Br. 30. U DUBROVNIKU, 25. JULA 1903. Godina XIII. GRVEM A HRVATSKA Cijena je listu polugodište. unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, za Austro- Ugarsku, Bosnu inu s poštom: na godinu 10 kruna, na po godine 5 kruna. Za inozemstvo: 10 krun& i po- štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto Izlazi svake subote. Pojedini broj 20 para. frankirana pisma ne primaju se. Pretplata i oglasi plaćaju se upravi Crvene lirvatske“ u Dubrovniku gdje su utužljivi, Za isja ve, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta i- skaju po pogodbi i uz razmjerau popust. Dopisi salju se Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, & ne- Lav XIII: - Dva tjedna pratio je čitavi svijet napeto raz- voj bolesti pape Lava XIII. Svaki čas izlazili su buletini o stanju velikoga starca, a novine su do- nosile sve mogućei nemoguće potaokosti o bolesti, o bolesnikovim izjavama, o njegovoj okolini i o — njegovom nasljedniku. Svakim časom se je očekivala kroz cijelo o- vo vrijeme njegova smrt — ali uvijek je starac iznova iznenadio svijet svojom otpornom životnom snagom. I prije dvadesetipet godina se je mislilo, da novoizabrani onda papa neće dugo živjeti. Ali Leon XIII. sve je iznenadio — a i sada, u teškoj bolesti, iznenagjivao je od dana u dan. U ponedjeljak, 20 o. mj. je napokon podle- gao — ne toliko bolesti, koliko starosti. Umro j:u devedesetičetvrtoj godini života. Umro je u 4 sata i 4 minute poslije podne. Već u nedjelju je pao u agoniju, a d.r Lap- voni je u ponedjeljak u 3 sata i 40 minuta naja- vio, da će naskoro nastupiti smrt. Na tu vijest do- šli su u papinu sobu kardinal Vanutelli i ostali dostojanstvenici (60 njih) te klečeći i moleći do- čekali smrt. Kardinal Vanutelli je na to izmolio propisanu molitvu, a komornik crkve kardinal Ore- glia je na to pozvao sve prisutne da se odaleče. Ostali su samo rogjak grof Pecci, d.r Lapponi i dva gardista. Istodobno je izdan nalog, da se i- madu odmah iseliti i udaljiti iz Vatikana svi sta- nari i tugjinci,,a na vrata Vatikana su postavljene straže. Rampolla je takogjer odmah položio čast “ržavnoga tajnika, a njegove je funkcije preuzeo + onsignor Chisa. Trg sv. Petra zaposjela je vojska. Tijelo pape ostalo je ležati na krevetu do drugoga dana, dok nije obavljena ceremonija služ- benoga ustanovljenja smrti. Ovo ustanovljenje obav- ljeno je ovako: komornik je pred zatvoreuim vra- time papine odaje tri puta prozvao njegovo ime. Na to su vrata otvorena i prisutni su ušli u sobu. Komornik se je na to približio krevetu i čekićem po proprisu dva puta udario lako mrtvaca po če- lu, te ga opet zvao. Na to je službeno javio pri- sutnima, da je papa Lav XIII, mrtav. Tijelo mrtvaca je na to preodjeveno i izlo- ženo u jednoj dvorani izvan papinskih odaja. Pri- stup neće imati niko do visokih crkvenih dostojan- stvenika, članova diplomatskoga zbora i onih, ko- jim to kardinal Oreglia naročito dozvoli. Do izbo- ra novoga pape upravlja cijelom crkvom kardinal Oregiia. POBLIŠSTAK. — * Hrvatski pokret. Teške dilome. Prije desetak godina izdao je talijanski senator 'Tkalac, — rodom iz Karlovca, ali već od g. 1848. iz- van domovine — na ajemačkom jeziku svoje uspomene iz djetinstva, uspomene iz Hrvatske. Opisuje tamo i dva svoja posjeta u Bosanskoj krajini. Kao dijete po- šao je prvi put preko megje — i upoznao se sa životom raje. Patnje i nevolje raje duboko se kosuuše dje- teta i on je c jele dane i noći iza toga sanjao kako će postati vojnikom (dakako austrijsk m) i goniti Turke, osloboditi Bosnu i raju! — Ali dijete je odraslo i po- stulo mladićem. Mladić je i opet došao u Bosnu — ali taj put u begovske krugove. I sprijateljio se sa begov- skim sinovima i učio ih čitanju i pisanju. Ovoga puta mu se stvar prikazala u drugome svjetlu: vidio je naj- prije, da to nisu Turci, nego krv naše krvi, ni bolji ni gori 01 ostale naše