— zamki ELA ile um smo koi SREREDD EE 20 4 kr. na glavu i 10 hel, dok Bukovina, ko ). Tu se računaju 800,357 — a od ovih Dal a ima samo 6,606 (ili 1%). nat“$ Zapuštenost Dalmacije otskače i u državnim du- garvim«. Ovi, kako je poznato, svake godine strahovito krstu/ a najviše ih opravdavaju poboljšanjem i imve- sijicijama. God. 1845 javni dugovi opterećivahu svakog vnika za 64 kr. na glavu; god. 1850 za 84 kr. 1867 za 168 kr.; g. 1880 za 272 kr., a g. 1890 za sti4 kr., a napokon g. 1900 za 340 kr. na glavu. s sklim dugovima sagradilo se je željeznica, utrošilo u| 8JJET I .|licije, koja ima 65%, od Bukovine, koja ima 72%, od oniboljšanja. prosušenja, konale it.d. ali što se za Dal cijnciju učinilo? Za prosušenja i poboljšanja 4—5 mi- ličluna kruna (naopako potrošenih); za željeznicu 30 “pojlijuna, takogjer naopako potrošenih, . rekli bi uza- i dino, dok na glavu svakog dalmatinca vis Ctug od 340 kr. ravno 823,000,000!! Dalmacija dakle ima trista dvadeset i tri miliju dol kruna javnog duga a za Dalmaciju nije se upo Dičebilo niti šesti dio od toga! gla — U jednom samom proizvodu Dalmacija ima prven većo nad ostalim pokrajinama Monarhije. u proizvodu uje vina. Ali, kako svak znade, i ovaj jedini proizvod se ijaše nam okrutno otet sa glasovitom klauzolom — kaedi koje cijene vina na polovinu su pale, tako da je ) Ove brojke su porazne po ekonomsku i gospodar- neialmacija svake godine oštećena sa 8 dc čan milijuna kruni. na Dalmacija zaprema sedmo mjesto megju austri pešlavu 6 kr. i 6 hel. a sve ostale pokrajine juiše. Zadnja za neizravne poreze, jer plaća jom dolazi, plaća 10 kr. i 8 hel. Donja Austri- y prvo mjesto zauzimlje, plaća 58 kr. i 4 hel. ju. I napokon zadnja radi veleporeznika (lične jednu ciglu, glasovitu Grušku učionu sa petero u- čjenika. Hrvatska ima 8 Montanističnih šhola, 'nauti- | čnih, sirotišta, učiona za slijepce. za gluhonieme. glaz- benih i kazališnih škola za ženske fradnje i napokon primaljskih škola, ima u Austriji 2:406 sa 102-212 uče- pika, od kojih u Dalmaciji ima ih 31, ali drugoga razreda, osim dvaju nautičnih škola, a u razmjerju morali bi ih imati bar 50. A n ma nijedne montani-- stične škole, nijedne za slijepce, za gluhonieme, nijed- ne za glazbu, nijedne kazališne (dramatična). Gragjan- skih škola -u Austriji ima 776, od kojih u Dalmaciji 6, a prama ostalim pokrajinama moralo bi ih biti 18. Hrvatska ima više: 28 sa 1338 učenika. U Austriji i- made pučkih učiona 20:067 od kojih u Dalmaciji ima 453 sa 40.086 učenika. Po statistici ih je 90%, od po- hadjajućih obveznika, i u ovom smo napredniji od Ga- , rimorja koje ima 75%. U srednju morala bi jedna u- čiona doći na svako 1:300 duša, i s toga u Dalmaci- ji moralo bi ih/'biti 474, dakle smo se približili i[ naprednim pokrajinama. Ali je sreća da su pučke škole uzdržane od pokrajinske jizaklade; da .|nije to — po prilici bi mjesto od 453 škola imali je- . [dva 100! Dalje nijedno svoučilisto, od 11 što ih ima Austrija — nijedna tehnička škola, ili viša akademija .