+

Zašto naše ribarstvo propada?

Gosp. Petar Lorini, €. k. nadzornik ribarstva kod
pomorske Vlade u Trstu, napisao je ovih dana veoma
lijepu knjigu: ,Ribanje i ribarske sprave pri
istočnim obalama Jadranskoga mora“. Ova
knjiga zaslužuje svaku hvalu i priznanje, pošto je prva
svoje vrste a ipak sasvim savjestno i stručno obragjena
i obiluje lijepim i čistim jezikom. Drugom prigodom i
kad istu bolje proučim, osvrnut ću se malo podulje na
nju; danas ću samo nadodat neke moje primjetbe na
XVI. poglavlje iste knjige, koje nosi naslov: ,Zašto
ribarstvom idemo na gore u Jadranskom moru ?“

Bavim se ribanjem od nazad ne vele godina i to
kao diletanat, pak ću da spomenem neke činjenice, o
kojim se uvjerih kroz moju praksu, zašto nam ribarstvo
s dana na dan propada.

Zbilja na prvi mah izgleda čudnovato, da ribar.
stvo propada u Jadranskom moru. koje je more sasvim
povolino za ribarenje po svome topografičnom pogledu
i u fizičnim faktičnim prilikama te topografije

Pomenuta knjiga navagja kao glavne uzroke pro-
padanju našeg ribarstva: Izočnost mikroskopičnih orga-
nizama, što služe ribama za hranu; atmosferične pro-
mjene; slabost morskih struja; iskrčenje tla pri kraju
mora; veliki broj nekorisnih vrsta riba. te i nedopu-
šteni načini ribanja.

Ja pako cijenim, da koliko god su svi ti uzroci
vrijedni. najglavniji je ovaj zadnji. biva nedopušteni na-
čini ribanja. A ovi su u nas (barem u Dubrovniku i
okolici) zahvatili velikoga maha, tako, da se ribarski
zakon danomice sve u šestnaest krši i to na svačiji

Evo nekoliko primjera, kako bi po ribarskom za-
konu i po pravu i zdravu razumu imalo biti, a kako
u zbilji u nas jest;

U pravilnika pomorske ribarštine 6/5. 1835. & 1.
glasi: ,Ribolov na otvorenom moru preko milje daleko
od obale slobodan je svakomu; a unutar te granice i-
maju isključivo pravo na ribolov stanovnici obale“. Ko
su pak ti ,stanovnici obale“, to jasno tumači Odluka
3/1. 1837. Br. 33213 c. k. dvorske kanćelarije: ,Kao
stanovnici obale, kojima je dozvoljeno isključivo pravo
ribanja u prvoj pomorskoj milji, imaju se smatrati op-
ćinari onih općina, koje su smješćene na morskoj oba-
li“. — Dakle u prvoj morskoj milji ne smiju ribati,
nego samo dotični općinari, a pomorska Vlada može
dopustit i kome drugome da tu riba jedino za ove
razloge (8. 2. Naredbe Ministarstva Trgovine 5/12.
1884.): kad u općini nema ribara; kad domaći ribari
nemaju dobrih ribarskih orugja; i kada to iziskuje op-

“* skrba trgovišta. U nas ne stoji nijedna od. ovih izni-
maka a ipak u prvoj milji riba svak ko hoće i ko ne
će, ne pita se jeli općinar, nije li i što je i kako je i
okle je došo.

$. 4. pomenute naredbe kaže, da je zabranjeno
loviti .i prodavati mriješt i riblju mlad. — Na našoj
ribarnici bude gdjegod pun koš toga.

8. 10. kaže ,zabranjeno je loviti glavoče rukama,

“naš se na to ni malo ne pazi. Kroz cijelu se godinu
love glavoči ostima i vršama.

&. 11, kaže ,lov karl& i jastoga zabranjen je od
1. veljače do konca travnja. Nikad se ne smije proda-
vati jastog ili karlo, ako nije dug najmanje 20 centi-
metara od vrh oka do stražnjega kraja tijela“. — U
nas se love po cijelu godinu i prodavaju i manji od
20 cm.

