ak

SRE O OR NE TATA O M

ma
mad

 

dosta. U Zagrebu zahtjevao je narod odlučno, da se
skine protuzakoniti nadpis sa ograde prometne uprave,
Pa što je bilo? Policija, žandari i vojnici čuvali su ma-
gjarski nadpis, kojemu po zakonu nema mjesta u Hrvat-
skoj ... U Zaprešiću izvješena je bila magjarska zasta-
va, izvješena je skroz protuzakonito. Pa što se dogo-
dilo? Ubijen ije čovjek zato. što je osjećao hrvatski i
htio svomu osjećaju dati izražaja; ubijen je jednostavno
s toga, što je Hrvat; drugih razloga nema ...- Po dru-
gim mjestima u Hrvatskoj ustao je narod na obranu
zakona i glasno zahtjeva vršenje njegovo. A što vidi-
mo? Vidimo nešto, što za cielo ne bismo nikada drug-
dje vidili. Vidimo naime to, da na obranu protuzako-
nitosti ustaju sve oblasti od najmanje pa do najveće, a
sve to na mig jedne jedine osobe, najvećeg tirana Hr-
vatske, na mig Hedervariev.

Po cieloj Hrvatskoj opaža se ozbiljan pokret na
obranu zakona. a ban šuti, a njegova šutnja ne znači
ništa drugo. ako ne od prilike ovo: kako sam počeo,
tako ću i nastaviti sve dotle, doklegod te potpuno ne
uništim, dok te ne spremim pod magjarski jaram ....—
Na bajenetama i tamnicama, na nasiliu i bezakonju po-
digao je svoju bansku stolicu ; tim sredstvima i sada se
još drži. Puške i sablje sve mu je oružje, koje ga još
nešto brani, ali i to je preslabo i to će morati naskoro
izgubiti svoju moć... a

| Najnoviji pokret u Hrvatskoj jak j*, moćan je,
jer mu je temelj majčvršći, što ga može tražiti moderni
viek. Taj je temelj jusau zakon, na kojemu će izčeznuti
banova pojava. Pokret širi se sve više i više, zauzima
sve veće i veće dimenzije: Zagreb već mjesec i pol
neprekidno traži vršenje zakona, njemu se ne odgova-
ra; Zagreb nije popustio, on sve odvažnije pita: hoće
li se vršiti zakon ili neće?.... Za Zagrebom poveli su
se svi gradovi po Hrvatskoj, a povagjaju se već i po-
jedina sela. Ko nekakovom influencijom prelazi pokret

| iz Zagreba u provinciju.

Nije dugo vrieme, kada će se Hrv ala
a velikoj trzavici, u napetosti i uzrujanosti, u kojoj se

sada nalazi od prilike Zagreb. Uzrujanost ne će se moći
prepriečiti i to s jednostavna razloga, što ne odgovara
na tolika pitanja ona strana, od koje se traži, a pozna-
to je već svima, što ta izdajnička šutnja znači.

Pitamo, samo, kako će to svršiti. Pokret, reko-
smo, ima najčvršći temelj, što ga daje moderni viek.
Narod se probudio iz mrtvila, stao je misliti i zahtje-
vati svoje i to odlučno zahtjevati. Ban sa svojom vla-
i dom šuti, ne će da izpravi počinjene pogrješke, već ih
neprestano ponavlja. Javno mnienje, strano novinstvo
počelo se ozbiljnije baviti našim prilikama i prikazuje
u jasnim bojama svu važnost najnovijeg pokreta...

| Svi dakle znaci pokazuju to, da se približuje vrieme,
kada će morati Hedervary ostaviti svoju stolicu, odakle
je pljuskao hrvatski narod, da će morati bježati iz Hr-
vatske, koju je učinio zemljom neustavnosti i sakriti se

kod svojih prijatelja u Budimpešti ....
Gdje to živimo? upitali smo odmah na početku

za sada živimo u zemlji, gdje ne vriede
ali

atska nalaziti

i odgovaramo si:
nikakovi zakoni, gdje zakone kroje gotovo panduri;
živimo i u zemlji, koja je dobro progledala, što se to
od nje zbiva, kakove to guje krije u utrobi svojoj, pa

