Br. 20.
U DUBROVNIKU, 16.
GRVENA_
AJA 1903.
Godina XIII.
Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, za Auštro- Ugarsku, Bosnu i
Hercegovinu % poštom: na godinu 10 kruna, na po godine 5 kruo&. Za inosemstvo : 10 kruna i po-
štarski troškovi. Ku ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto
polugodište,
Pojedini broj
| Izlazi svake
kubote.
Q para.
grankirana pisma ze primaju še.
Pretplata i oglasi plaćajn se upravi ,Crvene lirvatske“ u Dubrovniku gdje su utužljivi. Za izja-
ve, pricpćera, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta ti-
skaju po pogodbi i uz razmjeran popust. Dopisi šalju se Uredništva. Rukopisi se ne vraćaju, & ne-
. 4“ .
Gundulićevo“ slavje.
Zadnji Svibnja 1 prvi Lipuja slavi dubrovačko
hrvatsko pjevačko društvo , Gundulić“ dvostruku
svečanost: desčtu godinu svog opstanka i posvetu
društvenog barjaka.
Deset godina opstanka istina nije davnina, ali
kad se osvrnemo na prilike kako je u Dubrovniku
pils, moramo priznati da je deset godina opstanka
«d velike znamenit. sti po nas.
Dubrovnik, u kome se nazad vijekova orila
gorom i delom hrvatska pjesma, koji je našu pje-
smu i stvorio, bio je, da pravo iečemo, zadrijemao:
bio se nehajstvom istih svojih sinova otugjio svo-
joj wiloj hrvatskoj majei. :
Teška su vremena za Hrvate u Dubrovniku
bila nastala; Hrvat usvojoj kući skoro da nije smio
rijeti da je Hrvat. Zato je baš ovo naše di uštvo
teških dana prokuburilo, jedva se uzdržalo ali i-
pak nije klonulo, ustrajalo je i gojil: milu hrvat-
sku pjesmu, te će sad ponosno da razvije svoj bar-
jak, svoju milu trobojnicu.
A velika i pripada zasluga ,Gunduliću“ 1 po
njemu gojenoj hrvatskoj pjesmi da se Dubrovnik,
alem-kamen u vizu hrvatskih gradova, povratio u
krilo mile svoje hrvatske majke.
Dubrovnik so probudio iz mrtvila, prenuo se,
progledo je te zna gdje ma je cili, zna gdje mu je
budućnost, pak pružajuć ruku majci Hrvatskoj, o-
kuplja pod njezin stijeg svoje sinove da oho-
lo i ponosno doviknu svemu svijetu: » Dubrovnik
ja nazad stoljeća rodio i gajio hrvatsku pjesniu te
i sad evo okuplja svoje sinove pod barjak hirvat-
ske pjesme, barjak potlačenog ali slavnog naroda“.
A Dubrovčani Hrvati se ozivlju i sakupljaju
pod mili trobojni barjak, sakupljaju se kao člano-
vi Društva, koje se diči i ponosi imenom najvišeg
Dubrovčanina, imenom slavnog Gundulića.
Kupe se pod hrvatski barjak da pravim i do-
stojuim zanosom njegajšii9i zvipu garođnu hr-,
vatsku pa i onu opće slavensku pjesmu, koja je za-
ista neiscrpivo shranište čiste i djevičanske melodije.
Kupe se pod hrvatski barjak da proslave hr-
vatsku pjesmu, pjesmu koja se od drevnih davni-
na pjeva u mramornim palačama vaših velikana i
u slamom pokrivenim kolibama naših pastira.
Pjevanje je jezik veoma plemenitiji, uzviše-
niji i zanosniji od prostog govora, jezik kojim Bo
govi megju sobom govor?. S toga Dubrovčani Hr-
vati zovu milu braću iz sve domovine da se okupe
u ovoj staroj i sluvnoj hrvatskoj Atini, pak da za-
nosnom pjesmom ublaže i olakšaju jade i boli, ko-
ji majku domovinu danomice sa svih strana stižu.
Pozivlju i zato milu braću da raznosu glase
širom mile domovine, da i današnji pravi Dubrov-
PODLI$TAK.
Još o Vojnovićevoj ,,Trilogiji“.