MA sie ,Ne smiju se nikad prodavat ka-
'menice kraće od 5 centimetara ni mušule manje od 3
em.“ — U nas se jedne i druge i manje prodavaju.

$. 16. kaže zabranjeno je namjestiti poprijeko

nas zagragjuju cijele konale i zatone, a osobiti su maj-
stori u tome neki zatonski ribari. A ništa dalje nego
u našoj luci tako zvano ,na boci“ (biva na otvoru)
svako večer, osim cijele falange vrša, bude i po 5-6
mreža jedna do druge, tako, da je uvijek ušće luke
potpuno zatvoreno.

&. 18. veli ,zabranjeno je loviti ribu dinamitom,
inim raspršivim tvarima i sredstvima, od kojih se ri-
be onesvijeste ili zamru Zabranjeno je jošte kupiti ri-
bu tako ubivenu“, — U nas rijedak je slučaj od di-
namite, ali je zato čest onaj od ,frangjate“, Osobiti
zu majstori u tome neki Šipanjani.

&. 20. kaže ,od 1. siječnja do konca srpnja za-
branjeno je loviti ribu šabakama i malim traticama za
gerice. kano i onima za glavoče“, — Ni ovo se u nas
ne izvršuje,

Odluka Ministarstva Trgovine 9/3, 1897. Br. 8311
a $. 1. govori: ,Ribati srdjele, inćune. skuše, lokarde
i šnjure smije se mrežama tako zvanim ljetne trate
stva a $. 8. kaže ,oko od vreće ljetne trite valia
da neprestano bude otvoreno najmanje 10 mm. s nu-
tarnje strane čisto od uzia do ugla“, — Jesu li baš
ovolike oči na našim tratama?

$. 78. iste Odluke kaže da je od 1. travnja do
svrhe rujna zabranjeno svugdje ribanje na buc, — U
mas ,bucaju“ veoma često i gdjegod i u sasvim veli-
koj blizini luke, Majstori svu osobito u tom neki Kala-
motezi (ribari s Koločepa).

Ovo su sve nepodopštine i protuzakonitosti, koje
se danomice dogagjaju, te da se ovo ukine velika je
istina, da je ,neophodno potrebito da oblast, koja je
na to pozvana, uredi što prije naše ribarnice, na koji
ma se danomice dogagja pravih zločina, koji svi ciljaju
na to, da se utamani pravi ribar i pravo ribarstvo,
Na svima se pak prodava riba pokvarens, prodava se
riblja mlad i riba ulovljena mliječerom, levantinskom

od gosp, Lorini navedeni, svi su
više i prije opstojali, a ipak je more ribom obi-
zaribat, pa pun koš

 

Naši ribari ne razumiju razliku izmegju racijonal-
nog i neracijonalnog ribanja, kako se to dobro opaža,
pak su ti oni kadri na primjer za po kila ukljata, po-
plašit i pokvarit svu ribu od Orsule do Kalamote. Na-
ravno, opet s druge se strane okorišćuju tim, što se
na njih dovoljno ne pazi, i za to baš na žalost mora-
mo konstatovati ,da je ribanje, većim dijelom, postalo
samo haranje mora“. Josip Onyazkiewicz.

 

* Iz Banovine.

U Zagrebu 17. VIII. 1903,

cija. Opozicija je izdala izjavu o movomu
banu. Izjava nije pobudila senzacije. vidi se na njoj ka-
ko je krpana, ali, ipak pored svih onih okolišanja, da
se jasno i konkretno ne izjavi, razabiremo tu novo je-
duo stanovište i novi duh, koji si krči put, Izjava je
dosta velika, te donosi kritiku Pejačevićevoga progra-
ma Napokon svršava ovako:

, Dosadašnje izjave g. bana ne pružaju nam izgle-
da u povoljan okret njegove vlade u obrani onih dr-
žavopravnih i narodnih uredaba, koje nam i sama na-
goda daje; u tim izjavama ne nalazimo jamstva za nor-
malni razvoj ustavnih prava, kulturnoga i materijalno-
ga napredka, pa nam za to valja uastaviti svim  zako-
nitim sredstvima što odlučnije i ustrajnije naše  dosa-
danju borbu za ujedinjenje i samostalnost hrvatskoga
naroda, za postignuće prave ustavnosti i za osiguranje
kulturnoga i gospodarskog napredka.