Svak zna. da kad čovjek brzojavlja ;0 novac, da
mu taj novac treba i da ga željno očekuje te da ne
misli niti gleda u kome je jeziku dotična brzojavka sa-
stavljena. Njemu je do novaca!
Gospar je Pattay to dobro razumio, te je uvidio
da se ovdje može najlakše pokušati s njemštinom. zna-
jući vrlo dobro da stranka koja neustrpljivo čeka nov-
ce, ne će odbiti primitak brzojavne naputnice i dotične
novce i time prisiliti Poštarsku Upravu da joi dostavi
brzojavnu naputnicu na hrvatskom jeziku, kako što bi
morala, pak je za to brže bolje izdao naredbu, po ko-
joj se svim uredima strogo nalaže da brzojavne
naputniće bilo za Dalmaciju ili za druge zemlje Monar-
hije sastavljaju samo na njemačkom jeziku!
Promislite kakav haos!
Svi oružnički stražmeštri i oni u službi i oni u
mirovini bili su zaposleni da jadne poštare podučavaju
kako će skrpiti te brzojavne naputnice. Na taj su se
način dakle stavile stranke pod žandarsku kontrolu, jer
su tako ti oružnički stražmeštri znali ne samo komu
novac ide, ko ga šalje i koliko šalje, ali i to što stran-
ka brzojavlja osobi kojoj novac šalje a što se n-
vrsti u odnosnu brzojavnu naputnicu.
Bijedni su poštari bili prisiljeni da se tako  po-
mognu i da se tako pomagaju jer inače čekaju ih te
ške posljedice. Morali su dakle pogazit i moraju još i
danas gazit zakletvu a izvrše protuzakonitu zapovijed !!
Ova očita povreda brzojavne i uredovne tajne i
opstojećih zakona, ova zaušnica hrvatskim stranama u
pravu i pravici i zdravu razumu. promislite traje evo
od 1899. godine, od dolaska dakle gospara Pattay-a!
XVI.

U spomenutoj naredhi gospar se Pattay oslanja na
cijenik listovne pošte, u komu stoji da se brzojavne na-
putnice imaju sastavljati na njema“kom jeziku, kao što
je to stalo prije dolaska gospara Vattay-a i otkad op-
stoji taj cijenik.

Nu taj propis ne samo da se apsolutno ne može
odnosit na Dalmaciju. gdje njemačkom jeziku nije ni-
kada bilo niti mu može liti mjesta, već isključivo za
one zemlje Cislitanije, u kojima je uredovni jezik
njemački Da je tako slhvaćalo i Ministarstvo Trgovine
i gospoda Ravnatelji Pošta prije dolaska gospara Pat-
tay-a, najbolje dokazuje činjenica da su se brzojavne
naputnice sve do 30. Lipnja 1892 sastavljale na hrvat-
skow ili na talijanskom jeziku, kako je komu zgodnije
bilo I na dalje bi takć hodilo, da se te godine nije na
šo iredentista koji je pirio i pirio dok se okružnicom
30/6 1892 broj 8805 nije sasma zabranio hrvatski je-
zik u sastavljanju naputnic4. Ove su se od toga dana
ja sve do rečene naredbe gospara Pattay-a morale sa-
stavljati isključivo na talijanskom jeziku; sve to
— ponavljam — usprkos propisu na koji se je gospar
Pattay pozvao.

Evo dakle najboljeg primjera na kako slabim se
nogama nalaze naredbe i fermani Pattay-a i družine:
Prije se moglo pri šiljanju novaca predati stranci  na-
putnica na hrvatskom ili talijauskom jeziku, poslije sa-
mo na talijanskom, a sad sumo na njemačkom . .

a zakon je uvijek isti!
Svak će dakle po ovonie primjeru najbolje uvi

te. da se dakle ta nezakonita naredba o brzojavnim na-
putnicama odmah povuče, kako što se je povukao i ne-

zakoniti ferman gospara Klima.
(Slijedi) Dubrovčanin.
e . e

Naši dopisi.

