“ki

r-=mrzmRniIRrSešNnNDNšĆČSSnie EVO

 

ekonomskom polju narod osjetio ne samo izravnu
nego i indirekinu korist, i to u dvostrukom prav-
cu. S jedne strane bi ovakov ozbiljni narodni rad
morao nužno potaknuti nadležne upravne faktore
na veće ;auzimanje za narodne potrebe, a s druge
strane bi se narodu spasile tolike vrijedne sile, ko-
je sada bez koristi troše u trvenju tjesnogrudnih
stranačkih borba. Ovim se ne će omalovažiti po-
litički rad, već samo izraziti želju da bi osim po-
litičara po zvanju (narodnih zastupnika, novinara
itd.) ostali Hrvati što manje utjecali u domaće stra-
načko-političke borbe a što više se bavili pozitiv-
uim narodnim radom koji je doduše spor, ali za to
najsigurniji put, što će nas dovesti k cilju.
osip Smodlaka.

 

K allay.

Zvao se je Benjamin, i bio je to u istinu. Ali ne
Benjamin svih — kojih se je on i njegov rad ticao —
nego Benjamin sudbine. Dok su ministri padali i mje-
njali se — on je mirno i spokojno sjedio, na svojem
mjestu i izvagjao svoje planove. Dok su drugi morali
da odgovaraju parlamentima i paze na konstelaciju

stranaka x nije odgovarao gotovo nikome, u svo-
jim nije imao parlamenta -— a u parla-
mentu nije Mo odgovarati. Odgovaraše delegacijama, a

u delegacijima se ne treba bojati stranaka.

Osim toga je on bio gotovo jedini poznavaoc ori-
jenta i Bosne - pa se nije nitko pačao u njegove po-
sle. Sreća mu je pako dosudila, da okuša svoje sposo-
bnosti na posve neizoranom polju, gdje je mogao početi
graditi sasma iz početka a ne krpati tugji krpež —
kako su to prisiljeni raditi drugi ministri. Zvao se je
Benjamin i bio je spokojan i nesmetan iz vana. Iz nu
tra pako — nije si dao smetati! A onjeto smio i mo-
gao: ne dati si smetati! 1 djelovao je tako kroz dva
decenija. Umro je pako — sveudilj usred posla — baš
na dan dvadesetipetgodišnjice od kad je na berlinskom
kongresu opunovlaštena naša mo.arkija, da zaposjedne
Bosnu i Hercegovinu, dne 13. o. mj.

Jubilej nije preživio. Jeli ima to, da što znači u
knjigama sudbine? Ali i ako je sudbina bešćatna i
sljepa — to bi moralo da nešto znači. Ako je sudbina
slijepa ne smiju biti ljudi a najmanje oni, koji su in-
teresovani. Ako je sudbina bešćutna, ne smiju biti oni
o kojima se radi. Ako taj slučaj ne znači ništa u knji-
gama sudbine — mora da mu se dade značenje — ma-
kar se i naknadno moralo u historijski kalendar upisati.

Kakovo da značenje zadobije taj slučaj? U tri
riječi možemo reći: promjena Kallayevoga sustava. U či-
ju korist? U svestranu korist, ako se dobro shvati —
a to za to — jer treba da bude u korist pravednosti
i pravoga napretka.

U čemu se je sastojao dosadanji sustav — to svi
dobro znamo. Mogli bi ga nazvati sustavom Potemkino
vih sela. Mnoge stvari, mnoge institucije, mnogi dio
organizacije — sve djelo Kallaya i njegovih pomagača
— same o sebi su lijepe i skladne — ali i sela Po-
temkina su bila lijepa,! uredna i bogata -- jedina je
neprilika to — što su bila — umjetna. Isto tako je i
u Herceg-Bosni. Odviše umjetnosti, a malo života is-
tinskoga. Zaposjednute zemlje su uregjene — ali po
put engleskoga parka — sva stabla u redu gustom,
prirezanih grana, bez slobodna razmaha. bez one svje
žine i onih čipkastih silhueta. bez poezije naravnoga
nereda, koji je u istinu najljepši red. Vidimo svagdje
škare vrtlara, ali ne vidimo prirode. A Herceg-Bosna
je bašta i morala je ostati bujna i šarolika, lijepa u
slobodi, plodna prirodna.

