Br. 26. 3 U DUBROVNIKU, 27. JUNA 1903. GRIE M ul Ciceva je listu unspriieda: za Dudrovnik sa domašanjem w kuću, za Austro-Ugarsku, Bosnu ich Izlazi svake sučote. Pretplata i oglani plaćaju se upravi ,Crveue Mrvatske* u Dubrovnik: tušljivi vi Hercegovinu s poštom : a godiru 10 krvna, na po godine 5 kruna. Za inosemstvo : Io kruvh i po- li iii ve, pricpćeva, zahvale plaća se 40 para po "retka; a za oglase 20 pan. ea po više roma štarski troškuvi, Ko ne vrati li:t, kad mu pretplata wine, smotra se da je yredbrojen i za došasto | Poj staju po pogodbi-i uz razmjeran popust. Dopisi šalju se. Uredoištvu. Rukopisi se ne iji i. polugodište. | ojedini broj 20 para. i frankirsna pisma ne primaju se. Čisto bistro. Osvjedočeni da za sada bilo bi najbolje ne ticati u neke stvari, opet ne bi hotjeli, da naš muk bude tumačen naopako. Za to smo ovo napisali, 4 nastojati ćemo da budemo što je moguće kraći, Zdvojni vapaj, koji se sa svih strana diže, tražeć sporazum megju srpskom i hrvatskom stran- kom, nije samo izlijev čuvstva, kojem dadoše po- voda hrvatski dogogjaji. To je pitanje razbora i nužde. Mislimo da svak uvigja,da-je već skrajuo vri- jeme da se zaborave neplodne prepirke, što, na ve- liko zadovoljstvo naših narodnih protivnika, sve nas to veće čine nesposobne za svaku korisnu politič- ku akciju. Dok se mi prepiremo, zavagjamo i trošimo vri- jeme i sile oko toga, čija je Bosna, a čija Herce- govina, s ovim drugi raspolaže po svojoj volji, dek ih na ekonomskom polju izrabljuju Magjari. Zgražamo se kad promislimo da zapremljene zemlje bile su poglaviti kamen smutnje u našoj na- rodnoj razmirici. To stanje mora da prestane. A prestat će odma netom se prizna, da toli po prirodi koli po modernim načelima megjunarodnog prava, na temelju kojih bila su riješena slična pitanja, u Evropi u drugoj poli netom prošloga XIX. vijeka, one u prvom redu pripadaju sebi. Pak kad dogje čas da o svojoj sudbini odluče, svaki oni, koji nji- hovo pravo poštuje, trebaće da ih pusti da to u- čine po svojoj volji. tom mi samo možemo reći, da suo tvrdo u vjereni nadasve nakon žalosnog iskustva ovog po- sljednjeg doba, da je najgora ona politička tvorba, gdje tugja oružana sila može u svakom času udu- šiti najopravdanije, na zakonu osnovane, narodne , zahtjeve, Očaj. i rasilje već su navele svakog rodo- ljuba do toga, da mu ispred očiju ponestaje svaka zaprijeka, e bi se naše stanje u kojem wu drago jugoslavenskom kraju, pak bilo i na korist koje mu drago, misli promijenulo, uz uvjet da bude misao narodna i slavenska. Stare pretrpljene muke i posljedni doživljaji, koji nas opet vesele, jer dokazuju kako je trulost u. Danskoj dostigla svoj vrhunac, zahtjevaju da me- tnemo na stranu onu ludu nadu, kojom su nas pi- tali predugo, biva, da ćemo sredstvom tugje moći postignut šta korisna za našu narodnu stvar. Slič- ne su bludnje za vazda propale te više, na zado- voljstvo narodnih nam tlačitelja, neće se nikada » ponoviti. U današnjem žalosnom stanju milo nam je znati, da se već jednom sa svih strana uvigja, ka- ko srpska narodna misao, kojoj je temelj narodno načelo (kao.i hrvatskoj) zahtjeva što veću samo- , stalnost kraljevin& Hrvatske i Slavonije; jer po na- šem mnijenju treba da to bude fundamentalni čla- nak vjere svakog misaonog čovjeka na slavenskom jugu, pripadao on kojoj mu drago stranci. Nego enuncijacije, ovim slične, malo vrijede, a- ko ljudi nijesu pripravni, da ih faktično potvrde. Za to osubitim zadovoljstvom čitasmo prizua- nje da su Srbi u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji spremoi povući sve posljedice, koje dolaze od na- rodnog načela u. pitanju sjedinjenja. Razumije se po sebi da to bi slijedilo na temelju opće rav- nopravnosti, jer o kakvom gospodujućem i podre- gienom elementu tu ne može da bude govora, i a- ko od nas ne daleko, u tom pogledu, još na žalost, POBLIŠTAK. 