MWERA nn | EEL AV LIT o se provede potpuno jedinstvo hrvatskih stranaka. Iastva. bo | prijeka potreba i pri- . Glavno je, da sloga dovede do i i bude li te dobre volje — nisu uzgojeni u svagji, i koji a više u budućnost gle- Kako doznajemo sprema se za skoro vrijeme pot- puna fuzija izmegju narodnjaka i pravaša. Radi se na tom, da to bude gotovo, čim prije tako, da se u saboru povede što jedinstvenija akcija. Nova ova stranačka tvorba ići će u svojem aktuelnom programu u prvom redu za pohrvaćenjem ureda, za ekonomskim podignu- ćem zemlje, za izgradnjom prometnih sveza, a u poli- tičkom programu za sjedinjenjem sa Hrvatskom. Nova dakle stranka postaviti će se na stanovište aktuelne, i realne politike u svrhu, da ojača narod za veće borbe. Čista pako — biva Prodanova — stranka neće praviti neprilika ovoj fuziji niti novoj tvorbi, nego će u prvom redu za sada paziti na raspoloženje u narodu i ako bude ono posvema proti ikakovom separatizmu — pre- stati će kao posebna stranka raditi, a bude li dovoljno elemenata, koji ne bi pristali uz novu tvorbu, ostati će — bez obzira na to, hoće li u Banovini doći do fuzije izmegju čistih i ,hrv. stranke prava“ ili ne, — radi- kalno krilo. Ali ni tada se neće boriti sa novom stran- kom niti joj u čem smetati, već jedino podržavati ra- | . dikalniji smjer u narodu. Ovoliko vam javljamo za sada. Pregovori se vode i mi se nadamo, da će uz dobru volju, kako rekosmo, i uz prijeku potrebu i ovo pitanje biti posve u duhu sloge i uz geslo ,rad“, a u interesu hrvatstva riješeno što prije i što skladnije“. Donosimo oba ova dopisa i tvrdo se nadamo, da će i u Banovini i u Dalmaciji poći narodnim ljudima za rukom u konkretnim oblicima i organizovanom radu podati narodu ono, što on sam želi i od čega po svom nepokvarenom razumu i po nagonu, koji ga u borbi za održanje i napredak vodi. Put kojim smo počeli ići vodi tom cilju postepeno: najprije : obustava stra- načkih bojeva, pa makar, kako kaže naš prvi do- pisnik, i uz cijenu momentanoga zastoja, onda po- mlagjivanje i osvježivanje. Eto prigode za natjecanje megju Banovinom i Dalmacijom! Tko će bolje i pri- je dovršiti naravni i nužni proces nove evolucije u našem političkom životu, tko će narodni život prije i bolje ojačati, osvježiti, isčistiti i pomladiti ! Iz Banovine. 3 * Zagreb, 28/VII. 1908. - Bojičević i Khuen. Upozorio sam već zadnji put ma to, kako Pejačević nije donio sa sobom u Hrvatsku nikakovih koncesija, kako je došao gotovo prazne torbe. Zato i jesu njegovi govori tako monotoni, jedan dru- = gom jednaki. On bi bio doduše rado stupiti u Hrvatsku navijesnik novoga života, bio bi rado da ga svi Hrvati dočekaju u triumf i da mu budu zahvalni — ali nije mu bilo dano. Pejačević je već od više godina u srcu svome čeznuo za banskom stolicom — i sad napokon, kad je bila zgoda da ju zasjedne — nije bog- me htio da stavlja nemoguće uvjete. Ili, da budemo tač- niji: ou je uvjete stavio i htio da donese puni koš koncesija — ne iz patriotizma, nego da njegov nastup bude imposantan i da ga narod slavi —, ali mu nijesu dali, osobito Khuen nije htio da se Hrvatima popušta. nije