Br. 34. GRVENA HRVATSKA U DUBROVNIKU, 22. Augusta 1903. Godina XIII. Cijena je listu inu s polugodište. unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, sa Austro- Ugarsku, Bosnu Hercegovinu :; pa godinu 10 kruna, na po godine 5 kruna. Za inozemstvo: 10 kruna i po- itarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto Izlazi syako subote, Pojedini broj 20 para. frankirana pisma ne primaju se. Pretplata i oglasi vlaćaju se upravi ,Crvene lirvatske“ u Dubrovniku gdje su utužljivi. Za izja ve, priopćera, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta i- staju po pogodbi i uz razmjerau popust. Dopisi salju se Uredništvu, Rukopisi se ne vraćaju, & ne- . a . . , Unutarnje ujedinjenje. Možda će se kome činiti čudan ovaj naslov i vitati će se: kakova je to nova diferencija izme- dju vanjskog i unutarnjeg ujedinjenja. Ali nije tu govora ni o diferenciji ni o novosti naziva nego 0 jednoj nuždi, kojoj moramo svakako gledati da u- dovoljimo. Govorili smo, pisali smo i radili smo dosta o ujedinjenju političkom — a to bi imalo biti vaoj- sko ujedinjenje — ali red je na nama u prvom redu, da tom političkom ujedinjenju bilo utiremo put, bilo da mu dajemo sadržaj našim vlastitim, a mogućim radom oko toga da se mi Hrvati medju- gobno što više zbližimo, što uže povežemo, što vi- še unutarnje ujedinimo. Mi smo danas već — mo- žemo reći gotovo sasma u Hrvatstvu osvješteni, znamo tko smo i što hoćemo. Ali ne dostaje samo znati, ispovjedati i priznavati ili ne priznavati, ae- go treba i umjeti i moći provoditi i sticati. Svijest se je naša manifestirala u više navra- ta. Narodne borbe u šesdesetim i sedamdesetim go- dinama probudile su s ove i s one strane Velebita narod »aš, Sjajno se manifestirala jedna narodna svijest za vrijsme izložbe, manifestirala se odušev- ljenjem. Jednako se ta svijest manifestirala i ne- davno, prigodom pokreta u Banovini, manifestirala ge saučešćem ! Sve ovo znači, da idemo naprijed, ali to nas neće smetati, da ne upozorimo na još nekoja pitanja, na kojima moramo u praksi svaka- ko još mnogo poraditi. A to su baš pitanja koja se tiču unutarnjega ujedinjenja. Sjetimo se samo nekoliko činjenica, pa će nam biti sve jasno. Dalmacija je od vijekova stajala pod talijanskim uplivom. Banovina pako stajala i stoji više pod njemačkim. To se opaža u trgovini, ali najviše u kulturi. Dal lja, Banovina više Kontincucvalua | mauje kao“ nita — i ovo je znatno djelovalo na razliku, koja se stvorila megju Dalmatincem i Banovcem. Osim ovih ima i drugih upliva i razliko, koje s time su- vise, a jedna od važnijih je razlika u upravi i u političkom današnjem centrumu. I ovo djeluje ne malo. Sve ovo rastače narod i uza svu političku svijest zajedničku, nije on unutarnje jedan i pove- zan onako kako bi morao biti. Namiće se pitanje: kako da se najuspješnije provede ovakovo unutarnje ujedinjenje ? Ono mora da se provodi u prvom redu na kulturnom i go- spodarskom polju. Kulturne institucije jednoga kra- ja imale bi se svim silama širiti u drugom kraju. Kulturni rad u Banovini i u Zagrebu danas je pre- mašio takav rad u Dalmaciji. Za to nam na pro- svjetnom polju Zagreb danas može i mora biti je- dini i najviši kulturni centrum. Kolikogod je u po- litici Zagreb često ševrdao, u kulturnom je pogle- du ostao i ostaje središte i