4 Soko-grad u Konavlima. Piše Miho Kusjanović, God. 1442. na 29, septembra vojvoda Ivauiš, kao baštinik svoga oca potvrgjuje Dubrovčanima sve zapise svojijeh predšasnika i pravo da drže Konavle Soko, Vitaljinu .... *) Poveljom od 8. septembra 1444. poslanicima Du- brovačkijem : Nikoli Žuvgoviću i Marinu Rastića potvrdi kralj Stjepan Toi.a Ostojić Primorje i Konavlje“, na što mu Dubrovčani obe*aše dva danka. Veliki vojvoda Stjepan Kosača mnogo je puta za- vojštio nu Dubrovčane radi kakovijeh svojijeh zagjevica sa zahtjevom, da mu se vrate Konavli i nanosio štote osobito u Konavlima, a naravski da ni Soko-grad nije bio na miru, Ti napadeji omrzanšć i istomu sinu nje- _govu, tako, da je g. 14561. na 15. avgusta učinio ugo- vor # Dubrovnikom, obećavajući vratit Konavle sa švi- jem pravima ,lstu Župu od svakoga branit. kad stupi na. vladu, još ljubav pomnožiti“, a na 18. decembra iste g. kralj u Bobovcu poveljom potvrdi sve dojakošnje po velje davajući riječ da će na Hercega Stjepana udariti sa svom silom. Herceg uhvati prijateljstvo i s republi- 1) Majkov. — Daničić, djelo cit. ua sablazan cijelog izobraženog svijeta, i danas pre- vlagjuju sredovječne ideje. Za to će se bilježiti u stranicam suvremene historije kao plemenita zaslu- ga za hrvatsku stvar akcija većine sabora dalma- tinskoga, koja je doprinjela mnogo da se pred ci- jelom Evropom skine obrazina sa lica licumjerom, koji, pod krinkom lažive ustavnosti, Hrvatsku me- ću, i u ovaj čas kad ovo pišemo, na neopisive muke. Tim lakše pak može svak da na to pristane jer to ne bila uikakva novost, neg samo povratak onog stanja, koje je vladalo kod nas u početku na- rodnog našeg pokreta, kad su Srbi sačinjavali naj- tvrgji bedem, na kojeg su se oslanjali, bez iznim ke svi otačbenici, što su zahtjevali sjedinjenje, na temelju načela i državnog hrvatskog prava, koje posljednje trebalo je isticati kao nuždno sredstvo za nutarnju diplomatsku borbu, s državnijem vla- dajućijem faktorima. Vladali su onda potpuni sporazum i sloga. Ni- je moglo biti ni govora o kakvoj razlici izmegju gibelji 'posvemašnog izginuća. G. Tallian da je proučio uašu povjest. pak koliko god površno, bio bi našao. da je, Dalmacija koljevka Hrvatstva, da su kraljevi Hr- vati šilažili i stanovali u dvorovima u Biogradu pri morup i Solinu. u Kninu; bio bi sreo slavne i mudre 'bane iz kuća Nelepića i Šubića; bio bi se osvjedočio da neprestane bune hodile su za tim, da uklone tugje nametnike, i da živu uz braću svoju preko Velebita. Da ništa drugo. otugjeni danas Zadar bio bi ga podu- čio kako su čuvstvoveli stari naši. Kad je taj grad u- stao na junačke noge. e bi otisnuo od sebe ljuti ogr ljaj mletačkog lava, lukavi Mlečići u nestašici dovoljne snage da ga ukrote, zavedu križare milom i silom, i odvedu ih ispod Zadra da razore taj grad. koji je ot- porno i u više pavrataka ustajao. da bude sebi svoj a pod hrvatskom krunom. A kad se Dalmacija izvukla ispod čampra gordoga lava, kad su Hrvati stupili na bracki prag, da nas oslobode tugjinske prevlasti, s kra- ja na kraj naše Dalmacije biše dočekani, kako braća i osloboditelji, grlili su ih, ljubili. gostili i zavjerili im Srba i Hrvata, jer te razlike na političkom se, da neće biti mirni, dok ne dostignu najveće dobro polju nije onda kod nas bilo. Dosljedno u svakoj prigodi i kod samih u- pravnih i političkih izbora uzimali su se u obzir samo narodni osječaji, bez obzira na to, da li se dotičnik ubraja megju Srbe ili Hrvate. Povratak na ono doba nakon mnogogodišnjeg spora znamo da ne može od dana na dan nastati. Ipak neki sporazum treba da slijedi, jer inače oči- ta pogibelj