Spljet, 8. Maja.
(Općinsko Kazalište: Kontrolor spavaćih vagona,
Graničari). — U oči i na dan sv. Dujma odigralo je
diletantsko društvo dvije rečene prestave, Obe večeri
bila je kuća dobro posjećena, osobito na dan sv. Dujma,
na Graničare. :
Zaslužno je, da se izvedbom tih koima!a pozaba-
vino. Čuli smo bili i otprije, a i čitali o vrsnoći i na-
pretku te glumačke družine; naš pako kratki boravak
u Spljetu dao nam je prigode, da se na svoje oči uvje-
rimo o istinitosti svestranih priznanja.
Ko god je čuo ,Kontrolora“ na pozornici, našao
je u komediju djelom velikog efekta, efekta koji se
str«go osniva na vrsnoći i tačnosti glumaca. Fino pre-
prelen dogagjaj iz srednjih pariških krugova zahtjeva
dobro poznavanje pojedinih tipova, kakovi su u real-
nosi; bez tog bo uvjeta komedija sama sebe izigra na
pozirnici. Spljetski su mladi umjetnici u tom svaku
Jake prebrodili, te nam iznijeli ,Kontrolora“ u svoj nje-
gova svjetlosti, kakovim ga hoće ženijalni Bisson.

* Megju gospodom. ko što uvijek, tako i ovaj put
ziditio je čitava publiku g. M. Bonačić u ulozi
Geoges-a Godefroida. Sve je u njega bilo potpuno sa-
vršeio, te je bez dvojbe megju prvim našim ,Kontro-
lorita“. Mi smo mu se uprav divili u nekim prizori-
ma. zako svoju tešku i komičnu ulogu divno igra. Su-
kobis punicom Aurorom i ženom Luciennom, kao i
8 Alredom Godefroidom bili su od gospodina upravo
majsorski odigrani. Mi mu želimo svaku sreću i uspjeh
u njgovom umjetničkom zvanju.

Aurora (g.gjica Veseli) ne manji je utisak na
nas ičinila nego g. Bonačić. Karakterističan tip ner-
vezi i prevejane purice prikazala je g.gjica Veseli u-
pravo divne. Nijesi joj imao što zamjeriti. Sve joj je
bilo m svom mjestu; svaka kretaja, svaki mig odavao
je izvsnu silu u svojim partams. Ne mogosmo, a da
joj ne izrazimo burnim pljeskom svoje svestrano o-
dobraanje.

+gjica Braida jako ram se je svidjela. Simpa-
tičnoji divnoj figuri miade gospogje Lucienne prido-
lazila e dobra igra. što izdaje, da je gospogjica dobro
shvatia svoju partu i nastijala. da joj pruži što više

a.
Gosp. E. Ljubetić prilično je dobro odigrao
\lfred-a Godefrotl-a. Prelazeći preko njekih ne-
ostatača one večeri, šoji leže u raspoloženju glumca

i kli se idu u prosidu njegove vrijednosti, mora se

primat, da je mlad' gospodin sila, koja još dosta to-
ga \bećaje

Gosp. P. Matošić u slozi komičnog Monpćpin-a

Arisida svojom i: igrom jako zabavljao publiku. Ona-

kow| parte kao la mu od srca idu.

Rado smo gledali takogjer gosp. Kukoš-a u u-

lozil.abordive-a koji se je jako dobro podnio o:
soblo u neki» momentima.

 
 

 

djet da nijesu ovi retci kakva obijest ili manija za pi-

 

_ da ih udavi za vieke. 3
Postalia.

XII.

U Dalmaciji su samo hrvatski i talijanski zako-
nom priznati jezici. Odavle očito dakle proizlazi da se
i brzojavke sa osobitim oznakama na hrvatskom jeziku
barem iz dalmatinskih mjesta za dalmatinska mjesta
moraju primati. A to ni za službu nema nikakve  za-
prijeke, jer svaki brzojavni činovnik mora
da poznaje hrvatski jezik, tako da će zaista
moći shvatiti što znači ,odgovor plaćen“, ,prešno“, ,na

, vlastite ruke“, ,više naslova“ itd.

U ostalom mi smo uvjereni da se te oznake mo-
_. pisati hrvatski i na brzojavkama za druge zemlje
hapsburške monarhije, a to ne samo po propisu i za-

, konu (kao što se mogu pisati talijanski i njemački pa
ćak i u ovoj skroz hrvatskoj zemlji, gdje njemački
jezik nema nikakva prava) ali i sa praktične
strane.