U prošlom sam broju ,C. H.“ napomenuo sve
novine, koje su u zadnje doba pisale o Vojnoviću, a iz
dvaju zagrebačkih dnevnika naveo sam glavne tačke.
Za njima ni malo ue zaostaje prikaz u Narodnim
Novinama“ (Fr.), kvjeg je pretiskala ,8. Dalmatinska“.
Evo što g. Fr. veli o ,Trilogiji“ :
Rijetka je koja hrvatska i uopće slavenska dra-
ma pri čitanju učinila ua nas moćniji dojam, nego Voj-
novićeva ,Trilogija“. Sve, što je jedan otmeni literat,
koji je poznat sa svoga pročišćenoga ukusa i utanje-
nog književnikovanja, mogao uliti u svoje najbolje dje-
lo, ulio je u ovo. Dubrovčanin svojim osjećajima, htio
je on završetku svoje mile i dugovjeke patricijske re-
publike staviti spomenik. koji će se dugo i dugo svi
jetliti: kao uajdostojniji umjetnički zavjet harnoga po-
tomka gradu koji je ,umro“, I ostavio je“ . <...
» ++... bujno i pjesnički i čarobno opisuje Voj-
nović raspoloženje, kojim treba, da se drama počme,
a koje mu ne uože nikoji redatelj, niti ikoja pozorni-
ca svijeća donijeti ni iz daleka onako savršeno, kako
on to opisuje i traži. A upravo ova prekipjela bujnost
njegovih opisa daje novelističkom dijelu njegove drame
— pri čitanju — čar, kojim nikoji drugi suvremeni
hrvatski pisac ne bi umio ukrasiti svo;e djelo. Ovom
osobitošću svoga pera umio je Vojnović svojoj vanredno
snažnoj pozorišnoj radnji ujedno dati privlačivost i vr-
line velike ,Buchdrame“*. 4
G. Fr. govoreći o pojedinim prizotima, a osobito
o onom, kako Orsat i neće više da mar u brak.
da ne ragjaju roblje, veli =: ,Ova istinita ideja, ko-
jom su se ostatci starih dubrovačkih patricija #avjerili.
da se neće ženiti Dia toviiši ROJti
u podčinjenosti, sv e .
pozantnijih, što ih je novi vijek vidio, a Vejetm ju
o evo prvi donio na pozornicu i do ovske obradbe
njiževaosti“, — (a malo kašnje kaže) — : ,Onaj kob-
ni zavjet, što ga t pisac prikazao u prvom dijelu Tri-
logije, u Oruatu kao muškom predstavniku okorjelog |
dubrovačkog republikanstva, prikazao je još snažnije u
som odaji dubrovački jesnik (Vojnović)
.... u
sakupio je nje stručke tradicionalnosti republi-
kina, da kao nekim modernizovanim
staru slavu i slobodu dubrovačku, koju je naj
prije njega opjevao Gundulić u »Dubravci“, Mlons
čani njete narodni osjećaj i diče se i ponose
Pozivlju nadilje i zato da svi zajedno složnih
grla zapjevamo ,nek se slože grla bratska, živila
Hrvatska“ | da slogow, riječju, pjesmow i djeloni (71
dokažemo da smo Hrvati, a dušmaninu koji nas sa
svih strana opkoljuje i koji se muči da uništi nas
i našu pjesmu da hrabreno doviknemo:
»Oj n- ćete zli dusi, kojim treba
Smrt naša, tog angjela nam s neba,
Koj s roda grobni svalio je kamen
Te uskrsnika poveo k visinam,
U lance skovat, vratiti nas tminam,
Uskrsnuli smo duhom navijek. — Amen“.