prijeti i jednim i drugim. Naši tobož- nji pokrovitelji toliko su za naše dobro zabrinuti, da, proti našoj vlastitej volji, ne će da nas ostave našemu udesu i u ljubavnom zanosu tako nas grle, da ako se ne združimo svi skupa u debeo snop, o- ni će nas u zagrljaju prvo jednog, pak drugog za- daviti. Nego to neće biti sad, kad nas je gorko isku- stvo opametilo, Neuzdajuć se u nikog, nega u sama; sebe, združenigdakle oprimo se sili mučitelja, sko- čimu jedni drugim u pomoć gdjegod se prigoda desi. Mislimo da u današnjim prilikama svako dru- go ponašanje bilo bi nepatriotično, jer bi nas još jače potislo onom pogibeljuom stazom što smo sli- jedili do skora. To ne bi bila patriotična politika, nego poli- tika nepatriotićna osobnog inada i propasti. + PD Naklapanja. G. Tulliau, koji bi, kako se šapuri, imao zamje- nuti zloglasnoga bana zulumčara u ,Pester_Lloydu“ raspravljao je o nemirima u Hrvatskoj te u istoj isti če, da bi trebalo ponajprije prekinuti nit sveze izmegju Hrvatske i Dalmacije. jer da je ta sveza kriva, što je pokret zadobio toliki zamašaj. Ta njegova izjava nije drugo nego neslano naklapanje, koje osim što bi ma otugjilo sva domoljubna srca u s.učaju te bi zasio ka- ko komesar u Zagrebu. čini ga već nesposobnim u naprijeda, jer ko god je zavirio i površno u našu do- maću povjest zna, da niti Dalmacija može bitišsati bez Hrvatske, niti je prilično da Hrvatska popleše sve one sveze, koje je imala od vajkada sa Dalmacijom, i ne obzirući se na jezik, na narodno porijetlo koje ja obo- jici istovjetno. To je bilo po sto puta zapečaćeno mu- čeničkom krvi te se hoćela prepredenost i silovitost mletačka da uspava i ako za malo vrijeme osjećaje i težnje starih Dalmatinaca, hoćela se najezda turska da pri vlastitoj koži sve sile navode na otpor prama po- kom Mletačkom samo da Dubrovčanima što više na- škodi, no ni oni ne mirovahu već prikupiše što više saveznika i iz sredine njegove. Videći se Herceg tijem slabiji popušti g. 1452. Kasnijih godina još on ne za- boravi Dubrovčane, grozeći im se ratom. te budu prisiljeni obraćati se za pomoć i samijem ugar.- hrvatskim kralje- vima, n. pr. Vladislavu, koji se svojski za niih zauzme. Rekbi da nakon smrti vojvode Stjepana Konavli i Soko-grad bijahu ostavljeni na miru da prevrću koje- kako stranice svoga života. Republika je uzdržala u Soko gradu svoju posadu i valjda je nije batalila do duga, jer, da utvrdi posjed Konavala. Soko je s posa- dom bio veoma potrebit.*) No ipak dogje i njegovo i steću sjedinjenja sa braćom svojom. I ta zavjera, ta živa želja u pokrajini rasla je, širila se od dvorova i gospockih kuća do proste kolibice pastirske, ,pak i a- ko su vladini ljudi bilo s proračonanih i umišljenih uzroka. bilo radi prkosa i sebičnosti gledali ugušiti tu želju, poletu ostrići krila; dostigli su protivnu svrhu, te i ako preko srca morali su se donekle prilagoditi, velimo, do nekle, jer kako od nazad mnogo godina ta- ko i sad povlagjuju :nametnom elementu, a Hrvatima uskraćuju i najprimitivnija prava. Ipak je duh životni, duh hrvatski slavočobitno naprijed koracao. kršio sve umjetne klipove. koje mu se na put postavljale, i mi smo dočekali uprav vauredna divna slavlja u Makarskoj pri otkrića spomenika Ka'iću, u Dubrovniku pri otkri- ću spomenika Gunduliću, a napokon ovijeh nevoljnijeh mieseca'kad krvava ruka pritiska nam brata, tako sau- čikoma tece Arlovanje. | takve demonstracije, da. do veli g. Tallian. najviše su krive. što je pokret zadobio toliki zamašaj. Ali to prirodno, to duboko čuvstvo ne- ka znade g. Tallian, neće moći ma bila koja sila ogra- ničiti, nego će svaki otpor učiniti da se to više uvri ježi, i da bilo pasivnim nepristajanjem bilo otvoritom protivnosti zgazi sve one, te bi hoćeli taj sveti