|od 25, nijedna trgovačka škola od 254; dvije male te oretične zanatske škole od 1'496, i do sad ijedna mi- kroskopična poljodjelska škola od 218 u državi; na- pokon nijedna viša strukovna škola od neke važnosti, osim dviju nautičkih škola. stvenu politiku državnu u Dalmaciji. o EDC i pnskim pokrajinama, te ima 12,63. [] kil. zemljišta. je edva 2% neplodna zemljišta. a jedva čet: strrti dio obragjena, dočim 47,6%ili 6,970 (| kil. najrikazoje se kao livade ili šume, a nijesu ni livade. Postalia. na u šume. I: Kad bi se za Dalmaciju i malo brinula Vlada, vi- kal od polovice, pa i 3/4. moglo bi biti obragjeno, i ra- lje; toga imati trostruki proizvod. U Dalmaciji 9/10% pučanstvo žive od poljskih Dayroizvoda, jer je obrt neznatan. Nazad 35 godina ipo kotekovana su dobra malih posjednika i težaka u cijeloj SVtržavi za 3 miliarde kruna, a Dalmacija se tad nije u- Plorajala megju dužnike. Sad su se ipoteke povisile na dug morade šta Dalmacija ući sa preko 50 miliona. Čitavi Tijipotekarni dug (a tu su uračunani veliki posjednici) je Pa4*/, miliarda (4,500,000,000) a u ova j kad 9,200,000,000, devet miliarda i dvista miliona dakle poprijeko 31-000 kruna za [J kil. Na ipoteki pla ća se 5%, dobitka, dočim popriječni proizvod je 3% Evo kako posjednici i poljodjelci moraju svake godine XLVIII. Kako sam već više puta spomenuo u dosadašnjim poglavljima, ogromna većina čitavog poštarsko brzojavnog osoblja u Dalmaciji zna bolje hr- vatski, nego talijanski, dočim dobar dio naslov- nika poštarskih i brzojavnih Ureda lll.ga ra- zreda, jedan dio poslužničkog osoblja dr- žavnih i gotovo sve poslužničko osoblje nedržavnih poštarsko-brzojavnih Ureda ne zna talijanski, dok pak njemački ne zna niko (izu- zevši !/, odnosno "4, državnih činovnika, te možda kojeg nedržavnog ono malo po feldvebelsku) Sa ovakovim osobljem i obzirom na sve što sam dosad naveo, zdrav razum uči, da interes poštar- ske i brzojavne službe i interes stranaka. odnosno hrvatskog naroda u Dalmaciji zahtijeva, kad i ne bi bilo prava ni pravice. ni temeljnih državnih za- s dirdodat: iz njihova džepa, te plaćati 2% više, dok će ak 94: i poljodjelstvo će u Dalmaciji biti mo- svi pr P4 karnim troškovima za poljedjelstvo sa preko miliju čaj om čet je lja sti g SEBRESTI u wrojedy Českoj dolazi 312, pa je u tome i Bukovina #3 s9egGEz=gjisEa me POTČEKO NETTIE ligencijima 46 su 8.792 učenika. Šumarskihi' woliodjelskih ško gorila si g Austriji ima 168 sa 4940 uče čim dogi« doći čas da će dobitei za ipoteku progutati vas proiz- opobsinostranih glavničara, a 450,000 dal- “matinaca postaće tugji kmetovi i sluge. Ipak Vlada, koja daje na godinu 100 do 200,000 kruna za poljodjelsko poboljšanje u Dalmaciji, misli da je blagodarna; a Dalmacija je naprotiv sa samim ipote- kruna opterećena! Ali idemo dalje i ogledajmo pojedine grane : je, po statistici, prva u solinama, te pri- kazuje 36%, ukupnog proizvoda, a D almacija jedva 1 biva 1%. te zaprema zadnje mjesto, dok je poznato, da je Austrija, kad je zaposjela Dalmaci- ju, našla ovaj izvor u razvitku, ali se za nj nije ni- kad pobrinula, ni što uradila da se uredi po novom racionalnom sustavu God. 1837. imala je Austrija 14 klm. željeznič- puta, g. 1846. već 900 kim. a danas 20640. Je- o je razmjerje