Na taj otačbenički rad pozivamo u naše kolo sve
sinove hrvatske kraljevine, bili oni koje vjere i narod-
nosti, koje će si posebne svetinje moći osjegurati i raz-
vijati samo onda, ako budu cijelomu narodu izvojštena
i osigurana sva državna i ustavna prava.

Istom tada zavladat će nepomućena sloga i trajna
mogućnost uspješnoga rada sviju gragjana kraljevine
Hrvatske oko napretka i sreće domovine, istom tada
moći će se ispuniti želja g. bana za slogom megju Hr-
vatima i Srbima, te konačno nestati zlosretnoga načela
plivide et impera“, koje je našoj domovini na korist
tugjinskih sustava toliko štete nanijelo.“

Upada u oči, da ova izjava nije sastavljena u sta
rom, lih državopravnom duhu, nego se tu govori i 0 na-
godbi, o ustavnim pravima, o materijalnom napretku.
Novo je još i to, što se poziva na zajednički rad ,sve
sinove hrvatske kraljevine, bili koje vjere i na rodno-
sti“, te se time priznaje druge narodnosti u Hrvatskoj.
Govori se o gragjanima kraljevine, te se spominje slo-
ga Hrvata i Srba. I ako je sve to nekako zakučasto i
krpano, izostavljano, mijenjano, ipak ostaje fakat. data
izjava manifestira novo, pozitivno stanovište, A ipak ta
izjava nije postigla senzacije, niti je pokrenula duhove.
Ljudi slegoše ramenima i pitaju: pa što je to? Zašto?
Jednostavno za to jer je cijela stvar mlaka, jer je sve
što je u njoj novo bojazljivo zakukuljeno. Nema o-
dlučnosti za to nema ni jasnoće ni dojma; jer je jel-
nom riječi sastavljena pod dojmom straha cd dr. Fran-
ka. Ne kanim Franku predbacivati sve, ono što mu
se sve češće predbacuje u povodu njegovog  dr-
ioni a SA mam na 3 an aii SAA
nešto : Frank nije bio za pokret, te je jasno i giasuo i-
zrazio svoje mnijenje najprije Dr.u Derenčinu. a onda
u centralnom odboru. Izjavio je, da je on proti tomu,
da se Khuena ruši! Uza sve to pozivaše ga dr. Breš
ćenski redovito u centralni odbor kao gosta — a od
bojazni pred njim ne zaključivače se rišta. Unutarnjim
pitanjima se u odboru nije slobodno moglo baviti.
I odatle mlitavost i nerad odbora. Svak se bojao ili
ženirao slobodno govoriti u prisustvu vogje dru
ge stranke, protivnoga mnijenja Isto tako se kod  za-
ključaka uvijek obaziralo na mnijenje i stanovište dra
Franka. 1 eto, odatle sav onaj pasivitet, koji dolaz: od
toga, što su ljudi ozlovoljeni situacijom, što ju je stvo-
rio dr. Brešćenski u samom odboru.  Brešćenski je u
najkritičnije doba više pazio na to, da se ne pomuti
sloga sa Frankom nego na cio narod, sva pitanja kod
njega se stiču u jedno pitanje: pitanje sloge, a svu
slogu shvaća kao neprestano popuštanje i izlaženje na
susret. Ovo je salonština, ali nije politika.

Tako je došlo do kandidature u Zlataru, pri ćem
će se središnji klub strašno diskreditirati u narodu.
U početku se htjelo kandidirati jednoga od mladih —
dr. Deziuana. Ali u to dogje na jednom do zapletaja.
Veleposjednik Pisačić je u odboru javio, da u ime svih
izbornika moli odbor da posiavi kandidata. U ime ,slo-
ge“ postavilo se Kumičića. Nekoji izbornici izjaviše se
proti. l'itanje ostade viseće. Nespretuo je bilo, što nije
u isto doba najavljena kandidatura dr. Magdića ili Ru
kavine, Brešćenski obećao je, da će sklonuti Rukavinu
na otstup. Ali nije uspio.

