Prilog ,Orvene Hrvatske“ br, 23. stvo, istrgnuv iz njegove sredine — poslije duge bole- sti — ovog slavnog čovjeka. miljenika narodnog i apo- štola hrvatske misli u Dalmaciji, koji je cijeli svo- život posvetio sreći i slobodi svoje otačbine. Oblasna progonstva, kojima se u toku svog živo- ta čestokrat bio izvrgnut, podnašao je s herojskom od- važnošću, dragovoljno je sve prinosio na žrtvenik do- movine i nikakva ga ljudska sila nije bila kadra slomiti. U borbi za narodno pravo nije ga vodila ni sjen- ka sebičnjaštva, nikada za se nije ništa tražio, te je i umro kao siromah. U saborima kao narodni zastupnik bio je jedan od najčvršćih branitelja naroda, njegova riječ bila je oduševljena. vatrena, umna, ali pored svega žara nikad se nije dao zavesti na stranputicu, uvijek je ostao tri- jezan, promišljen i razborit. Hrvatska povjest broji malo ljudi, koji su na o- brani svojeg narodnog jezika bili tako oduševljeni rat- nici, kao što je don Mijo. U svojim zahtjevima, da se hrvatski jezik uvede u školstvo i urede ostao je nepo- pustljiv, nije se zadovoljavao samo sitnicama. U vrijeme, kad se Dalmacija silom potaliiančuje, on ostaje vatreni prvrženik hrvatskog jezika, oduševlje- ni pristaša slobode i jedinstva svih Hrvata, te se može njemu ubrojiti kao najveća zasluga, da narodna stranka u saboru načelno govori hrvatski. God. 1861. — vraćajuć se iz Beča kući — svraća se u Zagreb, gdje ga bratska braća onkraj Velebita dočekuju razširenih ruka. stiskaju ga ma bratska hr- vatska srca i on tada — prvi od Dalmatinaca — go- vori u zagrebačkom hrvatskom satoru svojoj braći. da je i u Dalmaciji oživio hrvatski duh. tuži se na teške prilike i nebratsku upravu u Dalmaciji. U carevinskom vijeću u Beču, brani sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom, naglašuje, da Dalmatinci po pravu i zakonu moraju biti zastupani u zagrebačkom. a ne bečkom saboru. Nikakve prigode nije propustio ovaj narodni ve- likan, da obrani svoj narod od napadaja tugjinstva. 18. svibnja -—- tog tužnog dana u povijesti Hrvata — sjeti se mili hrvatski narode ovog velikog čovjeka, čiji duh i sad kruži povrh tužnih naših prilika, motreć iz lazurnih visina rad svojih potomaka. Nastojmo, da u dužnosti prema domovini slijedi- mo njegove korake, slušamo njegov nauk, a u borbi za naša narodna prava neka nas krijepi i sokoli Njegov duh ! Slava Ti, neumrla slava, veliki pokojniče! Postalia. XXII. Dok su imena Ureda na taj način napisana _u ovom Imeniku i dok poštarsko-brzojavni uredi moraju da ih na taj način pišu, dotle uredovni pečati i nadnevni žigovi svih poštarsko-brzojavnih Ureda i poštarskih sa- birališta imadu na prvomu mjestu pravo hrvatsko ime, a na drugom — ako ga ima — talijansko. (Izuzevši moderne pečate u Sućurju na Hvaru i Sutivanu na Bra- ču, koji još i sad nose natpise ,k. k. Postamt San Gior- gio in Lesina“ odnosno ,San Giovanni della Brazza“ — koji su po svoj prilici ostali za sjemena!) Prvo ime mjesta, što je napisano na pečatima ili nadnevnim žigovima svih pošta: skih i brzojavnih ureda u hapsburškoj Monarhiji (izuzevši imena, razu- mije se, samo u Dalmaciji) upisano je u glavnom dijelu Imenika dočim svi drugi nazivi dotičnih mje sta nalaze se na strani 442 Imenika. biva u drugom dijelu, a koji se nazivlje Imenik sinonima Ovaj služi dotičnim uredima samo, da mogu naći pravo ime uvr- šteno u glavnom dijelu Imenika. To isto prvo ime “mjesta na pečatima i nadne- vnim žigovima priznato