Br. 22. '
GRVENA
U DUBROVNIKU,
MAJA 1903.
)
hk
4
VATSN
Godina
Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem w kuću, za Austro-Ugarsku, Bosnu i
ilercegovinu s
; olugodište.
tom: na godivu 10 kruna, na po godine 5 kruni. Za inozemstvo: 10 krur& i po-
itarski troškovi. Ko ne vrati lišt, kad mu pretplata mine, suatra se da je predbrojen i za došasto
I svako # Pretplata i oglasi plaćaja se upravi ,Crvene
O g . ve, priopćena, zahvale plaća
Pojedini broj avrpi frankirana pisma ne primaju se.
se 40 para po retku, a za
Hrvatske“ u Dubr.vniku gdje su utužljivi, Za izja-
oglase 20 para. Oglasi koji se više puta ti-
staju po pogodbi i nz razmjerau popust. Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, & ne-
s mižmietičtitii_nii
Na posao!
Dakle, uspio je Szell sa bh fe-
hlom što ga je poslao ministru
Koerberu preko Khuens u Beč, da
M. Veličanstvo ne primi u audijen-
ciju dalmatinske zastupnike i druge!?
A u Hrvatskoj javna štimpa ne
smije ni pisnuti o dogagjajima, a u-
garski corr. burreau razglašuje
laži po svijetu, da je u Hrvatskoj
sve mirno.
I nije to samo, ali i u nas za-
branjuje se odašiljanje telegrama.
Dalmatinska vlada je naredila, da
se obustave svi telegrami, poslani
ma gdje u Europi, ako išta javlja-
ju o dogogjajimu. A ovako se radi
po cijeloj Austriji.
Čini se, daje dogovor dapo
Hrvatskoj satiru naš jadni narod,
ali da se za to ne zna i ne govo-
ri po Europi.
U ovakom položaju i prilikama
što nam preostaje? Obratiti se Eu-
ropi, sastaviti, deputaciju, koja bi
obašla sve prijestonice, a u prvom
redu sve prijestonice slavenske. Na
posao, pozvani rodoljubi, ni časa
no valja počasiti !
JN Valja sastavili narodni odbor,_a
ovaj da izabere sjedištem koju evropsku
prijestonicu i da se udesi, da bude 0
svemu izoješćivan.
=. Radi &urope narod mora sastaviti,
radi izvješćivanja, svoj narodni, Arvaf-
ski konsulal. “VS ___
Malo proricanja.
U Hrvatskoj traje užasno stanje. Karlo Khuen
od Hedervara još je ban! A to je cijeli i puni od-
vavor poznate diplomacije ,vijernoj i odanoj Hr-
POBLISTAK.
Iz Spljeta dobrotom jednog prijatelja primili smo
ovaj govor, Dr. Vice Mihaljevića, presjednika mitinga
u Spljetu, pa ga donosim", osobito radi Beča i radi
Pošte; U današnjim tužnim i žalostnim prilikan.a utje-
šljivo je vidjeti kako ste se spravno odazvali pozivu
odbora, kojemu imam čast predsjedati i tako \rojno
pristupiti na sastanak iz Spljeta, okolice i daljih mje-
sta kotara.
Uzrok i svrhe današnjega sastanka dobro su vim
poznati. — Užasni i potresni dogogjaji, koji se zbiva-
ju u Banovini ražalošćuju svako pravedno i plemenito
srce i uzbunjuju pravnu sviest svakoga razboritoga i
poštenoga gragjanina, tim više nas Hrvata u Dalmaciji,
koji smo s onima preko Velebit: jednokrvna braća,
se tamo dogagja vi ste već razabrali iz novi-
nd, brzojavaka, i privatnih viesti, a razabrat ćete su-
više iz izvješća odbornika D,ra Bulića, — U malo rieči
u Banovini hoće da sada dovrše djčlo započeto od na-
trag decenija naime da učine kraj svim pravim politič-
kim, gragjanskim pa i čovječjim.
Ovomu su stanju stvari krivi bahata i despotična
vladavina grofa Khuena Hedervarija i njegovih uredov-
nika, pod zaštitom magjarskih svemogućnika, nehajstvo,
izdajstvo i kukavština domaćih izroda i većine zastu-
pnik&, koji sjede na Državnom Vieću u Pešti i hrvat-
skom Saboru u Zagrebu i ekonomična propast hrvat-
skoga naroda hotomično nepravedno i protuzakonito
prouzročena od Magjara. Mi Hrvati iz Dalmacije, da
nebudemo bili silom prilika i uslijed tugje volje, raz-
dvojeni od mile naše braće preko Velebita i dodijeljeni
dragoj upravi, gdje takogjer trpimo i stradamo u dru.
vatskoj“, kada je ustala, da se u XX. vijeku oslo-
bodi zuluma.
