MWERA nn

 

|

EEL AV LIT

 

 

o

se provede potpuno jedinstvo
hrvatskih stranaka. Iastva. bo | prijeka potreba i pri-
. Glavno je, da sloga dovede do

i
i

bude li te dobre volje —

 

nisu uzgojeni u svagji, i koji
a više u budućnost gle-

 

Kako doznajemo sprema se za skoro vrijeme pot-
puna fuzija izmegju narodnjaka i pravaša. Radi se na
tom, da to bude gotovo, čim prije tako, da se u saboru
povede što jedinstvenija akcija. Nova ova stranačka
tvorba ići će u svojem aktuelnom programu u prvom
redu za pohrvaćenjem ureda, za ekonomskim podignu-
ćem zemlje, za izgradnjom prometnih sveza, a u poli-
tičkom programu za sjedinjenjem sa Hrvatskom. Nova
dakle stranka postaviti će se na stanovište aktuelne, i
realne politike u svrhu, da ojača narod za veće borbe.
Čista pako — biva Prodanova — stranka neće praviti
neprilika ovoj fuziji niti novoj tvorbi, nego će u prvom
redu za sada paziti na raspoloženje u narodu i ako
bude ono posvema proti ikakovom separatizmu — pre-
stati će kao posebna stranka raditi, a bude li dovoljno
elemenata, koji ne bi pristali uz novu tvorbu, ostati će
— bez obzira na to, hoće li u Banovini doći do fuzije
izmegju čistih i ,hrv. stranke prava“ ili ne, — radi-
kalno krilo. Ali ni tada se neće boriti sa novom stran-

kom niti joj u čem smetati, već jedino podržavati ra- | .

dikalniji smjer u narodu.

Ovoliko vam javljamo za sada. Pregovori se vode
i mi se nadamo, da će uz dobru volju, kako rekosmo,
i uz prijeku potrebu i ovo pitanje biti posve u duhu
sloge i uz geslo ,rad“, a u interesu hrvatstva riješeno
što prije i što skladnije“.

Donosimo oba ova dopisa i tvrdo se nadamo, da
će i u Banovini i u Dalmaciji poći narodnim ljudima
za rukom u konkretnim oblicima i organizovanom radu
podati narodu ono, što on sam želi i od čega po svom
nepokvarenom razumu i po nagonu, koji ga u borbi za
održanje i napredak vodi. Put kojim smo počeli ići
vodi tom cilju postepeno: najprije : obustava stra-
načkih bojeva, pa makar, kako kaže naš prvi do-
pisnik, i uz cijenu momentanoga zastoja, onda po-
mlagjivanje i osvježivanje. Eto prigode za natjecanje
megju  Banovinom i Dalmacijom! Tko će bolje i pri-
je dovršiti naravni i nužni proces nove evolucije u
našem političkom životu, tko će narodni život prije i
bolje ojačati, osvježiti, isčistiti i pomladiti !

Iz Banovine.
3 * Zagreb, 28/VII. 1908.

- Bojičević i Khuen. Upozorio sam već zadnji put
ma to, kako Pejačević nije donio sa sobom u Hrvatsku
nikakovih koncesija, kako je došao gotovo prazne torbe.
Zato i jesu njegovi govori tako monotoni, jedan dru-
=

 

gom jednaki. On bi bio doduše rado stupiti u Hrvatsku
navijesnik novoga života, bio bi rado da ga svi
Hrvati dočekaju u triumf i da mu budu zahvalni —
ali nije mu bilo dano. Pejačević je već od više godina
u srcu svome čeznuo za banskom stolicom — i sad
napokon, kad je bila zgoda da ju zasjedne — nije bog-
me htio da stavlja nemoguće uvjete. Ili, da budemo tač-
niji: ou je uvjete stavio i htio da donese puni koš
koncesija — ne iz patriotizma, nego da njegov nastup
bude imposantan i da ga narod slavi —, ali mu nijesu
dali, osobito Khuen nije htio da se Hrvatima popušta.
nije diplomata i političar kao Khuen,
pa samo da ga svi slave i da učini — epo-
hu! Slavičan je — i eto za to ga sada silno jedi, što
mu je Khuen prepriječio, da učini lijep nastupni efekat,
pa da dogje samo sa najoskudnijim mrvicama. Ali Khuen

poput elemenata u kemičkom spoju, nego se nekako
drže na okupu, poput smjese u

umor nakon kratkoga rada, odatle i neshvaćanje naro-
da niti svijeta. Niti smo potpuni zapadnjaci, niti smo
pravi narodni ljudi. Zato smo i u radu i životu diletanti.