žarište naše. Ali on bi morao da se isto tako brine, da ono što kao žari- šte prima isto tako i vraća, Preko raznih prosvje- tnih družina, (kazališta, predavanja i dr ) i institu- cija morala bi se opažati neprestana fluktuacija kulturnih: elemenata, neprestano izmjenjivanje i mje- šanje, neprestani doticaj i savez, da se tako para- lizuju izraziti uplivi Njemački i Romanski, a po- lagano stvori naš vlastiti krug. Ima tu mnogo pi- imacija je pomorska, južna zem- | čmama tanja koja bi se moralo pretresati, ali kod riješa- vanja sviju tih pitanja imali bi držati na umu, da je prva potreba — miješanje, zalaženje jednih me- gju druge, te neprestano jačanje i pomladjivinje Zagreba kao kulturnoga središta. Ako bude ovakov rad polako otupio one di- ferencije koje bez svake sumnje danas još vladaju izmegju Damatinca i recimo Slavonca, onda ćemo se i mi lakše i iskrenije osjećati svagdje megju svojima svoji i kao kod kuće, dočim danas u mno go slučajeva toga nema. I za to je kulturno unu- tarnje ujedinjenje važno i za politiku, jer zbližuje i megjusobno udomaćuje ljude, te stvara daleko jaču osnovku, nego li puka politička svijest. Ali u realnoj politici nije dosta samo to du- ševno ujedinjenje, nego treba pristupiti i materi- jalnom ujedinjenju. Mi hoćemo svi to ujedinjenje — dakako u političkom smislu. Ali i tu je jedan preduvjet: radimo, da već sada možemo biti mate- rijalno ujedinjeni i preko i mimo politike — a to će samo pospješiti, dotično kasnije učvrstiti / poli- tika ujedinjenja. A raditi mošemo i moramo. Po- vežimo se gospodarstvenim interesima što više i što tijesnije — i eto veze jače od svih drugih veza. Izmegju sviju naših gospodarstvenih organizacija morao bi postojati živ saobraćaj, dapače one bi se imale s obe strane Velebita jedinstveno organizo- vati. Isto tako bi morala u poslovnom svijetu vla- dati vaće zbliženje megju Dalmacijom i Banovinom. Dalmatinski poduzetnici i novčari morali bi sudje- Ivvati i tako postati interesirani kod poduzeća u Banovini, a isto tako banovinski kod onih u Dal- maciji. Ne bi se smjelo pustiti, da ikoje poduzeće padne u tugje ruke, nego bi se morali složiti do- maće ljudi da ga preuzmu. Kod grava manje pri- vrede mogli bi prometni primorci zamijeniti tugjin- ce i židove, koji poplaviše malim trgovinama i kr- cijela sela i cijele krajeve u Banovini, te wruju rakiju uarVU. I tonu vi ov udi zijuwsve pr na i struka, kod kojih bi se moglo ovakovo ujedi- njenje provesti. Promislimo sada samo naš narod ovako kal- tnrno i gospodarstveno iz nutra odozdol organizo van, povezan, ujedinjen! Koliko bi više važili, ko- liko bi imali više otporne snage, koliko bi prije mo- gli misliti na to, da provedemo i političko ujedi- njenje svojim vlastitim silama, a da ga ne mora- mo samo očekivati od drugih, samo moljakati i ot- kupljivati ga bog zna čime. Ovako ujedinjeni bili bi moć — jer bi mogli smetati onima, koji nas dr- že razdvojene i to smetanje moglo bi lako postati oražjem, kojim bi proveli naš cilj. Političko ujedinjenje ovisi u velike o drugima a ne o nama Ali ovo unutarnje ujedinjenje ovisi samo o nama. Radeći na ovom pospješujemo ono. A prvi zahtjev zdrave i realne politike jeste taj, da se mora za neki cilj raditi uvijek prama danim prilikama i izrabiti sve mogućnosti. iroko je poz lje rada — ajde da