Kallayeva je misija bila: europeiziranje. I on se
je trebao iskazati. I činilo se to — na izložbama. Ali
europeizirati je trebalo ne — Bosnu, ne zemlju ovu,
nego bošnjake, narod ovaj i dati njemu, da pokaže ka-
ko umije da europski radi. Ali kad bi se bilo to htjelo
— trebalo bi bilo dati tom narodu, da europski — živi
i da se europski uredi. Istina je — u prvo doba bilo
bi to teško — ali do sada se je moglo već što šta u-
činiti, — da se je položilo težište na to unutarnje
europeiziranje, a ne na vanjske uspjehe. Okupirane ze-
mlje trebaju ustav — koji će ih dići i osnažiti. Onda
će domaći živalj moći da — radi, što do sada nije
pravo mogao.

I to — što nije mogao — bila je izlika. da se
I odatle sve slo, koje nas prati i sve teške krize u ko-
je sveudilj padamo.

To zu vidjeli naši stari oko g. 1848. i Jelačić je
ktio da postavi narod na novi osnov, I učinio je to —
ali potezom pera — odredbom. Ukinuo je kmetstvo i
proglasio demokratsko načelo. Ali što je umjetno —
ostaje umjetno i tako se mi moradosmo umjetno krpati
sve do danas — kako ću na to kasnije upozoriti. U
nas je novi osnov — uktroiran — i onda nije čudo,
što nam se i kasnije sa drugih strana sve oktroiralo:
g. 1861. ustav, g. 1668. izborni red (a imala se skla-
pati nagodba), pa i dalje, — do danas. Ali ne samo,
da je to važio — nego je od najvećega zamašaja sa-
ma činjenica, da se u opće g. 1848. narod organizovao
na novoj osnovi. I time dobiva ta godina veću važnost,
nego to obično mislimo. Nije najvažnije to, što sluo
onda usteli proti Magjarima — to je samo bila nuždna
reakcija — nego je važno to — čime se je taj korak
opravdao. Pregledava se obično ono mjesto u Jelačiće-
vom manifestu u kojem govori baš izrično, da je uki-
nućem kmetstva postavljen narod na posve novi osnov,
pa da zs to i prestaju sve sveze i obveze, što su ih
na temelju staroga osnova, stari predstavnici naroda
učinili. Za to, da se prekida i svaka sveza sa Ugar-
skom (jer je i tamo država postavljena na novi osnov
— mjesto sa ,Ugarskom“ imamo od sada posla sa
,Magjarima“ j. Ovo znači drugim riječima da je priz-
nat potpuni prelom — a ne prelaz -- kao što i to,
da je (priznato prekinuće kontinuiteta tradicije i
kontinuiteta pravnoga (dakle i državopravnoga).
Novi nosioc nije naslijedio staroga i preuzeo na sebe
sva aktiva i pasiva, nego je stari došao pred konkurs,
a novi hoće da se posve slobodno uredi, da počme
posve iz nova. Ili drugim riječima: historijski (rec-

zovu u zemlju tugjinci — da oni rade. I dodjoše —
i poplavili su cijelu zemlju, ali ostaše tugjinci i narod
si otugjiše još i više. Ta bujica danomice raste — i
to je ono najgore: ne samo činovnici, nego i poduzet-
nici i seljaci dolaze iz tugjine. Idu sa sjevera i uz ko-
rita rijeka, uzduž sviju najvažnijih prometnih putova
dižu jake kolonije — koje ostaju tugje i koje se neće
asimilirati. I tako se Bosna europeizira, ali europejci
su u njoj — tugjinci. Domaći živalj sporo napreduje,
ili propada. ili seli,

Ovih je dana pisao jedan berlinski list, da će Bo-
sna postati predstraža Njemačke, neka istočna ,Mar-
ka“ ža ,Drang nach Osten“ i da postaje njemačko sto-
varište (Absatzgebiet), Ne znamo jeli se je to htjelo,
ali bilo kako bilo — dosadanji sustav i tu se pokazu-
je — loš. U mjesto da te zemlje postanu — produk-
tivne — pri remilo ih se -— hotice ili nehotice — za
pAbsatzgebiet“. Primati će — neće davati. Primati-ro-
bu — izdavati novac. Rezultat: pasivitet i rasap!