Jeli onda čudo, da naša gospoda ne razumiju pu-
ka, a niti ovaj njih. Gdje nema uzajamnoga shvaćanja
nema ni djelotvorne ljubavi. Za to eto gospoda i ljube
samo onaj idealni ,narod“, onaj pojam. Čitavo naše
doba je sacijonnimom prožeto — pa za to smo i mi

AKAN 056 oh dosadanji na-
poka u ovoj formi — nije toliko naš, koliko
više tugji, od zapada poprimljen. A ono što je teoret-
ski naučeno — i ostaje teorijom.

Puk pako ima svoje tradicije, ima svoju zasebnu
kulturu, ali i tu po malo gubi, & oduzimlje mu ju po
malo i sama naša inteligencija. Ona nije znala na puč-
ku tradiciju nadovezati i izgraditi ju prema novim po-
trebama. U nas je vladala parola: presaditi nama sve
je dobra u svijetu. I tako smo postali neki dosta

vi botanički vrt — a ne produktivno gospodar-
stveno imanje. Vrt je luksus, pa tako i mnogi naši lju-
smatraju čitav ozbiljni rad luksusom. Za to i vidimo,
kao djak upija u sebe sve kulturne upli-

i interesuje se za sve — a kasnije kad postane
ne ništa

age
ih
%

iu EN Dia > vo

je znao zašto ne smije dati koncesija: prvo i prvo da
se osveti Hrvatima, a drugo, da pred svijetom ne izbije
na javu razlika izmegju njegove i nove ere. I tako je

+ | Pejačević morao odmah osjetiti da je Khuen ,nadban“.

a on tek njegov pokorni sluga. To se opazilo i u dva

, | druga slučaja.

Pojačević | oporba. Pejačević je odmah u

"| kanio u istinu promjenit. pravac u dotadanjoj službenoj

politici. Ponajprije se je htio izmiriti sa opozicijom,
osobito sa umjerenijim elementima, te ih htio dapače
primiti i u većinu i u vlađu. Već je bilo javljeno, da
je bio ponudio jednu stolicu d.ru Vrbaniću i d.ru Ba-
njavčiću. Opozicijonalci su se skeptički održali i odbili
ponudu, dok ne dobiju garancija, da će biti poštivani
narodni i politički njihovi principi. Opozicija je dapače
u opće prama Pejačeviću postala bila vrlo snosljiva i
ne prejudicirala ničim. Čekala je, da vidi. I dobro je
učinila. Čim je Khuen čuo što kani Pejačević, s mjesta
je komandirao, da se s opozicijom. a napose sa starim
obzorašima ne smije nikada sprijateljiti. Khuen se i tu
htio osvećivati, pa je — kako Vam mogu pouzdano
javiti — prisilio Pejačevića, da u svoj govor umetne
preko volje stavku ,da je narodna (magjaronska) stran-
ka pećina na kojoj će on zidati“, te da još više preko
volje izjavi. da je slavni razvoj vladine stranke počeo
onim danom, kad su iz nje istupili obzoraši. Pejačević
nije imao baš nikakovoga povoda da to reče — ali
Khuen je htio, jer Khuen mrzi obzoraše više nego iko-
ga. Kako će uz ove prilike moći Pejačević da povede
zdravu politiku i da čuva čistoću nagodbe it.d. — to je
teško za predvidjeti.