izoremo brazde! — sint jat “ . pra e a | opet mrtvi u Banovini Nije dosta bilo što je za Khuenovoga terorizma palo toliko ljudskih živo“a, što je na stotine bilo lakše ili teže ranjenih, a ma hiljade pozatvaranih Još uvijek mora da gine naš narod od žandarskih i vojni'kih ta- neta. jer neće da trpi na svom tlu, u svojoj kući zna- ka magjarske prevlasti i magjaronske kukavne, odurne puzačosti, Hrvatski nemiri poprimili su prvi put u Za- prešiću. kraj Zagreba teški karakter. prvi je put tamo pao trtvom seljak Pasarić. Danas i opet diže se isti Zaprešić i skida magjarsku zastavu. Irvi put je bila izvješena ta zastava na dan magjarskoga narodnoga svece, na dan proglašenja zakona od 1848., koji se nas ni malo ne tiču. I pao je jedan život. Khuen je uspr- kos toga dao izvjesiti za kaznu kroz 8 dana ervenc- bijelo zeleni barjak. Na dan rodjenja cara i kralja. koji je takogjer ustavni hrvatski kralj i opet su iz- vješene magiarske zastave po željezničkim postajama. Zaprešić se i opet diže i skida tu zastavu silom, te o- stavlja tri svoja sina mrtva, a mnoštvo ranjenih. Hr- vatsko oružništvo deset puta puca. puca oštre salve na kraljev rodjendan. puca ih u srca svoga naroda, a na obrani kršenja ustava i zakona sankcioniranoga po Ni. Veličanstvu ! Šta da čovjek na to kaže. kako da misli, kako da se svlada! Nego bolje će biti, da najprije prikažemo sam do- godjaj. Dne 18 o. mj. na kraljev rogjendan izvješene su po željeznicama i opet magjarske zastave. Bile su uz magiarske i hrvatske, ali to svejedno ne zna- či ništa. Utrakvizma ne trpi ine smije da trpi naš na- rod. jer ga ne poznaje ni isti pozitivni zakon. U Za prešiću su oblasti slutile, da narod neće mirno podni- jeti ponovni izaziv. Ali umjesto. da otstrane u- zrok nesrećama. one pozvaše pojačanje o- ružništva. I ono dogje. da čeva kolodvor. Uza sve to oko 10 sati prije podne skupi se u b izini kolodvo- ra do 1000 seljaka iz mjesta i okolice. te su stali od lučno tražiti, da se magjarska zastava skine. ,Mi ne- ćemo nikada trpiti magjarske zastave na našem tlu. Neka se odmah skine“. Ali krvnička iskustva, žalosna iskustva nijesu koristila našim obla- stima častsve nijesu skinute. Narod na to navali svom ge na krov i pokuša istrgnuti zastavu. Oruž nici su na nju ispalili više hitaca A kad se ona od rana i od straha srušila sa krova, navali narod još ve- ćom silom. strgne zastavu i pogazi. Oružnici su pucali — jedanaest puta. Dva su seljaka ostala na mje- stu mrtva a jedan je umro putem. Teško ranjenih bi- lo je jedno desetak ljudi. Narod se iza toga sukoba razišao. ali nije odustao od svoga otpora proti bezakonju. U bližnjoj K omšći ni, pa u Bedovcu, te Bistroj opet se oko kolo- dvora skupili seljaci, navalili i skinuli zastave. Putem su isprebijali jednoga komesara. Prizvano je vojništvo. jer oružništvo nije bilo više kadro, da odoli narodu, koji je stao navaljivati kamenjem, vi- lama i kosama. Kad je došlo vojništvo, narod se ni- je dao rastjerati i opro se sili. Na toje opet pucano i pri tom su pala u Komšćini opet dva čovjeka i mno- štvo tesko ranjenih. U Bistri ima takogjer ra njenih. Seljaci su čijelo vrijeme puškarali na kolodvor i oražnike i umirili se tek onda. kad su oko 5 sati po podne skinute sa sviju po- staja magjarske zastave, Dogogjaji u Zaprešiću našli su odziva i u