ja. (S. V.) Jučer u podne zagre- je pozorištem velikih demonstracija. se razigjoše u tri hrpe. Jedna je otišla k Preradovićevu trgu, gdje je demolirala ,magjaronski kasino“. je pošla Frankopanskom ulicom, stu- kavši sve prozore na uredništvu ,Narodnih Novina“, do pred stan podbana Krajcovisza, kojemu je stukla sve, što se je stući dalo. Treća je pak došla na Josi- povac i demolirala stan Kršnjavoga. Dok se je sve to sbivalo, stotine grackih svjetiljaka bile su, ili razbite Ili utrnute. Na Prilazu i Ilici bile su nategnute žice preko ulice, koje su zanstavljale okonjene u galopu. Megjutim masa se je povratila sa Josipovca i u Kači- ćevoj ulici demolirala stan urednika , Narodnih Novina“, Iblera. U Ilici je nastao grozan pokolj. Okonjeni re- dari i oružnici mlatili su golim sabljama demonstrante, ne štedeći ni muško ni žensko, a pješaci su lovili sve, što im je pod ruku došlo. Demonstranti su se branili kamenjem. U Frankopanskoj ulici uhvatiše detektiva Žimaru, pa ga na mrtvo ime isprebijaše. Na Ilici su o- i strežari pucali 6 puta u zrak, a u Jurišićevoj ulici, kamo ih stjeraše demonstranti kamenjem, 8 puta. Uitava regimenta vojske bila je poslana iz kasarne, te se je utaborila na Sveučilišnom trgu, a odatle otišla u Mesničku i Dugu ulicu, da zatvori pristup k banu. Bilo je već oko 9 sati. Slovenci i muoštvo odličnih gra- gjana sastadoše se u ,Hotel Imperialu“, gdje se je naz- dravljalo bratskoj ljubavi i solidarnosti. U 10 sati de- monstranti se pojaviše na Iličkom trgu i odjeknu opet gudri, udri“, it.d, Naleti okonjeno redarstvo s D.rom Giitnerom, te se razvije prava bitka. Poslije sata i po podleže redarstvo, te uzmače izlupano i okrvavljeno. Dok se je to dogagjalo u glavnim ulicama, u mračnim bile su skinute sve poštarske škrinjice i bačene na put. Evo vam statističkog broja ranjenih i uapšenih prigo- dom jučerašnjih demonstracija: ranjeno i okrvavljeno 10 stražara i 30 demonstranata ; teško ranjena 3, i to detektiv Žmara, policajni komisar Zelenčaj i jedan Slo venac; uapšeno oko 80 osoba, sveučilišnih gragjana. radnika, gospogja i gospogjica, a megju njima i jedan Slovenac. Za čitave demionstracije, koja je trajala 4 sa- ta, detektivi su s& ponašali bašibozučki. U 1 sat po ponoća vojska i okrvavljeni stražari povukoše se s ulice. Dne 2 0. m. Demonstranti oko pol sata poslije podne zaputi še se pred uredništvo magjaronskog lista »Agramer Zeitung“, te demoliraše sve iz temelja. Svi prozori, vrata, žaluzije, velika granitska tabla i sve, što se je unutra nahodilo, sve je bilo uništeno. Odatle demostranti odoše pred stan Pavića, predstojnika za bogoštovlje i nastavu, i D.ra Pliverića, magjaronskog zastupnika, te im polupaše prozore. Onda krenuše na »Allamvassutak“, koji je čuvalo 15 žandara. Nu oni bijahu preslabi za masu od 3.000 ljudi. Na ,Allamvas- sutaku“ razmrskaše se svi novi prozori, a sam nadpis bi zamazan crnilom. Stan D.ra Giitnera, koji se nalazi tu u blizini, bio je iz temelja demoliran. Tu doleti |D.r Giitner sa svojom okonjenom četom, ali pred kišom kamenja morade uzmaći. Pozvaše u pomoć vojsku. Kad je s nataknutim bodovima dohrlila, demostranti su se razišli. U okršaju s redarstvom ranjena su 2 stražara i D.r Giitner. U 2 sata poslije podne vojska se je po- vukla. Doznajem, da je za preksinošnje demostracije masa natjerala u bijeg itri magjarska