Khuen šef ,Narodnih Novina“, Ali ova je naj
ljepša: Od kad je Pejačević nastupio vladu, neprestano
govori o poštenoj upravi. Uprava je postala krilata ri-
ječ. To je i razumljivo: ova barem spada u njegov dje-
lokrug i — mislio si je, — tu neće Khuen moći ništa.
Ali — pokazalo se da nije tako. Kad je Krajčović poz-
dravio Pejačevića, ovaj je u odgovoru rekao i ovu izre
ku: ,Kada u jednoj zemlji buknu u bilo kojem kraju
nemiri, to je uvijek zaak, da uprava ništa ne vrijedi“.
Ovo je bio najveći ,nos“ dan Krajčoviću, a i Khuenu.
Ali Krajčović se obratio Tomašiću, a ovaj opet prija-
vio stvar Khuenu. A znate, što je ovaj učinio? Khuen,
kao ugarski ministar presjednik je zapovjedio, da se
dotična izreka ne smije u službenom listu objelodaniti.
A tako je i bilo. Teklić došao u tiskaru i u zadnji čas
bi ispušteno ono mjesto. Eto — tako zapovjeda Khuen,
a kako je ,jak“ novi ban.

Šumanovićev nastup. Konačno je dakle i službeno
javljeno imenovanje Šumanović-a za podbana, te je on
i preuzeo upravu svoga odjela. Krajčović se je vrlo
sentimentalno oprostio, a Šumanović vrlo dostojanstveno
preporučio. Bio je hladan i ozbiljan, nije mnogo govo-
rio, ali ono što je rekao bilo je — vrlo lojalno. Eto
njegovih riječi:

»Za sve zajedno i svakog pojedince postoji u iz-
vršavanju previšnje službe samo dužnost i ništa
više nego dužnost. Vlast nije naša, nego onih
faktora, u čije ju ime izvršavamo-i radi kojih shid'ov
dje postavljeni. Zato će nam, poštovana gospodo sudru-
govi, biti zakon jedini i izvor, ishodište i
uporište, a pravilna spoznaja dužnosti stal-
na podloga našega rada. Loyalnost i vjernost
prema kralju i gospodaru, poslušnost prema starijim,
privrženost i ljubav prama otačbini i narodu bit će nam
najsigurnije vodilje u izvršavanju previšnje službe na
korist otačbine i naroda, (Živio!) — naroda, iz kojega
smo nikli i koji ima pravo od nas zahtijevati i išćeki-
vati, da svuda, na svakom mjestu. u svakom zvanju i
položaju budemo i ostanemo njegovi dobri i čestiti sinovi.
Tako radeći zadovoljit ćemo najbolje svojoj sa-
vjesti, onom unutrašnjem našemu bivstvu, po kome se
mjeri vrijednost moralna čovjeka. Tako radeći bit ćemo
dostojni milosti na*ega kralja i gospodara, koji u svom
uzvišenom i plemenitom nastojanju ide samo za srećom
svojih naroda, zadužit ćemo otačbinu i narod, a steći
ćemo i očuvati povjerenje svijetloga bana i odgovorit
ćemo najbolje njegovi intencijama dobre i poštene
uprave.

Uprava je poštena onda, kad je osnovana na sa-
vjestnom izvršavanju zakonite dužnosti, a dobra je on-
da, kada se ravna prema pravim i stvarnim potrebama
naroda i kada se vodi sa privrženošću i ljubavlju pre-
ma onima, koji su joj povjereni“.

I tako je ta ,poštena uprava“ postala krilata ri-
ječ, te se čini po svim tim govorima, da je do sada
bila uprava vrlo loša i nepoštena. Kako se to sve doi-
ma Khuena? U ostalom idemo da vidimo, jeli će pre-
vladati u upravi slijepa poslušnost ili — poštenje i vr-
šenje zakona!