diplomata i političar kao Khuen, pa samo da ga svi slave i da učini — epo- hu! Slavičan je — i eto za to ga sada silno jedi, što mu je Khuen prepriječio, da učini lijep nastupni efekat, pa da dogje samo sa najoskudnijim mrvicama. Ali Khuen poput elemenata u kemičkom spoju, nego se nekako drže na okupu, poput smjese u umor nakon kratkoga rada, odatle i neshvaćanje naro- da niti svijeta. Niti smo potpuni zapadnjaci, niti smo pravi narodni ljudi. Zato smo i u radu i životu diletanti. Jeli onda čudo, da naša gospoda ne razumiju pu- ka, a niti ovaj njih. Gdje nema uzajamnoga shvaćanja nema ni djelotvorne ljubavi. Za to eto gospoda i ljube samo onaj idealni ,narod“, onaj pojam. Čitavo naše doba je sacijonnimom prožeto — pa za to smo i mi AKAN 056 oh dosadanji na- poka u ovoj formi — nije toliko naš, koliko više tugji, od zapada poprimljen. A ono što je teoret- ski naučeno — i ostaje teorijom. Puk pako ima svoje tradicije, ima svoju zasebnu kulturu, ali i tu po malo gubi, & oduzimlje mu ju po malo i sama naša inteligencija. Ona nije znala na puč- ku tradiciju nadovezati i izgraditi ju prema novim po- trebama. U nas je vladala parola: presaditi nama sve je dobra u svijetu. I tako smo postali neki dosta vi botanički vrt — a ne produktivno gospodar- stveno imanje. Vrt je luksus, pa tako i mnogi naši lju- smatraju čitav ozbiljni rad luksusom. Za to i vidimo, kao djak upija u sebe sve kulturne upli- i interesuje se za sve — a kasnije kad postane ne ništa age ih % iu EN Dia > vo je znao zašto ne smije dati koncesija: prvo i prvo da se osveti Hrvatima, a drugo, da pred svijetom ne izbije na javu razlika izmegju njegove i nove ere. I tako je + | Pejačević morao odmah osjetiti da je Khuen ,nadban“. a on tek njegov pokorni sluga. To se opazilo i u dva , | druga slučaja. Pojačević | oporba. Pejačević je odmah u "| kanio u istinu promjenit. pravac u dotadanjoj službenoj politici. Ponajprije se je htio izmiriti sa opozicijom, osobito sa umjerenijim elementima, te ih htio dapače primiti i u većinu i u vlađu. Već je bilo javljeno, da je bio ponudio jednu stolicu d.ru Vrbaniću i d.ru Ba- njavčiću. Opozicijonalci su se skeptički održali i odbili ponudu, dok ne dobiju garancija, da će biti poštivani narodni i politički njihovi principi. Opozicija je dapače u opće prama Pejačeviću postala bila vrlo snosljiva i ne prejudicirala ničim. Čekala je, da vidi. I dobro je učinila. Čim je Khuen čuo što kani Pejačević, s mjesta je komandirao, da se s opozicijom. a napose sa starim obzorašima ne smije nikada sprijateljiti. Khuen se i tu htio osvećivati, pa je — kako Vam mogu pouzdano javiti — prisilio Pejačevića, da u svoj govor umetne preko volje stavku ,da je narodna (magjaronska) stran- ka pećina na kojoj će on zidati“, te da još više preko volje izjavi. da je slavni razvoj vladine stranke počeo onim danom, kad su iz nje istupili obzoraši. Pejačević nije imao baš nikakovoga povoda da to reče — ali Khuen je htio, jer Khuen mrzi obzoraše više nego iko- ga. Kako će uz ove prilike moći Pejačević da povede zdravu politiku i da čuva čistoću nagodbe it.d. — to je teško za predvidjeti. Khuen