Na pogled svega toga — hoćemo li da rasprav-
ljamo o njihovom državopravnom položaju, o njihovoj
pripadnosti? Čije su? Ni hrvatske ni srpske — jer ni-
su još ni same svoje! Tugje su krepošću vlasti, ali po-
stati će tugje i de facto. Do sada su te zemlje“bile
koža koju je Srbin i Hrvat vukao k sebi — da je sve
pucala i parala se. A kroz te pukotine ulazili su" tu-
gjinci. Nas' oro će te zemlje postati klin, od sasma
tugjega kova. I kad bi se jednom htjeli sastati i jedni
i drugi rivati će nas taj klin jednoga od drugoga i
polagano potisnuti jedne na usku obalu mora — dok
nas i u more ne potisne, a druge će pritisnuti o dru-
goga susjeda, dok mu ne istjera utrobu. Ako se može
naći način i to sporazuman — da se za sada to
barem spriječi — onda bi dan 13. o. mj. mogao imati
neko značenje. Onda bi u povjesti mogli zabilježiti:
Kallay je htio mnogo i učinio mnogo lijepoga za oko
- ali to lijepo — nije bilo ni solidno ni dobro, A kad
je umro —  uvigjelo se, da se ovako dalje ne može i
pitalo se je domaće žiteljstvo: kako bi to ono najljep-
še udesilo. A ono je odgovorilo: . . . Ali tu prestaje-
mo. Teško je odgovoriti i nastaviti . . a to će uvažiti
i oni viši faktori, pa će i dalje držati zatvorena usta
narodu — da se ne posvadi, vladati i dalje autokratski
— da se ue počupano. A megjutim koritima rijeka
ulaze poput zmija tugjinci i osnivaju kolonije . . . i ne
asimiliraju se. Na Kallayevo mjesto govori se pako,
da će doći — nakon kratkog provizorija — grof Khuen-
Hedervari! On će sve složiti i pacificirati. Kralj je mr-
tav — živio Kralj! U kolendaru će ostati dan 13. o.
mj. zabilježen crvenim slovima. Od stida li — od čega!
Ali ne koristi pitati. Mi i onako volimo čekati da —
vidimo, a ne raditi, da učinimo što za vigjeti !

Kallayu bacamo na grob grudu zemlje puni pije-
teta — i ne hinimo taj pjetet ni malo. On nije bio
kriv — našoj krivnji, on nije mogao biti više naš
— od nas samih. Oo je morao stvarati umjetno — kad
mi ne htjedosmo sami od sebe prirodno.

utišao

Iz Banovine. . ,

Zagreb, 13/VII. 1903.

D.r Šumanović je dakle ipak primio — pod-
banstvo. Javiše to i službene novine. Od privatnih in-
teresa su veći viši državni interesi! Za te više interese
Šumanović se je ,žrtvovao“! Nije teško pogoditi koji
su to interesi: Srbi i Hrvati pokaznju težnju da se slo-
že. To je pogibeljno. Treba dati brže bolje Srbima jed-
nu mrvicu — tako misle oni mudri političari! Ali ka-
kova je to koncesija ? Zar je — SŠumanović man atar
Srba? On je — magjaron, a to je negacija nacijonalne
svijesti. Magjaroni nisu ni Hrvati ni Srbi — oni su
čirovi, nametnici jednih i drugih. I za to Šumanović
nije nikakova koncesija Srbima — to neka si pamte
oni mudri! Na lijepak neće ovoga puta ići niko. Istina
je, da su vladini ,Srbi“ nešto svijesniji od vladinih
pHrvata“ — te da su u narodnoj stranci znali ishoditi
nekoliko koncesija za Srbe — t. j. za onake kakovi su
i oni; koncesije su to — u dobrim mjestima, kao na-
plata za revnu službu. Ali u samom narodu nemaju pra-
voga tla. a imaju li ga bar nešto — onda to imadu
zahvaliti samo tome, što je hrvatska opozicija odbijala
sve Srbe bez razlike — i tako su oni magjaroni mogli
uspavati svoje izbornike i popove u slatki san. Megju-
tim sko ojača i malo više ovaj pokret, koji se u
navije doba ovdje opaža — ako srpski slobodni žival
te ,feudslni“) ,narod“ je propao, a moderni (recte ,de-
mokratski“) treba da dogje na njegovo mjesto. Ali taj
novi nara nije još bio gotov — a prama vani smo se
morali prikazivati kao gotov moderni narod — i odatle
sva protuslovlja i po srtanja. Novi narod se je istom
morao odgojiti (u istinu dakle — stvoriti) i to stvara-
nje u jednu ruku - i obrana šančeva, koji su štititi
imali rad oko toga stvaranja — taj posao ispunjava ci-
jela drugu polovicu XIX. vijeka i daje joj obilježje, 1
ovo je stanovište iz kojega moramo promatrati i pro
sugjivati čitavi naš noviji narodni (politički, društveni,
ekonomski i kulturni) život: kakovu je ulogu igrao.
kakav posao ovršio, kako djelovao u tom reorganizov.
nju naroda, u tom stvaranju modernoga naroda svali
pojedini pokret. svaka stranka, korporacija, organizacija
ili pojedinac. Jer je 8 time u velike suvisila i od tog:
i ovisila i obranbena snaga i uspjesi i tih faktora ici
jeloga naroda.