Zagre- bu. Tamo je takogjer bilo izvješeno par magjarskih za- stava. Ipak su one pred večer iz opreza odstranjene. Nego to nije pomoglo. Oko 7 sati počele se ulice pu- niti svijetom, te se počelo demonstrirati, Ogorčenje je ogromno. Gdje su obećanja i lijepe riječi Pejačevića gdje je ostao g. Šumanović? Demonstranti su zašli i napunili ulice. Klicali su žrtvama. a Pejačeviću i ma- gjaronimu ,pereat“ i druge poklike. Policija je bila preslaba: da rasprši domonstrante. Moralo je biti prizva- no vojaištvo, koje je tek kasno u noć potisnulo svjeti- nu Do sukoba izmegju demonstranata i policije došlo je više puta. Zanimiv je ovaj prizor: Oko 8 sati na većer vozilo se je u kočiji mimo Jelačićevoga spome- nika par pravnika, Dalmatinaca, i pred spomenikom kliknuli ,Živila Hrvatska“. U to doleti na konju dr Giitmer. poznati zapovjednik zagrebačke policije, te pro- glasi mladiće uapšenima. Ali u to se iz kočije digne pravnik Trifunović, zgrabi konja za uzde i potrese ih. Konj se propne, svali pod sebe Giitnera i poteče dalje, vukući Giitnera nekoliko metara za sobom. Policiste navališe sabljama i šakama na pravnike, a narod na policiju. Razvije se pravi boj, dok napokon ne uspije policiji odvesti pravnike u zatvor. Kako javljaju iz pokrajine, dogodilo se je radi magjarskih zastava i na drugim mjestima ovećih nemi- ra U Zagrebu se je pako bojati novih demonstracija i atentata. Sve opozicijonalne novine, zoje su donijele izvještaje o uzbuni u Zaprešiću — odmah su zaplije- njene. Stara Khuenova praksa! Bilo se je bojati za Stjepanje, dne 20 o. mj., kad je u Zagrebu najveći sa- jam, da će doći do ponovnih nemira. Obratili smo se u Zagreb, da nam opet što jave — ali do sada ne do- bisuno još nikakovoga novoga vlasa. Zar se možda i opet plijene brzojavi? Eto ovo je prvi plod Pejačevićevoga banova- nja, ovo je prvi plod njegove teorije, da samo regni- kolarne deputacije mogu riješiti pitanje 0 zastavama, a vlada da mora dotle trpiti povrede. A zar mora te povrede i braniti i na narod pucati? Čime to oprav- dava onaj grof-kavalir, koji je rekao, daće radije ot- stupiti nego puštati vrijegjati zakon, 'koji je razglasio da nosi koncesije. Sad ćemo ga vidjeti jna djelu! To 1 predsta vništva naše opozicije, Koje) su Važnija nepičt" na pogagjanja o slozi, nego li dužnost energične na- rodne obrane. Ta opozicija dužna je da se barem sada energično postavi na čelo otpornom narodu i da Peja- čevića ne počasti samo sa principičnim papirnatim izja- neće da narod pregje preko tog slavnog središnjeg od- bora. ako hoće da usčuva u stranci i malo discipline. U jedan dan i opet pet mrtvih i na desetke ra- njenih! Zar ćemo svaku povredu plaćati sa toliko ži- vota? Zar nas kane na ovaj način istrijebiti sa lica žem- lje. Zar prahom i olovom? Ali do sada narod nije pucao, nije strijeljao, on je samo pokazao da znade gi- nuti. Ali on nije još rekao, da ne zna i sam pucati! Naš Kralj je sproveo svoj rogjendan u Beču, dru- gi dan je otišao u Peštu, da riješava magjarsku krizu. Iz Zaprešića je morao dobiti lijep izvještaj o slavi! Po- uzdano se nadamo, da neće u Pešti riješavati samo ma- giarsku krizu, nego da će se pozabaviti malko i hrvat- skim pitanjem. A naši ljudi iz Banovine morali bi sada k njemu, da mu kažu iskreno i odlučno svu istinu. Sa- ila neka prime naši predstavnici na sebe odgovornost za cio narodni pokret i-neka odu, da pokažu i drugima gdje leži odgovornost za - Hrvate. Ovih novih pet mrtvih traži to, a traže to još više svi,oni živi, koji će duhom pozdraviti u Pešti svoga vladara usklikom: ,Ave caesar, morituri te salutant !