Neka se samo italogermanska gospoda na Ravna-
teljstvu Pošta izvole potrudit da u ovome izagju u su-
sret Hrvatima, kako su izašli njihovoj dragoj braći Ma-
gjarima sa naslovima na službenim listovima ua magjar-
skom. jeziku. Neka se dakle ove oznake prevedu i pro-
glase u Listu Naredaba Ministarstvenih kako što su se
preveli i proglasili naslovi magjarski ua službenim li-

' stovima, pak je eto sve riješeno i sa praktične strane

, — a ujedac bi se udovoljilo zahtijevima i pravu  gra-
gjana Hrvati.

Maknite se! Hrvatski narod plaća takogjer porez

u krvi i u novcu. a i za nj vrijede zakoni, On Vam
mora biti prešniji od Magjara!

XIV,
U spomenuto brzojavnom cijeniku nalazi se i o-
+ va tačka: ,Za sad nijesu dozvoljene brzojavke na taj-
! nom jeziku za Dalmaciju i Bosnu 'lercegovinu“.

Ko bi dakle hotio brzojavit štogod hrvatski da ne
razumije brzojavni činovnik, ne može! A kamo li slo-
boda zajamčena temeljnim državnim zakonima! Slobod-
no je brzojaviti na tajnom jeziku a Afganistan, Belud-
žistaa, Kalabriju, Makedoniju, u zemlju Basuta, u jed-
nu riječ svagdje po bijelom svijetu, samo za nesrećnu
našu Dalmaciju ne! Pa da nije Dalmacija zemlja iznimakii

A znate li za što? Zato jer gospar Pattay niti ni-

| jedan član njezovog generalnog štaba nema kada da na-
piše dvije riječi na Ministarstvo te da Ministarstvu ka»
žu, da je ustaško doba ma granici Dalmacije / svršilo
| 1878, a krivošijska buna 1882, radi česa je ona na-
| redba objelodanjena i bila!

Ali dh! Oni nemadu vremena, jer su im pune ru-
ke posla u proganjanja Hrvats i hrvatskeg jezika te
nadalje širenjem svapštine i talijanštine.

\ T
Dok smo još na brzojavu, red je da spomenemo
* gosparu Pattay-u sjajno uspio prvi pokušaj da

a

 

'načko seevaje ćak | kod medržavnih po-
GJ. 9 o. 9%

 

>. =zmsta

  

zara$hitel “i

sanjem ili što bilo,
već su ovo suze, uzdasi i jadi;
Dalmacija je majka siročadi.
XVI.

Da se brzojavne naputnice sastavljaju u onom od
dvaju zemaljskih jezika, u komu je predavaoc novaci
sastavio dotičnu naputnicu, dakle hrvatski (odnosno ta-
lijanski), ne bi pak bilo nikakve zaprijeke ni sa prak-
tične strane, bilo na pošti bilo na brzojavu: to barem
ne u koliko se tiče naputnic4 u Dalmaciji, kao što ni-
je bilo nikakovih zaprijeka prije dolaska g. Pattay-a.

1 radi brzojavnih naputnica za ostale zemlje hap-
sburške Monarhije, u kojima činovnici ne bi bili dužni
poznavati hrvatski jezik, ne bi takogjer bilo nikakvih
zapreka sa praktične strane. Neka se samo gospoda na
Ravnateljstvu Pošta potrude da učine za hrvatski jezik
ono što su učinili za francuski: neka se naime sve o-
no, što treba za sastavak brzojavne naputnice na  hr-
vatskom jeziku, prevede i proglasi u Ministarstvenom Na-
redbom u Listu za sve poštarske i brzojavne  Urede
hapsburške Monarhije.

Ako im se i to ne svigja, e pa onda neka uče i
neka s: zamuče te učine kako im se najlakše čini, jer
bilo kako bilo, tumačili i veliki i mali birokrati kako-
god htjeli njihove cijenike, okružnice i propise u opće.
smetalo to njima i bilo više ili manje komodno, nama
je deveta briga. Mi znamo samo da svi ti cijenici, sve
te okružnice i propisi u opće moraju da budu u smi-
slu opstojećih zakona, a nipošto proti. Znamo nadalje
da i veliki i mali poštarsko brzojavni činovnici, pak da-
kle i gospar Pattay i njegov iredentistički italo-german-
ski generalni štab, moraju vršiti službu po zakonu, bi
lo to njima praktično i komodno ili ne bilo.

