Godina XIII. Br. 33. U DUBROVNIKU, 15. Augusta! 1903. Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, sa Austro-Ugarsku, Bosnu Izlazi svake subote. Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene levatske“ u Dubrovniku gdje su utužljivi. Za isja | lercegovinu 8 ; pa godinu 10 kruna, na po godine 6 kruna. Za inozemstvo: 10 krun& i po- | štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. em 1 | Pojedini broj 20 para. frankirana pisma ne primaju se. ve, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta i- skaju po pogodbi i uz razmjerau popust. Dopisi salju se Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, & ne- Dva posla. Već smo više puta istaknuli, kako u našoj monarkiji svaki narod, a često i svaka stranka vu- če na svoju stranu bez obzira na zajednički inte- res. U zadnje se doba ovaj pojav opaža upravo očito. Uslijed toga i traje tako dugo u ovoj mo- narkiji duboka kriza, uslijed toga su najvažnija pi- tanja neriješena. Kriza je i prije bila tu, ali lateu- tna i to za to, jer su nezadovoljni i potisnuti na- rodi nekako bili i više potisnuti od jakih zastup- nika duslizma, a iza to, jer je u istinu i taj dualizam bio jak. Ali kad su ona dva naroda, ko- ja si megjusobno podijeliše državu i hegemoniju nad ostalim narodima, počela da se i megjusobno natječu — onda je kriza pukla u svoj oštrini. Ovoj velikoj krizi napokon su doprinijeli u velike i po- tisnuti narodi monarkije — ali dakako tek neiz- ravno. Ta eto vidimo kako Česi nijesu uza sve na- pore mogli da izazovu onako duboku krizu kako ju izazvaše u svoje doba (pod Badeniem) Nijemci, ili sada Košutovci. Vidimo, da nijesu pomogle u ja- vnosti sve tužbe Rumunja baš ništa i da sav ovaj zadnji hrvatski pokret nije uredio nikakovim vanj- skim 1 očitim preokretom. Ali to ne znači, da po- tisnuti narodi ne mogu ništa i da nijesui oni u ve- like doprinijeli ovoj krizi. U svakoj poli monarkije oni su u prvom redu pokazali, da mogu praviti ne- prilika vodećim narodima — a to je bilo dosta, da izazove u oba ta naroda čas zloradost, čas za- vist. Magjari su zlorado govorili uvijek o neprili- kama Austrije, a ova zavišću gledala narodnosni mir u Ugarskoj. Ali napokon se stvari okrenuše i danas Austrija traži da nastane jednom red u Ugar- skoj. Ovome se možemo mi samo veseliti — sa- mo jedno moramo paziti: da se konačno oba ta- kmaca na naš račun i opet ne nagode. Jeli to mo- guće? Dosta je reći, da nije nemoguće. Moramo nastojati, da postanemo faktor, s kojim se u sva- kom slučaju mora računati, a ako je moguće i je- zičac na vagi. Prvo je posao sviju narodnih ljudi, posao narodnoga rada i narodne organizacije, a drugo je posao narodnih političara. Postati faktor znači imati unutarnje snage i jakosti, a za to je opet potrebno, da ne budemo tek oduševljena i lako upaljiva masa, koja dugo i dugo trpi, a onda istom, kad već gotovo nema šta da izgubi — diže se proti sili, da spasi svoj goli život. Ovakovi očajni ustanci i plamsaji ne donose u razmjeru sa žrtvama plodove baš za to, jer su očajni, Nije dosta dići se, kad se nema vi- še što da izgubi, nego treba dizati se neprestano, svakoga dana i sata, da se ništa ne izgubi, da se staro sačuva, a novo dobije. 