feudalne gospode. Jednoga dana mu pod veliku tajnu povjeriše mla- di begovi ovo: ,Mi mrzimo Turčina t. j. Osmanlije, jer oni — po intencijama Carigrada — idu za tim da, Bo- snu, koja uživa posebni položaj i posebna privilegija, gotovo autonomiju, izjednače sa ostalim pokrajinama Turske. Bosna ima svoje feudalno plemstvo i ovo bu- dn> čuva svoja prava. Dapače ono bi bilo voljno i ot- cijepiti se od Turske i učiniti Bosnu slobodnom. Ogro- mna većina bosanske gospode — osobito zapadne — ne pušta nikada s vida ove misli, — A ta misao bi bila već i ostvarena — da nema raje !“ — Tkalac se u ču- du pitao kako se to ima shvatiti? A begovi mu odgo- voriše ovako: ,Raja — to su naši kmetovi — i obi mrze nas, ne za to jer smo mi muslimani, nego jer smo njihovi gospodari. Raja znade za naše težnje i boji se da Bosna postane slobodna, jer onda se ne bi imala kome više da tužaka proti nama. Ona nas sada tužaka Osmanlijama, a onda bi bili mi jedini gospodari. Za to raja nas u Stambu u crni, da smo buntovnici — i je- dino to, što se bojimo njene izdaje priječi nas, da još nismo prešli na ostvarenje naših osnova, priječi da nije Konklave se sastaje osam dana iza papine smr- ti, te će biti izabran onaj, koji dobije dvije trećine glasova prisutnih kardinala. + Muji Kardinal Joakim Pecci nije imao prije izbora za papu osobitih prijatelja megju kardinalima. Ne- kojima se činilo, da nije dovoljno zagrijan za onaj smjer što ga je udario Pijo II., da mije osobito zauzet za obnovu papinske države, da je i odviše blag prama talijanskoj vladi, da simpatizuje sa o- nima koji su kušali reformirati crkvu u liberalnom smislu, da je jednom riječi odviše svjetski i moderan. Ovo mnijenje dobili su ti krugovi na osnovu dotadanjega njegovog rada i ponašanja. Rogjen 2 ožujka 1810. u mjestancu Carpi- netto, udaljenom dan hoda od Rima, od oca grofa Lodovica Pecci, uglednoga plemića u tome mjestu i rado vigjenoga u krugovima papinskih državnika — posvetio se je Joakim po tadanjem običaju sve- ćeničkom staležu, u kojem je imao najviše izgleda za uspjeh. Godine 1818. došao je Joakim u odgo- jilište jezuita u Viterbo, a g. 1824. došao je u Rim, da nastavi svoje nauke. Naskoro je položio i doktorat bogoslovije i dobio miže redove. U to mu umriješe i otac i majka i on je bio prepušten sam sebi. Već tada je mladi Pecci pokazao nekoja svoj- stva, kojima se je kasnije odlikovao, već tada se je počela ustaljivati njegova izrazita individualnost. Bio je šutljiv, skroman, štedljiv, hladan, ali ener- gičan. Već tada je imao zgode da se počima spre- mati na više pozvanje. Nije od male važnosti, što je prvu mladost sproveo u jezuitskom kolegiju i tu se bez sumoja naučio onom promišljenom, tihom, ali uspješnom načinu djelovanja koji obilježije rad isusovaca. Isto tako je već. tada mogao da prati polagano klimanje papinske države, koju su mo- rali doći stititi austrijski vojnici. Ali već tada do- priješe do njega liberalne struje onoga vremena i on im je znao ocijeniti domašaj. I nema sumnje da je mladi Pecci već onda počeo da sve što se oko njega dogagja promatra, da šuti i mne izla- žući se odviše napreduje. Od mladosti imao je osobito nagnuće k diplo- maciji i u istinu, kad je g. 1837. posvećen za misnika imenovan je bio papinskim protonotarom. Za godinu dana postao je papinskim legatom u Beneventu, pokrajini sa 23.000 duša, kojom je vladao vrlo strogo. Za tri godine dobio je upravu provincije Perugijanske, a odavle ga Grgur XVI. pozove u diplomatsku službu i imenuje nuncijem u Bruselju. Bile su mu tada tek 32 godine. Mladi je Pecci dakle očito svojim svijesnim ponašanjem, a diplomatskim držanjem sticao sve veće i veće polje svome djelovauju. 19. veljače 1843. bio je Bosna slobodna. Ali raja ne vjeruje ni Stambulu — pa za to očijuka sa Švabama preko granice i vapije pro'i našem zulumu. Ali što da mi činimo? Ovakovu raju mi moramo pritiskati — jer će imas i Bosnu napokon izjesti i pokopati njenu slobodu.