Naša mila Hrvatska, danas je razdijeljena u
troje: u:tamnice, u bolnice, iu grobove. I hoće se
tako, i treba da bude ovako, jer je ovo ono sveto
trojstvo, da se ispuni hrvatsko jedinstvo. Ipak, i
ako ne očajavamo. i ako smo duboko uvjereni, da
će muke postradalih i krv poginulih uroditi dobrim
plodom, ipak je nekako odviše čudnovato ponaša-
nje sviju državnih fuktora. Znamo, što nam misle
u duši, jer smo Slaveni i Hrvati, ali barem, da su
taj duboki prijezir znali sakriti barem formalno, a
kad nijesu: iskrena im hvala! Ovako znamo
svi na čemu smo, ovako će svaki Hrvat još bolje
otvoriti oči, na ovaj način išćeznuće megju Hrva:
tima mnoge zablude i obmane, da se i čemu ufaju
i od Beča i od Pešte, pa će udesiti pravac, da ne
padaju na lijepak ni jednom ni drugoj, nego da u-
vijek rade o sebi i za se, kao Hrvati za Hrvatsku,
da pod svojim hrvatskim kraljem ostvarimo i
jednu i jedinu hrvatsku država. — Po svemu, što
se dogagjalo do sada u Hrvatskoj, vidi se, da se
je htjelo uništiti je, poniziti do magjarske župani-
je, da nekada slavna i junačka zemlja robuje gor-
doj Pešti. Bio je sistem, kojega i mi i paša braća
u Istri poznamo vrlo dobro. Narod je planuo da
sruši taj sistem, a evo što se dogagja. Ne postu
paju onako ni Arnanti sa rajom, kako se postupa
sa ,vijeruom i odanom Hrvatskom“. Dakako! Jer
ako je odlučeno bilo, da Hrvatska mora nestati, s
ovim pokretom uništena je ona odluka, pa se sada
hita, da i mi što prije budemo uništeni.
Ban Khuen je još ban, i poslije poznatih stra
hota, i poslije opće pobune proti njemu i poslije
guušanja, na koje je u cijeloj Europi naišla njego-
va vladavina, On je ban, a naši zastupnici ne mo-
goše dobiti ni audijencije! To je, po našem mišlje-
nju, dokaz, da se sada namjerava -na drugi način
,paclfcirati Hrvatskoj, Kojo) Kao da sviču još
grozniji i crniji dani. Tek sada će uprijeti era tira-
nije, da sve upotrijebi, a da u Hrvatskoj uguši
svaki osjećaj.
Očekujmo, dakle, groznih glasovi, ali ne oča
javajmo! Borba je tu, a jednom, kada je hrvatski
narod stao na branik, da se bori, po devizi: il
slobodu ili smrt! on neće, on nesmije popu
stiti. Nema tu uzmaka, a bude li sugjeno da pa-
ne, ne smeta. Svijet će znati, ko je bio Hrvat!
Mi smo i predvidjali ovake poslijedice radi
jedne pobune praznih šaka, jer ovako i mora biti,
kako dokazuje istorija sviju naroda. Uvijek su o0-
vaki početci, jer ovi i ovaki početci, koji se ugu-
šuju na ovaj način, stvaraju nove borce za napre-
dovanje razvitka narodne tragedije, ali borce, koji
će biti i malo iskusniji i malo praktičniji. Današ-
nji je pokret sa strane goloruka naroda više pla-
tonski, onaj što će slijediti za ovim, neće biti
takav, ako se na nadležnom mjestu i sami ne sje-
te ovih proročanskih riječi i ne porade, da se pre-
stane izazivima protiv Hrvata.
Jer, ako Khuen i Magiari danus prijete Hr-
votima: mi ćemo vam biti grozni, i Hrvati
će im sutra dokazat, da su oni od njih i grozniji.
— vido
gom pravcu, sad bismo dijelili njihovu sudbinu, te na
istom poprištu vojevali na obranu zajedničkih nam slo-
bodština i prava.