i u Ugarskoj. U Austriji prvenstvo g ovome ima Česka, predzadnje je Primorje, a zadnja uvjek Dalmacija sa 126 kim. i to bez sveze! Ako promislimo da u državi dolazi na sva- kih 150 klm. površine | kim. željeznice, ta- dabi mi već do sada morali imati bar 800 kim! G. 1908. u državi bio je tečaj čehova za 5 mili- jaruda i 213 milijuna kr. a od ovih Dalmacija je imala samo 18 mil kruna. Poprječno na glavu 80 kr. Sited nas sa 82 kr. b God. 1900. izvelo se iz monarhije 176,000.000 tr. cemti robe u vrijednosti od dvije milijarde i 10 milijuna, a uvelo se 10,560.000 met. centi u vrijed- nosti 1.736 milijona kruna. Glavni su izvozi drvlje za gradnju (194 mil.), šećer (184 mil), žito (130 mil), plem. rude (122 mil), životinje (112 mil), jaja (80 mil). — Dakle u izvoz ga Dalmacija ne ulazi, od toga ništa ne dobija, izuzev vino, i s toga zauzimlje zadnje mjesto. Ali za to je Dalmacija u prvim potrošačima, biva ne invagja skoro ništa, izuzev vino, a uvagja mnogo. taje se da nam je narod radin, ali bi se htje- 1o , da nije štedljiv. U poštar. štedionicama Dalma- cila zauzimlje peto mjesto, izmegju sviju pokrajina. Od 140 mil. kruna u državnoj zalihi, Dalmacija je pri štedila 3,886.000, ili 6 kr. i 8 para na glavu; & Donja “Aistrija, koja zauzimlje prvo mjesto, 12 kr. i 6 para sa glavu. Biva Dalmacija je sa svim siroma- štvom u štednji nadkrilila 9 pokrajina. To je dokaz naše vrijednosti. Ali i kad hoćemo da se naobrazimo i još bolje spremimo za životnu borbu — ne daje nam se mogu- čaosti ni zgode za to. Eto dokaza: U Austriji imade trgovačkih škola 208. sa 23.295 učeniki ; a u Dalma- ciji ni jedna, dok imalo bi ih biti barem četiri, jer na svako 196.000 duša dolazi jedna. Sve pokrajine, i onih 7, koje imaju manji broj duša, imaju više trgovačkih škola; Koruška imade 7, Kranjska ima 6. A Dalmacija ništa. Obrtnih škola u Aastriji ima 1028, sa 138.012 učenika; a u Dalmaciji dvije sa 194 učenika, dočim moralo bi biti dvadesetičejtiri, jer na svako 95:000 duša dolazi jedna. Hrvatska bolje 'stoji, jer ih kona, da svi dosad spomenuti i ne spomenuti zakoni i propisi, što se odnose na poštu brzojav, i sve službene knjige i pouke koje se u istoj službi upotrebljavaju. te mini- Dalmaciji sada već starstveni Naredbeni:+ List budu i na hryat- skom jeziku. A mi što vidimo ? Mi na žalost vidimo, da, dok Uprava Pošta i Br- zojava raspolaže sa takovim osobljem i dok u Dalma ciji žive 0%, Nijemaca, okolo 3% tako zvanih Talija- naca i 97%. Hrvata, ona izdaje, počevši sa službenim knjigama i poukama, koje služe toli za hrvatske stran- ke, koli za poštarsko-brzojavne Urede; kao Imenik svih brzojavnih Ureda izdat u Berni i onaj poštarskih i br- zojavnih Uredi izdat u Beču; knjižice o dolasku i po- lasku pošta. vlak.va i parnih brodova; brzojavne cije- nike u obliku (formatu) knjige i one u obliku lista; cijenike listovne i vozne pošte; ministarstveni Nared- beni List; pa sve do zakona, službenih knjig i pouka, koje služe poštarsko-brzojavnim Uredima. kao ručnu knjigu o izvršujućoj poštarskoj službi u Austriji od I. Bartl-a; pouka za postiljone (kočijaše) ; za listonoše ; za konduktore; za