Godina 1848. dakle je izlazna tačka — oma je
momenat obrata. Ono, što je bilo prije — ili je ko-
načno raspadanje staroga temelja — ili prvi početci
priprave za tu godinu, te izgradnja osnova za sagra
gjenje novoga temelja (koju skicira ilirizam).

U svem ovom do sada rečenom imamo ključ za
razjašnjenje mnoge zagonetke naše historije unutarnje.
Ali — i ako je od ovih uzroka u vanrednoj mjeri ovi-
sila i sudbina naše vanjske političke povjesti — ipak
je i tu sudbinu odregjivalo u mnogočem jedan drugi
važni momenat, pa treba da i njega uvažimo daleko vi-
še nego do sada. A to je socijalni momenat — koji je
takogjer u g. 1848. našao u principu  — ali odozgor
oktroirano - djelomično riješenje.

(Nastavit će se). M. Marjanović.

      

 

 

 

— nastavi svoju protumagjaronsku politiku i ako dogje
do nešto većega zbliženja izmegju Hrvatske oporbe i
Srpske oporbe — onda će i ovakovi ,Srbi“, kao što
su današnji vladini mameluci — postati nemogući. On-
da će se i oni mudri u računima prevariti.

Kako je u opoziciji? Tako sam ovih dana
pitao jednoga prvaka, koji je u opoziciji maj agil-
niji. Vrijedno je čuti njegovo mnijenje: ,Kako je?
Nikako! Eto vidite — sve se razvija kako drugi hoće,
sve ide mimo nas i preko nas i u narodu i izvan nje-
ga. Nepripravne nas zatiču dogagjaji — a to samo za
to — jer od prvoga početka nismo umjeli stvoriti ni-
kakove organizacije. Uzalud se pozivati na disciplinu
— kad nije bilo organizacije. I tako je lošlo. da na-
rod ne strelja — nego u njega str-ljaju. I to se onda
zove buna“. Tko je kriv? Svi mi i nitko! Ali ostavimo
ovo. Odviše me uzbunjuje. Glavno je. što ćemo sada ?
Khuen je otišao, došao je Pejačević. Čini se. da bi htio
biti blaži, ali neće da desanira Khuena. jer bi mu se
ovaj ljuto osvetio. Ovaj Khuen — ovu je svemoć! U
nas je samo tako što moguće! Megjutim Pejačević bi
se htio izmiriti s narodom. Ali ne zna kako. Mi nismo
još zaboravili, da je on prije par godina kod carskih
manevara kao vel. župan pozdravio Nj. Veličanstvo —
ne spomenuv ni riječi o Hrvatskoj, govoreći tugjim je-
zikom. rekav dapače, da se nalazimo na ugarskom tlu!
Ni njegova nprava u virovitičkoj županiji nije narodu
donijela no pokore! Za to treba prama njemu biti od-
lučan, nepopustljiv — nastaviti borbu. Ako iz početka
popustimo — morati ćemo popuštati sve više i više.
Ali ima nekojih naših ljudi — onih umjerenijih —
koji kombiniraju neku srednju stranku. te ne bi odbili,
da ih se pozove na vladu. Dakako. da bi tražili neke
garancije, Ali to bi bila užasna pogriješka. Nekoje no-
vine su javile. da je ponugjeno pretstojnistvo pravosu-
gja — Vrbaniću, a onda Banjavčiću. Dakle eto — ne
mogu se potužiti ni ,pravaši“ ni ,obzoraši“! Megju-
tim, da su obojica odbili. Ja ne znam o tom ništa Bit
će, da je to iskušavanje — da vide kako bi se držali
mi. Ali u ovako ovisnoj vladi se neda ništa učiniti.
Bolje se i ne pačati Ili neka nas pozovu sve — ili ni-
koga. Ali onda bi morali biti i jače organizovani. Ja
mislim. da će se najviše postići slogom sa Srbima,
Ne smijemo zaboraviti, da su u 34 kotara Srbi što u
većini, što u znatnoj manjini, a što odlučuju — na ko-
ju stranu oni pretegnu — ona i dobiva. U interesu je
njihovom i našem, da se sporazumimo. I oni propadaju,
osobito u Srijemu. A u ugarskoj upravo rapidno. Ova
sloga najviše plaši one u Beču i u Pešti. to znadem iz
dobra izvora. Oni intrigiraju sada na sve moguće načine,
da ju onemoguće, Nekoji im žalibože nasjedaju. Treba
nastaviti kao što su ovi naši mladi počeli, onako, kako
je bilo u početku ovoga pokreta. [ mandate bi trebalo
datim mlagjim silama. Mi smo već stari i slabi. Kad
sam jednom, prije par godina, predlagao opstrukciju —
rekoše mi — i oni mlagji od mene: stari smo, nije to
više za nas! Eto — kakovi smo. A Khuen je sve do-
bro znao. Sada treba da se organiziramo. [ći će pola-
ko i mučno, jer još uvijek ima tih prokletih ,tradici-
ja: -— ali mora ići. Glavno je — ne popustiti Pejače-
viću i sporazumjeti se sa Srbima“.