častnika, koji su psovali Hrvate. Sramota je, nikad nevidjena sramota, da je danas u pomoć redarima bilo poslano i domobran- stvo! Poslana je hrvatska vojska, da puca u svoju braću i svoje roditelje !! N. L. odba uredništva. Vijesti iz Zagreba, u bli- jedoj slici iznesene, jasno dokazuju, koliko je grof Khuen uspio da uguši nemire, koje je on u svojim iz- javama onako bagatelizovao i u njihovim uzrocima i u njihovoj važnosti kao i u samim posljedicama. Sada on na sve strane traži krivce demonstracija. Onomadne su mu bili krivi ,revolucijonarni elementi“, pak ,ugarska obstrukcija“, ,klerikalci“, ,Dalmatinci“, šaka nezado- voljnika“, ,antisemiti“, socijaliste“ i t. d., a danas su krivi braća Slovenci, koji su u Zagreb došli. Da nije Slovenaca, bio bi mir! Khuen traži krivce desno i ljevo, proglasuje iznimne mjere, prijeke sudove, pooštreno sta- nje; zatvara urednike novina, advokate, djake, radnike, Još nas razdor tada c'jepo nije Brat za brata — spreman krvcu svoju lije. V. Bud'imo braćo odsad, što i tada bismo U svojem smo, i vazda svoji smo Manimo se braćo mržnje i klevete Prihvatimo s' sada bratske sloge svete. VI. Jedna nas je mila odgojila majka Od jednog smo djeca, dragoga babajka Jedne su nam želje, jedne su nam misli Jedni su nam dušmani zajednički isti. VII. Eto i sad u Križevcim plodnim Livadam krasnim, vinogradim rodnim Dva života, — dvajuh brate Zgasnu žića svjetlo — Srba i Hrvata. VII. Nit je pito prvi, nit je pito dragi Kad je srnuo vatren, da obrani prava Nagnula ih nato ljubav i neumrla slava Brat uz brata poginuše tam, Na spomenu tome podignimo hram. Kk. Hram slobode, ljubavi i sloge — seljake ; konfiscira novine; sazivlje žandare, redare, vojsku, pješake, konjanike, topničtvo. Preko 3000 ljudi u tamnicama. nekoliko mrtvih, na stotine težko i lako ranjenih, cijela zemlja u uzbuni. monarhija u zabuni, Europa u čuda i zgražanju — a grof Khuen još uvijek traži krivce i nikako ih ne može da nagje, a po svoj prilici će i onda, kada dade pozatvarati i onaj ostatak nlumnjivaca“, što se još na slobodi kreće, biti na onom istom rezultatu, sa kojim se danas diči. Ali grof Kkuen uzalud obmamljoje i sebe i nad- ležne krugove. On dobro zna tko je glavni krivac svih ovih izkaza i nemira hrvatskoga naroda. On toga krivca pozna i veoma rado ima. On ne treba nego da pred zrcalo stupi, pak će vidjeti glavnoga začetnika i aukto- ra ustavne anarhije, koja je zavladala u Hrvatskoj. Sve je pozatvarao što je mogao i htio, a evo danas su iskazi još veći, nego li "ikada prije. Neka sada kuša za- tvoriti samoga sebe, pak će vidjeti, kako će u Hrvat- skoj odmah nastati mir. Javljaju nam iz Zagreba : Listovna tajna kod nas više ne opstoji! Svako i najmanje sumnjivo pismo daje policija otvarati, išlo ono u tu —- ili u ino- zemstvo. Ovo je šef*policije dr. Mihičić sam priznao dopisniku ,Egyetertesa“. Čujemo da osobito paze na pisma adresirana u Sloveniju, Česku i Francezku. Ovo na znanje braći Česima, da vide i iznesu postupanje zagrebačkog sustava. Javljaju nam iz Zagreba, da je gragjanstvo pod terorizmom tajnih uhoda. Nitko se ne sastaje i ne raz- govara. a da nije pun bojazni, da jedan od društva nije dojavljač. Megju radničtvo dolaze ljudi na radničku obučeni Boč, 3. Lipnja. I prek? Duhovnih blagdana bilo je velikih izkaza u Zagrebu. Evo službenog izvješća: Za dočeka slovenskih