šef ,Narodnih Novina“, Ali ova je naj ljepša: Od kad je Pejačević nastupio vladu, neprestano govori o poštenoj upravi. Uprava je postala krilata ri- ječ. To je i razumljivo: ova barem spada u njegov dje- lokrug i — mislio si je, — tu neće Khuen moći ništa. Ali — pokazalo se da nije tako. Kad je Krajčović poz- dravio Pejačevića, ovaj je u odgovoru rekao i ovu izre ku: ,Kada u jednoj zemlji buknu u bilo kojem kraju nemiri, to je uvijek zaak, da uprava ništa ne vrijedi“. Ovo je bio najveći ,nos“ dan Krajčoviću, a i Khuenu. Ali Krajčović se obratio Tomašiću, a ovaj opet prija- vio stvar Khuenu. A znate, što je ovaj učinio? Khuen, kao ugarski ministar presjednik je zapovjedio, da se dotična izreka ne smije u službenom listu objelodaniti. A tako je i bilo. Teklić došao u tiskaru i u zadnji čas bi ispušteno ono mjesto. Eto — tako zapovjeda Khuen, a kako je ,jak“ novi ban. Šumanovićev nastup. Konačno je dakle i službeno javljeno imenovanje Šumanović-a za podbana, te je on i preuzeo upravu svoga odjela. Krajčović se je vrlo sentimentalno oprostio, a Šumanović vrlo dostojanstveno preporučio. Bio je hladan i ozbiljan, nije mnogo govo- rio, ali ono što je rekao bilo je — vrlo lojalno. Eto njegovih riječi: »Za sve zajedno i svakog pojedince postoji u iz- vršavanju previšnje službe samo dužnost i ništa više nego dužnost. Vlast nije naša, nego onih faktora, u čije ju ime izvršavamo-i radi kojih shid'ov dje postavljeni. Zato će nam, poštovana gospodo sudru- govi, biti zakon jedini i izvor, ishodište i uporište, a pravilna spoznaja dužnosti stal- na podloga našega rada. Loyalnost i vjernost prema kralju i gospodaru, poslušnost prema starijim, privrženost i ljubav prama otačbini i narodu bit će nam najsigurnije vodilje u izvršavanju previšnje službe na korist otačbine i naroda, (Živio!) — naroda, iz kojega smo nikli i koji ima pravo od nas zahtijevati i išćeki- vati, da svuda, na svakom mjestu. u svakom zvanju i položaju budemo i ostanemo njegovi dobri i čestiti sinovi. Tako radeći zadovoljit ćemo najbolje svojoj sa- vjesti, onom unutrašnjem našemu bivstvu, po kome se mjeri vrijednost moralna čovjeka. Tako radeći bit ćemo dostojni milosti na*ega kralja i gospodara, koji u svom uzvišenom i plemenitom nastojanju ide samo za srećom svojih naroda, zadužit ćemo otačbinu i narod, a steći ćemo i očuvati povjerenje svijetloga bana i odgovorit ćemo najbolje njegovi intencijama dobre i poštene uprave. Uprava je poštena onda, kad je osnovana na sa- vjestnom izvršavanju zakonite dužnosti, a dobra je on- da, kada se ravna prema pravim i stvarnim potrebama naroda i kada se vodi sa privrženošću i ljubavlju pre- ma onima, koji su joj povjereni“. I tako je ta ,poštena uprava“ postala krilata ri- ječ, te se čini po svim tim govorima, da je do sada bila uprava vrlo loša i nepoštena. Kako se to sve doi- ma Khuena? U ostalom idemo da vidimo, jeli će pre- vladati u upravi slijepa poslušnost ili — poštenje i vr- šenje zakona! Stari okvir i nova slika, Ovih dana se je zbio je- dan slučaj. koji krasno karakterizuje situaciju. Eto o čem se radi. ,Nar. Nov.