Stari okvir i nova slika, Ovih dana se je zbio je-
dan slučaj. koji krasno karakterizuje situaciju. Eto o
čem se radi. ,Nar. Nov.“ doniješe komunique, da je
novi ban povjerio isključivo pravo reprodukcije svoje
slike društvu umjetnosti. Tu se ujedno navode tvrtke,
koje imadu jedine pravo prodavati te slike, Megju tim
tv tkama nema dosadanje vladine dobavljačice knjižare
L, Hartmana. Ova je za to odmah razaslala na s'e
urede dopisnicu, koja glasi ovako :

»Uljudno Vam javljamo, da smo priredih krasnu
sliku u bakrorezu preuzvišenoga gospodina d.ra grofa
Teodora Pejascevicha, bana kraljevine Hrvatske.
Slavonije i Dalmacije. Slika će biti iste veličine kao

bana, tako, da će se okvir moći u
potrebiti za ovu novu sliku“;

Krasna ironija sudbine. Knjižara L. Hartmans do-
bro je shvatila situaciju: okvir staroga bana ostaje
isti — samo dolazi nova slika unutra! 1 u istinu će
biti tako. Novi ban i — ništa vise!

Nepousdanica. Izbornici kotara Biškupec poslali
su svome zastupniku, magjaronu grofu M. Bombellesu,
| vlastelinu u Vinici, nepouzdanicu, sastavljenu 7. srpnja

"o. g. u kojoj traže, da položi mandat, Nepouzdanicu je

potpisalo 111 izbornika, dakle apsolutna većina. Dne

15. 0. m. poslana je nepouzdanica uz popratno pismo i| biti
" [| amoljen grof Bombelles, da se do 20 o. mj. izjavi, jer
da će inače

 

nepouzdanica biti objelodanjena.
se nije izjavio i sada novine objelodanjuju nepousda

 

KI

nicu u cijelosti. Eto — i tako se počimaju klimati ma-
gjaronski katovi, a valjda će se pomalo i prazniti.
Pouzdanice. Dočim se magjaronima izdaju nepouz-
danice, ,Hrv. Pravo“ priopćuje pouzdanice što ih pri-
ma g. Kumičić. Kad se naime otstupom Halpera
praznio kotar zlatarski, kandidirala je oporba (t. j. sre-

u | dišnji odbor) Kumičića, ,Novi List“ je tu kandidaturu

napao. Izbornici su proglasili drugoga kandidata. A gle
— sada stižu pouzdanice Kumičiću — iz Zadra, Sla-
vonije, Senja it.d.! Dakle se opet vraćamo na onu sta-
ru metodu — izjava i pouzdanica! Kao da nema dru-
goga posla, kao da to nije smiješno. Bolje bi bilo, da
gospoda idu u neosvojene magjaronske kotare, pa da
sruše magjaronske zastupnike — a mne da paradiraju
sa ovim efemernim izjavama!

Optužnica protiv gg. Stjepana Radića i Josipa
Pasarića. U subotu primili su g. Stjepan Radić, koji
se preko tri mjeseca nalazi u istražnom zatvoru, i g.
Josip Pasarić, zajedničku optužnicu kr. drž. odvjet-
ništva, koje ih tuži radi zločinstva smetanja javnog mi-
ra po $. 65. i prestupka bunjenja, odnosno zločinstva
po $. 76. i 98. k. z. Optuženici odrekli su se prava
prigovora proti optužnici i zatražili što skoriji raspis
glavne rasprave.

Lav XIII.

Pogreb pape Leona XIII U subotu po podu za-
tvorena je vatikanska bazilika za javni posjet. Bila je
crkva zatvorena, počelo se je s pripravama za svečani
obred pogreba. Mrtvo tijelo papino bilo je odnešeno u
sredinu kapele presvetog otajstva. Megjutim se je za-
počelo s nuždnim radnjama u kapeli ,del Coro“, na
mjestu, gdje će po običaju od starine biti papa privre-
meno sahranjen. Oko 5 sati poslije podne postavili su
se u crkvi sv. Petra papinski oružnici i plemićka gar-
da u dvoredove, da izkažu papi posljednju počast. i da
uzdrže red. Poštu je sve bilo u redu. otvorena su po-
krajna vrata sakristije crkve sv. Petra, pred kojima je
već čekalo na hiljade obćinstva. Za diplomatski sbor,
koji je pogrebu sudjelovao u gala odijelu, kao što i za
rimske patricije bile su uregjene u kapeli posebne tri-
bine. U 7 sati na večer bilo je već u crkvi na hiljade
općinstva, koje je stajalo u gustim redovima iza špa-
lira papinske garde. Crkva sv. Petra sva je sjala u mo-
ru električke rasvjete. Kardinali, koji su bili sakupljeni
u sbornoj kapeli, pošli su u procesiji u crkvu sv, Pe-
tra, praćeni od dostojanstvenika i švicarske garde, te
su se postavili s obje strane odra. Po tom je došao
stolni kaptol s penitencijarima na čelu, koji su nosili
goruće svijeće.