Nego kad nam ovo nije moguće, dužnost je naša
radi nas. radi našega ugleda, ponosa, dostojanstva, radi
naše časti i poštenja i radi istih njih da što energični-
je prosvjedujemo proti nedjelim Khuenove vladavine i
da izjavimo solidarnost s braćom preko Velebita, s ko-
jima sačinjavamo dio slavnoga hrvatskoga Kraljevstva.
Silno ganuti i .uzbunjeni sbog spomenutih doga-
gjaja, ja znadem da bi svaki od nas htio i morao dati
najžešćega oduška ogorčenoj i ojagjenoj svojoj duši,
ali nužda je, braćo, u interesu same stvari, da prite-
gnemo što više moguće svoja čuvstva, podlažuć ih ste-
gi razuma, te da naše misli i osjećaje saberemo u je-
dnu skupnu jednoglasnu izreku, koja neka bude tuma-
čem naših težnja i zahtjeva a Zagrebu, Pešti, Beču, pa
pred cielom Evropom i drugdje, gdje ima, hvala Bogu,
još prosvjetljenih i slobodoumnih naroda.
Nego u našim demonstracijam mi valja da bude-
mo oprezni.
Nesmijemo na lijepak ni Pešti, ni Beču, niti smi-
jemo vaditi iz vatre svojom rukom kestenje, ni za Pe-
štu ni za Beć, ni za nikoga, nego samo uznastojati da
iz današnjih dogogjaja crpi koristi jedino Hrvatska i
Hrvatstvo.
Nek se megjutim znade i upamti da uz sve da-
našnje nesaosno stanje u Banovini mi nećemo odstu-
piti ni za samu dlaku od našega programa, nego da
ćemo pače peterostručenim silama vapiti i zahtjevati
sjedinjenje s materom zemljom naime s Hrvatskom, uz-
mastojeć naravno da se državopravni odnošaji preurede
po pravu i pravici.
resa Sjedinjenja.
a veličanstvena manifestacija Dalmacije za
sku prava je Adresa hrvatskoga naroda ove
ijine, pa su poslije ove, glasovane na ovakav
način, putem plebišita, jaće i veće od svi-
iborskih Adresa. Malo je primjera, da bi se
zemlja ovako ozvala za drugu, bila priprav-
a ovolike žrtve, i da bi dogogjaji u jednoj ze-
ovako odjeknuli u drugoj. Ovo se može do-
ti samo tada, kad u jeduoj i drugoj zemlji, o-
nog naroda, caraje i jedna težoja i jedna
Još nikada naša Dalmacija nije ovako hr-
i progovorila za m jku svoju Hrvatsku, još
puk dalmatiuski nije ovako upro pogledom
u rine Velebita. Mi smo se tek ovih dina mo-
gli \wjeriti o svazi hrvatskoj na ovim žalima io
moći, što je ovdje ima hrvatska ideja: U danima
žaldšti za pogiuulim bercima bila je to velika u-
tjeh&, jer nam proriče budućnost, jer nas uvjerava,
da Mrvatska neće poginuti, da ona živi, i da ć
ona uskrsnuti.
“Poslije proglaševja narodnog načela, ovo je
druš čin velike tragedije, malog hrvatskog naro-
da. prvi se odigrao pod Jelačićem banom, ali je
uvaj drugi proti banu Khuena veći i poletuiji, a
doći će i treći čin najveći i najljepši, kada se za-
vrši sa pokličem; Ona je slobodna! Ona je ujedi-
njena! pod slavnom krunom kralja iz vladajuće kuće.
“Hrvatska je sa svojom Dalmacijom iznijela
svijetlo ime pred Europu. Ona u ovim danima ža-
losti' i veličine, tuge i veselja, polaže ruku na svo-
je sinove i na svoje kćeri, pa ponosom progovara
Europi: Evo moje djece, ja imam čime da
se dičim!
*4l1 ona tu djecu danas blagosivlja; blagosivlja
muks €! krv prolivenu za njezino spasenje, posve-
le ak od slobode, dlagostvija 1 vjesiid ijuze
i vrele suze udova i siročadi onamo preko Vele-
bita, ali blagosivlja i nas ovamo u Dalmaciji, jer
smo i mi ovih dana ispunili zavjet, jer smo se i
mi sakleli kletvom neslomjenom : Sve za te zemljo
naša, za te: krv, misli, imanja, nas i djecu, sve o
sve za te, O lijepa domovino naša!
— — AE
Pravi uzroci.