'To neprestano dizanje — neprestana obrana i sticanje, to je narodni rad i narodna svijest. Česi i Magjari oam pokazuju u PODLISTAK. Hrvatski pokret. Tri stranke, Pokušao sam eto, da u najkraćim potezima upo- zorim na nekoje pojave u našem društvu i javnom životu u prošlome stoljeću. Pokušao sam, da opravdam odmah na početku izraženu misao, da su se one tri po: litičke misli u prošlome stoljeću uzajamno pobijale sa- mo za to, jer nijesmo još bili sregjeni, niti zreli. Sada bi bio red, da iznesem nekoje opaske v pojedinim gru- pama i strankan.a, koje su bile nosiocima tih misli. To su tri stranke, koje su u našemu životu igrale odlučnu ulogu, Neka ne bude nikome čudno. što sam do sada iznosio više manje negativne slike, jer je bolje i upu'- nije upozoravati na neuspjehe i mane, nego se zanositi za uspjesima. Ispitivanje savjesti je preduvjet ispovje- sti, a ispovijest, t. j. priznanje grijeha je znak, da smo na putu napredka i preporoda. Ali prije, nego 0 poče- cima preporoda govorimo, moramo da iz bližega pre- gledamo unutarnji sastav triju stranaka, ili bolje reći triju političko društvenih skupina i struja. Pravaštvo. Pravaštvo je jedan od najvažnijih pojava u na- šem životu, Ono je u vanrednoj mjeri uplivalo na razvoj i fiziognomiju toga života. Pravaštvo bilježi tri poglavite faze u svom razvoju. Prva faza ide od nje- govoga osnutka do pada Kvaternika kod Rakovice. Tu je pravaštvo bilo poprimilo formu ,steklištva“. Druga faza pada u doba nakon otstupa Mažuranića i razoča- ranja u narodu, koje je pribavilo Starčeviću mnogo pri- staša. U ovoj fazi opaža se težnja Folnegovića, da stvo- ri iz pravaštva modernu stranku, Ali toga pravaštvo ni- je podnijelo. I za to u trećoj fazi, u devedesetim godi- nama, pravaštvo se cijepa i raspada. Pravaštvu naime nije bilo po svojoj biti strankom. Promotrimo li ele- mente njegove, odmah ćemo se o tom uvjeriti. Ti su elementi: osnivači Starčević i Kvaternik, organizator Folnegović i masa pristaša. tom radu uspjehe. Neprestani rad u borbi i bor- ba radom — to je put, kojim ;se jača i postaj : uvijek spremnim faktorom. U tom poslu treba, ka ko već rekosmo, da sudjeluju svi narodni ljudi, i taj posao treba, da si podijele, za nj da se orga- nizuju. Taj posao ima da bude neprestan, što zna- či, da se mora javni interes spojiti sa privatnim. To će dati narodnom radu jak osnov i naravni ko- rjen. U nas se često, da ne kažemo redovito, do- gagja, da naš čovjek ne zna nikako spojiti svoj in- teres sa interesom narodnim, nego obratno — čim je bogatiji, ili čim hoće, da to postane, tim manje mari za svoj rod i dom. Ovo je posljedak našega dosadašnjega odgoja, u kom se puštala s vida ulo- ga, što ju ekonomska snaga igra u politici. Pa kad nijesu političari spojili ekoaomiju sa politikom, dr- žali su trgovci i ekonomi, da je ekonomija i ,po- sao“ nepolitička stvar. Danas se počima javljati u tome preokret, pa će biti posao opće narodne or- ganizacije — posao narodnoga odgoja, da izgradi u ovom smjeru naše ljude i ojača tako narod sa pojedincem, a pojedinca narodom. Drugi zadatak čeka opet naše političare. Oni moraju umjeti da upravljaju narodnim silama ta- ko, kao što vješt mehaničar upotrebljava naravne sile. Oni moraju da znadu te sile mjeriti, da umi- ju jednom riječi politički raditi. Tu je dakle pita- nje taktike prvo pitanje. I u tom smjeru u nas se opažao dosta veliki manjak. Malo smo imali pra- vih političara i državnika, a mnogo više strančara, vogja i demagoga, a što