irskoga ministra predsjednika. Mi Francezi , cima, svim tim pitanjima narodostnim žalit ćemo , jatelja i doskora ću glavom k njima, nek se ne dadu zavesti od naših nepri- | vitak odnošaja s drugim narodima; oni su u da ih po vieka stvorili hrvatsku ili bolja jugosla- no pravu nesreću, nesreću, gdje čovjek prati i osobno uvjerim o neistinitosti i ujedno o vensku književnost, jer evo što je o tome I onoga, što mu je najsvetije, mo biti zatočnicima velikih narodnih sanja lih, taštih i slavohlepnih naroda, te ćemo uvijek smijati njihovim bajkama. Neka “i spoda Hrvati ne bave nadpisima nad vratima eda, već neka nastoje popraviti službu u dima — neka ne' uckaju svoje seljake, već ka ih prosvijetle i bolje uljude. Nipošto se ne bi smjele naše novine ti zavesti senzacijonalnim i sasvim krivim | jestima, kojima narodni odbori u Dubrov- | ku, Zagrebu i Beču poplavljuju Evropu. A. Chćlard. * * * ,Pesti Hirlap“. (Budimpešta), 4. lipnja 103. Dogodjaji u Hrvatskoj širili su se i do Dalmacije, te mute onu mpatiju, koju su u zadnje vrieme Dalma- ici osjećali prama nama. Obzirom na to, im svojom dužnošću, da u ovim ozbiljnim inima i ja progovorim. Ne činim to samo razloga, što se od preko 25 godina bavim almacijom i što želim, da se ista opet pri- oji svetoj Stjepanovoj kruni, nego i za to, io sam sa više strana čuo, da je nastojanje ih onih, koji su htjeli sprijateljiti Dalma- nee s nama, ostalo bezuspješno. Ja pozivljem jarsko, da se pred polučenjem ovog velikog arodnog cilja ne da zastrašiti od jedne časo- jednom gradu Dalmacije, u Splitu, demon rira proti nama. U istom Splitu gr. načelni ilić u mnogim se je zgodama simpatično iz- | zio o nama, neprestano naglasujući, da Dal- | acija na temelju prošlosti i geografskog po- | iaja spada k Ugarskoj; uistom mi je Spljetu an ne manje ugledan gradjanin, Miroslav lačević, na 7. ov. mj. pisao, agjare za narod, koji ljubi i štuje o i am pak primio iz Trogira kod Splita pismo | ue še naroda malo daaas nalazi; juče «nog žurnaliste Emila Demichela, u komu | on govori o najvećoj simpatiji prema nama. podpaljuje narod proti nama. novinama, da u Splitu ogromni crni plakati šire viest, da je vojska u Hrvatskoj više ti- suća poubijala i da su Magjari na tisuće Hrvata strpali u tamnicu. 'Iko se krije iza ovih plakata, tko je raznosilac ovih riesti? Ja sam češće citirao Ludviga Thal- loezy-a (veliki magjarski historičar), da su | ih dalmatinski pridruženje Dalmacije poznate pod imenom pandura, kojima su se kad je god. | služile austrijske i druge vojske, da što više Venecija | zastraše pučanstvo. S te strane čitatelj ima prestala upravljati Dalmacijom ; Dalmatincima | uvik neke presude proti Hrvatima ; nikako je bila dojadila mletačka vladavina. Izprave mu se nedi, gradovi k Austriji s veseljem pozdravili, 1797. nakon mira u Campoformiu, bečkog tajnog arhiva i ratnog vieća pokazuju, da grad. pučanstvo, svećenstvo i inteligencija | što bi, niesu bili zaboravili na vladanje ugarske gjare, zašto s njima ne postupaju kao sa krune i da su razumjeli pod Austrijom sebi ravnima. Ugarsku. U Splitu je odlična jedna stranka zatražila putem paladina od opet pridruženi ugarskoj kruni. Ondašnji je pokret bio zahvatio jako ako ih se prije moglo držati takovima, sad više ozbiljan karakter, osobito u gradovima; po otocima bila je podignuta magjarska zastava i svećenici propoviedahu sa propoviedaonice viernost prama ugarskom kralju. Thugut, oidašnji austrijski ministar vanj posala, osujetio je pridruženje ugarskoj kruni od straha, da bi Ugarska sa jednom zname- i pogrešaka još o njima vladaju. titom i velikom obalom mogla postati pogi- beljnim takuacem Austriji. Sad u istom Splitu, a nipošto ne | nemogućnosti našeg tobožnjeg barbarstva. nici izrazili na Rieci prigodom njihovog puto- vanja u Beč, a tako isto i u manifestu na 27. maja u ,Neuer Wiener