Sve ovo je osupnulo i porazilo osobito mlagje.
Proti Kumićiću se nije htjelo napadno isticati Dežmana
i ma to je uspjelo, da se ozlovoljeni = odbor = onako
izloži za Kumičića — proti narodnoj izborničkoj volji.
Što će biti facit? Da će proći kod izbora  kand dat
barun Rukavina, koji će svoje gla ove otstupiti dr,
Magdiću, a predstavništvo će opozicije biti blamirano,

Napokon je to nezadovoljstvo došlo i do izražaja
u poslje dnjem sastanku odbora. Mlagji članovi nijesu m: gli
već šutiti. te su stali kritizovati postupak dr. Franka,
koji nit je u organizaciji, nit u stranci, — neprestano
se upliće, neprestano prima koncesije. Ustali su proti
tome, da meće na naslov lista tobož u ime sloge, no-
vine hrv. str. prava, a u stranci nije, dakle da to čini
samo radi reklame i lakšeg širenja tih novina. Sjednica
je bila burna i Brešćenski je već mislio, da ode sloga,
ali bi napokon morao znati, da je prvo sloga unutar 8sa-
me jedne stranke, a onda sloga s drugom strankom,
jednu slogu ne treba žrtvovati drugoj, kao što ni
rad slozi. Ako sloga ne vodi do rada, onda nema smisla,
Izjavu proti novoj vladi imala je potpisati cijela opozici-
ja. Ali u to su mlagji otvoreno zapitali Franka jeli on
u stranci ili nije? On se izmotavao kojekako  Predba-
cilo mu se u brk njegovo držanje kao što i to — da
je bio kod Pejačevića u Pešti posve tajno. Anomaijja
je, da stranka ima glasilo, kojim upravlja — druga
stranka i da to glasilo piše proti intencijama stranke
Došlo je do sukoba izmegju Derenčina i Franka i sje-

puta zahvalio na predsjedništvu isto i Derenčin;
Napokon su članovi sr. odbora zatražili saziv novoga
sastanka odbora, ali bez delegata čistih“. Staviti će
se predlog, da se sklopi fuzija samo onda, ako
Frank primi onu tačku rezolucije ,hrv. str. prava“ po
kojoj je ona nova stranka, te se ne veže o tradicije.
Najbolje bi bilo, da ljubezni predsjednik i u pi-
tanjima stranačkim učini onako, kako je to učinio u pi-
tanjima narodnim. Kad je naime u Zaprešiću ubijen se-
ljak Pasarić, a zastava visila 8 dana ,za kaznu“, te se
spremale nove bune, tražili su dva puta  kategorično
mlagji, <a se sazove sjednica središnjega odbora. Teda
negda pozvao je  Brešćenski, ali -- nakon toga što
je zastava već skinuta — i to samo zastupnike. Kad
ga se urgiralo da dogje u Zagreb odgovorio je da
ima — konjsku stavnju, pa ne može, A po ulicama i
selima je dotle padao narod! Za danas i ovo dosta. Vje-
rujte da čovjeku uskipi, kad se svega sjeti što zna, a
što nije uputno uvijek kazati, Jer radi dviju triju sta-
rih ljudi mora da čitav rad opozicije ostane jalov. Oni
povezaše svima ruke. A to ie ono, što nas muči.
Izbori, Kraj svih lijepih riječi novoga bana izbor-
na praksa ostaje ista kako je i prije bila. U Zlataru se
n. pr. izbornicima uskraćuje prepis listina. a u Daru-
varu činovnici agitiraju svim sredstvima za magjar-
skoga kandidata Kirschnera; a proti dr. Grahovcu. do-
čim se opozicionalne ličnosti. kao ,agitatori“ gone iz
kotara. I to je ,pošteno uprava!“ — Jučer je bio u
Daruvaru izbor. Kako je svršio još ne znamo. — , Obzor“
doznaje, da se čine priprave, koje pobugjuju sumnju
kao da bi već u skoro vrijeme mogli biti raspisani novi
opći izbori i s obzirom na ovu praksu u Zlataru i Da-
ruvaru poziva birače na oprez. a

Magjarske zastavo. Usprkos svih ovih nemira iz-
vješuju se još uvijek (magjarske zastave. Na kraljev
imendan visile su po koloivorima uz magjarske i hr-
vatske zastave — ali i to je protuzakonito. Ali najgore
je to, da je osječka trgovačka komora, dakle autono-
mna institucija izvjesila magjarsku zastavu, kao na iza-
ziv. I to čine — naši ljudi!