je kao pravi Službeni na- ziv mjesta, te se isključivo i upotrebljava u službenom dopisivanju. Stoga su baš poštarski i brzojavni uredi u Dal- maciji i pisali u kojem bilo službenom spisu dotična hrvatska imena mjesta onako, kako su ista napisana na uredovnim pečatima ili nadnevnim žigovima. Oni uredi sve da su i htjeli nijesu mogli vršiti propise na strani V. Imenika, sastavljenog isključivo na njemačkom jeziku, jer ga ne razumiju. Treba nadodati i to da ovaj Imenik nije izdat samo za Urede već i za hrvatske stranke u hrvatskoj Dalmaciji! Ovi su sve to tako pisali sve dotle dok im nije Ravnateljstvo Pošta Naredbenim Listom broj 7. godine 1901. (promislite!) zabranilo da tako pišu i nare- dilo da u službenom dopisivanju pišu imena hrvatskih mjesta onako kako su napisana u Imeniku, dakle po italo-germanskom pravopisu, kao što gori navedosmo !!! Ovako su zašlijepljena italo-germanskom ireden- tomanijom gospoda na Poštarskom Olimpu u Zadru! XXIII. Sama dakle Dalmacija pravi iznimku, jer eto prvo ime mjesta što je napisuno na uredovnom pečatu ili nadnevnom žigu svih dalmatinskih poštarsko-brzojavnih Ureda nije uvršteno u glavnom dijelu Imenika kao što je to u svim ostalim zemljama hapsburške Mo- narhije, već tekar drugo, a i to, na žalost, dobrim dijelom pošvapčeno. Svak će sada pitat zašto ova iznimka za Dalma- ciju? Odgovor je veoma lak i jednostavan: zato i sa- mo zato jer je prvo ime mjesta na uredovnim pečatima i žigovima svih dalmatinskih Poštarskih i Br- zojavnih Ureda i Poštarskih sabirališta hrvatski na- pisano! Iz gori navedenoga jasno proističe, da italo- german- skoj gospodi na Poštarskom Olimpu nije do prava ni pravice, nije do interesa hrvatskog naroda, niti do re- dovite službe, već jedino do italo-germanisacije, da tako dokažu talijanskoj iredenti, da s talijančenjem na pošti i brzojavu dobro stoji i da ovo dobro napreduje, kao takogjer da dokažu Pangermancima na plavom Dunavu da se s germanizacijom hrvatskih mjesta dobro napre- duje. Dapače sad se već muče kako bi preko ,bei* došlo n. pr. od Podgora bei Macarsca ,Unterwald bei Macarsca“ ; od Rosa ,Rosenhafen bei Cattaro'; od Ora- šca ,Nussdorf ili Nusstahl“, te bi se tako naš Orašac po italo-germanskoj kovačnici zvao , Valdinoce- Nussdorf (Nusstahl)“ ! !! Promislite kako bi to divno bilo! Ala kiiža i medalja!!! XXIV. Da je to tako i da njima pije do redovite službe kod poštarskih i brzojavnih Ureda u Dalmaciji, do pra- va i pravice, oni ne bi ovakove zloporabe činili, već bi jednostavno naredih kao što je to njihova dužnost već davno bila, da se uvrste u glavni dio Imenika sva hrvatska imena mjesta (barem onih u Dal- maciji) koja još nijesu uvrštena, pak da se sto- prv tada pozovu na popis sadržan na strani V. Imenika. Prije pako nego li se potčinjeni pozovu na vršenje toga propisa, nek im se isti dostavi u hrvatskom pre- vodu, da ga mogu razumjet: Jer pozivati činovnike na vršenje propisa pisanih samo na njemačkom jeziku, koji ne razumiju nesamo, ali koji nijesu dužni ni po- znavati ni po opstojećim poštarskim propisima, ni po opstojećim zakonima, mislimo da je najveći apsurdum sve i kad ne bi bila nezakonitost, kao što jeste ! Da se hrvatska ili bolje prava imena mjest4, ba- rem onih u Dalmaciji, uvrste u glavni dio Imenika i da tako bude kraj i spomenutim nezakonitostima, do- statno je da Ravnateljstvo Pošta u Zadru naredi potči- njenim Uredima da u Imeniku poprave ona imena, što su krivo