Tagblatt“, da nji- hovi koraci niesu upereni proti magjarskom narodu. najbolje znadu, koliko je napredovala Dal- macija ovo sto godina, što je pod Austrijom. Nešto pred par sedmica dogodilo se, da je austrijski ministar poljodjeljstva Giovanelli prigodom svog putovanja po Dalmaciji bio | žestoko napadnut, što je Austrija sasvim za- | pustila Dalmaciju tako, da je ova liepa zemlja u jednu ruševinu pretvorena. maciji. Austrija nikada, jer proti tomu go- vori kao prošlost, tako i geografski položaj. Mi dobro znamo, da se vrata, koja vode k balkanskome poluotoku, nalaze u Dalmaciji ; ta vrata za svietski promet može otvoriti je“ dino Ugarska, i nek se Dalmatinci ne nadaju | napredku od nikoga, nego samo od Ugarske. | mi ne smijemo zaboraviti, da ne ćemo bez mora nikad biti gospodarstveno neodvisni, te s toga nemojmo nepromišljeno stavljati na : g i s kocku velike ciljeve. Mi niesmo samo u našoj ugjarsku štampu kao i javno mnienje ma- | slavno nego su naši interesi i danas zajednički. Onaj, s šeik a koji stoji na putu ovom zajedničkom nasto- ite strastvene uzbudjenosti. Činjenica je, da se | - P tai HRN U tik | janju, pa bio on Dalmatinac il Magjar, škodi I | svojoj domovini i radi ludo. da on drži a naša publika, do koje je | slobodu, prla ova galama, pita: Što hoće ovi Hrvati? | ovog zabitnog kraja austro-ugarske monarkije, pa nam se zato ne smije zamjeriti, ako se | Kako možemo ove izjave napomenute gospode izprvice ne zanašamo za njegove stanovnike, staviti u sklad sa dogodjajima u Splitu? | koji časovito tolika buku podižu. Po izvješ- Ovdje igra ulogu koja druga ruka, koja | ćima, što ih na sreću donose novine, reklo bi Sad čitam po | 86 lažnih | čuje kralja, da budu | zaista hoće da ih smatraju inferiornim na- — Sam | Pripravljenoj osnovi, skih | svratiti pozornost Europe na Hrvate i raz- | rekao Mgr. Strossmayer, veliki hrvatski pa- — Hrvatski su se dalmatinski zastup- triota, koga se može nazvati apostolom hr- | vatskog preporoda, god. 1861. pri otvoru na- | djelo njegove inicijative i njegove darežlji- vosti; Mi se Srbi i Hrvati priznasmo braćom, i ako se imenom i azbukom razlikujemo; I to je slučaj htio! Oni (zastupnici) nema više ni rieka ni gora izmedju Srba, | Hrvata, Slovenca i Bugara. Mi smo uteme- ljili jednu te istu književnost na temelju je- zika, kojim govore više milijuna ljudi od Ja- | dranskog mora do ušća Dunava. Osim akademije Strossmayer je htio na- dariti Zagreb i narodnim sveučilištem — pa je napokon postao neprijatelj vlade. Čitaonice i znanstvena družtva, koja su Hrvati kasnije podigli, postadoše uz ova dva zavoda ognjištem intelektualnog, a takodjer i političko-narodnog pokreta. Jedina Ugarska može dati sjaja Dal- * * * Ja sam malo prije spomenuo neobičnu kret , a da u obće niesu prekoračili legalne | granice. Ipak ih u ovo 50 godina nisu mi- | nule nevolje i nezahvalnost. Nek se oni sjete Ljudevita Velikoga, a ni Pod Metternichom se nisu mogli pohva- liti sa carskom vladom, od koje je zavisila injihova ,kraljevina“; on je više puta poku- j povjesti išli uporedo s Dalmacijom, šao, da stane na put utemeljenju jugosla- | venske književnosti. Ipak god. 1848. u vrieme bune u Ugarskoj, Hrvatska je ostala vierna caru i njezin ban (namjestnik, izabran od \ sabora) Jelačić, čiji se spomenik dandanas | diže na jednom trgu u Zagrebu, povede Hr- * * » . Le XX.e Sićele“. (Bruxelles) 5. lipnju | vale na ustaše. God. e kada bi sklop- 1903. — | ljena nagodba, koja je i danas u krieposti i Hrvati. kojom je bila zajamčena neodvisnost Ugarske od Austrije pod zajedničkim vladarom, Hr- Hrvati od nekoliko dana_ razbijaju stakla MNE Ne * | vatska je bila prepuštena Ugarskoj, a što je po novinama do- | ljena Dalmacija, koja je ostala pod Cizlaj- tanijom. Hrvatska, Slavonija i Dalmacija sma- ju se posestrimama, pa je od vajkada ideal svakog hrvatskog