipak je sa trilogija histori*ka druma. Tu n-ma , junaka“, ne ma velikih zapleta nema mnogo fabule, kao što nije ni velikih zapleta ni u zbilji bilo Mi osjećamo, kako ima pisac jasan, krut i pravedan sud o ljudima i zgodania koje tu ulaze, a kako ih je znao iznieti u cieloj njiho- voj gosparskoj ,izervotoče..oj grandezzi“, ništetnosti i mumijskoj veličini. Propast jedne ciele historijske gru- pe, jedne velike loze vlastela, propast zbog unutarnjeg razpadanja, te dizanje novog pučanskog elementa. Tra- gika nije tu u pojedinim protagonistima, nego izbija iz čitavog milieua, iz duha, kojim su obladani ti ljudi, tragedija je to jedne u dugim tradicijama ukočene gr: , junak je tu ciela jedna misao, jedna neradina g- neracija najrazličitih stvorova, koji ne mogu i ne će da se odreknu svog prošlošću utvrgjenoga položaja. Piscu je tu predstajala nova jedna zadaća pa )i je on i na nov, originalan načiu sjajno izradio, dao je nov oblik novom sujetu. Ne ću da se ovdje bavim tim načinom Vojnovićevim, koji otvara sasma nove persje odsud- . | ktivo i glumačkom i u obće pozorištnom umijeću, nego moram još da spomenem to, da je tu moderni način gledanja, moguć u tom slučaju pravo jedino ponosnom Dubrovčaninu, način gledanja historijskog jednog dog :- gjaja dao piscu i novu, modernu formu.: Vojnović j«. poznavajući u sve tančino ondašnje prilike, ljude i p'': glavito duh, te staviv se sasma u ono doba, ali shvativ ujedno skroz realno nuždnost onakog razvoja onih zgo da. kanoti savremenik. koji može da svojim duhow ire i pojmi i uvaži i vlastela i pučane i kao gruj« ince, on je ostao u koloritn i načinu lok. lan. dubrovački, bio je izraz onog rarpadanja, onog okamenjivanja. bio je uvijek savremen svojem = predmetu, I odatle SVE. njegovih rhdnja, oda- tle sva snaga, sva vjernost i dubina. A opet promatra Ria maja ne — mno mt vali, pa je čekao prigodu, da nas pokudi. Ne može i ne smije jasno ustati proti glagoljici, radi sla- veustva, i ako je gospari oko , Dubrovnika“ mrze u duši, pa su jedva dočekali onaj prizor u kate: dralci, da i ovaj put bizantimšu, biva da ustanu proti Hrčatima, jer za glagoljicu vojšte. Uvijek su isti, jer i ovaj put htjeli bi reći, da bi oni o- dobrili ove naše želje, ali ne mogu, kad činimo de- mostracije u crkvi!! _U stvari oni bi i uaše želje i našu glagoljicu uništili. Nego, kada smo na ,de- mostracijama u crkvi“, kako je - gospar - ,Dubrov- nik“ zaboravio i na neke škandale, koje su Srbi znali priregiivati u našoj crkvi i u Dubrovniku, a i drugovdje. Ako želi, nek nas pozove, pa ćemo mu ih i napomenuti, pa i to, da se nekad negdje u katoličkoj crkvi sa strane Srba činila propagan- da u ite liberalizma Hrvatima za inad i sa sli- kom Garibalda, što su srpski listovi odobravali, pa i ,Dubrovnik“ i ako je onda g Fabris bio još a Spljetu. Svakako, iz svega ovoga i držanja Srba u opće i pisanja prema njihovim listovima, jasno je kao sunce, da oni i za to mrze nas Hrvate, jer želimo, da se u našoj crkvi molimo našim jezikom. &Hvala im! Poslije ,Dubrovnika“ isto ovih dana »Sipski Glas“ donio je članak o dogagjajima u Hrvatskoj, u kojemu se kaže, da se Hrvati bore na ulici, a to je ,Srpskom Glasu“ nekako neni ud- no. [ on se pogospodio! ,Ne ćemo mi Srbi, veli onaj gospar od ,Srpskoga Glasa“, s Hrvatima, kad Hrvati priregjuju demostracije na — ulici!“ A nije ovako, nego i ovdje, kao uvijek bizantinišu, jer kad su Srbi i-požalili stanje u Hrvatskoj, kad su i jednu riječ kazali proti magjaronskoj vladi u Zagrebu; OVikada! Ali današnji pokret u Hrvat- skoj odobrevaju svi Slaveni i cijeli izobraženi svi- jet, ako nije nadrt na slavenstvo. Kad se Hrvati ovako odlučno bore za prava Hrvatske proti &Ma- gjerima, ve bojeći se ni rajgorih posljedica, nije ni moguće, da ,Srpski Glas“ ustane baš otvoreno proti Hrvatima, jer bi bilo odviše bezobrazno; pa (evo_što radi! Našao je:i ori jednu izliku, da se bo- rimo va ulici i za to, gćspar, neće s nama. A ko u Hrvatskoj podržava davašnji sistem, kv je naj- čvršća poluga