nadglednike brzojavnih žica; Službeni Red za državne činovnike i poslužnike; te svu silu u dosadašnjim poglavljima spomenutih i ne spomenutih zakona. službenih knjiga i pouka, samo na njemač- kom i na talijanskom jeziku, ili pak samo na njemačkom, ili samo na talijanskom, kao da smo u Germaniji ili u Italiji, a ne u hrvatskoj Dal- maciji! Ele za 0% Njemaca sve njemački, za jedva okolo 3% tako zvanih Talijanaca sve talijanski, a za preko 97%, Hrvata ništa hrvatski!!! Gosparu Pattay, je li Vam poznato, da je ,justi- tia regnorum fundamentuw“ ? Pi još su italo germanska gospoda na poštarskom Olimpu u Zadru toliko smioni, da reku, da oni ne ta- lijanče i ne švapčare, i da su pravedni i nepristrani prama Hrvatima i da im je savjest čista glede hrvatskog jezika ! Hoće se, mislim, biti nešto više nego smioniu! XLIX. Mi pitamo sada tu mudru italo-germansku gospo- ču na poštarskom Olimpu u Zadru, je li moguće vršiti tačno i redovito službu polag propisi, sastavljenih na jeziku, koji jezik oni. te imadu vršit te propise, ne razumiju ? Mi pitamo tu mudru gospodu, bi li oni, koji su grijali više godina školske klupe, a svakako više od jednog listonoše ili kočijaša (od kojih oni to zahtije- vaju), mogli vršiti povjerenu im službu po zakonima, naredbama i propisima, sastavljenim ua jeziku, koji oni ne razumiju? Mi pitamo, koji starješina, pri zdravoj pameti može zahtijevati, da mu potčinjeno osoblje vrši službu po propisima i uputama, sastavljenim na jeziku, u kojem ti potčinjenici ne znaduni pisnuti? Mi pitamo, koja zdrava pamet, koji starješina mo- že da još tako daleko pogje, da ćak radi toga kazni potčinjenika ? Mi pitamo, koja bi Vlast trpila, da njezini po.- činjenici kidaju od ust4 gladne dječice svoje krvavo stečeni zalogaj, da uzmognu imati prevode službenih čno povjerenu im zlužbu, da mogu kročiti bar korak naprijed u i tako nevoljnoj karijeri ? Mi pitamo, koja bi Vlast trpila, da njezini potči- njenici u interesu službe čine o svom trošku, uz i tako kukavnu platu, ono što bita Vlast, u inte- resu povjerene joj službe i ovih nevoljnika, morala činit? Mi pitamo, je li sve ovo ili nije zulum ? Mi pitamo, kako je u opće moguće, da se što ovakova i dogodi u XX. vijeku, u ustavnoj evropejskoj | državi, a kamo li da se, eto, godini i godina trpi ? Nigdje što takova nije moguće. nikakav starješi ne bi to zahtijevao i nikakova Vlast n2 bi sve to tr- pila, nit bi sve to bilo moguće u ikakovoj ustavnoj evropskoj zemlji u XX. vijeku. ali :ve je to moguće i sve se to trpi na poštarskom Olimpu u Zadru u zemlji iznimaka, tužnoj i nevoljnoj našoj Dalmaciji. (Slijedi) Dubrovčanin. Iz novina. O kolonizaciji. U posljednjem (7 i 8) broju . Hrvatske Mišli“, napisao je dr. Milan Krištof važan članak pod ovim na- slovom, te držimo da će biti od koristi, ako iz toga članka iz vadimo glavnija miesta : Ne mislimo govoriti ovgje o iseljivanju naših ljudi u Ameriku niti o deseljivanju tugjinaca u našu ra- vnu Slavoniju već o unutrašnjoj kolonizaciji. Što je prirodnije, nego pomisao, da u te krajeve naselimo onaj naš domaći živalj, što iz drugih krajeva bježi u daleku Ameriku? Ta je