Pušteni su na slobodu napokon i dr F. Potočnjak
i vogja socijalista V. Korać. kao što i Stj. Radić.

Osugjeni su Stj. Radić na 2 mjeseca zatvora, a
a urednik ,Obzora“ na 4 mjeseca. Obojica su uložili
priziv.

Prijeki sud je već i u Križevci ukinut i tako je
konačno oslobogjena Hrvatska, te zadnje i očajne Khu-
enove mjere i toga znaka njegove državničke mudrosti.

Hrvatski jezik u vojsci. Tim s* je pitanjem  po-
čela baviti i naša javnost. a i vanjski politički krugo-
vi. ,Narodne Novine“ su bile već prije rekle da će u
slučaju koncesija Magjarima izvojstiti i Hrvatskoj iste
koncesije. Sada se bavi tim pitanjem i ,Nar. Obrana“
i drugi listovi. Napokon je simptomatičan i jedan do-
pis u bečkoj ,Informaciji“ : Tamo se piše: Svaka kon-
cesiju Magjarima mora slijediti ista koncesija Hrvati-
ma. Jedan vrlo odlični u zadnje doba mnogo spomi-

.: | niani_član vladine stranke izrazio se je o tome ovako:

»Najveća poveškoća kod uvedenja magjarskog zapovjed-
nog jezika u vojsci sastoji se u tome, što bi uvedenje
magjarštine u hrvatske pukovnije cijelu Hrvatsku ba:
cilo u naručaj otvorene revolucije. Khuen je na odlu-
čujućem mjestu upozorio na to, da bi u slučaju do-
zvole djelomičnoga ili posvemašnjega magjarskoga je-
zika, cijela Hrvatska i to ne samo opozicija, nego i
službeni krugovi morali jednodušno tražiti za Hrvatsku
iste koucesije, da tako izbjegnu revoluciji. — Ovo zvu-
či čudno, te se ne možemo oteti sumnji, da ovakove,
sv češće izjave iz službenih krugova — nijesu ništa
drugo nego — plašilo za magjarsku opoziciju. a ni
malo zauzimanje za hrvatske aspiracije!

Nova era. Isti dopiscik ,Informacije“ uvjerava,
da će pad Khuenov u Ugarskoj dovesti u Hrvatskoj
do pada cijeloga Khuenovoga sustava. Neko vrijeme,
da će se još ovaj sustav podržavati, ali da će magja-
ronska stranka biti prisiljena revidirati svoj program
i organizaciju osvježiti primićem nacijonalnih i prema
Magjarima manje popustljivih elemenata. To se doduše
već dugo navješta, ali moglo bi se i to dogoditi
jer magjaroni će za očuvanje svojih mandata postati
i — Hrvati!

Roaliste, Mladi ovaj pokret, koji je odlučno vo
io i zadnji pokret u Hrvatskoj. sve se više unutar
opozicije razvija i širi, Vrijedno je zabilježiti, da u
Obzoru“ brane realiste od raznih napadaja, te da je
isti list neki dan donio od realiste napisan uvodni čla-
nak o slozi, u kojem se izražava misao, da se ne tre-
ba na silu trpati u jednu stranku i ono što sasina ne
spada zajedno Predlaže se, da ,hrv. str. pr.“ ostane
jedna, a ,čisti“ druga organizacija. a obje, da rale
složno. Glavno je rad. ,Nije loše za narod ako bude
više stranaka, Nesreća su za narod samo loše i neva-
ijale stranke“. — Valja još pripomen: ti, da su realiste
ovo stanovište zauzimali već od prvoga početka

ad IL KE RR

Postalia.

LIX.