Ovako eto taj zastupnik. U samom Zagrebu je i-
nače mirno. Sve čeka što će biti — mi smo u opće
majstori u čekanju!

U Zlataru je proglašen ovih dana prijeki sud.
Tamo je prazno mjesto zastupnika pošto je Halper po-
ložio mandat. Opozicija je kandidirala Eugena Kumi-
čića. Ali nije učinila to u sporazumu sa izbornicima,
koji u ,Novom Listu“ kandidiraju d.ra Potočnjaka —
koji je najodlučnije ustao proti Khuenu. dočim da se
Kumičić i njegova stranka baš u ovo zadnje doba
vrlo reservirano držali. ,H. Pravo“ osugjuje to pisanje
i kaže, da je napereno proti slozi opozicije. Megjutim
je već od prije kandidiran u Zlataru varaždinski od-
vjetnik Pero Magdić, koji izjavljuje, da se kandidature
ne odriče. ,Jedinstvo“ ma sve ovo primjećuje, da bi
valjalo birati kojega od mladih: Radića, Potočnjaka,
Heimrla, Lorkovića itd. Čast g. Kumičiću, ali u ovo
zadnje, u ovo teško doba nije zaslužio mandat više od
onih, koji su se i izlagali i stradali. A u opće protivni
smo nametanju kandidata biračima, jer ovi imaju i mo-
raju imati prvu riječ, da kandiduju i da izaberu koga
oni hoće. U saboru hrvatskom potrebno je pak mladih
i odlučnih sila.

Na izbornom pak sastanku dne 14 o. mj — pro-
glašen bi kandidatom barun Juraj Rukavina

Dne 10 o. m. došlo je do krvavog sukoba u Bed-
nji, kotar Ivanec. Oko 4 sata poslije podne skupilo se
oko 300 ljudi pred crkvom, te je sa sobom dovelo ma-
gjarone, koji bi imali prisizati, da više neće za vladu
glasovati. Pošto nijesu imali propela, htjeli su unići u
crkvu. da uzmu propelo, na koje će pokršteni magja-
roni prisizati, Megjutim je već stiglo pred crkvu i 5
oružnika, te su pozvali narod, da se razigje, jer u crkvu
neće ići niko po raspelo. Seljaci toga nijesu htjeli vje-
rovati, već su krenuli naprijed, našto su oružnici stali
pucaći. Na mjestu ostadoše ležati tri teško ranjena se-
ljaka od kojih već je jedan umro, dok ih je inače 8
lako ranjenih. Teško ranjeni dovezeni su u gradsku va-
raždinsku bolnicu.