učijelja sakupilo se je na južnom kolodvoru veliko mnoštvo naroda, koje se je povratilo u grad pjevajući. Redarstvo moralo je uzmaknuti, pa je pozvalo u pomoć šest satnija vojnika, koje su narod umirile, Jučer obnovili su se iskazi, Polupani su pro- zori na sgradi ravnateljstva željeznici, na magjaron- skom kazinu, uredništvu ,Agramerice“ i na kućam, u kojima stanuju Pavić. Pliverić i Krajčović. Vojska i redarstvo uspostavili su red. U ponedjeljak obnoć pa- trolirala sva vojska, koja se nalazi u Zagrebu, i topni- štvo. Mnogo je svijeta uapšeno. U večer razorio je na- rod zgradu ,Agramerice“. Pozvane su dvije eskadrone konjaništva. Položaj je vrlo ozbiljan, Živjela Hrvatska! Iz dubina ogorčene duše čitavog naroda raz- liježe se poklič: Sagji 'rgjo sa stolice Jela- čića bana! Od stolice one, slavne i znamenite, bijaše op isklesao Otar, koji je spasio obraz ropskome našem rodu, a Khueo ga htjede zamijeniti nako vanjem, da na njemu Hrvatskoj kuje teške lance i okove. Od ostanaka slavnih i viteških, plemenitih i div- nih pokoljenja, htjede da stvori udraštaje bez vo- lje, bez krvi, bez ćućenstva, da Hrvatsku, nekada grudobran prosvjeti Evrope, pretvori u skladište tugjih želja i pohlepa put Balkana slavjanskoga. Al' Hrvatska planu žarom duše uspaljene, sjeti se ona krvi i imena, slave i obraza svoga i s kraja na kraj zaori u jedan glas: dolje tirjan, ži vjela sloboda ustavna! Svak zna, što je bilo ovih dana u banovini i za što je bilo. Svijest je ustala proti zulumu, sjaj proti tami, ideja proti lancu, sloboda proti ropstvu. Hrvat neće da bude rob, i ustade narod pra- zne šake proti punoj pušci, rasporenih grudi proti oštroj bajuneti, a Evropa osta zadivljena. Tamnice su onamo pune domaćina i sinova, a matere i supruge pred tamnicama pjevaju himnu. Tojenarod! Bonice i kuće pune su ranjenika, i grobova se rastvorilo, a svuda se razliježu zvuci oduševljenja. To je narod! I vješala mu počeše penjati i dželate poziva- Jedino je. Prošlosti oj uspomeno zlatna ! Vajme negda uživo sam ja; Da te mašta kao sliku bljjedu — Jedino je — predstaviti zna. Došulja se sadašnjosti velo Crno, pusto kao strašna noć; Obavite brigom naokolo Da ni trak ti vidjet nije moć. U buduće ...? Prorokovat teško — Sama nadu i još neki strah; Jedino je — čovjek mogu biti, Ako taki — blagoslovljen prah. Marunović. NEPREŽALJENOM PRIJATELJU GJURU RIBICI (t 11. Maja 1908). Ah! ti pade . . . grozne smrti nom posta Kojoj bez Te, zlopatnika, ne bje dosta. , brate! Skrši se Tvoj život mladi, ne e ljubu o je — ljubav Tvoju . . . EIN ne u. NM. M. ti... a pred vješalima stojali su borci i pjevali : »lijepa naša“. To je narod!i svaki će od vas iz grudi, punih ponosa, uskliknuti: ,i ja Hrvat! i ja Hrvatica !* Mjesec i po dana, što minu Hrvatsku, epohu je stvorio. Banovina je iznijela na vidik cijelom svi- jetu svijetlo ime hrvatsko, zgazila je prijezir, ko- jim nas često obasipahu megju narodima, i podig- nu visoko glavu svoju. Do jučer osamljena danas je Hrvatska zakićena simpatijama slavjanskijem, do jučer omalovažavana, danas je u Evropi stekla mo- ralno priznanje. Nema blaga, da ga plati! U svijet su prodrli naši vapaji, zna kako nam je. Svijet zna da hrvatski narod u Banovini strada danas, jer željan pravica i slobode. Europa danas vidi, shvaća i priznaje, da ovaj hrvatski narod ni- je mazga za ičije prtljage, ni