Kad smo predočili, kako je to u jezičnom pogledu
na Pošti i Brzojavu sa osobljem i sa službenim knji
gama i poukama., ne će biti s gorega. ako se letimice
osvrnemo i na upisnike i knjige, te se u nutarnjoj služ-
bi upotrebljavaju. odnosno na tiskanice, iz kojih su ti
upisnici i te knjige sastavljene.

Kad se znade, da se preko 900 raznih vrsta tiska-
nica upotrebljava kod poštarsko brzojavnih Uredu, svak
može lasno shvatiti, da ne bi nikada svršio kad bi se
htio baviti sa pojedinim tiskanicama.

Progovorit ću za to samo koju u opće,

Sve tiskanice, koje se u spomenutu svrhu upo-
trebljavaju kod državnih i nedržavnih pošt.-brzojavnih
Ureda u Dalmaciji, tiskane su ili samo na njemačkom
ili samo na talijanskom jeziku ili pak na oba zajedno ;

 

a one tiskanice, koje dolaze strankama u ruke (kio
it.d.

tiskane su najprije na njemačkom pak na hrvatskom i
talijanskom odnosno na talijanskom pa hrvatskom je
ziku. Sve tiskanice, koje se upotrebljavaju u nutarnjoj
brzojavnoj službi, te one, od kojih se sastavljaju upis-
nici o dolasku naputnich, upisnici primanja naputnici,
preporučenih i diližanskih pošiljaka, te dostavne police
bilo kod državnih, bilo kcd nedržavnih poštarsko-brzo-
javnih Ureda ili za seoske listonoše, tiskane su
isključivo na njemačkom jeziku.

Ovdje moram mimogred primjetit, da po propisi-
ma sadržanim u 2.0m prilogu Min. Nar. Lista broj 94
godine 1902 (strana 1., stavka 4. i strana 6., tačka II.,
stavka 2.) upisuici o primanju i o dolasku naputnici
imali bi biti napose za svaki znmaljski jezik, dočim su,
kako sad rekoh, samo na njemačkom jeziku, kao u
sred Berlina!

Ostale poštarske tiskanice tiskane su njeke tali-

janski a njeke opet njemački, ili pak u oba ova jezika
zajedno, a u ove 2-3 zadnje godine sve nove tiska-
nice izlaze samo na njemačkom jeziku, a
i stare se sa velikom marljivošću zamjenjivaju sa istim
novim, ali na samo njemačkom jeziku.
Nazad nekoliko godina nije ovako bi-
lo, jer su tiskanice za nutarnju službu bi-
le isključivo na talijanskom jeziku, a nje-
mačkih se je vidjelo samo gdjegdje na brzojavu, gdje
su uredovali i upravljali stranci, dok su tiskanice,
te su odregjene za stranke bile tiskane sa-
mo na talijanskom i na hrvatskom jeziku.
Tamo negdje u drugoj polovici osamdesetih go-
dina počeše se izmjenjivati talijanske tiskanice sa nje-
mačkim, i to samo kod državnih Ureda, ali sasvim ri-
jetko, tako da to bijaše i neopazljivo. Tako je potra-
jalo za desetak godina, a onda vidjesmo, kako se jedna
za drugom sve to češće izmjenjivahu, dok ih u ove
2-3 zadnje godine ne izmjeniše sasvim sa njemačkim
kod svih državnih poštarsko-brzojavnih Ureda, a kod
nedržavnih njemačke su tiskanice tako stisnule talijan-
ske, da se može reći, da je u tom pogledu mala razli-
ka izmegju državnih i nedržavnih Ureda.

Na isti su se načinu ušuljale i tiskanice odregjene
za stranke se njemačko hrvatsko talijanskim tekstom.

LX

Htjelo bi se napuniti koji stotinjak Crvenih“,
kad bi hotio nanizati sve pogreške, sve smiješnosti, te
su se zbile samo u ovo zadnje vrijeme i svu štetu,
te se je time nanijela ne samo državi, ali i strankama
za to, što se pri pošt.-brzojavnim Uredima n Dalmaciji
upotrebljavaju njemačke i talijanske tiskanice te regi-
stri, zapisnici i slične službene knjige iz ovih  sastav-
ljene, makar su za protumačenje rubrik& dotičnih tis-
kanica zaposleni svi c. k. oružnički stražmeštri (za nje-
mački) i svi mnogopoštovani župnici i učitelji (za
talijanski).