Ako li su pak ti cijenici ili = propisi
hotimićno ili nehotice, nek se isprave.

Izvolite dakle, gosparu Pattay, latiti se pera i ja-
viti Ministarstvu Trgovine da onaj propis u cijeniku li-
stovne pošte, na koji ste se Vi toli rado pozvali, ispra-
vi u smislu, da za dalmatinske poštarske i  brzojavne
Urede nema kreposti, kao što nije imao kreposti prije
Vašega dolaska, jer ste še Vi ogriješili o onaj isti #
o koji se je ogriješio i gospar Klimo.

'A eto njegov ste ferman povukli, dočim ste ;
Vaš, regbi zaboravili!

A zašto to? Zar mislite da Vi možete sve i ga-
šta proti hrvatskom narodu a samo u interesu  itilp-
germanske iredeute?

Mi smo siti i presiti te Vaše germanizacije i /sa
poštarskim i sa brzojavnim Uredima a kamo li da još
trpimo da Vi nas, skladne hrvatske gragjane, germani-
zujete i provocirate s tim švapskim brzojavnim naput-
nicam !

S toga mi na temelju prava i pravice i opstojećih
zakona najenergičnije prosvjedujemo proti tom zulumu
nove vrsti i zahtijevamo da ta povreda brzojavne i u-
redovne tajne, ta žandarska kontrola naših brzejavaka,
ta zloporaba vlasti i ta uvrijeda najsvetijih naših osje

restane,

pogriješeni

 

   
  

  

«a Ggjice Akčić, Zavoreo i Jedlička cijšh
su phiceriyjglač Dio uuzgrecla; uo mozbinou ve pohva-
liti, a u [o i gospodu Sotirovića i Mužinića.

To biše u oči svečanosti sv, Dujma. Toga su
pak dana lli odigrani uz dupkom punu kuću , Graničari“.

Gosp P. Matošić prikazao nam je te večeri
dobar glujački dar; u nekim se prizorima, osobito na
groblju, uravo jako svidio. Na licu mu se je zrcalila
dramatskisnaga tog momenta, što se sve pripisuje vje -
štini i unetničkom daru. Tek bi mu preporučili, da u
nekim entima bude pozorniji na ulogu.

G.ga P. Matošić je bez dvojbe. a i po sudu
drugih gumaca, jedna od najboljih naših Maca. Dotje-
rana umetnička sila razvijala je krasno svoju ulogu na
pozorni«. Kad reknemo, da je upravo divno odigrala,
sve sm rekli.

Njviše pak nas je zadivio g. M. Bonačić u

ulozi Gige. Čuli smo u toj ulozi vrsnog Freudenreicha
i drugo te radošću moramo priznati, da g. Bonačić za
njimaljišta ne zaostaje, Gospodin nam je Grgu sasma
vje naravno prikazao, dok neki i od naših b.ljih

u toj malko pretjeravaju. Ta svak, koji pozna Gra-
ničaf, uvidio je, na koliko poteškoća naigje glumac pri
toj flozi. Grga je tip stare hrvatske korenike, kakovih
ge (andanas žalibože rijetko nalazi. Osobito nas je za-
divo u sobi obrstarovoj, kad moli milost, i u tamnici;
u im momentima, kad inače po naravi veseli i šaljivi
stirac krčmar priklanja tužnu glavu pod dojmom  teš-
Klfovsim što ga u tim časovima muče, Te večeri
ulivljeni pred igrom g. Bonačića, nijesmo znali što vi-
& od njega zatražiti.

Gosp. Sotirović (Savo Čujić) pokazao je o0-
ku, radnje na pozornici, te nam se je dovoljno svi-
dio Kad bi samo g. Sotirović ispravio neku manu,
]: se pričinja ukorjenjenom, mnogo bi više uspjeha
pdučio sa svakog gledišta, jer se vidi, da je tip jako

jodatan za pozornicu. To mu vruće preporučujemo: i

a srce stavljamo.

G.gjica Veseli u ulozi Karoline Liebherz poka-
'zala je veliku opsežnost svoje vještine, Kolika meta-
morfoza megju Kontrolorom i Graničarima, Prije stara
i nervozna punica sad se pretvara u nestašnu Karolinu,
koja nas se je s umjetničke strane jako ugodno dojmila.