“ doniješe komunique, da je novi ban povjerio isključivo pravo reprodukcije svoje slike društvu umjetnosti. Tu se ujedno navode tvrtke, koje imadu jedine pravo prodavati te slike, Megju tim tv tkama nema dosadanje vladine dobavljačice knjižare L, Hartmana. Ova je za to odmah razaslala na s'e urede dopisnicu, koja glasi ovako : »Uljudno Vam javljamo, da smo priredih krasnu sliku u bakrorezu preuzvišenoga gospodina d.ra grofa Teodora Pejascevicha, bana kraljevine Hrvatske. Slavonije i Dalmacije. Slika će biti iste veličine kao bana, tako, da će se okvir moći u potrebiti za ovu novu sliku“; Krasna ironija sudbine. Knjižara L. Hartmans do- bro je shvatila situaciju: okvir staroga bana ostaje isti — samo dolazi nova slika unutra! 1 u istinu će biti tako. Novi ban i — ništa vise! Nepousdanica. Izbornici kotara Biškupec poslali su svome zastupniku, magjaronu grofu M. Bombellesu, | vlastelinu u Vinici, nepouzdanicu, sastavljenu 7. srpnja "o. g. u kojoj traže, da položi mandat, Nepouzdanicu je potpisalo 111 izbornika, dakle apsolutna većina. Dne 15. 0. m. poslana je nepouzdanica uz popratno pismo i| biti " [| amoljen grof Bombelles, da se do 20 o. mj. izjavi, jer da će inače nepouzdanica biti objelodanjena. se nije izjavio i sada novine objelodanjuju nepousda KI nicu u cijelosti. Eto — i tako se počimaju klimati ma- gjaronski katovi, a valjda će se pomalo i prazniti. Pouzdanice. Dočim se magjaronima izdaju nepouz- danice, ,Hrv. Pravo“ priopćuje pouzdanice što ih pri- ma g. Kumičić. Kad se naime otstupom Halpera praznio kotar zlatarski, kandidirala je oporba (t. j. sre- u | dišnji odbor) Kumičića, ,Novi List“ je tu kandidaturu napao. Izbornici su proglasili drugoga kandidata. A gle — sada stižu pouzdanice Kumičiću — iz Zadra, Sla- vonije, Senja it.d.! Dakle se opet vraćamo na onu sta- ru metodu — izjava i pouzdanica! Kao da nema dru- goga posla, kao da to nije smiješno. Bolje bi bilo, da gospoda idu u neosvojene magjaronske kotare, pa da sruše magjaronske zastupnike — a mne da paradiraju sa ovim efemernim izjavama! Optužnica protiv gg. Stjepana Radića i Josipa Pasarića. U subotu primili su g. Stjepan Radić, koji se preko tri mjeseca nalazi u istražnom zatvoru, i g. Josip Pasarić, zajedničku optužnicu kr. drž. odvjet- ništva, koje ih tuži radi zločinstva smetanja javnog mi- ra po $. 65. i prestupka bunjenja, odnosno zločinstva po $. 76. i 98. k. z. Optuženici odrekli su se prava prigovora proti optužnici i zatražili što skoriji raspis glavne rasprave. Lav XIII. Pogreb pape Leona XIII U subotu po podu za- tvorena je vatikanska bazilika za javni posjet. Bila je crkva zatvorena, počelo se je s pripravama za svečani obred pogreba. Mrtvo tijelo papino bilo je odnešeno u sredinu kapele presvetog otajstva. Megjutim se je za- počelo s nuždnim radnjama u kapeli ,del Coro“, na mjestu, gdje će po običaju od starine biti papa privre- meno sahranjen. Oko 5 sati poslije podne postavili su se u crkvi sv. Petra papinski oružnici i plemićka gar- da u dvoredove, da izkažu papi posljednju počast. i da uzdrže red. Poštu je sve bilo u redu. otvorena su po- krajna vrata sakristije crkve sv. Petra, pred kojima