Dne 12 0. mj. došlo je do formalne pobune u
Ivancu, Bedenici i Jerovcu. Potanje vijesti manjkaju.
Narod naime želi, da se svi seljaci moraju potpisati na
poznate resolucije zagrebačke, što mu oblasti priječe.
Gdjegod je narod sakupio potpise kao u Voći, Višnji-
ci, Kamenici it d, svuda je mirno, a gdje se to priječi,
tamo je buna. U Kelemenu kot. Varaždin su dne 10 0.
m. poslije podne nabavili seljaci dvije hrvatske troboj-
nice, koje je imao jedan  stranjski svećenik  po-
uvetiti, jer je domaći župnik magjaron. Na te zastave
morali bi bili magjaroni prisizati. Ali vojništvo je to
na silu zapriječilo.

U Belcu, kotar Zlatar su dne 11. 0. mj. u noći seljaci
navalili na kuću varaždinskog posjednika Aleksandra
Plahtea, te su ju potpuno demolirali. Narod je u opće
ogorčen na magjarone.

Sremu je kriva nesposobnost upravnih činovnika.
Tako na pr. su iz Voće morali protjerati više oblasti

 

škleca čovjeka sa 4 normalke. Pod konac

 

Dr. Križana. te onamo namjestiti opć. upravitelja Kr- | toga
saznajemo

još slijedeće iz Bednje: Tri su teško ranjena, a to gu

Ivan Bosak iz Šaša kbr. 10, Gjuro Capek iz Veliki
Gorenci i August Hranić iz Bednje, Umro je na mje.
stu Štef. Sedlarić. Lako ranjenih je oko. 46.

Iz opozicije. Kako javlja ,Agramer Tagblati“, po-
zvala je sjedinjena opozicija u svih 80 izbornih kotara
u Hrvatskoj pučhe skupštine za 18. kolovosa, da se
uzme stanovište naprama ,promijenjenoj političkoj si-
tuaciji i da se izaberu delegati za veliku narodnu skuj-
štinu, koja će se u rujnu držati u Zagrebu“,

Bombe u Zagrebu. U noći od 18 i.14 0. mj. pra-
snula je na kaptolu u Zagrebu, pred kućom kanonika
Matuncija jedna jaka dinamitna bomba, razorila dio zi-
da i polupala sve prozore okolišnih kurija. Iste noći
prasnule su dvije bombe u dvorištu zgrade , Narodnih
Novina“ — ali nijesu učinile kvara, pošto nijesu bile
zgodno bačene, Napokon je nagjena jedna oveća bomba
ali nezapaljena, na Zrinjevcu. Sve ovo  utjeralo je u
veliki strah magjarone, jer se zna, da je na više mje-
sta po Hrvatskoj — nestalo većih količina dinamita.
Nekoje novine javljaju da to nije u savezu sa politi-
kom. dočim druge komentiraju taj pojav najozbiljnije.
Pressa“ ne zna drugo za predložili nego da se pove-
ća policija! To su eto — pozdravni hitci novomu ba-
uu! To mu je ali i opomena — da neće ići sve tako
gladko — ako se ne misli promjeniti sasmo dosadanji
sustav u Hrvatskoj.

— - OOO SCS

Postalia.

XLVI.

Ako li bi slučajno italo-germanska gospoda na
poštarskom Olimpu u Zadru htjela opravdati svoje dr-
žanje u ovom pogledu pred onima, te se u stvar do-
bro no razumiju, Wvrdnjom, da je za slične činovnike
dostatan pokrajinski Naredbeni List, koji Ravna-
teljstvo Pošta i Brzojava u Zadru izdaje na hrvatskom
i na talijanskom jeziku, upozorujemo da se ovim Na-
redbenim Listom samo tumače propisi sadrža-
ni u spomenutom ministarstvenom Nared-
benom Listu i u raznim službenim pou-
kam, naredbam i zakonima; po tom je za ono-
ga, koji ne zna talijanski, apsolutno potrebito
hrvatsko izdanje ministarstvenog Nared-
benog Lista, inače je suvišan i hrvatski dio fav-
nateljstvonog Naredbenog Lista,