“ Ovako su u suštini razlagali mladi Begovi. Što se je kasnije dogodilo poznato je. U Bosni planu ustanak gospode proti Osmanlijama (misao Huseina Gradačevića bila je živa!) i ta buna bude silom i u krvi ugušena. Raja je u svome (socijalnom, a ne narodnom) inte- resu rovarila i misao slobodne feudalne Bosne konačno bje pokopana. Sjetimo li se pako, da je begove skršio Osman-paša i da je to bio onaj znameniti Latas, rogjen u Hrvatskoj, najprije austrijski vojnik, & onda poturica — onda nam se i tu javlja neka čudna igra sudbine, kao što i kod poraza na krbavskom polju. Onda je kriv- njom ,ugrina“ bana Derenčina pala naša otporna sna- ga prama Ugarskoj, a sada je naš čovjek, bivši aus- trijski vojnik, slomio otpornu snagu Bosne prama Tur- skoj i — Austriji! Ali u ovom slučaju je važnije to, što tu izbija na javu jedan drugi tipičan momenat: socijalni momenat i što se javlja u svoj zaoštrenosti ova dilema, u kojoj se naš narod gotovo neprestano nalazio i još danas nala- zi: kad god smo htjeli da obranimo granice ili slobo- du, kadgod smo htjeli da proti trećem, vanjskom ne- prijatelju dignemo šančeve za zaštitu slobodnoga unu- tarnjeg razvoja — nismo to pravo mogli učiniti radi u- nutarnjih sporova, nejedinstvenosti, neizgradjenosti. In- teres misli slobode, dolazio je u sukob sa interesima pojedinih staleža ili skupina unutar naroda. Neću se sada doticati kako je to bilo u doba feu- dalno, nego je za danas daleko važnije, da je tako i u doba naše, samo što se forma promijenila, Stara gospo- da ili su prodavala državnu slobodu — da očuvaju svo- ja privilegija, ili su branila tu slobodu — i opet da sačuvaju sebi ta privilegija. Ali njihov interes bio je negacija interesa njihovih podložnika i ovi su suprotstavili svoj interes interesu vlastele a time i nekom historij- skom nuždom suprotstavljali ga i interesu države, cje line, narodne slobode, Ili obratno: u novije doba, kad je narod postavljen na demokratski osnov, vlastela su već posvećen za biskupa. Godine 1846. imenovan je bio nadbiskupom u Perugiji i iste godine zau- zeo svoje mjesto. Potvrgjen je bio po Piju IX. istom godine 1853. Iste godine postao je i kardi- nalom, a g. 1877. komornikom rimske crkve. U Belgiji i u Perugiji pokazao je Pecci sve prednosti svojega diplomatskoga takta. U Belgiji je tada bila rastavljena crkva od države, a u Peragiji se je stanovništvo bilo diglo proti papinskoj drža vi, a malo kasnije pade i ta papinska provincija zajedno s Rimom pod talijansku vladu. Težak je bio položaj u oba kraja. Ali Pecci je šutio, radio, postupao vanredno taktično -- i smiješkao se o- nim smiješkom, koji je jedno od najizrazitijih crta njegove fiziognomije. Zaao je što hoće i nije ni- kada išao za vanjskim efektom. U Belgiji nije išao da se bezuspješno bori proti rastavi crkve od dr- žave, nije išao da izaziva protivnike i da ih upo- zoruje i odviše na sebe — živio je lijepo sa svi- a — ali je za to upotrijebio zgodu, te novu si- tuaciju izrabio u svrhu da bolje unutarnje orga- nizuje crkvu, da ju iz nutra utvrdi. I to je bila njegova glavna težnja: rad tihi, rad unutarnji, a izbjegavanje vanjskih sukoba. Da je imao pravo — pokazali su veliki uspjesi, koje je postignuo. Dva njegova svojstva izbila su već tada izrazito na javu: organizatorski talenat i diplomatska spretnost. Pre- ma vani diplomata, prema unutri organizator, [on je tako uspio da u Belgiji ugroženu crkvu ojača i udario temelje svoj njenoj moći što ju i dahas u toj zemlji ima. Umio je dakle uvjek iz nesreće učiniti sreću ! IX. bio je borac neumoljiv, plamen, temperamen- tan, koji je sipao strijele na talijanski brim odnošajima sa pučanstvom i sa talijanskim nije pravo razumio ni Pijo IX. ni mnogi kardinali. kad je napokon izabran za vrhovnoga glavara ka- ne krugove i — svjetovne