otačbenika sjedinjenje tro- jedne _ kraljevine. Hrvatski sabor nije htio pristati na gubitak ili sniženje nekih davno uzakonjenih prava. Tad je peštanska vlada uzela druge pri- | silne i očito protuzakonite mjere, po kojima je buntovni sabor bio razpušten, i izabran ku koji je glasovao sve, što se od njega želilo. Hrvatska je ipak zadržala neke povla- stice, po kojima se razlikuje od proste ugarske pokrajine. Ali su ove povlastice više na pa- piru, nego li u realnosti. Tako mogu u par- m u Budimpešti služiti se svojim je- Zašto se tako ljute? Mi nijesmo dosta upućeni u politiku se | da se radi o narodu, koji se tuži na ne- pravdu i koji ugarska vlada prilično nemilo tlači; taj nam je razlog dostatan, da u nama pobudi sućut. Al se svak boji izraziti simpatiju, kad za to ime, koje je kod nas ostavilo bar- barski zvuk, kao trag barbarskih djela, što kod nas nekoć počiniše hrvatske čete, bolje zikom, ali koja korist, kad im je govorenje da ih sebi predoči, a da ne po- misli na neku nižu rasu, ponešto divlje ćudi, bar donekle, moglo opravdati Ma- tek 44%, ostaje za mjestne potrebe. * Sadašnji ban, grof Khuen Hedervary, Jadni Hrvati! Oholi i sileni Magjari | koji upravlja već 20 god., ako se ne varam, rodom. Ali drugi narodi moraju znati, da i | vrieme, takovom brutalnošću silovitost i despo- ne zaslužuju toga priekora. Zadnji nemiri, koji nenadno buknuše svom silom uslied ne- spretnog vladinog postupka, a ne po kakovoj moći će ako ništa drugo, našnjem težkom stanju. pršiti one presude, koje zbog našeg neznanja * * Nema naroda, koji je u 50 godina više | rodne akademije u Zagrebu, koja je najviše , srčanost, kojom su Hrvati podržavali ovaj po- | | još gore, od Hrvatske i Slavonije bi odie- | uzaludno. Tako se nisu ni malo uzeli u obzir njihovi prosvjedi proti odredbi, da 56, hr- vatskih dohodaka ide za zajedničke posle, a Hrvatskom, zastupao je, osobito u zadnje tizam magjarski, da je on najviše kriv da- Sistem uhodarstva, premetačina i neza- konitih uapšenja razvio se tako škandalozno, da se u nas no može ni pojma imati. On je dirnuo Hrvate u najsvetije ošjećaje ne samo u političkom, nego i vjerskom pogledu. On upravlja narodom, koji je velikim dielom ka- * toličke vjere i svojoj vjeri privržen, kao odani "sluga ugarske antiklerikalne vlade, Poznato gdje su pred 100 godina svećenici propo- zimi z ii _ (je, koliko su stradali za vjeru Južni Slovjeni, viedali viernost prema ugarskom kralju, bi- potečnad igra paran čeoni koje je Strossmayer u navedenom govoru pri vaju okaljani ugarski grbovi, a svećenici naj- rod, koji llnjeva najjaču grupu južnih sla- “otvoru akademije u Zagrebu nazvao muče- vecma agitiraju protiv nas. iš (uzduž Drave i Save). Šaš or voće: sie \nicima kršćanstva, koji su kroz vjekove svojim Mogao bih navesti čitav niz povjestnih slugu ima priznati Hrvatima, što su u ovom prsima branili zapadnu civilizaciju, ugroženu data, koje posvjedočuju simpatiju Dalmacije poduzeću pokazali neobičnu srčanost, divno od Turaka. : prama nama, i mi smo s radošću prije neko- pouzdanje u svoje sile i uviek se služili za- Mi Južni Slovjeni, nadoda slavni biskup liko godina opažali, kako skoro obnovljeno konitim, pače najplemenitijim sredstvima u djakovački, mi bismo danas bili na istom ste- staro prijateljstvo donosi move plodovo; to narodnoj borbi. Književnost je najglavnije | POM civilizacije kao zapadna Evropa, da nas staro prijateljstvo ima svoj korien u zajed- | vrelo, iz kog su crpili sredstvo za narodni nije turska najezda zaustavila u razvitku. ničkoj slavnoj prošlosti. preporod, kao što i za bratimstvo sa ostalim Zapadna bi Evropa morala više simpa- Žalostno bi bilo, kad bi mi morali do- | južnoslavenskim narodima, Oni su najprije | tizirati za Južne Slovjone, koji se naporno pustiti, da divlja ruka uništi ove plodove. Ja | ugladili i usavršili svoj jezik, kao: