Dogogjaji u Hrvatskoj. Zagreb, 14 Lipnja. Pošto sam uvjeren, da vas ve- seli svaki korak na putu k bratskoj slozi, evo vam ov dje nekoliko tačaka iz uvodnog članka jednog od zadnjih brojeva ,Novog Srbobrana“: ,Nitko nam ne može zamjeriti, ako pravac svoje politike udešavamo prema bitnim našim interesima, a ti interesi zahtjeva- ju, da srpski narod uzme u zaštitu samostalnost kra- ljevina Hrvatske i Slavonije prema svim faktorima, ko jima je ona na putu. Pošto se u Hrvatskoj i Slavoniji ne može trajno bez Srba i protiv Srla vladati, imaju Srbi ovdje sve izglede za ljepšu i pouzdaniju buduć nost. Svaki pokušaj, upravljen proti samostalnosti naše otačbine, upravljen je neposredno protiv srpske buduć- nosti. Pa kad bi uspjela ona politika, koja ide za tim, da se našoj otačbini oduzmu svi atributi nezavisnosti, onda bi tim ujedno popadale i one ograde, koje srpski narod čuvaju od tugjinske poplave. Pa zato riječ ,Tro- jednica, srpska uzdanica“ ne spada u red zvučnih fra- za, nego predstavlja aksiom naše narodne politike“. O- de li se ovako naprijed s jedne i s druge strane, u ne- dalekoj budućnosti mogli bi smo doživiti podpuni spo- razumak Daj, Bože, čim prije! Srbi i Hryati u Kotoru. Malo je krajeva u do- movini, gdje su opreke megju Srbima i Hrvatima bile tako oštre kao u Boki. Dogogjaji u Hrvatskoj sjeknuše obojicom zavagjenih tako žeštoko, da se približiše i je- dan drugomu ruke pružiše Na pravoslavni;Trojičin dan velika svečanost u Kotoru, bilo je u smislu mira veli- kih demonstracija, naperenih proti tiraniji grofa Khue- na. Srbi su klicali: Živili Hrvati!, a Hrvati odvraćahu: Živili Srbi! Zagreb, 14 Lipnja. Evo vam nacrta, kako je grof Khuen sudjelovao procesiji na Tjelovo: pješaci : - E S : a z - s = s || činovnici_|| s |3 Hil pješaci s|E s = a draguni Sasma je naravno dakle, da mu nitko nije mogao blizu fizičnom silom. Ali sav taj aparat nije mogao zabraniti, da mu narod ne pri.edi demonstraciju, kličući ,Pereat“. Mnoštvo je zviždalo. Zvukovi te glazbe prodirali su kor- dune bajuneta i, nadajmo se, još jedared uvjerili bana, kako je u Hrvatskoj obljubljen. U Bakačevoj ulici na- pali su ga jajima i kamenjem. Kočija je odjurila neo- bičnom brzinom. U 4 sata poslije podne čitava posada izašla vani. Jedni su se postavili u Pruknerovu bašću. drugi u Orpheum, dok neki patroliraju gradom. Veći . dio čuva Markov trg. moa 0 s sie Pobuna u smo donijeli. da su u Zagreb došle wijesti o pravoj pobuni naroda u zagor- skim krajevima i o sukobu sa vojskom. Ali te vijesti bijahu zabiiježene kao glasine. Danas imamo ponzdane potankosti. Det U cestici obć. Vinica dogodio se dne 14. o. mj' krvav dogogjaj. Narod kao obično u nedjelju zaputio se k ranoj misi. Poslije mise, koja je svršila oko 8 sa- ti, zaputilo se seljaštvo do vojničke patrole, koja se sa stojala od 12 momaka i jednog oficira — poručnika od 47. pješačke pukovnije, zahtijevajuć, da pusti na slobo- du zatočena 3 seljaka. Vojništvo, ne razumijuć hrvatski upustilo se sa seljacima u njemačku debatu, koje po- slijedica aila je ta, da vojništvo nije htjelo seljake pu- stiti na slobodu. Tom zgadom pristav Glaser zahtjevao je nekoliko puta, da se ljudstvo razigje, jer da će ina- če dati Seljaci uvrijegjeni zbog ovakovih prijetnja. zahti- jevali su odlučno, da ih se pusti preko kordona, jer «x će inače silom provaliti. Uslijed ove prijetnje komandi