magjarona? To.zna. ,Srpski Glas“, ali ne smije da reće, kao što ne smije da otvore- no kaže, za što Srbi u ovome času nijesu složni sa Hrvatima, pa je tražio i našao , razlog“. (0 su salonskiji i od Pariške aristokracije, njima se gadi ulica i za to ne mogu pružiti ruku Hrvati- ma. Ali je ulica u Zagrebu malo drugčija od: one u Beogradu, kad su prvu kraljicu poslije Kosova, bijednu Nataliju, vukli po sokaku, kao zla ženu. Nego, ne treba mi oh ovome dalje rispravljati, kad se zna, da ,Srpski Glas“ mrzi Hrvate, da nam u duši želi iskopanje, i da je on srcem za Magja- re proti nama; proti slobodi slavenskoj u otažbini jući tok modernoga života. stojeći na visini modernih nazora. mogao je, da se otme svakoj partaičnosti. sen- timentalnosti, tendencijoznosti i svakom lirizmu. On ni- je gledao stvar okom romantika. Punu srca i duše. pu- ue razumijevanja, on je gledao dogogjaje i ljude, okom objektivnoga realiste. a crtao ih rakom velikog umje- tnika. I jedino je tako bilo moguće, da nam poda u svojoj vrsti jedino i klasično djelo, kao što je njegova trilogija.“ Ovo se pavlaš pisalo u oči prikazivanja u zagre- bačkom kazalištu. Glumci su uložili sve sile, da pred- stava ispane sjajnija. Da bude tačnija, davali -su_ im naputaka Dubrovčani, u Zagrebu nastanjeni, a osobito gospar Pero Budmani. Listovi javlinju. da je predsta- va uspjela silno. Tu je premiera bila u utorak, dne 28. travnja. Sutradan, u srijedu bila je repriza, s kojom je završila zagrebačka kazališna sezona. Čitajuć ocjene po listovimt o toj predstavi, opaža se izmegju redaka da van Dubrovnika. Vojnovićevu dramu potpuno i sasvim ne razumiju. Radi toga se D uge će uznijeti, a nas će dirnut; drugi će se divit, a mi ćemo — shvatit , . . . Još je vrijedno zabilježiti, da će ,Trilogiju“ pre vesti na svedški Alfred Jensen (koji je već pre- veo i ,Ksantu“ i ,Ekvinocij“); m poljački Grabow- ski; a ni njemački Rudolf pl. Sehlick. Arsen Woenzelides. Knjige ,,Matice IHrvatsko“. Izabrane pjesmo Tugomira Alaupovića. 1891-1901. Megju one pjesnike, čije pjesme kad čitaš, napu- njaju te nekim čudnim osjećajem. koje ti pečate dušu pečatom, kojega ne možeš već za dugo i dugo izbrisa- ti, te moraš i nehotice na svršetku malo ne svake pje- sme uskliknuti; ,Divna li je!“ — spada na4 Tugomir Alaupović, Njegove pješme pune su onog istinitog Ža- ra njegova srca, kojeg je on znao onako lijepo uliti u stihove, te čitaoca sile du mora ono isto misliti, sli pjesnik, ono isto ćućeti što on ćuti. Ko se naći izmegju i malo naobraženih osoba. a da nije pro- čitao barem jednu sjesmu u kojem našew beletristič+ nom listu. gdje se = i dosta i dosta njegovih žarkih pjesama? K račitao onu divnu n egovu > ova a epsku pjesmu što pojavili oerajevaka (98) ,Na- inotešžnet Sri (O): e ietajtkiiničkiihi meme m so mora svakako iznijeti na daske našeg Bondinog teatra. | hrvatskoj, kao što su proti službi slavenskoj u crkvi katoličkoj. Hvala im, po drugi put! Opet će mo se povratiti na ,Dubrovnik“. U zadnjem broju donosi neki dopis iz Spljeta; obilazeći dopis, koji nas i ne zanima, bilježimo da se tu iznosi, kako se Hrvati Dalmacije bore proti vladi rodi ekonom- skih prilika u našoj zemlji više, nego radi sjedi- njenja sa Hrvatskom. : Ne ima jednoga Hrvata, koji ne čezne za sje- dinjenjem, ali za sad ostavimo na stranu to, pa se zbilja složimo sa ,Dubrovnikom“ kao da tobo- že govori istinu. 1 do čega ćemo doći? Srbi uvi- jek govore, da bi s nama, ali neće baš radi sje- dinjenja, va koje su se oni isti prije kleli. Dobro! Ali po Dubrovniku“ eto mi Hrvati danas bi je- dino iskali od vlade milijuna, da se pomogne jad- nome naroda ove zemlje. Zar to nebi želio i ,Du- brovnik“ ? Zar on voli, da naš puk strada i gla- duje? Qu će nam odgovoriti: nipošto! Ali tada, za što u onom istom dopisu napadaju Hrvate, ka- da se po istome dopisu mi Hrvati najviše borimo, da pomognemo materijalno ovoj zemlji?.... Za što? ko razomije ovu čeljad, ove fabrikovane gospa- re?! Oni pišu, samo da nešto napišu, govore