pisana i da uvrste ona što nijesu upisana, i da se istodobno javi Poštarskom Cours-Bureau u Beču. koji izdaje imenik. da te popravke, odnosno ta imena uvrsti u prvom dodatku Imenika, što izda. Kako se evo vidi, posao je dakle veoma lak i hoće se saimo da gospoda na Ravnateljstvu Pošta po- stupaju po propisu i po zakonu, da vrše dakle svoju dužnost, a da se okane mržnjei progonjenja hrvatskog jezika, jedinog jezika kojemu spada prvo mjesto i koji po pravu i pravici može i mora, da bude uredovni jezik u Dalmaciji! Na poso dakle gospodo! Vrijeme je da se sami sjetite naše dužnosti, vrijeme je da slične zloporabe već jednoč prestanu! XXV. Osim knjiga, što izdaje austrijska Uprava Pošta i Brzojava za stranke i počinjene joj Urede, o kojima je bilo govora u pregjašnjim poglavljima, evo nam još jedne, koja najbolje dokazuje, kako se poštuje hrvatski jezik i hrvatski narod u Dalmaciji. ' To je, naime, ,Brzojavni cijenik“: L i IL. dio u kujižicama, te onaj u obliku (formatu) lista. Oba su ova cijenika odregjena toliko za uporabu stranaka, koliko za uporabu br- zojavnih uredi, a oba ova cijenika, namije- njena za hrvatski narod u Dalmaciji, — pro- mislite — uustavnoj državi u XX. vijeku i u brk $. 19. temeljnih državnih zakoni, Upra- va Pošta i Brzojava izdaje za Dalmaciju samo na njemačkom i na talijanskom jeziku!! Uzalud su se brzojavni Uredi u Dalmaciji obra- ćali i uzalud se još i danas obraćaju molbama Ravna- teljstvu Pošta i Brzojava u Zadru, da im se pošalju brzojavni cijenici i u hrvatskom jeziku! A to je tim više potrebito, jer su ti cijenici ujedno i jedina po- uka za brzojavnu službu, ako se izuzme ,internacijo- nalni brzojavni pravilnik“, koji je izdat na franceskom i njemačkom i na franceskom i talijanskom jeziku! Uzalud su se -- kako rekoh — przojavni uredi obra- ćali da im se pošalju ti cijenici i u hrvatskom jeziku, uzalud hrvatske stranke preko uredi i uzalud je i naše novinstvo dizalo svoj glas. Glas njihov — kako vidite — ostao je glas vapijućeg u pustinji, a to za to, jer italo-germanskoj gospodi na Poštarskom Olimpu u Za- dru nije do prava i pravice, nije do temeljnih državnih zakona, niti do redovitosti brzojavne službe, već do pošvapćivanja i potalijančivanja. to XXVI. Da se još bolje vidi dokle dopire mržnja proti svemu što je hrvatsko, navesti ćemo evo i ovaj slučaj: Uslijed neprestanih molba hrvatskih stranaka, bilo putem brzojavnih Ureda, bilo kroz narodno naše novin- stvo, godine 1902. Ravnateljstvo Pošta i Brzojava u Zadru izdade na hrvatskom jeziku brzojavni cijenik u formatu lista, te Naredbenim Listom br. 4. godine 1902, oglasi prodaju istoga strankama. Brzojavni uredi, primivši ovaj Naredbeni List, ob- znanili su bilo pismenim oglasom, bilo usmeno općin- stvo; a stranke, zahvaljujući Bogu. da su se već je- dnom, ako i djelomično, uslišale njihove molbe, navr« vile k brzojavnim uredima, da nabave te cijenike, Dali novac, uredi naredili Ravnateljstvu te cijenike, kad ali gle čuda!!! Iza njekoliko dana brzojavni Uredi javljaju strankama da im je Ravnateljstvo poslalo samo ta- lijanske i njemačke cijenike, te ako hoće ove, dobro ako li ne, tadar da će im vratiti novac. Stranke su dakle bile prevarene!!! Kako da se protumači ovaj nezakoniti i kažnjivi čin Ravnateljstva Pošta, mislimo, da se zaista ne treba znojiti ! Očito je da su se italo-germanska gospoda na Poštarskom Olimpu u Zadru pokajali, pošto su izdali te hrvatske cijenike i pošto su