rao je u sporazumku 'sa pristavom Glaserom zapovje dajući poručnik ,fertig“ i pozvao ljudstvo, da se razi- gje. Seljaci videći, da nema šale, krenuli su iz ceste 1:4 livadu i odanle pred šumu, htijući ići u Vinicu, da se potuže glavnom štopu koji je već ondje dva tjedna. Nu niti toga nije pristav Glaser dopustio, već je pozvao poručnika neka po svojim propisima postupa. Uslijed toga je brzim korakom krenulo vojništvo prema seljacima, te na ponovni poziv, da se razigju. navalilo je na nje bodovima. Tom prilikom zadobili s: 1. Stjepan Pavlović, kbr. 5. iz Cestice, ože Svi povjesničari bilježe gođinu 1427. kao godinu kad je Soko s Konavlima dopao šaka republike, U ne koj rukopisnoj kronaci Marka Marinovića nalazi se žu- bilježeno da su 1427, Dubrovčani preuzeli Konavle (Pa- vlevićeve). ?) N. J, de Bona u , Descriptio ditionis_Rha- gusanae“ str. 28. kaže: »Comitatus Canali longitudo sese extendit ad vi- ginti quinque milliaria, incipieno ab Epidauro usque s | sinum Catharensem, seu Rizonicum. Hic Comitatus... a Sandalio Hranich et Radoslao Pavlovich fuit vendi- tus Rhagusanis, et ita anno 1427. in eorum ditionem I ako je republika s Pavlovićem račune potpuno i njen, star 51 godinu, otac šestero djece. Ozlede: probo- den nad desnim laktom, te na desnoj strani u pojasu. 2. Lovro Talan kbr. 3 iz Križovljana, ože- njen, 50 god. star, otac 8 djece. Ozleda: ubod na lije- voj strani pod srcem. 3. Mato Veiečić iz Cestice, loženjen, 40 god. star, otac 4 djece. Ozleda teška: ubod medju obje lopatice straga. 4. Štefan Golubić iz Radovca, oženjen. 40 god. star, otac 4 djece. Ozleda : ubod u zadnjicu straga. 5. Valent Leskovar iz Križovljana, oženjen. 85 god. star, otac 8 djecn. Ozleda : ubod u ledja. * 6. Florijan Golubić iz Radovca, neoženjen 20 god. star. otac 8 djece. Ozleda: ubod desnu ruku. Ranjenici ležali su kod svojih kuća do 9 sati u večer bez liječničke pomoći, te su zatim odpeljani u Vinicu. Povod ovim strogim mjerama i postupku biti '4e taj, što su u noći kuće magjaronskih pristaša onamoš- njeg kraja Stjepana Sekulića, lugara Golubića i Jamni- ka demolirane, a sve pokućstvo podpuno unisteno i is- cijepano. Stanje u Varaždinu. Javljaju nam iz Varaždina: U našem gradu opetuju se svaki dan demonstracije. Sva- ki dan dolazi vojništvo. Jučer je došla opet jedna esk. drona ulana iz Čakovca, a u večer došle 2 kumpanije regimente br. 16 iz Zagreba. t Tim povodom se skupilo oko 500 ljudi — !prem- da je jako kišilo — kod večernjeg vlaka, te je vojska dočekana sa burnim povicima: , Živila vojska hrvatska! Abzug Hedervary!“ Mnoštvo, koje je bivalo sve veće, dopratilo ju je do kasarne, gdje su vojnici odsjeli, pje- vajuć uz gornje poklike neprestance rodoljubne pjesme. u Šemovcu. Javljaju nam od onud: U Še-4 movcu provalili su seljaci u općinski ured tražeći bla- gajnika Mibalića. te ne našav ga, potrgali su općinske knjige, a zatim banovu i županovu sliku zubima izgrizli te uz gromke prosvjedne poklike bacili komadiće slika kroz prozor na ulicu. Vojska, istražni sudac i državni odvjetnik otišli su istog dana na lice mjesta, Izgredi u Jalžabetu. U Jalžabetu, varaždinski ko- tar, provalili su takogjer seljaci u školu dne 14 o. mj. te su bacili iz škole sliku banovu. a zatim ju bijesno ljudstvo. koje je na cesti čekalo, gazilo i svakojake u- vrijede pravi'o. N. L.