Ne treba biti nikakav strukovnjak da se može
lasno razumjeti, da, ako je natpis rubrika u pojedinim
tiskanicama u jeziku nepoznatom onomu, koji te na-
pise ima da ispuni, da on to ne može ispuniti; a ispu-
ni li, sasvim je naravno, da to mora krivo ispuniti i
da po tom počini pogrešku, radi koje bude kažnjen, &
prama okolnostima 1 država | Stranka stevovana.

Radi silesije tehničkih izraza teško je i onim či-
novnicima, koji potpuno poznadu njemački i talijanski
jezik, odgonenuti kadgod natpis kakove rubrike, a ka-
mo li, da to ispuni onaj činovnik ili poslužnik, koji
ne zna ni beknuti ni njemački ni talijanski!

Radi silesije tehničkih izraza dogagja se opet, da
e. k. oružnički stražmeštri odnosno župnici i učitelji
prevedu dotičnom poštarskom činovniku natpis rubrike
odnosne tiskanice prama tome, kako oni dotični izraz
shvate, a što ni iz daleka ne znači ono, što je tu nje-
mački ili talijanski napisano; te ti ga tako poštarski
činovnik upiše u odnosnu rubriku nešto, što (ga apso-
lutno tu ne ulazi!

O tome bi mnogo i mnogo znali pričati računar-
ski činovnici na Ravnateljstvu Pošta i Brzojava u Za-
dru i oni na oba poštarska računarska osjeka na Mi-
nistarstvu Trgovine u Beču, koji su baš radi toga pra-
vi mučenici.

Nema toga upisnika, nema te upisne knjige, ne-
ma te tiskanice, koja bi od dalmatinskih poštarsko-
brzojavnih Ureda, čij: činovnici i poslužuici ne znadu
njemački ili ni njemački ni talijanski, da su po propisu
ispunjeni, vadi česa su poštarski računarski činovnici u
Zadru i oni na Ministarstvu Trgovine u Beču (referenti
za Dalmaciju) veoma opterećeni, tako da se slobodno
može reći, da oni radi tih pogrešaka dvostruko rade,
nego li njihovi kolege drugih pokrajina.

(slijedi). Dubrovčanin

 

Sedmični pregled.

Kriza u Monarkiji. Govori se za sada samo 0 kri-
zi u Ugarskoj, ali se radi za pravo 0 krizi u monarki-
ji. Za danas ćemo upozoriti samo na nekoje momente.
Kralj je 19 o. mj. otišao u Peštu, da tamo pokuša ri-
ješiti krizu. Pozvao je k sebi desetak odličnijih  poli-
tičara radi informacije. Megju njima i grofa Zichya od
pučke stranke. Košutovci se ljute, što nije nitko od
njihovih pozvan, Ugron je zatražio izvanrednu saborsku
sjednicu o tom pitanju te predlaže, da se pozove i je-
dan član hrvatskoga sabora, da se Hrvati uvijek ne tu-
že“, — Vojne ličnosti izjavljuju, da če u slučaju, da
ne bude li još dozvoljeno novačenje, zadržati vojnike
u službi i još pozvati rezerviste, bez obzira da će to
škoditi poslovima i privatnom gospodarstvu. — Ipak
je jasno, da se bez koncesija Magjarima neće moći na-
prijed. Bečka ,Zeit“ objelodanjuje nacrt koncesija, i-
zragjen u vojnom ministarstvu, po kojem bi se poste-
peno uvagjao magjarski jezik u vojsku. — Ali sve o-
vo ozlovoljuje austrijske krugove. Predsjednik gospod-
ske kuće izjavio je, da bi najbolje bilo odmah  progla-
siti personalnu uniju. I rosinski zastupnici u Lavovu
izjavili su se za personalnu uniju.

Ugarska kriza, koja će Magjarima donijeti narod-
ne koncesije u vojsci izaziva kod poluslužbenih kru

 

a u Cislituvi želju, da 86 na