vez bra- timstva raskinuti. Dalmacija je davno jasno i glasno po svojim zastupnicima kazala gdje teži i što hoće, ona je u tisuću prilika u tisuću iskaza od Spiča do Raba to ponovila ona je istakla tu svoju ne želju, ne- go zahtjev, kad je svoja društva prozvala hrvatskim i- menom, svoje kuće okitila hrvatskim barjakom, svoje umne proizvode poklonila materi zemlji. A ako je ko- god i gluh i slijep pri toliko dokaza, kako i g. Tallian, zemlja nije tomu kriva. Hoće li ta gospoda koji vedre i oblače da se o- svjedoče, da je to živa želja maldane svijeh? Dalmati- naca, neka pokušaju priupitati gla; naroda, pak će vi- djeti da će jedan glas kako nrnebesni grom odvratiti : dajte, sjedinite nas, drugo ne istemo. Naši čestiti su zastupnici zato priznali svetu dužnost koja ih je gonila u Beč, da zagovaraju pravednu stvar braće svoje, ioni su se svojski toj dužnosti odazvali, te kad su vidjeli da im se vrata zatvaraju, spisom znamenite mudrosti i umjerenosti obratili su se javnomu mnenju, koje se je izrazilo posve laskavo i pohvalno njima u prilog. Na- rod im zato duguje osobitu harnost; koju će im po- svjedočiti pak navalile na nj i sveg svijeta čete, jer je uvjeren, da će oni znati i svršiti djelo, koje su viteški i hvale vrijedno započeli. A g. Tallian neka se uvjeri da dok bude jednog Dalmatinca s ove strane Velebita, i jednog Hrvata i ove, oni će čavstvovati kako braća, pregaziti će i brda i doline, svake će se muke namu- čiti, i dok u njima bude duha i daha neće primiriti dok ne bude Hrvatska ujedinjena, slobodna raspolagati svojim imanjem i svojim novcem, samoj kruni, kojoj se zavjetovala podložna. Ali dokle se to ne sbude, dok bude usilovana trpjeti nasilje kakvog Hedervary. li prosjakati svoja prava kroz zastupnike u tugjoj vijeć- nici. ili da dogje do dvora otucati se kol! kakvijeh Szella ili Tailiana, dotle neće biti wira ni primirke, Mrženi će i prokleti nametnici ponestajati, a kud li tad li će narod jednogrlice zavikati : naše su želje ostvare- ne, Hrvatska nije tugja baština nego je svojina Hrvata ! vrijeme, Dani su mu bili izbrojeni, mjera mu se prevr- : šila, te je salomljenijeh krila prignuo glavu, da je više Grof K huen. nikad ne podigne. Kako je negda bio veličanstven svojuin sotolovom pojavom, tako je i sada značajan gledajući okolo sebe pusta garišta, od kojijeh nije mogao da otkloni van: dalsku ruku. Još se jednom Hrvati pozivlju na sačuvanje ovoga starin«. (S vrha) amaneta, što im djedovi ostaviše od 9) Pošto je trudno doći do izvora, to se gosp: stvo repuplike mad Sokvlom i upravljanje posade, ne može izuljet u blem svijetlu, već tu prazninu istakruti sa riječima: Dok se god re: poplika bojala Konavoske usbune, nadržala je Sato napučev Grof Khuen-Hedervary mapokon je uspio — u Magjarskoj! Dvadeset je godina vladao u Hrvatskoj i doživio je rijetku čast, da se čitavi narod digao da sla- vi njegovu dvadesetgodišnjicu — općim ustankom i pro- glašenjem prijekoga suda nad njime i njegovima. Obo dren tim uspjehom — pošao je u Ugarsku da tamo u- čini red i mir. Bilo mu sr>tno i berićetno ! Na sjednici magjarske Košutove stranke dne 28 o. mj. rekao je zast. Bakonyi, da u Ugarskoj ne smije ni ban ni koji drugi političar voditi onu politiku, koja bi bila 2% na politiku, što ju ban u Hrvatskoj provo- £ di. Ban pako poručaje+da je došao, da učini red se drži zakona. on da je liberalun i da se stanovište prava. zakona i pravednosti. Još ban, da želi;posvetne/ zaboraviti: :na to, da je banom Hrvatske. Ovo mu. posljednje .i neka bude uvjeren, da Hrvati neće njega n raviti i da će mu vječno uspomena živjeti u. kao što živi u ruskom narodu uspomena Ivi noga. Narod će se hrvatski uvijek spominjati na i odgajati svoju djecu tako, da će je upućivati kova da