I 0.
ma O PIEDO DINO tn nm
Hrvatskoj iz Dubrovnika
Ono što se dogagja u Hrvatskoj buna je na-
roda za slobodu. Istina je, da se narod ne služi u-
bojitim oružjem, ali ipak buntuje. Opire se vlasti-
ma, izlazi na ulicu i ne ustupi pred organima vla-
sti. Narod ne želi, da se prolijvva krv, ali neće da
živi u današnjem stanju, pa je \zložio gola prsa i
hr-(|a
vatstvom isto kao i njihovi pregji. i
iti za svoj dom!“
ilu im otačbinu.
je danas ovaka, vatrena i oduševljena,
pred oštrom bajonetvm i punom puškom redara
žandara stoji nepomičan i traži svoje, sa pokli-
m: ,Sijecite i pucajte, ue smeta, rado ću pogi-
A ovako mogu i smiju govoriti samo mučeni-
4, te je danas Hrvatska majka mućenika, sprav-
iju na sve, da sve pretrpe, podnesu i žrtvuju za
Doklen će trajati ovo stanje, to se ne zna,
jr to zavisi od nadležnih, da otvore oči i ne tje-
jju mak na konac. Jedno im je sigurno, da se Hr-
tska neće više umiriti, dok sebi ne izvojšti ljep-
» dane, i da je niko i ništa ne može više u
aoj djeci ugušiti duh slobode, i jakost otpora. O-
na sve
uke spravna, pislije 20 godina Khuenove narke-
, poslije peznatih razdora, stranaka i strančica,
oslije one apatije, koja se u njoj pojavljala, a 1a-
i koje smo mi u Dalmaciji i strahovali, da i ne
usne. A danas je budna, žilava! Danas je zemlja,
u kojoj se pokušaj narkoze potpuno izjalovio, dje-
»a su joj složna, a apatiju je zamijenio sveti pa-
trietski zanos — što znači, da od danas počimlje
mamo u narodu druga era: sloge, rada, ljubavi i
nje-
li, oni će još i to odkriti, da su i ruski ministri špiju-
ni Austrije, a čudo, da nijesu već doznali, da je Lams-
dorfu dao Goluchovsky koji milijun, samo da pristane
na sporažum.
Za sad, kako sad stoje stvari špijuni su Austrije
Hrvati i Bugari — a sudbina je htjela da Srbi budu
megju njima djevičanski, i idealni, nepokvareni.
Dobro bi bilo da proglase svud na okolo sebe
kvarantenu, da se nebi okužio karater nekim radikal-
nim srpskim novinarima.
Ex lex.
U poli preko Leite naše Monarhije postoji posve
abnormalno stanje, ali u posve različitom smislu. U U-
garskoj Košutovci neće da prime vojničke zakone, i u
parlamentu postoji žestoki otpor, obstrukcija, koja je
uspjela, da se nijesu mogli glasovati zakoni te bi uo-
blastili ministarstvo da naplaćuje namete i poreze, i da
se tako mogu namirivati potrošci u zemlji; a uz parla-
menat ustali su i djački krugovi, i isti gragjani tamo i
amo. Svakako tamo se je sila zakonu nametnula, i vla-
da mješte upotrebiti prisilna srestva, gleda na dobre
x
%
na mirne osvjestiti otpornike, i navestit ih da glasuju .
bajunetu; na protiv vlasti, koje xnaju dobro, da je
baš ovaka buna najopasnija u uslavnoj državi, na-
stoje da je krvlju uguše, Veliko je junaštvo, pri-
znajemo, prihvatiti se puške i sar pa voje-
vati za slobodu, što su prije radili &i narodi. Ali
je još veće junaštvo goloruk radi slokode srtati u
pogibelj proti naoružanome protivnika To je do-
kaz dubokog uvjerenja narodnog u i za idea-
le; dokaz, da je taj narod spravan na hučeništvo,
a u zemlji iisika mora da grane sunče slubode.