“ — ere o Propast stare i izbor nove Srbije. Jedanaesti Juna 19083. zabilježi povjest u svoj vječni album krvavim slovima. Taj se je dan odigrala krvava tragedija na svjetskoj pozornici; taj je dan bio posljednji za kuću Obrenovića -- za kralja Aleksandra i ženu mu Dragu Mašin. Zavjera, koja se sklopila iz« megju samih oficira i prvih doglavnika kraljevih. ski- nula je taj dan ubojitim oružjem sa života kraljevski par, jer je u njemu vidjela — propast Srbije. Taj se je dan ispunilo proročanstvo ex-kralja Milana, kad je ono ostavljo Srbiju a zgodom kad mu je sin Aleksan+ dar proglasio zaruke s udovicom Dragom Mašio. kai je rekao: ,vidim brzu propast kuće Obrenovića.“ žaja, koju je bio navukao na sebe kraljevski par bila je silna; nije mogla biti veća, Da, narod nije mogao vidjeti na prjestolju jednu raspuštenu ženu; on se nije mogao sprijateljiti s tom idejom, da se on mora kla- njati kao svome vladaru takovu čovjeku, koji mu je postavio na prjestolje takovu ženu i kojoj se je on pu- štio pod noge. U njemu je odavna kipjelo, Već je kra- ljevskomu paru bio odregjen posljednji čas onom, kad je bio Lamsdorf u Srbiji, no tom srećno izmaknu kao i na 10. Januara, kad mu je bilo sve pripravljeno, da ga u cirku ustrijele Trećom nije izmakao. U noći iz- megju 10. i 11. Juna, provaljuje četa mladih pregalaca u dvor kraljev. svijestna da patriotski radi pa je to i života stojalo. Doista odlučnijeg momenta u njihovom životu mučno da bude, ta tu je bila kocka: ili život ili smrt. Ubojita dinamita otvara im vrata do kraljev- skog para i oni pružaju Aleksandru da potpiše, da ser on odriče prjestolja. Kad se on počne mrštiti na jednu stavku u odreci, gdje je bila Draga nazvana ,raspušte- nicom“, pa još kad kralj jednoga od njih rastavi živo- tom, hitnu u tili čas pro trideset hitaca i kraljevski je par bio za legjim. Kraljičino je tijelo uprav izmreva reno, znak silne mržnje, koju je na sebe navukla, Za mašnost ovoga dana bez dvojbe je velika i nameće sam od sebe velika pitanja. Svak se pita u u ovom ozbilj- nom času ove krvave tragedije, zašto je upravo kralj Aleksandar postao tako nepopularan. Zašto je baš krivo svemu tome Draga i jedino Draga, kako je to izjavio oberst Mašin. Nije li se to dalo izravnati? Ta povjest bilježi mnogo okrunjenih glava, koji su digli na prije- stolje ženu iz prostog puka kao mn. pr. Petar Veliki sredovanjem dogje do pomirbe. "Razmirje i rat i zla volja mnogo mrsko i nedrago bi; i za taj poslasmo počtenim i zmožnim knezu i vlastelem dubrovačkim, hoteće da bi učinili mir i dobru volu s vojevodom Radosavom, a našemu virnomu i počtenomu vojevodi Radosavu takoje zapovjedismo da učini mir i dobru volu.“ %) Radoslav se pokori volji kraljevoj, te posla svoje poslanike u Du- brovnik, koje mu Vijeće najuljudnije pričeka. Sklopi se novi ugovor s obnovom prijateljstva i s potvrdom sa strane Radoslavove svijeh starijeh povelja. S poveljom od 25. Oktobra 1482. primi taj ugovor Radoslav i po šalje ga kralju na potvrdu Njegovijem poslanicima : knezu Aleksi Paštroviću i Budisavu Bogavčiću pridru- že se ovi Dubrovački: Žurko Jaketić, Gjorgjić i Nikša | Tamarić, Kralj ih veselo primi, potvrgjujući ugovor s poveljom danom u Sutjeskoj na 26. Marca 1434. Na ovu se pogodbu nije mogao potpisati Ivaniš sin Rado- slavov radi maloljetnosti, ali zato Vieće obeća prika-. koji ih pridruživ im jednoga svoga Bobovac k sinu, jer se tamo nalasio