misao još intenzivnija, kad se sjetimo, da su ovi posljednji krajevi svojom gospodarskom produkcijom u pra- vilu pasivni te uvažaju živež, dok su prvi aktivni. Tek u novije vrijeme upozorena je naša javnost na to, kako zemljišni posjed sve više prelazi n tugje ruke. A ipak bi ovako malen narod, koji je k tome još u tako očajnoj defenzivi, morao da vodi ra- čune o svakom svom čovjeku i o svakom pedlju zemljišta. Najobičnije sele se i tugjinci i naši Hrvati k nama ili i ugarski Srbi u Srijem pojedince i slučajno. Kad su se jedna ili dvije obitelji već mastanile, javljaju one svojoj rodbini, kad je gdje dslnje koje zemljište na prodaju i tako ide redom dalje. Drugi je način prelaza zemljišta u tugje roke već ta- kozvana konvencija, t. j. ugovor, što ga sklopi koji bezdjetni starosjedioc s kojim poznatim mu doseljenikom, po kojem mu prvi prepušta vlasništvo svoga posjeda pod uvjetom, da ga ovaj prehrani do smrti. I ovim načinom može doći do zemljišta sa- mo došljak, koji se već dulje nalazi u svom novom boravištu, te ga onaj starosjedioc poznaje kao dobrog gospodara i pošte- nog čovjeka. Tim načinom kao i priženjivanjem prelazi silesija naših zemljišta u švapske ruke. Dalnji način kolonizacije jest kolonizacija, što ju prova- gjaju pojedina velika vlastelinstva. Nu kako ta vlastelinstva pa- ze u pravilu samo na svoje interese, — a u interesu je vlaste- linstva, da se ti ljudi ne pomognu suviše, jer inače nema vla- stelinstvo težaka i služinčadi, za čim je zapravo išlo, — razu- mije se, da ni ova forma kolonizacije nije zgodna. U praksi još je najvažnije ono slučajno i neregulirano naseljivanje. Najveća mu je mana u tom, što je slučajno i neregulisano. Kad bi se tu uveo sistem, te našao posrednik, koji bi ovakim iseljenicima olakšao prodaju njihovog zemljišta, te posredovao kod kupovanja novog zemljišta, moglo bi se ono i u grupama te svrsi shodnije izvesti, no danas. Za ovakovog posrednika nije apsolutno ni po- jedinac ni kakovo obično tečevno društvo, jer oni rade prvo s ve- ćim dobitkom, a drugo, ovakovo bi posredovanje biio spojeno s većim troškom, te bi tim uspjeh postao vrlo sumnjivim, Za ovaki posao najzgodnije bi bila već postojeća organizacija, koja ima već svoje poslovne veze po čitavoj Hrvatskoj. Evo dakle u kratko ova načela : Držim, da je prvi i naj- važniji uvjet za trajni uspjeh kolonizacije, da je narod, otkuda kolonizujemo, m oralno zdraviji no onaj, gdje se je naselio. Ta pozasta je činjenica, da nam danas ne bi trebalo nijedan naš kraj napučiti, kad ongje domaće žene ne bi bile u većini i svojom krivnjom — merotkinje. Razlog ovoj neplodnosti žena leži u prvom redu u njihovoj moralnoj iskvarenosti. Kada dakle pi novi kolonizacijoni živalj ne bi bio moralniji, nastao bi tim swmo prolazni prirast pučanstva Čim ovi bezdjetni naseljevici ostare, nastala bi opet pogibao, da će njihov posjed tvz konven- zacijom — t. j. ugovorom, da ih sukontrahent do smrti prehra- ni, prijeći u tugje ruke. Drugi je uvjet za uspješnu kolonizaciju, da kolonizacijoni materijal stoji bar na istom kulturnom stepenu, na kojem se nalazi i narod, megju koji se naseljuje. Gdje