prodaju istih proglasili u spomenutom Naredbenom Listu, pak ih onda uništili! Eto dokle dopire: mržnja te gospode proti hrvat- skom jeziku ! Ali ova prevara hrvatskog općinstva, ova zlopo- raba vlasti, mislimo, ne bi apsolutno imala ostati ne- kažnjena. Hrvatski zastupnici! Na vas apeliram u ime ova- ko pogano prevarenog naroda cijele Dalmacije ! Podi- gnite vaš glas proti ovom zulumu, te podučite italo- germansku gospodu na Poštarskom Olimpu, da hrvatski narod Dalmacije nie marva, da se njim na ovaj način postupa, da ga se na ovaj način vara Hrvatski zastupnici! Ja sam počeo, vi nastavite, wu pomoći će na i biti Bog, Pravda i Zakoni! XXVII. Kao što su brzojavni cijenici i Imenici, o kojima je bilo govora u pregjašnjim poglavljima, namijenjeni toliko za stranke, koliko za Poštarske i Brzojavne Urede iza Poštarska Sabirali- šta; tako su za iste namijenjene još ove knjige, što izdaje Uprava Pošta i Brzojava, razumije se, samo na njemačkom ili talijanskom jeziku: 1. Cijenik listovne pošte; 2. Cijenik vozne pošte ; 3. Knjižica o polasku i dolasku pošta (Coursbuch) za Dalmaciju (samc na nje. ačkom jeziku); 4. Ista za hapsburšku Monarhiju (takogjer samo njemački) ; 5. Pouka o uporabi knjižica predatnica. Da bi se ove knjige. osobito cijenici vozne i li- stovne pošte, izdale i na hrvatskom jeziku, odavna se hrvatske stranke obraćaju Poštarskim i Brzojavnim Uredima i Ravnateljstvu Pošta i Brzojava u Zadru; odavua mole i zaklinju bilo usmeno, bilo pismeno, ili kroz naše novine, da se već jednoć učini za 97% Hr vati ono. što se je učinilo za 3%, takozvanih Talija- naca i za 0%, Nijemaca, odavna poštarski i brzojavni Uredi. osobito oni III. razreda (čijih naslovnik& dobar dio ne razumije već samo hrvatski) i poštarski Sabi- rači (kojih većina takogjer ne razumije već samo hr- vatski) u interesu same poštarske i brzojav: ne službe, moljakajn da im se pošlju ove knjige osobito cijenici vozne i listovne pošte, na hrvatskom jeziku. Zaludu molbe stranaka, poštarskih i brzojavnih uredi, poštarskih sabirališta; zaludu su ove knjige na hrvatskom jeziku za redovito vršenje poštarske i br- zojavne službe apsolutno potrebite; zaludu to pravo i zakon zahtijevaju; ama sve zaludu: jer se ti- če hrvatskog jezika, jer se tiče interesa hrvatskog na- roda i pošta ske i brzojavne službe u hrvatskoj Dalmaciji ! Italo-germanska gospoda na Poštarskom Olimpu u Zadru, očito je, vole zlorabiti vlast, te im zakon da- je, vole gaziti zakon, pravo i pravicu, vole gledati da se poštarska i brzojavna služba naopako vrši na opću štetu. nego li da izdaju to njekoliko knjižica na hrvat- skom jeziku. Čovjek se o tom još bolje uvjeri kad promisli da za prevesti toli brzojavne cijenike, koli one listovne i vozne pošte, te knjižicu o dolasku i polasku pošta (,Coursbuch“) za Dalmaciju, nema nikakva troš- ka, jer za prevagjanje ima naročitih činovnika Ba Rav- nateljstva Pošta i Brzojava u Zadru. Ovi su preveli na hrvatski jezik njeke druge pouke, kao n. p. za seoske listonoše, za dostavu poštarskih pošiljaka i ost. Oni prevagjaju ili sastavljaju sve naredbe. te se proglasuju u hrvatskom jeziku u pokrajinskom Naredbenom Listu Ravnateljstva Pošta i Brzojava u Zadru. Ni za izdanje ovih knjiga nema tako- gjer nikakva troška jer koliko se istisaka izda na hrvatskom jeziku, toliko nek ih se izda manje na talijanskom, a njemačko je pak izdanje za Dalmaciju skroz ne samo izlišno, ali poukama na njemačkom je- ziku ne može