je najgore narod nem nije bio dovoljno politički iškolan i svojih politi- čara nije razumio. Kad je u nas koji političar htio da nešto taktički učini, digli se strančari i narod ga je ostavio i često proglasio izdajicom. Tv je dakako oduzelo političaru uporište — i bila su jalo- va njegova naprezanja. Za to je sada postalo upra-, vo narodnom potrebom odgojiti politički široke mase, da iz neshvaćanja ne ostave na cijedilu na- rodne političare i odgojiti si za takove političare, koji će svoj posao razumjeti i biti dorasli mjeriti se sa prevejanim političarima naših protivnika. Ovo su dakle dva pitanja, kojima bi se mo- rala naša javnost, a još više naše društvo baviti ; ovo su zadaci, koji nas danas čekaju. Jačati narod i politički ga iškolati — eto u dvije riječi zada- taka narodne inteligencije prama dolje. Prama se- bi samoj pako ta inteligencija ima još veći zada- tak: odgojiti sebe, uputiti se u sve potrebe naro- da i zahtjeve današnjega vremena, učiniti se što neovisnijom, postati što političnijom. Dašto, da su to posli, koji se ne dadu složiti sa našom lagod- nom komotnošću, koja se često znade da prikrije frazom ,ravan pravac — pa Bog!“ ili ,Dosta je ostati vjeran načelu“ i t. d. Ali napokon jednom treba pristupiti i raboti, poslu. Lagodnije je drža- ti se plota — ali pravi je mornar onaj, koji umi- Starčević, Bilo je raznih definicija. Jedni su rekli, da je državnik, drugi da je filozof, treći da je go- vornik, političar, prorok, itd. itd. Ništa od svega toga, ako se to uzme svako za sebe, a sve to zajedno, ako su to gragjanske krijeposti. Starčević je bio u pr- vom redu — gragjanin — Civis. To je korijen, iz koga je izrastao Starčević. ,Civis Croatus“ — to je bio u konkretnom slučaju, a ,čivis romanus“ to je bio po duhu. A zato, jer je u prvom redu ,civis“, za to je i mislilac i političar i govornik i državnik i pro- rok itd. Staromu svi priznaju, da je bio rijetki karak- ter. Pridodat ću politički i gragjanski karak:- ter“. Karakter je onaj, kako bi Stari sam kazao ,ko- jemu su u skladu riječi i čini“; gdje su riječi, treba i misli. Karakter treba i načela. Stari je imao nekoliko načela i tih se je čvrsto držao, iz njih je sve ostalo iz- vagjao. U svom djelu ,Bili k Slavstvu ili k Hervatstvu“, piše Starčević ovo: ,Najprije treba znati, je li zlo na- ravsko, nuždno, ili je možda slučajno ili je upravo na činjeno, pak u ovom slučaju, ko je kriv, da zlo opsto- ji .. . Zlo je bez dvojbe zlo, pa bilo gdje mu drago.... Ako to znate, čast vam. Vi možete pozna ti pravo stanje naroda. Ako li želite poznati pravo sta- nje naroda, poznajte čovjeka, narav državnih i gospo- darstvenih načela i ništa više, nego sednite, prime- rujte ona načela Hrvatima i Hrvatskoj, pak bez da vi- dite, a kamo li pitate seljaka ili zanatnika, ili vlasteli- na, ili trgovca, vi ćete bolje i točnije doznati njihovo stanje nego li ga poznadu oni sami.... ako ne znadu ili ne paze na ta načela. Tako ćete doznati (u vašoj sobi), ne samo kakovo im je stanje, nego i da ono mora biti takovo“, Starčević eto više drži do načela, duha, bitnosti, ,narave“ stvari i logičkih zaključaka, nego do gomile fakata, do proučavanja realnosti; on je potom intelektualni deduktivan dah. Prema tome on nije bio ni intuitivan (umjetnički, fantastički), i ekspe- rimentalni duh, nego je mogao biti i jest skroz na skroz — logični duh. Ispravnost pako njegovih zaključaka ovisi o ispravnosti premisa. Odatle česti njegovi pretje- je da lagjom upravlja i na valovima i da prema vjetru namješta jedra — ali sa ciljem, da dogje u adregjenu luku. Posao težak, ali spas nam jedini! Narodna vojska. Primamo od prijatelja našega lista ove retke : Odkad su Magjari uprli svim silama, da sebi izvoj šte narodnu vojsku, počeli se gibati i drugi historijski narodi monarkije. Isprva se je mislilo, da je zahtjev magj:.rske vojske tek želja male frakcije košutovaca. Kasnije je izašlo na javu, da i grof Appoui želi t. zv. «narodne koncesije“; napokon je svijet mogao razabra- ti. da svi slojevi, sve stranke Magjarske žele narodnu vojsku. Najprije se je rugalo košutovcima, ouda im se stalo ozbiljno opirati, a napokon se je počelo popu- štati. I oni su postali najmoćniji faktor u državi, pred njima su kapitu irale vlade, pred njima će napokon ka- pitulirati i dualizam. To je ma jednom otvorilo oči i drugim narodima. Dakle i u ovakovim škakljivim stva- rima može doći do nacijonalnih koncesija? Dakle odlu- čnošću se dade i jedinstvo vojske u toj blaženoj Austro- Ugarskoj rascjepati? I eto već se javljaju Česi i Po- ljaci. pa — za sada još teoretski — nabacuju pitanje o češkoj i poljskoj vojsci! , Ako popustite Magjarima morati ćete i nama“ kažu Česi i Poljaci. I punim pra- vom to kažu. a čini se, da će prema tome udesiti i gvoje držanje i povesti borbu za nacijonalizovanje voj- ske. Ono što dobiju Magjari, mogu da traže i drugi historijski narodi, a izmegju sviju mogu — i moraju da traže prvi Hrvati. Neka se ne kaže, da bi taj naš zahtjev Lio ne- savremen, niti pretjeran. Nije tome dugo, što smo mi imali u neku ruku svoju vojsku. U Banovini je ban bio sve do sklopljenja nagodbe ujedno vrhovni zapovjednik | lirvatske vojske. Hrvatska imade svoje narodno domo- ; išanstvo i oružništvo, dakle ima u dijelu vojske svoj ! zapovjedni jezik. Nama dakle ne treba da mnogo tra- žimo, nama je dapače u neku ruku i lakše provesti ponarogjenje vojske, nego Magjarima. Ponajprije treba znati. da Magjari nemaju dovoljno svojih časnika, te bi trebalo još barem 3000 časnika, koji znaju magjarski, da se može uvesti magjarski zapovjedni jezik. Nadalje Ugarska nije Magjarija i Magjari su tamo u manjini, pa bi pomagjarenje vojske bilo proti interesu narodno- sti. U Hrvatskoj nema oskudice na časnicima, koji umi- ju hrvatski, a ujedno rema narodnosti, kojima bi se hrvatska vojska pokazala protivnom. Za to je i dobro bilo, da je u rezolucijama, koje su se svojedobno pri- mile na velikoj skupštini u Zagrebu (dne 11. ožujka o. g.) bilo uvršteno i ono mjesto o vojsci. Tamo se je saswma opravdano izjavilo proti novim vojnim teretima, koje nisu znale austrijske stranke onako izrabiti, kao Magjari, da si osiguraju koncesiju. Tamo je isto tako bilo dobro izražena misao, da smo mi proti ciljevima magjarske opstrukcije, koja ide za tim, da pomoću voj- rani sudovi i mastranosti, Eto što piše: ,Bez obzira na uspjeh, ja ću, koliko budem mogao izpuniti mo- je deržanstvo. O tom se radi ,... Nadati se doliku- je ludjaku, zdvojiti dolikuje prevarenu ludjaku, uspieh ne stoji od mene, ni od nas, ni od našega naroda sama i za to ja niti mu se nadam, niti ne nadam.... Držim da čovjek, koji sudi, da nešto zna, što drugi ne znadu. a bilo bi im potrebno ili koristno znati, ima deržanstvo govorit, pisat, dok se neosvedoči, da oni za njegov na- uk ne mare.