Istorija nam pruža mnoštvo primjera, gdj\ su o-
boružani, prožmani idejom, pobjegjivali čit\ve voj-
ske, obaraii i države, rušili imperatore. Eu i pr-
vih kršćana, koji su uvijek ostali nepomični\za i-
deju. ali se nikada nijesu poslužili oružjem,
bjedili su: Pobjediće i Hrvati. jer mora da_p
trtava, era, na početku koje možemo već reći: Hr-
alska je spašena, i ona će biti slobodna! Š
Mi Hrvati iz Dubrovnika, potomci najvećih
čilvara slobede na jugu slavenskome, aaslijednici
hrvatske misli na ognjištu Gundulićeve pojezije, za-
dakuute idealom od slobode, svima u Hrvatskoj,
koji su okušali, koji kušaju i koji će kušati muke,
šalemo bratski pozdrav. Mi Hrvati u Dubrovniku,
koj bolju budućnost ovoga grada predvigjamo sa-
mou sl boduoj i ujedinjenoj Hrvatskoj, divimo se
borima preko Ve'ebita, jer su nam pokazali i do-
kaali. da će se ipak ispuniti naše želje, da će i
naš mih Dubrovnik sa čarobnom Bokom doživjeti
buućnost sreće i zadovoljstva, kad Hrvatska ima
pravednome zahtjevu,
|odiželiube. Djeca će Hrvatske, sjegurui smo, ovim
di istina, da s# ih bajodeiu može stić Dalaj,
owike djece, koji ovako za nju stradaju, jer je
vije uskPisrti svoja Juomočiju, a Vu ce *vacil
pogled na sve svoje česti, da nas sve okuplja i da
budemo svi jedno i u jednom kolu, a pod jednim
potrebite troškove. Sila se je nametnula zakonu, i vla-
da je sama kapitulirala, kad je pristala da se stegne
vojnička služba na dvije mješte tri godine. Tako je u
Budimu brutalna sila nametnika vezala ruke vladi, i o-
va gleda utažiti strasti, a da ne upotrebi ni policiju, ni
oružnike, a još manje vojsku.
U istoj poli u Zagrebu ustali su čestiti patriote,
da istu financijalnu neodvisuost od Magjarske, koja do-
čim viče uvijek da joj je Hrvatska pasivna, taman ka-
ko se dogagja i s našom pokrajinom, 0 tome neće ni
da čuje; a u toliko, kako je u više navrataka dokazao
ugledni Dr. Frank, zoblje obilato, i guli u desetero tu-
žnu i nevoljnu našu domovinu,
Tome razložitomu,
ne samo da vlada neće da u-
dovolji, nego dapače brutalnom silom, ne dopušta ni-
o je_0 tome rasprat. i.tamniči.. ani
“koji su še Re a tori je stavija dvostruku
brnjicu, tako da ne smijedu ni pisnuti, a k nami do-
mo: ( mogu zanimati druge iz pieteta, ali
dostojnije |
osim ideje,
U Hrvatskoj su upravo dvije bune. Vlad
pobunila proti narodu, gazeći mu pravice i zakd
a narod se pobunio proti vladinim buntovnici
Buna nelegalna i legalna, proti zakonu i u graši-
cama zakona! A kako Hrvati imaju svoga kralj& i | .
ne ištu ništa, što bi se kosilo s interesima Dinasti-
je i ne služe se silom. To ne, ali ipak buntuju, što
hoće, da u Hrvatskoj vladaju zakon i pravici, i
se nad Hrvatskom vije barjak slobode.
Iz cijele Hrvatske dolaze nam razni glasov
koji nas ispunjuju utjehom i ponosom, Ouamo n
Balkanu Bugarin ubija druge, pa sam sebe sa pod
vikom; O vako se umire za Bugarsku! O-
vamo u Hrvatskoj Hrvat ne ubija, kao što i neće,
S ovakim pohvalam, koje Vojnović potpuno za-
služuje, možemo se slobodno i bez straha složiti. Ali
kad se javljaju neki nepozvani kritičari, koji prišivaju
piscu ,Trilogije“ upravo nešto obratno, onda im_mo-
ramo javno spočitnuti, da oni to djelo — ne razumiju.
Već se sim Vojnović radi Otona Krausa pismeno
tužio dramaturgu u Zagrebu, Andriću: ,da on bi vrlo
nesretan bio, kad bi sva hrv kritika bila puna takvog
neshvaćanja o njegovom djelu“.
A kad prigodom premiere Trilogije u Zagrebu,
kaže jedan anonimni kritičar u ,Obzoru“; ,da se mi
radujemo smrti tih ljudi (t. j. Trilogije), jer da su ne-
radini (7), i da u njima nema (?) tragike“ — onda je to
ne samo neshvaćanje. nego blasfemija!!!