ni biti mjesta u dalmatinskim poštarskim i brzojavnim Uredima, kao što ne može biti mjesta ni njew ačkom jeziku. Kojižicu pak o polasku i dolasku pošti i željez- ničkih vlakov& za hapsburšku monarhiju (, Coursbuch“). što izdaje poštarski ,Cours-Bureau“ u Beču samo na njemačkom jeziku. ako se boje troška i truda, ne t re- ba svu ni prevesti. Dosta je da se prevede samo pouka kako se ista knjižica može upotrebljavati, n. pr. stranice od II do XIV, i još koja druga stranica. Inače nema smisla da se ta knjižica šalje Uredima i da se utaman troši novac. dok je i za hrvatske stran- ke u Dalmaciji na taj način suvišna, makar i bila ap- solutno potrebita. Na isti način, ako se boje truda i troška, a da se dotične knjige mogu isto upotrebljavati, ne treba da se izdaje na hrvatskom jeziku ni Imenik Brzojav- nih Ureda izdat u Berni, ni onaj Poštarskih i Brzojav- nih Ureda izdat u Beču, već nek se prevede samo pouka o uporabi istoga i tumač znakovi na hrvatski jezik, kao što su to preveli s njemać- koga na talijanski pouku o uporabi ,Imenika 0 ci jeni novina, koje se mogu nabaviti preko poštarskih Urec4.* Ovu su pouku u ostalom morali prevesti i na hrvat- ski jezik Na ovaj se način može pomoći i sa Imenikom Po- štatskih i Brzojavnih Ureda u Njemačkoj sa svim po- štarskim leksikonima i sa svim ostalim sličnim službe- nim knjigama. XXVIII. Do sad smo se bavili sa knjigama koje su izdate za stranke i za poštarsko-brzojavne urede, u koliko se to tiče samo interesa stranaki, a sad da vidimo je li u interesu poštarsko-brzojavne slušbe da su te i sve ostale službene knjige i pouke, što se upotrebljavaju na Pošti i Brzojavu u Dalmaciji, sastavljene na nje. mačkom ili talijanskom jeziku — ili je pak i u tom prst italo-germanizatora na Poštarskom Olimpu u Za- dru proti hrvatskom jeziku. Prije nego li nato pregjem, cijenim, da je potre- bito da vidimo najprije kako su uregjeni poštarsko -br- zojavni Uredi u Dalmaciji i kakovo je osoblje u pogle du jezičnom kod dalmatinskih poštarskih i brzojavnih Ureda. XXIX. U Dalmaciji ima 149. nedržavnih poštarskih od- nosno i hrzojavnih Ureda. Od ovih su 12 prvoga (D) 32 drugoga (Il) a 106 trećega (Ill) razreda. Nadalje ima u Dalmaciji 12 državnih poštarsko-brzojavnih Ureda i jedno desetak poštarskih Sabirališta. Pri državnim poštarsko-brzojavnim Uredima ure- duju državni činovnici te njekoliko pomoćnih činovnika i manipulantica. ' Kod nedržavnih poštarsko-brzojavnih Ureda 1.og i ILog razreda ureduju definitivni činovnici Uprave Pošta i Brzojava (c. k. viši poštarski majstori i €, k. poštarski majstori Tog i ILog razreda) i definitivni i privremeni pomoćni činovnici iste Uprave; dočim kod \ ureduju c k. poštarski dnoj od spomenutih vrsta činovnika. koji obavljaju poštarsku brzojavnu službu sklopljenoj sa Upravom Pošt& i Brzojava, koli s jedne. toli s druge strano kroz šest mjeseca. Dodijeljene su osim toga nedržavnim Uredima I. JI. i III, razreda provizorne muške i ženske činovničke sile. Poštarska su Sabirališta pako povjerena privat- nim osobama, od kojih se ne zahtijeva nikakovo stru- kovno usposobljenje. Dubrovčaniu (Slijedi.) Bratsko saučešće.. Iz Orašca, 26. Maja. Naša je Općina upravila slijedeći brzojav : Nj. Vel. Caru i Kralju Franu Josipu I. Budimpešta. Privrženi podanici Njegova Premilostivog Veličanstva, Općinari Zatona najponiznije obraćaju se milosti dobrog Vladara, proseći i vapeći milost za život Križevačkih i obustavu krvoprolića