ova zemlja ikome ču- prija tugjijeh ideja i računa, da on ište svoje pra- vo i ostvareno narodno načelo. Hoće da živi živo- tom naroda. slobodna, bez ponižavanja i glada, bez gaženja temeljnih zakona i bez pr«sjačije. On ima rado kao malo koja zemlja, bezbroj nepreglednih šuma, livada, oranica, ima more divne, ruke ra- botničke, narav pregalačku, i kad vidi i osjeću, da je bijednik doveden do prosjačkoga štapa, bez svo- je krivice, u smučenoj duši zatalase mu se savijest i on evo kliče: ,u državi ovoj na mom pragu go- spar ja“. Jes kad bude u svom domu, na svom pragu gospar on, puna će nam biti sofra, a da- nas mrvicam nas zalažu i da čemerae budu, posip- lju ih prijekorima svakojakim. Ovo je onaj pravi uzrok, što je uzbibao talase javnoga mnijenja, uzrok što je blagosovio Hrvatsku kapljama smrtnoga zno- ja i krvi, uzrok te onamo buknu, ovamo odjeknu. I odjeknu veličanstveno! Dalmecija divotna divno je progovorila da nikada ov&ko. Harni su joj braća s one strane Velebita, mi ponosni s ove. Ta ako oni ispuniše zavjet na megdanu i mi ga zanjih ispunismo pred Evropom, da muke i patnje njiho- ve urode plodom željenim, da stradanju, koje se htjede zabašurit, izvojštimo dostojno priznanje. Bra- ća se izložiše proti tiraniji, mi joj skinusmo obra- zinu. Nije bio potvrgjen glas da ih je preko 20 obješenih, al' da se Dalmacija ne ozva ovako za braću svoju, i preko 40 bi puta dželat stezao ko- nopce, a sve bi ubijali što bi im na dohvat došlo. Ovako nijesu mogli i nijesu smjeli. Karlo ban ras- krinkan je! Onu carta bianca Szella u ruci, Khuena mi smo razbucali. Khuenova moć je danas vrlo tanka. Ako stoji i poslije ovih dogagjaja, kad se njega gnušaju svi Hrvati, kada ga preziru Sla- veni, osugjuje cijeli svijet, to je što hoće da osta- vi poslije sebe trajni spomen; Hrvatska, kakova je imala u njemu bana bezobraznika! Hoće da se odr- ži po što po to, da Hrvatska bude o n, da mu se opet potpiše bijela karta, da je, osvete žedan, is- punja krvlju braće naše, tetošen članovima ,N. F. Presse“ i ,P. Lloyda“, čija su čeljad kadila neka- da tamjanom svetačkim i Stambulova. Zbačen je ovaj sa stolice ministra, biće i Khuen sa stolice bana. Kod Panice vapila je osvetu, vapi je i kod težaka Pasarića i ostalih mučenika. Ni brige nas za to, već gore čela! Hrvatska stade tvrdom stopom na polje od megdaaa za pra- vice svoje, ona stade, a i vi joj se pridružujte, i u iskazu mirnom i gospodskom; dostojnom naše gospodske zemlje, prolomite tišinu, iz uspaljenih duša da se sve zaori: Još Hrvatska nije propala! I hvatajte se svi u jedno kolo, pod trobojom, jednom, za miso jedou; hrvatski narodnjaci i pravaši i gragjani i plemenitaši i gospoda i vi, naši radnici! Radnici i težaci u banovini mahom ono ura- diše. Hrvatskoj alat i opanak osvjetlaše lice pred Evropom. Alatu hrvatskog radnika, opanku hrvat- skog težaka diviti se treba, e se ispunja proročan- stvo Pavlinovića; Hrvatskoj će svanut kad joj sloboda iz puka nikne. I ona, evo niče...!Iz onih tamnica i grobo- va po banovini uskrsniva miso slobode. Krv proli- vena ovih dana, vruća je krv, što pere grijehe pro- šlosti, i mijesi nove naraštaje, Dolje kape, pred spomenom mučenika, pa okrenuti prema Velebitu, nek se slože gria bratska i za ovog ognjišta i bana Berislavića zavri pjesnikov poklič : ivjela Hrvatska ! > i čina > Glorifikacija Voltaire-a i strah od socijalizma. *) I Dragi gospodine uredniče! Molim za malo prosto- ra u narednom, a i u dojdućim brojevim naše mile ,C. H.