toga uvjeta nema, ne samo da ne će došljaci bolje napredovati od starih autohtonih stanovnika, već možebiti pi onako kao oni, Kako je n. pr. Zagorac bez sumnje marljiviji od Srijemca, opet sumnjam, bi li onu Srijemu, gdje primjerice sve ga strojevima radi, megju onim samosvjesnijim, ponosnijim, & rekao bih i napreduijim življem u opće napredovati mogao. Ni- je naime dovoljno htjeti, već treba i znati. Treći uvjet za sretno provedenje kolonizacije jest, da bu- de zemljište u kraju, odakle se kolonizuje, skuplje, no ona ze- mljišta, kuda jo kolonizacija navrnula. Nevolja i potreba u pas je danas u opće najjači pokretač sa svaki napredak. Ona je po- spješila iseljivanje, ali upravo ona bi najviše potpomogla regu- lisanu kolonizaciju, koja bi našoj hrvatskoj domovini sačuvala kultarno-narodnu i ekonomsku snagu, koja je danas većinom za Hrvatsku izgubljena. S relativnom napučenoštu i višom kulturom u pajužem je savezu i četvrti kolonizacijoni uvjet, da naime kolniste budu ba- rem tako marljivi i žilavi, kako je narod, megju koji se je naselio, ako ne i marljivi. Veća napučenost kraja, otkuda se kolonizuje, nije nipošto nuždan uvjet, ali je obično spojena s većom kulturom i višim moralom. Peti uvjet za sretnu provedbu kolonizacije jest, da kli- matski odnošaji obiju krajeva ne budu baš suviše različiti, i da novi zavičaj ne bude baš apsolutno nezdrav spram staroga. Da ova raznolikost u klimi ipak nije bezuvjetna zaprjeka, dokazuju mnogi primjeri, gdje su na pr. Ličani svoju zdravu Liku osta- vili i naseli se u nezdravim krajevima Slavonije. Šesti uvjet, da se došljaci ne vrate opet natrag u svoj stari zavičaj, jest, da se selo u grupama, & ne pojedince. On je naime ipak došljak, a domaći ga promatraju nekim nepovjere- njem, a često i zavišću, Dok te asimiluje novim prilikama i no- vim ljudima, otjerat će ga razne smetnje i zaprjeke i čeznuće za zavičajem opet natrag. Razumije se, da je daljni kolonizacijoni uvjet, da narod, kuda se seliš, nije suviše zloban, opak i kradljiv, jer će u tom slučaju ne samo pojedinac već i oveća grupa teško ustrajati, osobitp kad državna uprava malo ili ništa ne vrijedi. Kako da se kolonizacija provagja ? Kako u nas država, a ni pojedine od države privilegova- pe banke i zavodi za ovake ,trice“, kao što je kolonizacija, ne- maju smisla ni volje, preostsje nam samo naša uzdani- ca — Hrvatska poljodjelska banka. Ona, osnovane š tolikom na- dama i čežnjama, zadovoljit će svom velikom pozivu, ako i ko- lonizacijono pitanje preuzme u svoje ruke. Poljodjelska će banka po svojim sadrugama lasno sasnati za svako zemljište, a po gotovo za svaki veći kompleks, što se prodaje, ona će lasno naći prema spomenutim načelima sgodni kolonizacijoni materijal, posredovat će zajmom kod prodaje nje- lonisacijonog zemljišta govog starog posjeda i kod kupovanja ko bez dobitka, ali i bex gubitka. Ovako ,Hrv. Misno“, Ali o ovom bi pitanju morali i mi u Dalmaciji mnogo misliti. Za danas upozorujemo na člansk dr. Smodlake o narodnoj i, koja bi se imala baviti i pošlovima unutarnje kolonizacije. Eto tu puca pred nama lijepa perapektiva — javnoga | rada izmegju