u Hrvatskoj. Nadom, da će ova skromna i ponizna molba biti uslišana, danas mnoštvo općinara sakupljenih u svim župnim crkvama, mole Pre- višnjeg za uzdržanje Njegova Veličanstva. Općina. Zastupniku Biankini, Beč. Današnje brzojavne vije- sti iznenadiše ovo općinstvo glede krvoprolića u Hrvat- skoj, Općina brzojavno zavapi milost Njegovom Veli- čanstvu Budimpešta. U ime cijele Općine molim izvolite posredovati ujedno drugovima, tražeći obuštavu krvo- prolića. Načelnik. . Budnć se ovo općinstvo sprema izraziti sućut i žalost za tužnim stanjem u Hrvatskoj, a to sredstvom zadušnica i milodara obitelji poginule braće, to što nije moglo do danas ućiniti, buduć velika i rastrkana Opći- na, tako se pridržajem brzojavno javit vam ispadak, Ovamo opća žalost. Iz Lastova, 30 Svibnja. Bolno odjeknuše grozni glasovi iz tužne Banovine u srcu ovdješnjeg naroda. Ćim prve vijesti stigoše, sastane se nekoliko rodoljuba, te sastaviše odbor, koji izda odmah proglas na narod pozivljuć ga. da učestvuje općem saučešća rad smrti poginule braće : Hrvati, braća naša, jer brane prava svoja zakonom za- jamčena, jer ustaju protiv tlačenja i kršenja onoga, što je svakom čovjeku sveto — moraju nemilosrdno svoje glave gubiti. Tim pravednim mučenicima svijet se klanja, za njihove duše uzdiže oči k nebu i moli za njih. : U ovom tužnom času, pridružujuć se ostaloj bra- ći u Dalmaciji. u opće u cijeloj Hrvatskoj, pozivljemo ovaj narod na opće žalovanje i na svečane koje će s? držati u. petak dne 22 svibnja u 8 sati u jutro u crkvi sv. Kuzme i Damjana, Odbor. Zadušnice su bile držane uz mnogobrojno učeštvo- vanje svih otmenijih obitelji i rastuženog naroda. Mno- go je suza poteklo iz očiju na nujno pjevanje mrtvač- kog ,Requiem-a“, oči su se uzdigle, a usna prošaptala : ,Brani, o Bože, naša prava. Osveti krv pravednu!“ Istodobno su bili poslani mnogobrojni strane Općine, ,Hrv. Napretka“, majki, udovic& itd. Nj. Veličanstvu, vapeć milost za jadne osugjenike. Ci- jelo mjesto općinom na čelu bilo u trodnevnoj crnini. Ovih dana će se sazvati sjednica opć. Vijeća, jav- ne skupštine, te će se uz sakupljanje prinosa prirediti akademska večer, prihod od iste doprinijeti za nevino Još nešto. Sutra odavle, brzojavno pozvat, putoje jedan žandar. Naša vlada alarmira se, da nam prahom ova dva zdrava oka zaslijepi, ali da onda ne progleda i..i Milna, 31. Maja. Držali smo danas pod vedrim nebom veliku javnu skupštinu o dogogjajima u' Hrvat- skoj. Bilo preko 3000 osoba. Ložišćani i došli sa svojim barjacima. Skupština se izjavila soli- darnom sa braćom u Banovini osudiv banovu tiraniju i držanje Korbera prama našim zaštupnicima. Do noći u velikoj povorci išlo se je mjestom. pjevajuć naše pjes- me i kličuć: Slava mučenicima! Zahvaliti je našem vri- jednom liječniku D.ru Poljaniću, koji je vodio skupšti- nu i Kapiću, koji je osobito došao iz Spljeta za tu zgodu. Hrvatski Skup. Velaluka, 2. Juna. Danas svečane zadušnice ga žena tri vijenca i jedan pjesnički sastavak. Mjesto u crnini. Poslije mise pred otvorenim nebom narodu doktor Brašić i svećenik Matić, U narodu ža. lost i ogorčenje. Iz Korčule, 3 Juna. Jučer Općinsko vijeće u 9+8- ti pr. p, sakupljeno u vanrednoj sjednici, iza govora j ptomači agree aje | iii siki li ši ii i! i ž i i Braćo! U Hrvatskoj se prolijeva pravedna krv. brzojavi sa poginule mučenike naših svetinja. Uspjeh ćemo javiti. poginulu braću, cio narod prisustvovao; na odar polo-- + iii idi A