s kraljem, Ivaniš. potpiše ugovor, koga sam kralj 1489. pošalje Vieću. (Sliedi &) Kuetević. kadi Mr- piše kralj: - - nabi | 2907 Katarina; pa i takovu, koja je zakonom bila proglaše- na za nemoralnu, jer je bila glumica n. pr. Justinijan, bizantinski car Teodoru. Narod nije samo bio proti, nego ih je dapače blagoslivao kao svoje spasiteljice. Prva što je znala zlatom kupiti od Turaka miran pro- laz svome mužu i vojsci mu, kad je ono bio na Prutu rijeci opkoljen, a drugu što je svojom eneržijom posti- gla, da car ne ostavi Carigrada za Nika ustanka i tako ga srećno svlada. Da, ali kraljica Draga nije bila ni sjena nit Katarine nit Teodore. Prosta žena jednog in- žinira, a k tomu još i ne na dobru glasu, vidjevši se odjednom na prijestolju okrunjena, nije se upravo mogla snaći. Kao kraljica pak mislila je da sve mora pred njome puzati i što ona hoće da mora da bude naime kud ona okom, tamo svak skokom. Dvije pogrješke, koje su ju sunovratile zajedno s mužem sa višim, na koju se je toli nenadno bila popela. Da je kraljica Draga, mjesto se koncentrirati u svome konaku i puštiti se zaslijepiti sjajem što ju je okuživao, da je oma velju umjela i malo baciti okom preko konaka u svijet, a osobito do Petrograda. pa sprijateljiti rusku caricu, da je pripozna ako i za čas sebi ravnom pa je primi u pohede, druge bi ptice sad njome pevale, Drugo. da je kraljica Draga znala, da je jedina baza moći kr.lje- ve ljubav puka (vojske) te su bila onako silovita i mi- slila da kruna sve može što hoće. te ne poticala muža na onake odlučne korake kao n. pr. na proglašenje brata joj Nikodema za prjestoljonasljednika, šetala bi ona sada još po koraku sa svojim Aleksandrom. Naro- du u Srbiji naime još silno imponuje ruski dvor. Pa da je ruski dvor htio primiti kraljevski par u pohode. na- rod bi se bio nekako primirio i sprijateljio s tom ide- jom, da pripozna u Dragi svoju kraljicu, kad je pripo- znaje i Rusija. Njezin prijašnji život biv bi se nekako zaboravio. No budući ruski dvor ne htio nikada prista- ti, da primi Aleksandra i Dragu. marod ih je cijenio još više nedostojnim srpskoga prjestolja, koji su mu na omrazu i porugu te koji bi trebalo skinuti Kraljev- skomu je paru bilo debro poznato to nezadovoljstvo koliko u puku toliko u vojsci. pa mjesto da gleda izgladiti to nesuglasje milom. oni odlučili silom — tira nijom A jedan narod. koji je znao oružjem u desnici dovinuti se zlatne slobode i stanuti na žvale turske haždaje, narod koji je na stotine godina proli jevao krv proti zuluma i sile, naravno da to nije htio i nije mogao podnositi. Prije nekoliko dana ispali izbo- ri, da nije nijedan od opozicije izišao. Kralj Aleksan- dar već pripravlja, da proglasi Lunjevicu za prij *stol naslijednika. a od takove skupštine naravno da bi bio postigao sve što hoće. Odlučni čas udrio, čas ili života ili smrti, kocka pala i Obrenović pao žrtvom svoga despotizma i tako se opet odigrala tragedija nove Eve. A dok je kraljevski par izdisao. vojništvo je veselo kli- calo novome kralju Petru Karagjorgjevićn, Opet ona: mors tua vita mea. Vrlo je malo poteklo suza za ku- ćom Obrenovića. Glazba. cijuk. veselje napunjalo je od- mah grad, k6 da je najviša narodna svečanost. Petar Karagjorgjević je sin kneza Aleksandra Ka- ragiorgjevića. To je potomak Crnog Gjorgja, koii je zko4. podigao ustanak. -da iskopa narod -ispod