Hrvatska je u gorkoj žalosti! Vojska nataknutim
bodežima, oružnici, detektivi, uhode se križaju s kraja
na kraj, paze na svaki mig, na svaku riječ, na svaku
kretnju, najmanji vapaj ogorčene domovinske duše, pro-
sti uzdah na nevolje tužne zem'je . . . . i eto progona,
eto tamnice, eto suda, eto i vješala! Otrgnut mač, kao
u prii Damaklesov, visi o dlaci vrhu glave golorukoga
naroda, koji oslanja svoje zahtjeve na očitim propisima
zakona! U povjesti nema još takvog primjera, da je
narod oslanjajući se na ustavno svoje pravo, tražio da
se vrši što ustav dopušta, eda izrazi svoje mnijenje
glede financijalne neodvisnosti, glede prava držati sbo-
rove i povjerljive sastanke, a da mu je bilo brutalno
to pravo uskraćeno: a to se eto u Hrvatskoj dogagja!
Ne jedua nepravica, nego bezbroj nepravic&, eto ima
Megjutim da stradanje naše brače u Banovini bu-
de imalo što bržega i praktičnijega uspjeha želit je i
zahtjevati da se odstrani sa slavne banske stolice grof
Dragutin Hedervary, kojega je oporba već pri početku
banovanja po zasluzi počastila i o kojem je ista ma-
gjarska porota svoj kompetentan sud u ovo zadnje vri-
jeme izrekla. — Zatim želit nam je i zahtjevati da se
odstrane i za uvijek onemoguće u Hrvatskoj sistem i
način Khuenove vladavine, *
Mnenja sam suviše da demonstracije u prilog na-
še braće imaju biti ozbiljne, dostojanstvene, i dostojne
težkoga i odveć važuoga današnjega časa.
Treba nam paziti da se ne pretvore i izvrnu u
demonstracije u kakvom drugom praacu, jer bi tada ne
samo bile bezpredmetne, dali bi im oslabio utisak.
Demonstracije moraju imati predmetoni i ciljem
samo dogagjaje u Banovini, te se oko ove točke vrtiti,
Ni preko reda nastavljena i opetovana zaglušna
vika ne doprinaša važnosti i uspjehu demonstracija. Kad
što više vrijedi mučat i sgodno izbrana domonstracija,
kao ona pred spomenikom bana Jelačića u Zagrebu
dne 20 tek., nego deset sata neuredna i bezmislena
vikanja,
U malo riječi braćo, mi moramo dokazati ovdje i
vani da smo sviestan narod, da Hrvatska — kako no
se pjeva u onoj liepoj ilirskoj pjesmi uvjek svježe uspo-
mene — nije još propala, da još žive, da će živiti vje-
kova i da joj zalud prieti zulum pakla i paklenih sinova
u Hrvatskoj i van Hrvatske,
Uz poklik ,Živila Hrvatska“ i , Slava mučenicima“
otvaram današnju skupštinu. '
20 godina, da tužni narod navode na negodovanje, na
nemir, na prosvjed, na otpor, na razvrat, na bunu. A
kako i nebi! Sila mu nametnula Bana, a ovaj kroz 20
godina upotrebio sva srestva svog položaja, svoje moći,
da zaveže usta novinarima, da stegne slobodu sudaca,
po savijesti suditi, da javne činovnike rekrutira kako
udesnu vojsku, da njihovim glasom uguši slobodni glas
gragjana. braće njihove. Sila nametnica & dana na dan
šibala do krvi tužne Hrvate, kada god su ustajali da
vrše svoje gragjansko izborno pravo; a gdje sila nije
se mogla upotrebiti, znao je Ban i drugo razorno sres-
tvo upotrebiti, mito, obilate nagrade i zalogaje, časti i
sine curae, što najbolje dokazuje fakt, da nevoljni ma-
meluci, podle kukavice, zastupnici naroda u Budim-Pešti,
u ovo nevoljnih 20 godina nijesu imali duše, da bilo i
u najblažoj formi istaknu što je narodu teško, što li
odurno. Uz svakdanji demolizatorni sustav, Ban proveo
i prava nasilja. Digoše nam starodavne spise, dokaze
naših borba, naših prava krvavo stečenih, a Ban, koji
je imao kao glava zemlje ne dati, popuštio je. Nadošlo
je uamećanje grbova, bilo je gungule od naroda, a vla-
da šućela, nadošlo spalenje magjarske zastave, tobože
krivci platili, a vlada banova ih obranila nije; namet-
nuli Hrvatskoj magjarsku školu, nametnuli magjarske
natpise, nametnuli magjarske činovnike, nametnuli ma-
gjarski barjak; željeznice su se gradile kako bi mu
krv isisale, a prihodi da se u Budimu gomilaju, promet
mu se sužio da dobit zapane tugjincima; na njegovoj
se zemlji investicije pravile na tugje ime; brali se mas-
ni milijuni, a zemlji se prigovaralo da je pasivna. Od
mnogo nameta ne davali mu kvotu; imala je hrvatska
prostranu luku, Rijeku, gdje pridolazi trgovina sa svega
svijeta, luku mu digli, i carine tove ugarske nametnike.