“, da uzmognem dati oduška svojim osjećajim, Vaš broj 18. od 2. Maja o. g. sadrži dva članka, koja su uprav kidra, da čovjeka osjetljiva i prihvatljiva, kao što sam na zdravlje i ja, baš blagotvorno pro i con- tra nadahnu. I nadahnula su me: prvoglede vašeg u- stanka jroti pojavi socijalizma u Dalmaciji, contra, glede Androvićeva ditiramba u slavu Voltairea a, te će plod ove inspiracije biti, ako vam nije žao, par prija- teljskih pisama, koja će možda kogod okrstiti prostim polemičnim tiradami, u kojim se očitujem svetogrdnim raskolnikom protiv slavnoga duha modernih nauka : dahnuću, što mi je uprasnuo osobito članak o Voltai re-u, pridružila su se: hladna refleksija, napuci zdrava dužnosti. Doli sa socijalizmom!* ,Dalekomu od nas kuća!“ To vam je u dvije riječi sinteza članka ,Socijalisti u Dalmaciji“. ,Slava Voltaire-u!* »Dobro nam došle njegove nauke!* To vam je jezgra članka g. Ivana Androvića ,Kakovu još zanas ima vrijednost Voltaire?“ Ova dva članka, po mome čudnome stoje megju sobom u odnošaju, kao post i oko: ona su kao dva brata, od kojih se jedan *) Vrlom i dragom prijatelju hvala. Uredništvo, uzvišenih novovjekih ideja i idejala. Bilo što bilo, na- | odbijaj razuma, nauci iskustva i povijesti, te čuvstvo stroge | Gundul muči da ugasi požar, dočim drugi kotura k vatri bačve petroleja i vuče sanduke praha. Za Boga miloga, od- kud takovo protuslovje?! Ta najpametnije glave misle i dokazale su, a povijest i svakdanje iskustvo potvrgju- ju, da bez Voltaire-a nikad ne bilo franetike revoluci- je, a da je francuska revolucija s idejami, kojim je o- kužila cijeli svijet, porodila socijalizam. Dakle kako se može kuditi, proklinjati i progoniti unuka, zbog onih i- stih razloga, s kojih se slavi i u zvijezde kuje pokojnog mu djeda? Molim da mi se kogod smiluje i riješi wi ovu zagonetku, jer mi je uprav da poludim! U socijalizmu nalazim klasičnu potvrdu teorije a- tavizma; on je: 1. religijozna herezija, jer ru- ši temelje vjere; 2. moralna herezija, jer megju ostalim opačinam, laž i prijevaru i slobodnu ljubav uz- diže na mjesto istine i poštenja i kršćanskog braka; 3. polit:'čka herezija, jer niječe vlast, i ustaje pro- ti svakoj oblasti i auktoritetu; 4. gospodarstvena herezija, jer podkopava pravo vlasništva, brka poj- move moga i tvoga i hlepi za tugjijem; 5. narodno- sna herezija, jer briše dragocijena obilježja narodi, i hoće da ih svijet strpa u kalup zlotvorne internacijonale. A da se je ovo drago unuče posve umetlo u vr- loga djeda, komu je upljunuta slika i prilika, to. nam najjasnije dokazuju život i djela Voltaire-ova. Dosta je spomenuti njegov zločinski, svetogrdni ,čerašez |' iu- fime!“ a da se tom jednom riječi dostatno oriše pa- kleno mu dušmanstvo i mržnja na Gospoda Krista i svetu vjera. Da je Voltaire bio moralni propalica, taj mu žig udariše na čelo ne samo kršćanski i konserva- tivni, nego i svi pošteni i nepristrani liberalni i protu- klerikaini učenjaci i književnici, koji mu jedn glasno spočitavaju ,nizak i neplemenit značaj“ i kore ga gnu- snim životom, kojim se potanko baviti grsti se svako- mu iole čistoljubivu čovjeku. Njegovo rastrubljeno slo- bodoumlje i čovjekoljublje nijesu drugo nego dijelom