Ggjica Braida kao  Miljeva svoju je kratku
partu jako dobro interpretirala. Dopao nam se je jako
prizor sa g. Ljubetićem (Branko grof Šarnić), koji
je takogier svoju partu lijepo odigrao.

Gosp. Radić (Joco Bacić) jako je lijepo odigrao
svoju ulogu, a gosp. bi pako Ivanović-u preporućili,
da se na pozornici bole sjeća svoje uloge. Pri &vr-
šetku moramo pohvaliti g. Kukoća (Uljević, poruč-
nik), koji nam se je mnogo svidio,

Radosnim srcem odosmo iz kazališta, gdje se od-
gajaju u glumačkoj umjetnosti spljetski diletanti, Ne-
kim smo se upravo divili, a kod nekih smo opazili do-
bar glumački dar, koji će se bez dvojbe razviti, Na
taj način želimo, da spljetska pozornica danomice na-

Slano, 5 Maja,

(Putem iz Bosne i Hercegovine kroz
Dalmaciju). Hajde, da malo što zacvrljam. Da bude
zanimljivo, valja pisati što ko radi i snuje. E, pa do-
bro! Ja ću o jednoj velikoj ideji naše bratije, (?) ko-
jom bi oni širili i potpomagali (kao prije sa općinskim
1 crkvenim kasama, dok ih vlada nije uzela pod kop-
trolu) svoje veliko srpstvo, gdje mu.ima mjesta i gdje
nema, pod krinkom kao potpora srpskoga naroda —
»Srpska banka u Mostaru“, Rade to oni već odavna.
Sad se nameće pitanje: ,Što su uradili?“ 'To je ono -
glavno! Ako su oni radili, nijesu ni ostale oči sklop-
ljene bile, koje imaju dužnost za sve svoje podanike
se bar u koliko brinuti; bilo to s koga mu drago gle-
dišta. Kada se je bratija u tom donekle  sporazumila
(naravno i sa Srbijom i Crnom Gorom) i stvar po svom
kroju uredila, podastrijela je želju i osnovu vis. zom.
vladi. Ova im kratko, ali pošteno odgovori po prilici
ovijem riječima: ,Dobro! Dozvoliće se, ali hoću 600000
kruna kao kauciju za dionice. Ako ste vi prijatelj svo-
mu narodu, nijesam mu ni ja dušmanin. Narodno bla-
gostanje, moj je ponos i dika“. Naravno to je rišćane
smelo, jer su po tom vidjeli, da je donekle pogodila.
kud oni ciljaju. Mnogi se s toga natrag povukoše raču-
najući da ima pravo, Što se zna, kako bi to išlo i do-
kle bi trajalo? S računa na račun, najposlije po ueči-
jim kesama i dobrima. a preko toga klepet po narodu.
Takogier nekima ne bi pravo da ulože više nego dru-
gi. Strašili e. Ako propadne ili sami upropaste bauku
ma kojim načinom bilo, zašto da mog toliko stoji ni
na nebu ni na zemlji, a mog prijatelja ili znanca puno
manje novca ili dobra. Bilo je tu i drugih njihovih me-
gjusobnih zaptetaja. Na koncu konca došlo do toga, da
im ražanj stoji pust, a zec sve u šesnest trči po šu-
mi. Da ste sad uza me vi, a osobito kum Jure, znam
da bi rekao kao i onda, kada se razgovaraste o tom:
Neda Bog, brate Ive, u silu derati! te i njima narod-
nim znojem i mukom stvarati nekakvu Veliku Srbiju,
po krvlu natopljenoj hrvatskoj zemlji naših pregja.

Do vidova — Bog i Hrvati! ović.
Kotor, 7. Maja.