hrv, polj. banke i pred- Dalmaciji. Dapače se kolonizacijona akcija . . Sedmični pregled. Smrt Paps duboko se je kosnula cijeloga svijeta i ako je bilo za predvigjati. da starac neće moći već dugo živjeti. Cio svijet — i ne samo katolički — pri- mio je vijest o snrti dubokom žalošću i sve novine — i one protivne crkvi — pišu o veličini Lava XIII. u pravo s udivljenjem, Vladari redom poslaše brzojavue sažalnice u Vatikan. Prvi brzojav je poslao iz Išla naš vladar. Englezki kralj je na vijest o papinoj smrti pre- kinuo sve svečanosti na svom putu u Irskoj. Na dnevnom je redu sada pitanje o uasljedniku. 'Teško je što i približno vjerojatna reći. Spominje se uprav sijaset kandidata Tri države imadu «od starine pravo veta kod izbora nepoćudnoga im kandidata — ali ovoga puta neće se miješati u izbor, jer takav upliv ne bi trpio ni današnji konklave, Megjutim se agitira potajno i prije konklava. Kao kandidat se spominjao mnogo Rampolla, ali njega kao prijatelja Slavena opet ne vole druge vlasti. Vanutellia bi htjela Austrija, ali ovaj je prijatelj Slavena, pa ga ne vole Magiari. Još se ističe cijela četa kandidata, megju njima Oreglia (komornik i najstariji kardinal) i Gotti. Spominje se u novije dobu i to, da će se izabrati po svoj prilici ko- jega nepolitičkoga kardinala. Napokon so ističu i Svam pa, čovjek posve crkven, te Agliardi diplomata. Megju- tim svako je kombinovanje preuranjeno. Obredi nakon papine smrti. Dvadeset i četiri sala poslije papine smrti bilo je njegovo truplo balzamova- no. Truplo je obučeno u domaću papinu odoru, te je položeno na posebnu postelju, kojoj imade pristup op- ćinstvo. Drugo jutro se sabraše kardinali sa svećen- stvom crkve sv. Petra i blagosoviše truplo. Po tom ga je nosilo osam svećenika u pratnji kardinala, ostalog svećenstva. plemićke garde i švicarske garde u crkvu sv. Petra, Tu se ovršiše mrtvački obredi, a onda se truplo postavilo u kapelu presv. Sakramenta. Tu leži truplo zastorom pokrito, samo noge se vide. Vjernici koji dolaze škropiti sv. vodom mrtvo tijelo, ljube ga u n ge. Na večer trećega dana kardinali se opet skupiše u toj kapeli i uz pjevanje ,miserere“ prisustvovaše pre- nosu trupla u suprotnu kornu kapelu. Tu stoji lies iz čempresova drva, koji vikar crkve sv. Petra blagoslovi kao zadnje prebivalište papinih zemnih ostanaka. Kod nogu stoji mošnja iz baršuna, a u njoj se nalaze još tri mošnjice od iste boje. U prvoj imade toliko cekina, u drugoj srebrnjaka. a u trećoj bakrenoga novca, ko- liko je godina sv. Otac vladao kao papa. Napokon dva papina službenika pokriju truplo crvenim svilenim pla- štom i onda se lies zatvori i čavlima zabije. Lies iz čempresa stavi se u veći lies, na kome je urezano ime papino, broj godina vladanja, te dan i godina njegove smrti. Na to kamerlengo sv. Crkve i papin komornik zapečate lijes. I ovaj se lijes stavi u treći, još veći, i tu ostane truplo tako dugo, dok se ne priredi grobnica. Za dusu pokojnoga pape odregjene su devetdnev- ne molitve, koje počimlju treći dan poslije smrti. U kornoj kapeli čita svaki dan po jedan kardinal zadu- šnice, dok se svi ne obredaju. Sred