turskog gospostva. Baš do godine ispunja se 100 godina i na- rod se je već pripravljao podnijeti vladi molbu za do- stojnu proslavu toga dana, kad eto promijene se prili- ke. te na prijestolju sjedi potomak prvog pregaoca za slobodu. Naravno da će proslava, koja diči kuću Kara- gjorgjevića i srpski narod, ispasti veličanstveno, t& to je najznamenitiji momenat srpske povjesti. Uspomena na Petrova oca nije baš povoljna u Srbiji. Knez Alek- sandar je vladao uprav despotski i mije htio znati za narodnu skupštinu kroz cijelih deset godina. Kad je već u narodu sve kipjelo i kad on vidje da ne može ino, ureče narodnu skupštinu 1858. Ćim se skupština vidje na okupu, jednoglasno zatraži da se knez skine. Knezu Aleksandru drugo ne ostane nego odmagliti. a knezom bi proglašen Miloš Obrenović. Kad je ovaj bio umoren 1868.. bio je Petar Karagjorgjević osugjen kao glava urotnika na doživotnu tamnicu uz konfiskaciju svih do- bara. Čovjek dakle, koji pred malo dana nije smio ni pristupiti u Srbiju, eto je istoj sad gospodar uz opće odobravanje naroda, Ali dok on ulazi u Biograd u sve- čanoj povorci i uz veselje sviju, njegovu vidu ne smije da izmače krvava tragedija kući Obrenovića, te prasak dinamita i revolvera. Teška je zadaća njemu zapala, pa hoće li ie znat dovršiti, pokazat će najbolji sudija — vrijeme, Da je čovjek na svome mjestu u tom su sve kompetentne osobe složne. Kažu da je Srbija bila sreć- na u izboru, te da će jednom tu zavladati mir i :ore- dak iza toliko nemira i ministarskih kriza. Najprva sa- daća sadanjega vladara po svim izgledima bila bi znati osvojiti simpatije vojske. Jedini jaki i stalni oslon nje- mu je tu. Ako je istina, da je on žestoko osudio ubo licu Aleksandra. te da hoće da se svi oficiri odstrane. koli su umorstvu prisustvovali, mislim. da čini veliku ješku. Prihvaćen je ustav 1888., što ga je dao pk. razkralj Milan prije nego će se odreći prijestolja. Voj- ska prije polaže zakletvu na ustav za kralja. Kako do- nose novine, kralj ne može biti vrhovni zapovjednik vojske, Vojska je dakle nešto o sebi neka vrst preto- izvan opsega kraljevske moći, hjim tako da rečem neku premoć, da Ako je to učinjeno, naravno učinjeno 'mjeri, naime da se samovolji vladarevoj stane madne jedan omladinac srpski razumiše zavagjeua društva sretnu Srbiju bit će bolje i Hrvatima, u Pi = F (I. Gu&dulić. I tako je! Neumoljiva i silna smrt skrši majjedrije tijelo, najžilaviji život, pa skrši eto dne 11. o. mj. i život pun snage i nade nikad prežaljenog Toma Krile, e da se ispuni ona svetoga pisma: Čovječe! prah si i u prah ćeš se povratiti!“ — Tiho kao leptirak, mir- no kao dah nevinčeta :ostavi nas on; ode, ode za vazda, Dobra i plemenita duša njegova vinu se u carstvo vje- čnosti. — Bio on nježan muž, brižan otac! Nesmiljena smrti ti ga ote! Nijesi se obzirala ni ra vruće molbe ni na tužni lelek njegove supruge i djece, braće i se- stara, drugova i drugarica, prijatelja i prijateljica. Gor- ka smrti, okrutna li si! Ti uskrati njegovoj djeci, da i dalje gledaju milo lice svoga roditelja, da ga i dalje ljube i miluju. Oh! kako li si ranila njihovo srce! Otela si ga rodbini, drugovima i prijateljima! — Bilo mu tek 42, godine. Prve nauke svršio je u rodnome mjestu Gružu i u Dubrovniku. Posiije je pohagjao 6. k. učiteljište u Arbanasima. — Pun znanja i poleta, odu- ševljen za sveto učiteljsko zvanje