Jedan Orsat veliki, koji se trza, da spasi domo-
vinu, da ne radi? A njegova je tragika upravo u tom,
što niegov rad ne nalazi uspjeha! Jedna Mare Beneša,
koa se od ranog jutra do crne noći muči za opstanak,
da ne radi? A njezina je tragika upravo u tom što je
taj njezin rad naplaćen novcima ,pučanina“, kojega nje-
zina gorda aristokratska duša prezire! Gospar Lukša,
koji piše djelo jedno, da ne radi? Njegova je tragika
što njegovo ideje mlagji naraštaj ne razumije,
Kao što su velebna djela Sofokla i Fshila potpu-
no ruzumjevali jedino u Heladi, tako i Vojnovićeva dje
la, shvatit će oni, koji su u -- Dubrovniku:
Mnogo je ocjena izišlo o Trilogiji, ali je so:
ona, koju je jedan Dubrovčanin napisao u ,Crv. Hrv.“
(br. 16. od 18. aprila), i ako ne zahvaća ni dva stupca
feljtona. 'To su morali dobro pročitat oni, koji ne živu
u našem gradu, i ne poznaju život i običaje njegove,
a nadasve povjest bivše republike. A pošto rekbi, da to
nijesu učinili, nek im ponovim samo neka mjesta:
,Vojnovićeve su ragje slike dubrov, prilika, koje
ih baš razu.
mjeti može jedino Dubrovčanin....
,U životu junaka Vojnovićevih tragike ima
izobilja, kako je ima i u radu Steiet, petENS. pa
gdje se nalazio, ali se drukčije očituje. Vezana su im
odgojem i nasljedstvom usta, da svoje osjećaje na vas
(pao izriču; živu za sebe i u sebi, te se vas u
oji se drugovdje razvija izmegju pojedinca i svijeta o-
čito, počinje i
ogara sam u sebi ,....
,Svjedoka nema, da je (naime: borbu) bilježi, su-
tra će ići Oraat za poslom svojim, kako i jučer, a svi:
neće opaziti razorene sreće na licu živog mrtvaca.
o su vam tragedije bez krvi. Mnogi će ih na
zivati modernizmom u druni, je on barem sa Du-
mora im u ovome priznati
stvo
T
b
d barjak«m.
U to ime: slava ber. ima slobode preko Velebita!
Izmegju špijuna.
Ne ćemo se upuštati u pretres rada bugarskih
komiteta, ali to stoji, da Bugari ginu, ginu i padaju,
da amiru za ideal“ Bace dinamitu, a tada sami u se
ispale hitac, sa zadnjim riječima: Ovako Bugarin
umire za Bugarsku! I najveći dušmanin njihov
da su junaci i patrioti, jer
oni za se osobno ne rade, kada su svaki čas spravni
da se ubiju, dapače. ubijaju druge zavjerom, da ubiju
1 sebe, /
O bugarskim ustašima piše danas sva štampa ci-
jeloga svijeta, i sva im priznaje, da jim za narodne
ggle, izuzev srpsku, koja. na nečuven način napada
bihgarske mučenike, te im i onda odriče rodoljube, kad
pallaju mrtvi, Ovo je za to samo, što Srbi misle, da
oni moraju dobiti Macedoniju, da u njoj ne ima ifi je-
sela za Bugarsku, ali kako Srbi neće da se izlo-
ego čekaju Rasiju, pa ih je i strah zamjeriti se
Turtima, nenavidni su na Bugare, isto kako su nena-
vidni na Hrvate, jer samo srpski i magjarski listovi
dana$ grde i pokret u Hrvatskoj, jer misle, da je i
Hrvatska srpska Sve je po njima njihovo, samo da se
izloži \za njih ta blažena Rusija, jer neka je i za srp;
tbin radikal sve daje, ali para i krvi malo.
Sada su proti Bugarima našli novu, da su sluge Au*
striji. dupače da Austrija sve ovo miješa na Balkanu.
ako pišu i otkrivaju te tajne ,Sl. Misao“, ,Srbo-
ran“, ,Glas Crnogorca“ i drugi listovi, jer da
ne ima njih, koji javljaju Rusiji, nebi za ništa znala
ruska vlada, koja je toliko luda, vidite molimo vas, pa
je ipak & Austrijom sklopila sporazum radi Balkana.