“ pODBLI$STAK. A Hrvatski pokret. Učitelji i učenici, Poznato je dovoljno, da su osnivači pravaštva djelovali na svoje pristaše gotovo isključivo sugestivnom snagom svoje osobnosti, da su oni za pristaše bili apsolutno savršenstvo, a ovi im se bezuvjetno i slijepo pokoravali. Poznato je, da se je riječ tih osnivača slušala poput dogme, te da je najve ća organizatoroa sila u pravaštvu bio osobni kult. Ovo znači u jednu ruku, da su osobe osnivača bile jake i izrazite, a u drugu ruku, da su mase pristaše bile sla be i politički neodgojene. Princip auktoriteta bio je u pravaštvu jedan od najizrazitijih principa u organi- zaciji stranke, kao što je princip legitimiteta bio najizra- zitiji princip u politici stranke. Šta su ova poznata fakta značila, nije teško razabrati, ako se malko dublje zamislimo u unutarnji sastav njihovoga kompleksa. Ponajprije nam se namiće pitanje: jesu li osni- “vači svaki o sebi mogli postati osnivačima prave poli- tičke stranke, koja bi u praksi, u današnjim modernim prilikama mogla da u istinu pribavlja narodu sve veće i veće pozitivne uspjehe. S obzirom nt prilike i sm;e- rove u današnjoj evropskoj politici, tražimo od jedne političke stranke da bude u prvom redu aktivna na svim linijama, da u unutarnjoj politici jača na svim linijama, u prvom redu gospodarstveno, kulturno | ustavno — narod. a u vanjskoj politici, da osla- štiti narodu uvjete za slobodan i samostalan državni život. Moderna stranka, mora da se osniva na demo- kratskoj organizaciji i da njen rad bude rezultanta vo- lje njenih članova, da se ona prema prilikama razvija, da se evolucijonira u aktuelnom programu i u taktici. Starčević je bio klerik, učio bogosloviju i klasi- ke. Njegov intelektualizam je uzrok. da je primio od bogoslovije skolastičku logiku i abstraktnost. _A kiasici mu podali krepčinu, Ovako odgojen — nije bio uvijek savremen. I odmah se javlja pitanje je li d.r Ante Star čević, taj intelekt deduktivan, taj aristokrat karaktera, koji je bio sam sebi dosta. neagitator, čovjek dužnosti stoik, koji pozaaje samo načela, čiji su ideali najelemen tarnije težnje naroda i čovjeka. koji u prvom redu dje- luje jakošću osobnosti i primjerom — jeli taj i takav čovjek mogao biti osnivač i vogja jedne u pravom swi slu riječi —moderne političke stranke? Politička ka rukternost ne stvara još sama stranke, Star- čević je mogao da stvara slijedbenike, sektu, ili društveni pojav, ali ne stranke. A osim toga ovakav negativan duh, pa onda jedan jedini čovjek, što postaje kumirom i apsolutnim vogjom i proročištem i opet ne stvara stranke. Stari je jednom rekao: ,,Bez rimskog temelja nema rimske zgrade“, Da, bez svega onoga sto čini Startevića Štarčevićem, nema Starčevićanstva. Mulo je bilo stekliša, a oni su se lučili od drugih načinom života, ponašanja i govora, ali nijesu bili stranka. Prvi korak razvodnjenju čistoga starčevićau stva bio je učinjen tada, kad je ,stoklišt — la — glavnog temelja. ,Bez rimskog temelja nema rimske zgrade“. Starčević je bio jedan, stoklisa je bilo malo, a