razvratno korenjaštvo, a dijelom vječito rovarenje pro- ti državnom i društvenom sustavu vlastite domovine, kukavna osveta na domaćem dvoru i društvu, od koji- jeh je morao u bijeg zbog svojih — uzordjela. Ka- ko su mu bili pomućeni pojmovi svoga i tugjega, naj- bolje se vidi iz toga, što je u svojoj nezasitnoj pohlej- nosti i lakomosti bio ćak i dugoprst, te postao recimo — praktičnim komunistom. Za čudo mi je, ka- ko se još nije našao nijedan Volterijanac, koji bi do- ka:ao da mu je sirota kumir bio nevin, jer da je na žalost bolovao od kleptomanije!... Voltaire je bio napokon usavršen tip internacijonalnog pustolova. Ubi bene, ubi patria. Najprvo je pribjegao k' Euglezim i od njih crpio svakojake koristi, pak se naprosto pro- dao pruskomu Fridriku II., i sisao ga kao mliječnu kra - vicu, pak pohagjao Ruse i ulagivao se njima i Švedci- ma, i svagdje se marljivo skrbio za svoju kesu. Koni- čno se je nastanio u Švajcarskoj, ali ipak nakon toliko tumaranja povrati se u Pariz, da na rodnoj grudi svrši svoj dugi život. Rekosmo dakle bobu bob, i robu rob, a čuti ćemo još mnogo toga, eda se vidi, da li Voltaire zbilja zaslu- sanje ime ,»heroja čovječanstva“. Za danas dosta, a vi da ste mi zdravo. P. s Z — matt Qi ETS ROD Don Mihovil Pavlinović 1 18. svibnja 1877. 18. svibnja 1877.1 Malo je tako tužnih dana za narodnog preporoda, koji su sveukupno pučanstvo hr- vatsko, zavili u crno velo, kao što je ovaj. Pred 16 godina u malom rodnom mjestu velikog pokojnika Don Mihovila — u Podgori — okupilo se ti- suće hrvatskog naroda, tužno je kucalo tisuće hrvatskih srdaca, kad su na vječni san otpremali Njegove zemne ostanke. 18. svibnja 1877 otvorila se je ta — za hrvatski živalj tako sudbonosna raka — da u se srce i dušu hrvatskog naroda, da primi Onoga, koji je kroz niz tolikih godina. hrabro branio Hrvatstvo. Božja promisao survala je sve Hrvate u more ža- losti, namjenila mu je jedan od najtežjih udaraca, i mi bi smo morali podleći toj nesmiljenoj igri klete sudbi- ne, da nas baš Onaj, koji je tog dana preminuo, nije svojim radom zadužio, da ga u borbi naslijedujemo. Taj dan prošao je pred 16 godina, ali rana u svakom hrvatskom srcu jošte krvari, njegov ponositi stasiti lik lebdi nam još pred očima i nema te sile na svijetu, koja bi Ga mogla istrgnuti iz naših grudi. U srcu našeg naroda stoji još i sad svježa i jasna uspomena na Nj', ona nas sokoli na daljni rad, qna nam je izdašno vrelo okrepe, ona je sjajuća zublja, ko- ja nas vodi po mračnim putevima sadašnjosti. Ta us- pomena moralna je veza, koja nas spaja s ovim narod- nim velikanom, koja nas krijepi i bodri na ustrajan rad za naše narodno pravo, za sreću i spas mile nam domovine. Spomenik u samom srcu naroda dičniji je i stal- niji od svih mramornih i mjedenih spomenika, koje po- diže slaba čovječiju ruka. Njegova nauka naka nam bude vogjom. njegov samoprijegor, čelični i nepoko- lebivi značaj — kao i one biokovske hridi megju ko- jima je svijetlo ugledao - neka nam budu idealom. Oj divna Dalmacijo! Megju svim hrv po- krajinama ti se možeš s pravom ponositi, jer vajkada igrala najimpozantniju i najve u. logu. Svima pokušajima neprijatelja, da te otugje hr- & hrvatskom dok bude svijeta i vijeka, dok i jednog čovjeka, sa čijih će usta romoniti naš krasni hrvatski jezik. i : Pred 16 godina na 18. svibnja 1887. probtjelo se