liberalne su se morali uvjeriti, da je koristio svojim posttipkom crkvi kao rijetko koji od papa, a drugi su . napo- kon morali takogjer uvidjeti, da nije bio u sušti- ni voljan popustiti od starih tradicija i ciljeva cr- kve i papinstva, a ujedno je ovim poslijednjima svojim postupkom otupio oružje, jer se nije uopće borio ognjem i mačem, nego tihim i ustrajnim ra- dernim strujama i pokretima, nego je nastojao da svoj interes suprotstavljala interesu — naroda i slobode, narodom. Ali i unutar samoga novoga naroda javlja se' slič go nego prolaženje kroz tjesnac Scille i Carybde. Hoćeš li se ukloniti jednoj, upadaš u drugu. Svi naši pokreti i sve stranke nisu drugo nego lagje koje su ku- I oduprli smo se — ali pali u druge ruke — je opet proglašen ustav htjeli su naši najbolji ljudi (u nje odnošaje posve iznova. Ali od tada sa gotovima i jakima (jer 1 Nijemci i Magjari bili su već posvema izgragjeni na novom osnovu). Prama vani se naši muževi prvaci morali ponašati kao svijesni zastupnici svijesnoga naroda, a prama nutri bi bili mo- rali mase naroda istom ponarogjivati i osviješćivati. Dva pako posla u isto doba činiti, znači — ni jednoga pravo ne učiniti, Baci li se sva pomnja na obranu atri- buta državne i narodne slobode - zanemari se odgoj naroda i dizanje njegove unutarnje snage i svijesti. To pako znači da taj narod neće moći stečeno očuvati niti znati se slobodom okoristiti. Baci li se jedino na or- ganizovanje naroda — oteti će nam neprijatelji pozici- je i porušiti ograde i porušiti početke našega unutar- njega rada. shvatimo, neće nam biti onda čudne ni dvije druge skupine Još je teži bio njegov položaj u Perugiji. Pijo adu. Peć-4 ci je ostao uvjek miran, nastojao je, di živi u do- običaj je, da skine svoj kardinalski šešir i metne oblastima. I tako je stekag:vremena i mira — dal|pogtane kardinalom. Kad su pr i opet iz tiha i iz unutra jača crkvu i njeuim.aspi- — on je ski roji racijama krči put. Možda je ovo i uzrok, da ga toličke crkve — iznenadio jei intransigentne crkve- traže ; Prvi dom, jer nije se stavio na očitu oprijeku sa' mo- Nisu to činila aktivno a to samo za to, jer su već bila slaba i malobrojna — ali su činila pasivno. Tako si eto možemo tumačiti pojav, što naša aristokracija nije s na usudna dilema i čitava naša novija prošlost nije dru- šale proći kroz tjesnac — i redovito nastradale. Jer eto kako je bilo: Kad je raprezentacija našega naroda postavljena na moderni demokratski osnov (1848) — u- činjeno je to za to — da se odupremo vanjskom jen- nom neprijatelju — Magjarima, koji su bili počeli a- gitirati za sebe — sa svojim demokratskim idejama. u ru- ke Beča! Apsolutizam je malko otrijeznio duhove i kad saboru od 1861 je u istinu bilo sakupljeno najbolje što je Hrvatska onda imala) da urede i vanjske i unutar- već počima i naša kriza. Moralo se je izgragjivati, odgajati ili bolje reći stvarati moderni hrvatski narod -— a ujedno pre- ma vani se braniti, ugovarati, uregjivati —- kao da smo gotov narod. Mi unutarnje negotovi moradosmo se takmiti Ako to uvažimo, ako svu težinu ove usudne dileme iz njih izvuče koristi za crkvu. Lav XIUI. ostao je onaj isti, koji je bio kao Joahim Pecci. Glavom kroz zid niti je kušao niti je htio — on je radje, da se tako izrazimo, kopao kanale, da u nje i u svoje poljane navrati nabujale struje modernoga života, a dizao polako nasipe, da razornu snagu tih struja odvrne i ukroti. Bio je racijonalni vrtlar crkve, a ne bojovnik njezin, bio je jednom riječi moderni papa — ali u prvom redu i jedino - pape. * * * Kad je umro Pijo IX. nije se mislilo, da će njegovim nasljednikom postati Joahim Pecci. Ki klave se sastao 18 veljače 1878 u 5 sati poslije podne. Prisutan je bio 61 kardinal. Kod prvoga izbora dobio je Pecci 19 glasova. Kod drugoga 34 glasa, a napokon je bio kod trećega glasovanja izabran sa potrebne dvije trećine