»Res instituta porro tracčtatur.“) Rek bi,
kao da gospoda Lloydovi kapetani vode megjusobnu
utakmicu koji će se bolje proglasit zagovarateljem
»della santa causa.“ Još mam nije bila zacijelila prva
rana u pogledu jezičnog pitanja v doti noj uporabi u
službenim odnošajima sa Lloydovim časnikom g. Sebe-
rich; kad što, drug kapetan parobroda , Danubio“ ustao
prekjučer proti ovdješnjem jednom poštarskom činovniku
zahtjevajuć od istog, da mu u.ora potvrdit primitak
oprema talijanskim, eskluzivno talijanskim jezikom, jer,
da hrvatski nije službeni jezik i suviše, da ga ne po-
znaje. Naglasi jošter, da je dan prije opazio potvrdu
učinjenu mu na listu predaje hrvatski, da nebi bio pre-
dao poštu. Pitamo mi sad, dokle će slavna iredenta
ovako goniti mak na konac. — Misli li se jednom uči-
niti kraj ovoj velikoj anomaliji zahtjevanja u hrvatskoj,
samo hrvatskoj zemlji. Da li je Upravi Lloyda poznato
siično nezakonito postupanje nekih i ter mekih svojih
podčinjenih, koji se ne žacaju u svakoj prigodi oskvr-
nut nam i najsvetiji amanet ?

 

Tendom i znojem ove hrvatske grude doprinašamo
oslon potpore, ter- izicSiifino #09 zur so add: ravan
poštuju.

Nadamo se, da će se barem sad ovim ponovljenim
dogagiajem provociranja, Lloydovoj Upravi otvorit oči,
pak naredit svojim delijam bolje i korektnije ponašanje,
jer ponovi li se još jednom slični apsurdum odapet će-
mo oštrije strijelice. U pamet!

Motrilac s ,Bajeve kule.“

Metković, 6. Maja 1903.

(Ponašanje c. k. poštarskog činovnika).
Čitali smo neki dan u našoj ,Crvenoj Hrvatskoj“ o
neuljudnom ponašanju Lloydovog kapetana Sebelića pra-
ma poštarskom jednom činovniku u Kotoru; naš dični
list otvorio je svoje stupce da žigoše bezobraznost tog
kapetana i da pokaže i širem svietu kako, i ako ma
žalost dandanas u obće činovništvo na državnim ureilima
sastavljeno je od iredente, ipak izmegju naših, rari nan-
tes in gurgite vasto, naći je čovjeka koji znade da bra-
ni svoje mjesto, svoj jezik, da u lice otvoreno kaže
ljudima, koji ne poznajuć poviest, prošlost pak i samu
današnjost naše zemlje, hoće da za svoje svrhe vrije-
gjaju pojedince, narod, zemlju — da još ima Hrvata
koji će riečju, činom braniti svoj jezik, svoj zavičaj.
Živio !

Tako u Kotoru sa neuljudnim kapetanom, a sada
će te čuti kako je nami amo sa poštarskim činovnicim.

Naše su novine hiljada i i.ljada pula u raznim
prigodam dokazale kako često i prečesto činovnici pri-
padajući autonomaškoj stranci, zlorabe svoj uredovni
položaj u strančarske svrhe, kako se s njime služe da
izkažu »voju mržuju proti našem jeziku i osobam koje
imaju tu veliku manu da su samo Hrvati. Naš poštar-
ski Ure ima čast ubrojiti u svoje činovnike, poznatog
Marinkovića, čovjeka koji misli da zato što je poštar:
ski činovnik, može slobodno vriegjati sada ovu sada onu
osobu, koja s njim mora sbog uredovnih posala da na
žalost u doticaj dogje. Taj je čovo poznat za više i
više afera a zahvaliti je hladnokrvnošću naših ljudih
ako nije više puta i do ozbiljnih posljedica došlo. —
Svakomu je dužnost da se uljudno ponaša kad stupi u
ured kakav, ali zato i činovnik mora da po zakonu svo-
ju službu vrši, da uljudno sa strankom postupa.

Dne 24. proš.

robroda ,Kco“, Marinković ga je stao vriegjati služeći
se nekakvim bedastim šalam, čime su uvijek puno usta
bivših zadarskih zviždulina; na naravnu uzrujanost ka-
petanovu, prevršio je i činovnik već svaku vjeru, stao
se croziti, prijetiti a napokon izgleda nemoguće, a ipak
istinito — uhvatio kapetana za prsa, te zahtjevao
upravitelja da ga odaleči iz ureda, Gosp. upravitelj,
čovjek na svum mjestu, znao je učiniti
podregjenog mu činovnika, koji time nezadovoljan
osramoćen, maši se za klobuk
neznamo; po svojoj prilici na
vodu hrvatske Neretve, koja je jedina kadra da

 

 

preduje na čast i diku divnom Spljetu i njegovim u
mjetnicima, Prolaznici.

 

vruću glavu ovamošpjih kalabreza,