započne ovaj blago- slovljeni rad u Cavtatu, gdje je učiteljevao 14. godina. — Željan za naukom, pogje da pohagja g. 1895. tečaj za gragi. učitelje u Zadru, a pripomoći pok. škol. vi- jeća i tečaj za ručni rad u Beču Stekav dotičnu stru- čnu spremu i položiv ispit osposobljenja bi imenovan gragi. učiteljem u Hvaru a nazad četiri godine učite. ljem pri gragi. učionici u ovome gradu, čemu se po- kojnik u velike radovao! Na žalost! Bijaše mu eto kratko veselje! Crna ga zemlja krije i s njim u grobu počivaju lijepi snovi, što bijaše pokojnik zamislio za svoj rod i dom! ,Um za morem, smrt za vratom.“ Naš Tomo bijaše pravi svećenik svoga zvanja. Svom se dušom trsio, da što bolje zadovolji svojoj dužnosti, pa zato i vas njegov život bijaše posvećen školi i domu. U radu nalaz o najugodniju zabavu. Čiste i zadovoljne duše prelazio je svaki dan školski prag. U školsku so- bu unosio je svijetlost i toplinu. Zato je i žeo nepre. lazne plodove svoga nastavničkoga rada, koji su okru- njeni dragocijenom krunom učeničkog štovanja i ljubavi. Svi se njegovi učenici zahvalnošću sjećaju svoga neza- boravnog učitelja, te savijaju suzni vijenac nad grobom svoga duševnoga dobrotvora. A i školska vlast znala je procijeniti njegove zasluge te ga imenovala članom is- pitnog povjerenstva za pučke i gragjanske škole, U javnom društvenom životu resile su pokojnika, sve vrline pravoga značajnika. Blag i ljubezan g svakomu snao je steći ljubav svakog, te ga je pozna wao. Njegov dom bio je. svetište najplemenitijih i finijih porodičnih osjećaja. koje je neprežaljeni pokojnik posvećivao svojim životom kao uzoran suprug i otac I taj dom mora eto. d- gubi tako dobroga oca i hra- nitelja ! Ostavlja za sobom suprugu i troje neopskrbljene; djece, — Ljubljeni pokojnik bolovao je samo 14 dana. Ni- ko ni iz daleka nije slutio. da je bolest opasna, te da ćemo se tako brzo rastati s njim ; bio on jaka tjelesna sustava. Zato je glas o njegovom pogibeljnom stanju dne 10 ov. mj. svakoga prenerazio; a sutradan mnoge se oko suzom orosilo ; Tomo, naš dobri Tomo tog dana na 1 uru posl. ponoći — preminuo ...... Na dan sprovoda, dne 12. ov. mj. u 6 i po sati posl. podne, zgrnulo se mnoštvo svijeta is ža, da uzdasima prati svećeničke molitve i do doprati tog neumornog trudbenika na polja pučke pros- vjete. — Tužnu je povorku predvodila hrv. općinska glazba, a za njom stupali su učenici pučke i gragjan- ske škole i ć. k. gimnazije. Kite nošahu četiri pokojnikova sudruga, a uz lijes su takogjer stupale i učiteljice gragj. pučke škole, Izaslanici sviju ć. k. ure- da, na čelu im presvij. g. ć. k. poglavar, predstavnici raznih društava, svećenici, gragjani bez razlike vjere i stranaka, drugovi pokojnikovi iz grada i okolice, oci i djeca dogjoše, da iskažu zadnju počast tako vrijednom narodnom u. Onako veličanstveni sprovod, uz sveopće saučešće, malo kad se vigjaju. Dobri Tomo, ti si to i zaslužio svojom dobrotom i skromnošću. — Bilo je i dosta vijenaca položeno na grob pokojnikov. Lijes je bio uz vijence okićen i ovim sonetom posve- čenim mu od njegovih sudrugova: »Bolje sreće dostojan si bio Oj, junače, što tako zaglavi Za prosvjetu samo si živio, Inokosne zašto nas ostavi? Ti ostavi ovaj svjet varavi, Al narodu sjeme si poslo, I na našoj toj dičnoj zastavi Lovorike vljenac si savio ,... Slava tebi, naš sudruže mili Svaki hoće, da za Tobom evili