Dekan stolnog kaptola blagoslovio je mrtvo tijelo
papino. te zapjevao ,Miserere'. kog su pjevači nasta-
vili, po čem je povorka krenula iz kapele presvetog
Otajstva u srednju lagju crkve sv, Petra, okolo papin-
skog oltara u kapelu ,del Coro“, gdje su već čekali
diplomatski zbor i patriciji. Tu se je povorka zausta-
vila, a papino mrtvo tijelo postavljeno je u sredini
kapele licem spram oltara. Željezna ograda, iza koje
su se postavila razna društva, zatvorila se je, Kad su
pjevači svršili žalobni pjev, podijelio je dekan kaptola
papi odriješenje, škropeći mrtvo tijelo blagoslovljenom
vodom. Zat'm je uz sveobću tišinu pristupio major-
domus papin Msgr. Cagiano de Azevedo k mrtvom tije-
la. te papino lice prekrio bijelom koprenom, a prefekt
za obrede msgr. Riggi prekrio je mrtvo tijelo s crvenim
svilenim pokrivačem. Sada su plemićki gardisti digli
mrtvo tijelo s odra i položili ga u lijes od cipresovog
drveta. Prije nego li je lies bio zatvoren, pristupili su
grof Pecci, princ Rospigliosi, kao i zapovjednici švicar-
ske garde, te su papi poljubili nogu.

Uz plač i glasnu molitvu zatvoren je tada lies i
i zapečaćen pečatom kardinala camerlenga, kardinala
Rampolle nadsvećenika bazilike i papinskog majordo-
musa. Ovaj lies je položen u olovan lies. koji je herme-
tički zaliven i na koji su udareni pečati, a po tom je
postavljen i ovaj u treći lijes od brijestova drveta, na
kojem je naslikan grb Leona XIII.

Pošto su još posljednji put blagoslovljeni smrtni
ostatci krenula je povorka na desno u kapelu, gdje se
pape privremeno sahranjuju. Lijes je položen u jedno-
stavnu udubinu, nad kojom se vidi papinska tiara. Smrt-
ni ostatci papini ostat će sahranjeni u ovoj kapeli tako
dugo, dok bude gotov papin spomenik, koji će se po-
ložiti na mjestu, koje je papa oporučno odredio za svoj
grob (u lateranskoj crkvi sv. Ivana). Kad su pjevači
zapjevali psalam: ,Benedictus Dominus Deus Israel“,
dignut je lijes posebnim strojem, te je spušten u grob.

* *

 

z

Budući konklave sastaje se u petak na večer, s
prvo glasovanje obavit će se 1, kolovoza prije podne
u sikstinskoj kapeli. Do sada su stigli u Rim, izuzev
desetak njih, svi kardinali, ali se nadaju, da će osim
australskog kardinala Morana i oboljelog palermitan-
skog nadbiskupa Celesie stići svi stožernici k izboru
novoga pape. Sve dosadašnje vjesti slažu se u tom, da
će konklav raditi u najvećoj slobodi i bez ikakvog upli-
vanja vlasti. Držanje talijanske vlade odobrava se sve-
strano. Već njezine odredbe glede uzdržanja mira i re-
da bile su pune takta, te su se uklanjale i najmanjoj
sumnji, da bi se vlada htjela mješati u vatikanske po-
slove. I tok dosadašnjih kongregacionalnih sjednica do-
kazuje protivno od onoga, što se je do sada očekivalo.
Sjednice teku mirno i složno, pa ako i postoje oprečne
struje glede nekih pitanja, sigurno one nijesu tako ve-
like, kako ih neki listovi crtaju.