Sve se to radilo, a Ban gledao prekrštenih ruku. Na-
došla obnova nagodbe, nuncij i renuncij pismeno se ša-
lju, odbornici ne mogu da se slože, u Budimu se i u
Beču raspravlja, i nagodba će biti primljena, a tužna
Hrvatska sjedi kao Pepeljuga na vratima: čeka da
nijemac. i magja#“spopszujue, pak: tek
ce oglogjanu Kost. Nadostavi
nuždu da mladež iz zemlje seli, da što
eto geneze, kako se je moglo doprijeti do
da narod naleti na bodeže, a da ga više nije. To nije-
su izmišljotine ni naklapanja, nego živa istinita suvre-
h
čajne vapaje naroda uemilosnom odurnom rukom. 1 baš
za to ne samo u tužnoj Hrvatskoj, nego gdje god ja
Hrvata i mile braće Slovenaca, dapače u istom Beču
jedan je glas, jedan je zahtjev, jedan je uslov da se
zemlja umiri: neka ban otstupi: Pereat Hedervary!
Mi to ne velimo, neka žive, ali neka ga dignu!
Eto pravoga uzroka zašto se je tužna Hrvatska
podigla ua noge u očaju svome, ljuta je nevolja i zlo-
uporaba od tolikih godina, zavedoše u vrtlog,
izaći krvave glave, Narodnijem pregaocima slava!
Dakle kad su porodi očiti, svakomu znani i posaa-
ti čemu hoditi tražiti uzroke svijećicom, čemu ismišlja-
ti, što uprav ne postoji? Kakve Bečke intrigue, ljudi
Božiji, kakav klerikalizam, kakovo suglasje sa magja-
rima, koji hoće da sebi prisvoje vojsku, a da mogu i
jačom rukom pritegnuti uze kojim su zaputili podanike
tugje narodnosti u svojoj zemlji, i našu braću kojoj
su negda pružali bijeli list hartije, da sami napišu svoje
želje i postulate svoje? Ne, ne ništa toga, nego sve ono
što smo letimice i u glavnome naveli. Dakako,+ bune
nijesu donijele dobra nego dosta nevolja, ali svijesni
Hrvati prosvijetljeni tražili su da im se da i osjegura
što zakoni potvrgjeni i temeljni bi im imali nepovrije-
gjeno sačuvati, a ustali su, kad su vidjeli da i bistre
naredbe zakona ne vrijede za njih.
Uhvat je bilo da će se Visoka kruna osvrnuti na
molbe i razloge svijeh zastupnika, koji su svi u Beču
sakupili se uz Čehe i Slovence, i da bi se tužnoj ma-
šoj Hrvatskoj dalo primitka, da odahne, da progleda i
da zahvalna bude i u naprijeda na ljutom bojnom po-
lju branila čas i probitke sveukupne naše monarhije;
ali vanredni razlozi nijesu to dopuštili. Donašamo što
uvaženi list ,Neue Freie Presse“ o stvari kaže:
»U ovomu je temeljno zlo financijalnog odnošaja
izmegju Hrvatske i Ugarske; ovo zlo je malo po malo
strašno naraslo Kano u početku tako se pri svakoj
obnovi nagodbe pitalo: Što trebate? Pri nagodbenim
raspravam nijesu vrijedile načelne ustanove
noga zakona, da se svi dohotci zemlje podijele
tonomne i zajedničke stvari, već se odlučivalo
Što trebate? Tako su mnogi dohotci Hrvatske
bom zajedničke fiuancijalne uprave preobraćeni u
gjarske dohotke. Stanovita mjesta uplate poreza prene-
sena su naprosto iz Hrvatske u Magjarsku.
bijaše pri tom, da se usprkos zakonitom načelu;
djela ukupnih dohodaka z mlje, nijesu dohotci
čime je inartikulirana notorna laž.
ogromne ona prie
:
s Re ROT
zi E Ia
z