bude, da i opet jednom. ne uskrane “a-marodu stara sablast bana Khuena«Hedervarya. Ta sablast morati će da bude neprestano pred očima i nama i djeci našoj kao opomena. | još više! Mi ćomo biti zah- adesetgodiš- i eli; ts = a i f | i : valni barem Khuenu, što nas je nakon dv: njega pašovanja — probudio jače u duhu ujedinio ne- go iko prije, što nas je — 'i ako proti volji — pre- porodio i što je svojim postupkom pribavio narodu hr- vatskome pred svijetom lime i glas, poštovanje i u- gled. : Ovakovoga čovjeka drage volje i praćujemo pre- ko Drave i nijesmo ni malo ljubomorni na Magjare, koje ide da usreći. Možda će mu uspjeti da i njih opa- meti i da ih nauči, kako se nedjela štosu se u njihovo ime ,očinjala u Hrvatskoj osvećuju i njima u Ugarskoj. Ban je rekao Košutu, da želi zaboraviti svoje banova- nje — a mislio je reći, da želi, e bi to: banovanje za- boravili i Magjari i Hrvati. Bojao se je da bi se Ma- gjari dosjetili, da je baš onako kako sada govori nji- ma o redu, pravu, zakonu i pravednosti, govorio u Hr- vatskoj, nastupajući svoje banovanje, da“ Magjari. kako te riječi u ustima Khuenovim sve drugi smisao, i kako vode do nereda, bezakonja. Ali uzalud bi bilo sada spominjati je da i sami iskušaju Kliuenovu ruku. dobro | ako, ne odmah, Pa će doći vrijeme, kad će reći: > E ra meme imanje — ne bi bili ni iz daleka dali obraz našoj politici prema vama, koliko ste dali 4line, što ste mu omogućili da nam postane ministrom pred- sjednikom! Otvorili ste nam oči i mi ovako razočarani i skršeni, ovako demoralisani tražimo vašu pomoć, da ' ga pošaljemo dalje -— onima na vrat, koji su ga i va- ma i nama nametnuli i držali mu ljestve da-se --penje sve više i više“. Ali onda će za cijelo biti situacija dru- gojačija. Hrvati će bit naučili od ove svoje sadanje ne- volje mnogo toga, što im je još trebalo, da se osvije- ste, da se ojačaju i dignu i moći će drugačije govoriti. _ Danas su ustali bili, da brane ono što im pozitivni za- koni zajamčuju — pa im prkosila sveukupna vlast mo- narkije kroz puna tri mjeseca. Onda će oni po svoj pri- _ i lici stvarati nove i bolje zakone, jer krv koja je oškro- pila vlice i livade naše nije pala uzalud nego će do- nijeti obilna ploda, a lanci, koji su stisli tolike hiljade ruku — učiniti će te ruke jačima i gvozdenijima, kad se oslobode. U tamnicama će imati naši mučenici i vi- še vremena nego što bi imali vani, da razmišljaju o bu- dućem radu i novim borbama, u tamnicama će se i u progonstvu zaželjeti jače slobode i učvrstiti će jače ka- raktere, nego u svagdašnjem glibu, što ga po svoj Hr- vatskoj bila proširila Khuenova vladavina. Mi za to želimo Khuenu sretan odlazak is Hrvat- ske; želimo mu da u Ugarskoj vlada dugo i i da tamo bude onako liberalan, kao što je bio i u skoj. A čini se da se već danas pobojavaju i toga liberalizma. Sada kad im je na vrat sjeo vatske, sada govore da u Ugarskoj ne smije dati kao što je vladao u Hrvatskoj. A obećaje, sve popušta, smiješka se i uvjerava ih, nije tako crn, kako se kaže, da će zaboraviti na vanje svoje, da će im sve učiniti što si Mnogo obećaje i mnogo popušta — & to nemiruje one, koji vide nešto dalje od pustio da padne Szell, koji je pošteno da na osnovu zakona provede sve ono Beč je kušao onda sa Tiszom, da ovaj na silu što Beč želi. Ali Tiszu su otpravili Magjari. dolazi Khuen sa obećanjima, konferira i popušta. lazi vuk u janjećoj koži! Ali — najposlije nas te ne tiče mnogo. Neka im! Iz Hrvatske a glavno! Doći će drugi — beg nik. Ali — neće i ne može biti što je on bio. rod je danas drugačije spreman, ga pouzdanika. Sluga će vršiti naloge — dati svojim očima -- f i ž : E š : že i i ij: > ji! SHiitiiPLoR IEEE PRE mč ot reda, rada i zakona. Boji se očito, da se ne dosjete ie