“ Eto nam tu riješenja velike zagonetke, koja se zove — Starčević. Stalna načela, logički zaključci i dužnost — to su tri počela, iz kojih je sastavljen čitavi Starčevićev karakter. — Bio je pro- ti autokraciji (odatle njegova protivnost Rusiji) i proti anarhiji (odatle protivnost poljačkom ustavu i njihovom pravu na ,veto“), Bio je proti revolucije i proti repu blike. Nije poznavao umjetničke tvorne fantazije, ni ja- kog inštiktivnog čuvstva. Sva ljubav domovine stjecala se je u ,dužnosti“, sva politika u legitimnosti, sav rad u ,deržanstvu govorit i pisat“. Bio je uz to ustavni karakter, Njegova ustavnost diktirala mu govore, članke, študije, ona je osugjivala revolucijonarni mistici- zam Kvaternika, kad što sentimentalni patriotizam i ,na- danje i zdvajanje“. Bio je to čisti čovjek razuma, koji ni- je htio biti ,lugjak ili prevareni lugjak“. Ustavnost da- je dužnosti i prava. Gdje je to, tu mora biti i ugovo- ra i za to on hoće da vidi u svakom odnošaju ugovo- re, Dva su primjera eklatantna. Imamo od njega ras- pravu o vojničkoj poslušnosti, Eto reasumea: niži se mora svomu prvomu predpostavljenomu u svakom slu- čaju bezuvjetno pokoravati, a svi kralju. * Kralj sam je odgovoran pako zastupstvu naroda, ono ga kontrolira. Uvjetna poslušnost ruši red — dovadja anarhiju, a o vu neće Starčević, Drugi je primjer taj: kralj i narod su vezani ugovorima. Ako ga kralj ne drži, ni narod ga nije dužan držati i kralj se nema zvati ,po božijoj mi- losti“ ili ,apoštolski“, ' 'To su dakle čisti kontrakti. Disciplina je potrebna radi redovitog fungiranja stroja. Život i država je Sta- ske magjarizira ostale narode. Tu smo se postavili na obranu nemagjarskih marodnosti, ali ujedno naglasili, da smo za macijonalizovanje vojske. I eto — ona izja- va. koja je onda bila manje aktuelna od drugih točaka . rezolucije i imala tek teoretsku važnost — danas, kad vidimo sve što se dogagja i kada vidimo kako se kon- cedira Magjarima i kako se dižu drugi narodi, da traže svoje danas i ta tačka postaje aktuelnom. Promislimo samo jedno: ako Magjari dobiju kon- cesije, mi naprosto moramo uprijeti svim silama, da ih u istoj mjeri dobijemo i mi, jer ćemo biti inače u od- lučnom času izigrani i od Beča i od Pešte i kao sluge tugje će naša vojska sramotiti ime naše. Ako li se pa- ko dogode kakovi veliki unutarnji zapletaji u monarkiji, koje žele nekoji, koje predvigjaju drugi, koje proriču i na koje se spremaju Magjari, onda nećemo mi ovaki kakvi smo danas za naše eventualne ,usluge“ pod silu moći ni tražiti nagrade. Onda mi nećemo moći sudje- lovati u životu kao samostalna cijelina. nego će tek naša krv bezimeno služiti drugima. A za to danas po- staje aktuelan i drugi dio zagrebačke rezolucije, te ne smijemo, da ga sami skinemo sa dnevnoga reda. Dok budemo i to pitanje podržavali na dnevnom redu — važiti ćemo više, nego važimo. A nije kompliciran taj naš zahtjev, tim više, što se pokriva sa drugim jednim zahtjevom, to jest sa uspostavom banske vlasti. Prvi naš zahtjev mora da glasi: Hrvatska mora da opet do- bije svoga vojvodu čitave svoje vojske! Drugi je za- htjev: narodni jezik u vojsci! Eto — to ne bi smjeli zaboraviti, niti toga zahtjeva napustiti. I za to bdijmo i borimo se, da ne upanemo u nevolju! e Iz Banovine. Zagreb, 11. VII. 1908. »Nova era!