najpotrebi- | bore, da u austro-ugarskoj monarhiji Neprestano pišem mojim dalmatinskim znan- tije sredstvo za mapredak naroda i za raz- autonomiju, koju zaslužuju radi stepena civi- | lizacije, do kog su doprli_ vlastitom iniciativom | i vlastitim silama. | Thyl. | * & * | ,Le Promeneur“. (Tuniz), 6. lipnja 1903. | Macedonci i Hrvati. | Pod ovim naslovom donosi tunizki list već priobćeni članak, što ga je pod istim | naslovom objelodanio ,Le Mćmorial de pe Loire“ u broju od 3. lipnja 1903. | o | | Isti članak donosi ,R&ćpublique nouvelle“ (Bordeaux), u broju od 25. lipnja 1903. * + * | ,U' Italia Reale“, (Turin), 6. lipnja 1903. | Nemiri u Hrvatskoj. | Premda nemiri, koji se već preko dva- deset dana zbivaju u Hrvatskoj, nijesu mnogo | odjeknuli Europom, koja je zaposlena drugim | poslovima, ipak one obaviesti, koje nam stižu \ovih dana, pokazuju, da su nemiri dosta oz- | biljni i da su vriedni zanimanja. Medju raznim državama, koje sačinja- \ vaju austrijsko carstvo, kraljevina Hrvatska \i Slavonija broje 2,300.000 stanovnika. Ta zemlja ima skoro posvemašnju autonomiju, \svoj vlastiti sabor i svoju narodnu vojsku, pa premda zavisi od Ugarske, ipak izbjegava | magjarski centralizam. Barem bi ga morala \izbjegavati. Ali magjarska prevlast svadja tu | autonomiju skoro na ništa, putem nekih sred- | stava akcije ili doskočica, kao što su: Ban, \ili namjestnik kraljev u Hrvatskoj, koji nije | postao ništa drugo no prokonzal magjarski \u okupiranoj zemlji; burokrati, koji rade \za centralizam kao svugdje, jer je burokra- | tizam dušmanin svega onoga, što se ne klanja njegovim paragrafima — i napokon anta- gonizam Srba i Hrvata, iz kojeg crpi \ korist ban i njegovo osoblje. Neposredan je uzrok uzrujanosti Hrvata tiranija njihovog ozloglašenog sadanjeg bana, koji bi htio Hrvatsku učiniti magjarskom provincijom. Kako kruna nema vjernih po- danika do Hrvata, oni se madahu zaštiti iz \ Beča. Godine 1848.—49. Hrvati dobrovoljno stupiše u vojsku proti odmetnim Magjarima. Njihov vodja, hrabri general Jelačić, bi pro- glašen spasiteljem carstva, i zbilja današnji car Franjo Josip I. sjedne na priestolje uprav s pomoću Jelačića i Hrvaia. Za uzdarje biva taj narod prepušten Magjarima, koji ga tlače, a hrvatska deputacija, koja je bila pošla u Beč, da moli pravicu proti magjarskom zu- lumu, nije bila primljena od cara. Ipak Hrvati još nijesu toliko potlačeni, da se ne mogu ni maknuti; s toga su kušali ovih dana da zbace sa sebe jaram. Već prošle nedjelje i ponedjeljka, Za- greb, glavni grad Hrvatske, bio je pozorištem krvavih nemira. To se je već zbilo u preko sto gradova i varoši po Hrvatskoj. U križe- vačkom okružju morao se je proglasiti prieki sud. Na raznim mjestima bile su prekinute telegrafske žice i oboreni stupovi. Nepristrani putnici vele, da je bilo oštećeno preko pet deset kolodvora, a na nekim mjestima da su bile iztrgnute tračnice. Dalje se za stalno drži, da je u Hrvatskoj utamničeno 2000 do 3000 ljudi, i da je mekolicini sudio prieki sad. Kao tumač ovim neredima služi nam interview djakovačkog biskupa Strossmayera, objelodanjen u ,Zeit“-u, iz kojega vadimo par redaka: ti ,Mi južni Slaveni ne ćemo, da se od- rečemo naše budućnosti i čvrsto smo odlu- čili, da se razvijamo po našim starodrevnim predajama, i da sačuvamo našu individual. nost. U ovaj čas mi vodimo obranbenu borbu proti onima, koji bi htjeli, da priguše naše težnje“. pPošto su se složili Magjari i Niemci, mi smo istina slabiji, ali to stanje ne će biti .a uviek, Nijedan politički savez vije vječan“. pHrvati i Srbi sačinjavaju jedan te isti na- rod; njih dieli jedino vjera i povjestni vaz- vitak. No ta pregrada može ili izčeznuti od dana_na dan ili prestati biti zaprekom tiesnom zbliženju. Vriome i strpljivost mnogo će više učiniti za našu stvar, nego bura strasti ili steku | revolucije“.