Rusija ne vidi, da Austrija buni po Balkanu, nego baš
vjeruje Austriji. Ali su od ruskih ministara mnogo pa-
metniji srpski radikalni novinari, koji vide i razumiju
sve, pa i Javljaju sve Rusiji, da je ,ludu i sirotnu“
spase.
Dakle zadnji je aber, da su bugarski mučenici
Austrijski spijuni. Što ćete? Toliki mladi i inteligentni
Bugari prodali su dušu Austriji za malo fiorina na mje
sec, da se poslije sami ubijaju, Ne ginu oni za ideal,
ne stradaju jer ljube domovinu, nego za to jer su u
redovima Austrijskih spijuna.
Srbi im to govore, kao što govore i nama Hrva-
tina, da smo i mi spijuni Austrije, jer su srpskim no-
vinarima svi spijuni, te Austriji prodani, koji su toliko
bezobrazni i pokvareni, pa se usugjuju išta raditi za
svoju. domovinu, mjesto da sve žrtvuju za srpstvo, a
Srbi da sa lijepo zabavljaju, čuvaju od svakoga vjetra,
osobito od pušćanog dima, i da, čekaju tu blaženu, Re:
laze posve bijeli. U Zagrebu neće da znadu da jim go-
spoduje magiarska zastava, magjarski natpisi, magjarska
svemoć; narod protestira, smućuju se, roti se, a tomu
zahtjevu koji je priznat zakonom, kog je nagodba izri-
čito naglasila, vlada suprotstavlja policiju, oružništvo,
vojsku, i nemilo, okrutno, nasilno goni u tamnice po-
najbo.je spobornike, glasovite patriote, ne?užne ženske
glave, nedorasle, trpa sve, gazi konjima, ubija iz pu-
šaka i bodežima, Zakonu se tu nametnula sila, ali ne
buntovnog naroda i puka, nego onijeh koji su pozvani
od zakona da zakon brane i vrše. To je ex lex, kakovu
spominje povijest jedino za doba Nerona i Kaligole.
Mi amo živom napetošću pratimo srdačno i sućutno tu
borbu mile naše braće, koji se rvu proti najgadnijoj
sili, i iz dna ogorčena srca vapijemo ; Neka se makne
zlotvor usilnik u narodu našem, ban Hedervary! Neka
se poštuje zakon i pravica! Neka se pušte na slobodu
oni, koji su lez ikakvog razloga, od same sile i obije.
sti zadržani u tamnicam. I mi najvećim poštovanjem
klanjamo se mrtvoj žrtvi nasilja Ivanu Pasariću, i kli-
čemo mu: Slava! Neka zna vas svijet, neka zna 'Viso-
ka kruna, neka zna zlotvor ban, da smo mi svi soli-
darni sa milom i tužnom našom braćom, koji će ubro-
jiti ove dane ljute borbe u najcrnije od svoga postan-
ka, kad su bili progonjeni, na muke stavljeni, mreva-
reni, dopokon pobijani, jer su stali na tvrdom stano-
vištu zakona, jer su od sebe otiskivali brutalnu silu
nametnika. Ne, ne, uzalud sva sila, sve progonstvo: mi
Hrvati i s ove i s one strane Velebita ištemo i hoće-
mo: neka se ukloni zlotvor Hedervary; nek se Hrvat-
skoj dade financijalna neodvisnost; neka se spoje zem-
lje Hrvatske, Dotle mi ćemo se boriti, nećemo mirovati,
pak uperili na nas i puške, isto će mo glasno i jedno-
dušno vikati: živjela Hrvatska !
Gdje to živimo?
(Glas iz Hrvatske.)
Zaista je težko označiti u par rieči odnošaj, u
kojom se nalazi sada Hrvatska. Hedervary sa svojim
robljem: učinio je Hrvatsku zemljom smrti, zemljom
svakoga bezakonja, zemljom nasilja i korupcije, zemljom
neustavnosti — zemljom iznimaka. Nema nigdje
svietu zemlje, u kojoj bi masa po ulicama ustajala na
obranu zakona protiv onih, kojima je povjereno čuvanje
zakona. Da, ali čega nigdje nema, to ćete naći u Hrvat.