je već čekalo na hiljade obćinstva. Za diplomatski sbor, koji je pogrebu sudjelovao u gala odijelu, kao što i za rimske patricije bile su uregjene u kapeli posebne tri- bine. U 7 sati na večer bilo je već u crkvi na hiljade općinstva, koje je stajalo u gustim redovima iza špa- lira papinske garde. Crkva sv. Petra sva je sjala u mo- ru električke rasvjete. Kardinali, koji su bili sakupljeni u sbornoj kapeli, pošli su u procesiji u crkvu sv, Pe- tra, praćeni od dostojanstvenika i švicarske garde, te su se postavili s obje strane odra. Po tom je došao stolni kaptol s penitencijarima na čelu, koji su nosili goruće svijeće. Dekan stolnog kaptola blagoslovio je mrtvo tijelo papino. te zapjevao ,Miserere'. kog su pjevači nasta- vili, po čem je povorka krenula iz kapele presvetog Otajstva u srednju lagju crkve sv, Petra, okolo papin- skog oltara u kapelu ,del Coro“, gdje su već čekali diplomatski zbor i patriciji. Tu se je povorka zausta- vila, a papino mrtvo tijelo postavljeno je u sredini kapele licem spram oltara. Željezna ograda, iza koje su se postavila razna društva, zatvorila se je, Kad su pjevači svršili žalobni pjev, podijelio je dekan kaptola papi odriješenje, škropeći mrtvo tijelo blagoslovljenom vodom. Zat'm je uz sveobću tišinu pristupio major- domus papin Msgr. Cagiano de Azevedo k mrtvom tije- la. te papino lice prekrio bijelom koprenom, a prefekt za obrede msgr. Riggi prekrio je mrtvo tijelo s crvenim svilenim pokrivačem. Sada su plemićki gardisti digli mrtvo tijelo s odra i položili ga u lijes od cipresovog drveta. Prije nego li je lies bio zatvoren, pristupili su grof Pecci, princ Rospigliosi, kao i zapovjednici švicar- ske garde, te su papi poljubili nogu. Uz plač i glasnu molitvu zatvoren je tada lies i i zapečaćen pečatom kardinala camerlenga, kardinala Rampolle nadsvećenika bazilike i papinskog majordo- musa. Ovaj lies je položen u olovan lies. koji je herme- tički zaliven i na koji su udareni pečati, a po tom je postavljen i ovaj u treći lijes od brijestova drveta, na kojem je naslikan grb Leona XIII. Pošto su još posljednji put blagoslovljeni smrtni ostatci krenula je povorka na desno u kapelu, gdje se pape privremeno sahranjuju. Lijes je položen u jedno- stavnu udubinu, nad kojom se vidi papinska tiara. Smrt- ni ostatci papini ostat će sahranjeni u ovoj kapeli tako dugo, dok bude gotov papin spomenik, koji će se po- ložiti na mjestu, koje je papa oporučno odredio za svoj grob (u lateranskoj crkvi sv. Ivana). Kad su pjevači zapjevali psalam: ,Benedictus Dominus Deus Israel“, dignut je lijes posebnim strojem, te je spušten u grob. * * z Budući konklave sastaje se u petak na večer, s prvo glasovanje obavit će se 1, kolovoza prije podne u sikstinskoj kapeli. Do sada su stigli u Rim, izuzev desetak njih, svi kardinali, ali se nadaju, da će osim australskog kardinala Morana i oboljelog palermitan- skog nadbiskupa Celesie stići svi stožernici k izboru novoga pape. Sve dosadašnje vjesti slažu se u tom, da će konklav raditi u najvećoj slobodi i bez ikakvog upli- vanja vlasti. Držanje talijanske vlade odobrava se sve- strano. Već njezine odredbe