pravaši su bili masa, Stekliš je bio sektarac, a pravaš je mzvodnjeni stekliš. Starčević je bio jaki karakter i samostalan mislioc, stekliši su bili karakterni i dobri učenici, a& pravaštvo je za neko vrijeme postalo modom. | Značajan je n. pr. taj fakt, da je glavni kontigenat da- našnjega birokratizma i beznačelnosti dala pravaška mladež iz osamdesetih i iz početka dvadesetih go- dlina, premda je Stari najžešće napadao birokratizam i nesolidnost. Starčević je ostao neshvaćen i nepozna van od svojih mlagjih slavitelja. Pravaštvo je htjelo da bude općehrvatskom strankom, što je samo u sebi pro: tuslovno. Stranka, koja je općenarodna nije više stranka. Starčević nije ni išao za tim, da koga odgaja: on je kazao ili napisao ono, što je mislio, da je njego- vo ,deržanstvo“ i to je bilo dosta, Oa nije niti odsu- gjivao niti povlagjivao masama, kad su ih njegovi pri- staje počeli da zovu megju pravaše, om ih sam nije ni zvao ni odbijao. I ta neodlučnost nije malo kriva dalj- njem razvoju stvari. Starčević je sam sebi bio dosta. Kvaternik nije isto tako mogao da postane uspješ nim osnivačem moderno stranke iz jednostavnoga razlo- ga, što jedna strinka ne može biti osnovama na poli- tičkoj romantici i na političkom misticizmu u današnje doba, usr d Europe, kada se narodi i stranke osnivaju na osnovima ekonomskim i socijalno-narodnim, Ni Kva- ternik nije išao za tim, da jača i odgoji narod, nego se je zanašao na nekakovu njegovu predostinaciju, ko- njajući se na faktičnu snagu naroda taktično i pro: postao pPravašem“ i stao agitirati megju " ) ( f i MEL LU oi je dao izražaja u tvrdnji. da narod koji do danas (__ uza svo neprilike nije propao, a ipak nije nešto većega postigao, da takav narod štedi sama Providnost, koja mu je namijenila važnu misiju, Kada će doći čas — i meznatna kakova Jeane D' Arc osloboditi će taj na- rod i povesti ga pobjedi. Ovakova pako misao nije kadra da organizuje jednu pravu političku jstranku. I tako ni politički karakter, ni politički mistik svaki o sebi nijesu mogli biti dostatni da stvore va- | ljanu stranku. Ali oni ipak nagjoše pristaša i ovi htje- doše biti stranka. Ali da u duhovima tih pristaša nije moglo biti prave unutarnje izragjenosti i jednovitog skla- da biti će jasno već iz pov šne prispodobe megju obim osnivačima pravaštva. koje su pristaše slijepo kušali sli- jediti. Starčević i Kvaternik nijesu se prečesto ni osobno slagali, a to nas ne može da začudi. Bili su i po na- ravi i po nazorima upravo opriječni, U političkom ci- lju se nijesu razlikovali — jer je taj cilj napokon ide- alom sviju Hrvata, — ali se razlikovali tim više u me- todi. Stoik i mistik ne mogu se složiti u harmoničnu cijelinu. pa se za to ni u dušama pristaša ne složiše. Starčević je bio klasik rimske škole, a Kvaternik živio nekako u sredovječnoj mistici, Klasički i sredovječni duh ne slažu se. Za to se ni u pravaštvu ne složiše. Ako li se pako još sjetimo, da i stari i srednji vijek ne može da se oživi u ovome novom vijeku, — onda će biti razumljivo, da je princip auktoriteta, princip legitimiteta. u doba iza franćuske revolucije, te iza g. 1848. još i više dizorijentirao pristaše obaju osnivača pravaštva, (Nastavit će se). a — M. Mar vama, Ona je dužna, da se sada makne i izleži, ako - Gia oe a ma | B.net manmmmnutstiiik =