glasova. Bilo je to 20 veljače. Dne 3 ozujka iste godine bio je sve- čano okrunjen. Bio je slabašan i držalo se, da ne- će dugo živjeti. Ali on je i u tome iznenadio cio svijet. Mogli bi ga nazvati papom iznenadjenja! Uzeo si je ime Leona, i toga imena je bio tri- naesti. I na to bi se mogle nadovezati značajne re- fleksije: nije izgledao lavom ni po ćudi ni po ti- jelu. Ali on si je ipak uzeo to ime svijestan po- bjede i uspjeha. Nije se bojao predsude, da će bi- ti trinaesti — smješkao se je i htio je da obori predsudu, da je broj 13 nesretan broj. | oborio ju. Živio je dugo, uspio vanredno i u ove zadnje dane se borio sa starošća i bolešću upravo čude- snom snagom. I u tome si je ostao vijeran: izgledao slab i krhak — ali imao je vanrednu unutarnju snagu. Takav je bio u fizičkom, takav je bio i u duhovnom životu. Kad bude koji od kardinala izabran papom, glio i tu je iznenadio. ši XIII. nastavio kako Ali Pecci nije bio čovjek, koji bi mnogo tumačio, Pecci je kao papa Lav koji bi se mnogo ispričavao: šutio je i o. Alje i prije bio počeo. Načelno je odmah g. 1878. lenciklikom zahtjevao obnovu crkvene države. Ali on nije ostao pri samom zahtjevu. Nego nije niti zapodjeo otvorene borbe. Pošao je drugim putem. Najprije je trebalo crkvi pribaviti mir i prijatelja, a ujedno ju unutarnje ojačati. Najprije je ublažio napetost odnošaja sa Njemačkom i A I to mu je uspjelo do te mjere, da je u obje te dr- žave vanredno ojačao crkveni upliv. Bismark je ru sa Španjolskom, a u novije doba vodi u prote- stantskoj Njemačkoj katolički centrum jednu 0 glavnih riječi, dočim se Vilim II. natječe upravo ) izbor. I tako je znatan dio naših i poznatijih i nepo- znatijih javnih radnika bio asimiliran tugjinac, Ovim je pako u znatnoj mjeri izbljedjela narodna fiziognomija našega javnoga života (sjetimo se prije rečenoga o mi- sli i njenim nosiocima!). Isto tako se je moralo neod- gojene u hrvatstvu osvješćivati široke mase — a to je dovelo do toga, da su te mase bile više manje samo na oko svijesne, uistinu ostale politički neodgojene, podvrže- ne uplivu fraze. I tako se lako razvio dogmatizam i stran- čarstvo, te intolerancija umjesto političke uvigjavaosti, zdravoga stranačkoga života i suradnje sviju sila na narodnoj njivi. Na socijalnom polju htjelo se je što brže provesti principe liberalizma i tako su ukinuti ce- hovi, dozvoljena dioba zadruga i proglašena sloboda obrtovanja — sve u nadi, da će se time omogućiti ra- zvoj individua — a kad tamo ovaj nagli prelas po- kopao je i skupnost i pojedinca — atomizovao cijelo društvo i sproletarizovao ga! Na kulturnom polju tre- balo je u prvom redu predobiti za knjigu gragjanstvo, okupiti radnike i ujedno stvoriti institucije. Ali i smo zastali izmegju Scille i Carybde, jer je trebalo kultura služi narodnom odgoju i ujedno da bude dalo narodne sposobnosti. Megjutim i tu je datak drugome smetao. Gospodarstveno se pako slabo razvismo je se naprosto shvatilo važnosti ekonomske niti se je imalo ono malo boraca vremena i U vanjskom pako radu, t. j. u obran eto ovih pojava: ne imajući još gotovoga i nutarnjega oslona — trebalo je naći drugo rište. I tako je osnovom naše politike postalo narodnoga demokratskoga načela — historijsko pravo. Umjesto faktične snage — teoretsko pra me smo skrenuli od smjera udarenoga godinom Priznat je pravni kontimnitet izmegju fudalnoga vodobnoga naroda. To je opet rodilo velikom jom. Ovo dobro mišljeno, te iz nužle zauzeto šte narodnih ljudi — opet je ojačalo unijonisam, je htio da uzdrži kontimnitet saveza sa Ugarskom. His s Kk ti MH id s$3 > a dapače primio napokou njegovo posredovanje u spo-' “zm—————m——m —m—m—m—m=——m—msam<mmmm—=m=m=mammmazmmappnpesgSRM pojava, koji su bili takovim položajem uvjetovani. U unutarnjem radu opažamo ove pojave: trebalo je po što po to imati ,naroda“ — pa zato nije bilo vremena za i u RIA Bk ei