glede uzdržanja mira i re- da bile su pune takta, te su se uklanjale i najmanjoj sumnji, da bi se vlada htjela mješati u vatikanske po- slove. I tok dosadašnjih kongregacionalnih sjednica do- kazuje protivno od onoga, što se je do sada očekivalo. Sjednice teku mirno i složno, pa ako i postoje oprečne struje glede nekih pitanja, sigurno one nijesu tako ve- like, kako ih neki listovi crtaju. Kao kandidati za papinsku tiaru i danas se spo- minju u prvom redu: Rampolla, Gotti, Vannu- telli i Oreglia. Ako ni jedan od njih ne bi mogao dobiti nuždne većine od dvije trećine MEN SV drži se, da bi mogao postati papom koji kompromisni kandidat, dakle od prilike Di Pietro ili Sarto, Drugi opet a takav bi mogao rejrezentirati samo star čovjek po- put Capecelatra. Vrlo je vjerojatno, da će konklav kratkotrajan i da će tri dana biti dovoljna za izbor. to navodimo po skupinama: Talijana imade 89 od tih is. | Casali del Drago, drže, da bi moglo za sada doći do prelaznog sistema, | teresi Kardinalski sabor, Od obćeg je interesa u ovaj čas | čivanje Bombelles| znati, koji su muževi danas u svetom izboru, pa ih za v stoluju u Rimu kao kardinali L'skupi subirbicali:,. glia, Serafin Vannuteli, Mocenvi, Vannutelli i di Pietro; kao kardinali kurije : kar« |svećenici: Rampolla, Sattoli, Gotti, Ferrata Respighi. pari, Sanminiatelli; Landi a . Plerotti, Cavagnis, Della Volpe, viehioni, ukupno 25. Izvan Rima su kardinali : a Celesia, Capecelatro, Sarto, Svampa, Ferrari, Manara, Priseo, P Francica-Nava, Richelmy, hi, Me. Taliani i Ajuti. Ukupno 14. Francusa ijnade : Langenieux, Richard, Perraud, Legot, Coullić, La- bowrs i Mathieu. Španjolaca imade 5: Sancha Ča&dnas. Herrera, Vives i Herrero. Austrijanaca imade 4. a od njih su 3 Niemea i 1 Poljak: Gruscha. nadbiskup u Beču; Skrbensky, nadbiskup u Pragu; Pužyna u Kra- kovu i K:tsehthaler, nadbiskup u Solnogradu. Nijemaca imade 3 kao i godine 1878: Kopp. Steinhuber i Fi- seher. Ostali su kardinali: Portugiz Netto, Australac Moran, Amerikanac Gibbons, Irac Logue, Belžanin Go- osens i Magjar Vaszarj. Po svojoj dobi redaju se kardinali ovako: Celegia (rogjen 1814), Richard (1819), grjao (1820), ez i Mocenni (1828), Capecelatro Steirihuber (1825), Nocella i Goosens E Der- raud, di Pietro i Oreglia (1828), Coullić i Mannara (1829), Moran (1830), Lecot (1831), Vaszary, Aglisrdi, Katschthaler i Fischer (1882), Cretoni (1883), Gotti, Gibbons, Casanas i S. Vanutelli (1834), Sarto i Herre: ra (1835), Pierotti, Tripepi, Segna, Prisco; V. Vannu- telli i Cavichioni (1836), Kopp (1837), Casali, del Dra- go, Boschi, Taliani i Sancha (1838), Mathieu, Fischer, Satolli i Gennari (1839), Sanminiatelli i Logue (1840), Cavagnis, Netto, Casseta i Labonrć (1841), Bacillieri i Pužyna (1842), Rampolla i Respighi (1843), Della Vol- pe (1844). Portanova (1845), Francica-Nava (1846), Ferrata (1847), Martinelli (1848), Ajuti (!849), Ferrari i Richelmy (1850), Svampa (1851), Vives (1854), i Skr- bensky (1863). Nošto o papama. Do sada su sjedila na stolici sv. Petra 263 Pape, od kojih je bilo 215 Talijana i 48 ino- zemaca. i to: 13 Francuza, 10 Grka, 6 