Kao kandidati za papinsku tiaru i danas se spo-
minju u prvom redu: Rampolla, Gotti, Vannu-
telli i Oreglia. Ako ni jedan od njih ne bi mogao
dobiti nuždne većine od dvije trećine MEN SV drži se,
da bi mogao postati papom koji kompromisni kandidat,
dakle od prilike Di Pietro ili Sarto, Drugi opet

a takav bi mogao rejrezentirati samo star čovjek po-
put Capecelatra. Vrlo je vjerojatno, da će konklav
kratkotrajan i da će tri dana biti dovoljna za izbor.

 

to navodimo po skupinama: Talijana imade 89 od tih

is. | Casali del Drago,

drže, da bi moglo za sada doći do prelaznog sistema, | teresi

Kardinalski sabor, Od obćeg je interesa u ovaj čas | čivanje
Bombelles| znati, koji su muževi danas u svetom izboru, pa ih za

 

v

stoluju u Rimu kao kardinali L'skupi subirbicali:,.

glia, Serafin Vannuteli, Mocenvi,

Vannutelli i di Pietro; kao kardinali kurije : kar«

|svećenici: Rampolla, Sattoli, Gotti, Ferrata
Respighi.

 
  

pari, Sanminiatelli; Landi a .
Plerotti, Cavagnis, Della Volpe,
viehioni, ukupno 25. Izvan Rima su kardinali : a
Celesia, Capecelatro, Sarto, Svampa, Ferrari, Manara,
Priseo, P Francica-Nava, Richelmy, hi,
Me. Taliani i Ajuti. Ukupno 14. Francusa ijnade

: Langenieux, Richard, Perraud, Legot, Coullić, La-
bowrs i Mathieu. Španjolaca imade 5: Sancha Ča&dnas.
Herrera, Vives i Herrero. Austrijanaca imade 4. a od
njih su 3 Niemea i 1 Poljak: Gruscha. nadbiskup u
Beču; Skrbensky, nadbiskup u Pragu; Pužyna u Kra-
kovu i K:tsehthaler, nadbiskup u Solnogradu. Nijemaca
imade 3 kao i godine 1878: Kopp. Steinhuber i Fi-
seher. Ostali su kardinali: Portugiz Netto, Australac
Moran, Amerikanac Gibbons, Irac Logue, Belžanin Go-
osens i Magjar Vaszarj.

Po svojoj dobi redaju se kardinali ovako: Celegia
(rogjen 1814), Richard (1819), grjao (1820), ez
i Mocenni (1828), Capecelatro

Steirihuber (1825), Nocella i Goosens E Der-
raud, di Pietro i Oreglia (1828), Coullić i Mannara
(1829), Moran (1830), Lecot (1831), Vaszary, Aglisrdi,
Katschthaler i Fischer (1882), Cretoni (1883), Gotti,
Gibbons, Casanas i S. Vanutelli (1834), Sarto i Herre:
ra (1835), Pierotti, Tripepi, Segna, Prisco; V. Vannu-
telli i Cavichioni (1836), Kopp (1837), Casali, del Dra-
go, Boschi, Taliani i Sancha (1838), Mathieu, Fischer,
Satolli i Gennari (1839), Sanminiatelli i Logue (1840),
Cavagnis, Netto, Casseta i Labonrć (1841), Bacillieri i
Pužyna (1842), Rampolla i Respighi (1843), Della Vol-
pe (1844). Portanova (1845), Francica-Nava (1846),
Ferrata (1847), Martinelli (1848), Ajuti (!849), Ferrari
i Richelmy (1850), Svampa (1851), Vives (1854), i Skr-
bensky (1863).

Nošto o papama. Do sada su sjedila na stolici sv.
Petra 263 Pape, od kojih je bilo 215 Talijana i 48 ino-
zemaca. i to: 13 Francuza, 10 Grka, 6 Siraca, 6 Nije-
maca, 3 Španjolca, 2 Dalmatinca, (Kajo od 283-96. i
Ivan IV. iz Solina. od 640-42.), 2 Afrikanca i po 1
Galilejac (sv. Petar), Epirac. Tračanin, Englez, Portu-
giz i Holandez. Potonji: Hadrijan VI, vladao je od
1522-3., te je bio posljednji inozemac na stolici sv, Petfa.