sa- mo da im se čuje glas; elemenat su razaranja u politici uegacije i mržnje. Oni pred sobom ne vide drugo, nego Hrvastvo, pa će, njemu za inad, ura- diti što se ni vragu ne snijeva. Hrvati se bore, da se našemu narodu materijalno pomogne. To je dosta, da oni rade obratno. Svakako vidi se i ovdje, da su oni i“ hljebu hrvatskoga težaka; ne mogu to reći reno, ne mogu u tome otvoreno biti s vladom pro- ti nama, ali da nas oštete, a vladi pomognu, oni čine nešto drugo, nastoje da držanje Hrvata proti vladi omalovaže, a za to, da bi Hrvati, kako oni žele, ostali prosjaci, i to u ovoj zemlji preko 500.000 Hrvata prema šaci Srba katolika, a s jed- noga razlogi, što se Hrvati smiju srpskoj današnjoj radikalaoj politici, pa ih i žale. Mi im i na tom ponašanju izričemo po treći Hvala! Hvala! Hvala...\ Srbi, braćo, radi- kali. Samo i dalje tako svijetloga vi obraza slaven- skoga : proti Hrvatima, svom žestinom i svima sred- stvima, kad so Hrvati junački bore i mučeničku muku muče, da u crkvi katoličkoj izvojštite pravo jeziku djedovskom, da Hrvatsku oslobode Magjara i da ujedine svoj dom i da naš jadni puk, od vlade zapušten, od fiškalizma stegnut, mine croi glad. &Mvala! Hvala! Hvala! . . .. braćo Srbi i oko Dubrovnika“ i oko ,Srpskoga Glasa“ jer je to vaše ponašanje tako dičao i viteško, da vam nije ni cd potrebe sakrivati ga pozom od gospara eu- ropejskih, kad možete činiti najljepša figuru u ori- ginalnoj slici radikala srpskih. i kad dobro znate, pjesme — možemo upoznati pravoga Alaupovića; mo- žemo upoznati tu čistu domovinsku dušu; punu žarke ljubavi za dom i rod, možemo viditi i pravo spoznati tu sjajnu zvjjezdu u našoj književnosti. Već u prvoj pesmi vidimo mladoga Tugomira prožeta onom domo- vinskom ljubavlju, koja kao neka sjajna zraka. prosje- va kroz cijelu ovu zbirku pjesama. : Prve pjesme ove zbirke nijesu tako vješto dotje- rane, ali kad promislimo, da je Alaupović to u 19: g. svoje dobi tako zanosno pjevao. kad promislimo, da se je tada teke riješio gimnazijskih spona — omla može- mo uviditi njegovu silu pjesničkog duha. silu muževna talenta, kao još u neiskusnom mladiću. Zanosne su, pu- ne žurke ljubavi njegove pjesme domovini. Malo ne po- lovicu ove zbirke pune pjesme te vrsti. Ali kad se uda- ji nešto od domovine, kad je malo — ako se sm reći — zaboravi, eh tad iz njegova srca bukti ljubavni plam, bukti ona ljubav, koja može spjevasti onako za- nosne stihove, koja ga može onako visoko zanijeti. Ni- kakovih hvala nije potreba Alaupoviću, njegova djela go- vore, njegova ga djela sude. Q Ko je mogo ljepše izvesti onu pjesmu ,Kordov- ski stražar“ od Alaupovića ? Mrk stražar čuva stražu. Služi kćeri stoka, služi jer mora. Svaki čas leti mu ru- ka k maću, strah ga je, da se gospa ne preplaši. jer šuštaj svaki s kojeg gospa drhtne — poslušnosti mu tvrdi zavjet kalja“. — Naslonio se na koplje i sanjari. Sanjari o bajnom Jadranu, gdje mu leži na obali prosta kolibica, sanjari o ženi, o jedincu, ali vidi gdje mu ko- liba gori, a sin mu m pao od krvničke saracenske ruke, Zapeklo ga to, osovi se ljutito . . . Ali u to ne- što zašušnji. A on desnicu na mač, jer služiti mora, a obštaj > 3 roga gospa drhtne — poslušnosti mu tvrdi za v. aa Sve njegove pjesme odlikuju se nekom osobitom zvonkošću. Sve u njega teče, sve se razlijeva, sve je glatko sve milo. Divna je ona pjesma Gosti u Hrvata“. Hrvat ništa drugo samo. da ga kuću otimlje mu imanje i još primi gosta, ne mari za map Pali bratovljevu ima : bi de re. hvalu govori zo ršeee Na žalost ima još ovoga u Hrvata! Alaupoviću smo svi braća. Svi Hrvati pa bili ko- je vjere, braća su. Divno to iskazuje u Mc došli“ Svi smo isti u svemu, sve nam je zajedničko pa: Bog i Allah slini, jedan nam je Bog! Alaupović opisivanju. Njego- vi opini pon sa živih. boju, koje_posrada. krase jego % nn # La, ATSMA Pretplata i oglasi plaćaju se upravi Crvene llivitske* u Dubrovnika gdje su utažljivi, Za izja- se 40 para po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta ti- 1% .