Siraca, 6 Nije- maca, 3 Španjolca, 2 Dalmatinca, (Kajo od 283-96. i Ivan IV. iz Solina. od 640-42.), 2 Afrikanca i po 1 Galilejac (sv. Petar), Epirac. Tračanin, Englez, Portu- giz i Holandez. Potonji: Hadrijan VI, vladao je od 1522-3., te je bio posljednji inozemac na stolici sv, Petfa. Svi Pape skupa nosili su do sada 81 ime, ima već 1000. godina da se nije pojavilo novo ime nego su svi potlašnji izabrali koje od prvašnjih imena, Do sada je vladalo: 23 Ivana, 16 Grgura, po 14 Klemenata i Be- nedikata, po 18 Leona i Inocenca, 10 Stjepana, po 9 Pija i Bonifacija, po 8 Aleksandra i Urbana, 6 Ha- drijana, po 5 Siksta, Celestina, Pavla Nikola i Martina. Imenoyanja Lava XIII. Papa Lav XIII: imenovao je za svog pontifikata 147 kardinala, a 146 mu je u tom vremenu umrlo. On je ustrojio 2 patrijarhata, 13 metropolija, 140 biskupija, 2 opatije, 5 apostolskih de- legacija, 50 apostolskih vikarijata, a 20 Meža po- visio na nadbiskupije. i 14 U svemu je izdao 64 enciklike, priatao 18 svetaca, 110 blaženih i dozvolio 54 kulta mučenika. Postalia. L. Je li ikakvo čudo dakle, ako poštarsko-brzojavni brod u Dalmaciji ne plovi onako, kako bi mogao i mo- rao ploviti ? Je li ikakvo čudo, da su pri poštarsko-brzojavnim uredima na dnevnom redu pogriješke -— makar poštar- sko-brzojavna Uprava u Dalmaciji raspolaže s inteli- gentnim, marljivim i požrtvovnim osobljem, kao malo koja Uprava u Cislantaniji — i da su radi toga česte i prečeste tužbe proti pošti i brzojavu, te da je službe- na pisanija na Ravnateljstvu Pošta i Braojava u Zadru dvaput veća, nego li je to kod kakovog drugog Ravna- teljstva Pošta i Brzojava s istim djelokrugom ? Je li ikakvo čudo, ako to inteligentno, marljivo i požrtvovno osoblje (koje bi moglo biti prvo ili izmegju prvih u kolu svojih kolega u Cislantaniji, da bi svi za: koni i propisi, te se odnose na poštu i brzojav, bili na go- nama na Ministarstvu kolegama van Dalmacije, kao niža stvorenja, kao sla- bije sile ? Je li ikakovo čudo, da su dalmatinski poštarsko- brzojavni činovnici i poslužnici lišeni svake blagodati, kojom su obasuti njihovi kolege van Dalmacije? e ENA da su oni radi toga poniženi i nezadovoljni Je li odi čudo da nam za sve to silaze u Dal+ maciju tevtonska djeca, nalogom da ,prosvjetljuju“ na- šu djecu na Pošti i przojavu, koja i kulturom i umom i marljivošću daleko natkriljuje te tevlonske ,prosvje- dlitelje* (Culturtriger-e) ? Na sve to odgovor je veoma lak rt fiš Ne, nije nikakovo čudo, ali je čudo čudesa, da javna služba u Dalmaciji može u opće da opstoji, da se miče, kad su zakoni, naredbe, propisi, pouke i sve službene knjige na jezicima. koje poštarsko-brzojevno osoblje ne razumije, ili pak slabo razumije; te mi ne možemo, već da se divimo čestitim činovnicima i pe- glužnicima pri našim poštarsko brzojavnim Uređima. kojima samo 1 jedino imamo zahvaliti, da poštarsko- brzojavni brod u Dalmaciji, usprkos svemu, što sjesti: sad naveli, ipak plovi, LI. S ovim, te dosad navedoh; mislim, da je odveć poslužnika, a jedini im cilj, da hrvatskom jeziku sa uvijek zatvore vrata na pošti i brsojavu, jelinom d+ ni či Qui lililii a a 2