Svi Pape skupa nosili su do sada 81 ime, ima već
1000. godina da se nije pojavilo novo ime nego su svi
potlašnji izabrali koje od prvašnjih imena, Do sada je
vladalo: 23 Ivana, 16 Grgura, po 14 Klemenata i Be-
nedikata, po 18 Leona i Inocenca, 10 Stjepana, po 9
Pija i Bonifacija, po 8 Aleksandra i Urbana, 6 Ha-
drijana, po 5 Siksta, Celestina, Pavla Nikola i Martina.

Imenoyanja Lava XIII. Papa Lav XIII: imenovao
je za svog pontifikata 147 kardinala, a 146 mu je u
tom vremenu umrlo. On je ustrojio 2 patrijarhata, 13
metropolija, 140 biskupija, 2 opatije, 5 apostolskih de-
legacija, 50 apostolskih vikarijata, a 20 Meža po-
visio na nadbiskupije. i 14
U svemu je izdao 64 enciklike, priatao 18 svetaca,
110 blaženih i dozvolio 54 kulta mučenika.

 

Postalia.

L.

Je li ikakvo čudo dakle, ako poštarsko-brzojavni
brod u Dalmaciji ne plovi onako, kako bi mogao i mo-
rao ploviti ?

Je li ikakvo čudo, da su pri poštarsko-brzojavnim
uredima na dnevnom redu pogriješke -— makar poštar-
sko-brzojavna Uprava u Dalmaciji raspolaže s inteli-
gentnim, marljivim i požrtvovnim osobljem, kao malo
koja Uprava u Cislantaniji — i da su radi toga česte i
prečeste tužbe proti pošti i brzojavu, te da je službe-
na pisanija na Ravnateljstvu Pošta i Braojava u Zadru
dvaput veća, nego li je to kod kakovog drugog Ravna-
teljstva Pošta i Brzojava s istim djelokrugom ?

Je li ikakvo čudo, ako to inteligentno, marljivo i
požrtvovno osoblje (koje bi moglo biti prvo ili izmegju
prvih u kolu svojih kolega u Cislantaniji, da bi svi za:
koni i propisi, te se odnose na poštu i brzojav, bili na

go-

nama na Ministarstvu
kolegama van Dalmacije, kao niža stvorenja, kao sla-
bije sile ?

Je li ikakovo čudo, da su dalmatinski poštarsko-
brzojavni činovnici i poslužnici lišeni svake blagodati,
kojom su obasuti njihovi kolege van Dalmacije?

e ENA da su oni radi toga poniženi
i nezadovoljni

Je li odi čudo da nam za sve to silaze u Dal+
maciju tevtonska djeca, nalogom da ,prosvjetljuju“ na-
šu djecu na Pošti i przojavu, koja i kulturom i umom
i marljivošću daleko natkriljuje te tevlonske ,prosvje-
dlitelje* (Culturtriger-e) ?

Na sve to odgovor je veoma lak rt fiš Ne, nije
nikakovo čudo, ali je čudo čudesa, da
javna služba u Dalmaciji može u opće da opstoji, da
se miče, kad su zakoni, naredbe, propisi, pouke i sve
službene knjige na jezicima. koje poštarsko-brzojevno
osoblje ne razumije, ili pak slabo razumije; te mi ne
možemo, već da se divimo čestitim činovnicima i pe-
glužnicima pri našim  poštarsko brzojavnim Uređima.
kojima samo 1 jedino imamo zahvaliti, da poštarsko-
brzojavni brod u Dalmaciji, usprkos svemu, što sjesti:
sad naveli, ipak plovi,

LI.
S ovim, te dosad navedoh; mislim, da je odveć

poslužnika, a
jedini im cilj, da hrvatskom jeziku sa uvijek
zatvore vrata na pošti i brsojavu, jelinom d+

ni či Qui lililii a a 2