kapele stoji mr- tvački odar, koji tu ostaje do sedmoga dana. Onda je već postavljen u crkvi sv. Petra veliki i prekrasni ka- tafalk. Tu se onda vrše mrtvački obredi za pokojno- ga papu Prvi se dan čita u crkvi sv. Petra ,200. za- dušnica, a druge po 100. Deveti dan imade držati po- smrtni govor onaj kardinal, koga kolegij za to odre: di. Napokon se sa svečanom absolucijom dovrše mr- tvački obredi. U Ugarskoj je položaj nepromijenjen. Khuen čeka i ne miče se s mjesta, opozicija obstruira i čitavi rad zapinje. Liberalna stranka ne podupire ni iz daleka s oduševljenjem Khuena, te se već sada agitira za novo ministarstvo. — Wekerle bi bio novi muž! Khuen me- gjutim šuti i pokušava se po malo groziti — ali onda, kad navale na njega žešće — ispričava se, da su ga zlo razumjeli. Svaki čas natucaju njegovi ljudi, da ima neke ,posebne punomoći“ (tako je on i u Hrvatsku donosio svaki čas neke ,punomoći“). Šta bi' to značilo nije teško razumjeti. Značilo bi to — raspust parla- menta i nove izbore. Ali — u ex lexu — nemogući su novi izbori, jer je to protnustavno i magjarski veliki žu - pani nisu hrvatski predstojnici, pa naprosto nebi htjeli provesti izbore. Za to će trebati da Khuen — bilo uz koju cijenu =- dobije od opozicije budget — pa da istom onda raspusti sabor. Teško je znati što bi se on- da dogodilo, ali pronose se glasovi sa raznih strana, da je jedino riješenje iz krize —- učiniti posve čiste i slobodne izbore i — pustiti u sabor ugarske na: rodnosti. Kad bi došlo u sabor 25-80 Rumunja, 16-20 Sasa, 10 15 Slovaka i 10-15 Srba, te ugarskih Hrvata, onda bi ovo 70-80 narodnosnih zastupnika posvema promjenilo situaciju. Magjari bi imali sada sa riješa vat! narodnosna pitanja i baviti se svojim unutarnjiu. narodnosnim sporovima -- i tako bi bila njihova moć pruma Atštriji u velike oslabljena. Značajno je, da ove kombinacije dolaze baš sa Austrijske strane. Ne- koje novine računaju još i sa 40 Hrvata u Pešti — ali mi ne računamo, Da su ti zastupnici bili i malo Hrvati i Slaveni, te političari, mogli bi bili već do sada preuzeti vodstvo ugarskih narodnosti i oslabiti Magjarsku silovitost — ojačav time položaj Hrvatske i stekav joj u samoj ugarskoj saveznika. Ovako mi nećemo dobiti ništa, ili ćemo dobiti mrvice i te tek — milošću Beča. Kriza u Austriji na oko je otklonjena, ali traje i dalje. Nije se radilo o osobi Koerbera, nije se radilo o tom hoće li on ostati ili otići, nego se radilo i radi se u prvom redu o tom, kako da se izagje iz današnje unutarnje preteške situacije. D-r Režek je otišao — sli to je još pogoršalo položaj. Pogovara %e doduše već 0 tom, da li će se mjesto popuniti i ko bi imao doći mi mjesto Režeka, Već se spominju i dva imena i to ime prof. ekonomije Brafa i Dr. Galla. Prvi je izraziti sta- ročeh, zet pokojnoga Riegera i jedan od prvih ekonom- skih kapaciteta na češkoj praškoj universi, a drugi je rea ista Obojica dakle nemaju pravoga dodira sa mla- knjiga, koje pretpostavljena isu Vlast izdaje za njih na i *- biti četiri; a r7 jeziku, koj oni ne razumiju; a to da mogu vršiti ta- zanio ZLE dočesima. Za to se govori i o tom da bi češkim mini-