“ Nakon odlaska Khuena nastao je su Hrvatskoj mir. Još se neko vrijeme bunili u Zagorju, ali inače se sve primirilo i čekalo. To je najbolji do- kaz, da je narod bio proti Khuenu, a ne da su nemiri bili u savezu sa položajem u Ugarskoj. Khuen je da- pače u Ugarsku unio nemir i sramotu. Hrvati naprotiv odahnuše. Došao je novi ban i navještala se nova era. Pejačević je rekao nekoliko dvoličnih ljepih riječi, Krajčović je otišao, novine se ne plijene po staroj ša- bloni, nekoliko uapšenika je pušteno na slobodu, pri- jeki sudovi su gotovo svagdje dignuti, a isto tako i vojništvo. Ali zar je to nova era? ,Nar. Novine“ nijesu tako bezobrazne, ali zar je to dosta ? Postupanje proti optuženima nije obustavljeno, kazne se odmjeru- ju obilno, pomilovanja nema. a u istražnom zatvoru čame protuzakonito još mnogi i mnogi. Gdje je nova era? Zar u dvojezičnim napisima? U uvedenju novih biljega sa samo magjarskim tekstom? U riješavanju magjarskih zastava za vrijeme puta istoga novoga bana? A ipak se je obećavalo! Ali ne čudimo se. Zloduh Khu- enov još djeluje. Eto nekoliko dokaza iz pouzdanoga < = ruje u Boga, ali ne očekuje od njega poput Kvaterni- ka izvanrednih pomoći. Bog mu nije samovoljan. I on ima načela. Stari nije bio niti mistik, niti klerikalac. U svemu je isticao razložnost i razum. Eto i u tome je on Rimljanin. On nije vidio u Gr- ka duha umjetničkoga, vršak kulture estetske, ne- go je to sve bilo za njega ,razbludnost i podlost*. Bi- zantinizam je izvagjao iz helenskog duha i on je taj duh mrzio. Bio mu je nizak, bezkarakteran. Uvijek je isticao Rimljane, koji su se degenerovali za to: Qler su namesto ostati učitelji, puštali se biti učenicima, jer su se odrekli, pravo govoreć, svoje ćudi i svojeg zna- čaja, svojih običaja: jer su puštali, da ih se uhvati tu- gjinština, grština.“ Iz toga Starčevićevoga .rimstva“ dadu se razja- sniti svi njegovi čini i govori. Bio je stoik, a i to je bilo u naravi rimskoj. Starčević je došao u nezdravo doba i našao se u položaju Demostena, a sam je bio Ka- ton. Njegovi govori nemaju ništa od one kićenosti i spekulativnosti Ciceronske, bio je to slog logičan, suh, ali razložan, slog Demostena sa onim Katonovim : ,Ca6- terum censeo ...“ Katon je htio sačuvati čisti duh rim > ski, jer ga susjedi kvare. I Kartaga bje razorena. I Starčević je htio sačuvati čistu pasminu hrvatsku. ,Her- vatska je pasmina u opasnosti“, Odakle joj prijeti o- pasnos? Od ,slavoserbske pasmine“, odgovarao je Star- čević. Što su to Slavosrbi, kako je Starčević do njih došao i zašto ih je mrzio važno je znati. Starčević je zaključivao ovako: jedna stvar sama proti sebi ne može raditi, jer bi onda prestala biti po- sitivna stvar, Tako isto ni jedan narod sam proti sebi ne može da radi, ako je narod. Hrvati su narod: došli su kao takav ovamo, osnovali državu, potukli silne O- bre i Mongole itd. a što je glavno, dali su si ime Hrvati. Kako onda da ima megju njima ljudi, koji rade proti hrvatstvu, (proti imenu, koji je znak života narodu), a za tugjinstvo? Očito je, da to nijesu Hrvati, nego mora to biti neka druga ,pasmina“, Ti drugi ra- de za ropstvo, nijesu ponosni, sami se daju u ropstvo, romu stroj. Gdje je stroj tu je i strojar. Za to i vje dakle to nije nego ropska neka pasmina. I sada je a e ra 3 a RASTOM. 17)