Osim poslijedica jurve nanizanih, što su skopča-
ne sa talijanskim izdanjem ministarstvenog Naredbenog
Lista, imamo i tu, da se je više puta dogodilo, da je
rok natječaja za kakovo mjesto, proglašen u njemač-
kom izdanju (od kog se proglašenja samo — kako re-
koh — računa rok), istekao prije nego li bi po-
štarsko-brzojavni Uredi (koji ne primaja ,Dal-
iatinski Objavitelj“) i doznali za taj natječaj; te da
bi dotično mjesto bilo pokrito s novoime-
novanim činovnikom odnosno nastavnikom
(koji bi za natječaj doznao po prijatelju kod državnog
ili nedržavnog Ureda, te prima i njeuiačko izdanje),
a to samo jer dotle ne bi primili taj tali-
janski Naredbeni List!

Da su na taj način bili preskočeni stariji i spo-
sobniji činovnici odnosno pomoćni činovnici i veoma
štetovani, lasno je shvatiti, a neka svak sndi je li to
pravedno.

Uslijed toga i uslijed ostalih gorenapomenutih ne-
prilika, mnogi su činovnici i pomoćni činovnici kod ne-
državnih Ureda, odnosno dotični Uredi, molili Ravna-
teljstvo Pošta i Brzojava u Zadru da bi im mješte
talijanskog slali hrvatski ministarstveni Naredbeni List,

I zbilja, ako se promisli, da sve činovničko
i poslužničko osoblje pri državnim i nedržav-
nim poštarsko-brzojavnim Uredima u Dalmaciji zna
hrvatski, a ogromna većina bolje hrvatski
nego li talijanski i da talijanski ne zna
jedan dio poslužničkog osoblja državnih Ureda i gotovo
sve poslužničko osoblje nedržavnih Ureda I., II. iIII.,
razreda, te dobar dio naslovnika (e. k poštarskih
poslovača) poštarskih i brzojavnih Ureda Ill. razreda
čemu se baca novac za talijansko izdanje
ili barem zašto se ne izdaje i taj ministar.
stveni Naredbeni Listi na hrvatskom jeziku,
(Kao što se to izdaje onaj pokrajinski. koji — kako
rekoh služi samo da razjašnjiva propise u prvom
sadržane i da opominje Urede na vršenje istih)?

Trošak ga tu, Bogu hvala, ne ulazi, jer za omaj
novac što se uzalud baca za taiijansko izdanje Na-
redbenog Lista za Dalmaciji i sasma suvišnog nje-
mačkog izdanja, te primaju ojeki nedržavni i svi državni
Uredi (pošto pravo 1/5 i to samo državnih činovnika
zna ojemački, a o nedržavnim ni govora nema), mogao
ti se izdavati m nistarstveni Naredbeni List na hrvat-
skom jeziku, jedinom jeziku, koji znadu svi
poštarsko - brzojavni državni i nedržavni či-
novnici, pomoćni činovnici i poslužnici, ele
čitavo poštarsko- brzojavno osoblje u Dal.
maciji. A to je veoma lahko, samo ako se hoće jer
Ravnateljstvo Pošta u Zadru već raspolaže za tu svrhu
potrebitim osobljem, naime s onim, te uregjiva i izdava
pokrajinski Naredbeni List a ako bi to malo bilo, pri-
bavi ih se od potčinjenih državnih Ureda. gdje, Bogu
fala, ima činovnika, koji poznaju izvrano hrvatski, tali-
janski i njemački jezik.

XLV

Ali što svi ovi razlosi vrijede, kad italo-germanska
gospoda na poštarskom Olimpu u Zadru ne će da sna-
du za hrvatski jezik, kad oni mrze sve što je hrvatsko,
kako smo dosad već dovoljno dokazali, pa propali svi
činovnici. pa sadašnje stanje bilo kolikomudrago na
štetu službe i stranaka!

Sve je, ama baš sve uzalud, jer talijanska gos-
poda na Ravnateljstvu Pošta u Zadru drže čvrsto za
talijansko izdanje ministarstvenog Naredbenog Lista, da
pred Ministarstvom ostanu i nadalje dalmatinski držav-
ni i nedržavni činovnici i poslužnici kao talijanci,
koji ne razumija već samo talijanski, dok su ger-
manska gospoda rasturila neopažljivo njemačko izdanje
Naredbenog Lista za sad samo po svim dr.
javnim i nekim nedržavnim Uredima, da ga