Br. 35. U DUBROVNIKU, 29. Augusta 1903. Godina XIII. GRVEN A MRVATSKA - zm—— - pazunammmammm— : Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, za Austro-Ugarsku, Bosnu | poštom : na godinu 10 kruna, na po godine & kruna. Za inosemstvo: 10 krun& i po- Hercegovinu 8 gtarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. Na prelazu. Mogli bi metnuti i drugi, narodniji naslov, mogli bi popularnije reći ,ni kuhani ni pečeni“, da tako ozuačimo današnju situeciju u Dalmaciji. Ni kuhani, ni pečeni nijesmo po našem državo- pravuom (teoretskom dakako) položaju, jer smo i pokrajina austrijske pole i dio ,trojedne kraljevi- ne“, Ali su nas za to i prekuhali i prepekli — da iz nas iscijede ono malo juhe i masti, što je još bilo. Ali ne kanimo ovaj put govoriti o toj strani našega položaja. Rekriminacija čitamo, čujemo i pišemo danomice — jer čovjek mora da zabugari nad našim stanjem, ali bez sumnje je da sve rekri- minacije i sve bugarenje ne donosi nam ploda i oblakšice od strane onih, koji nama upravljaju. Koji upravljaju, koji vladaju — ali koji se ne bri- nu za nas. A najposlije — i čemu da se brinu za nas, kad ih ne umijemo ili ne možemo uvijek i prisiliti na to, čemu da se brinu, kad to ne ide njima u račun. Mi se doduše često upiremo ne bi li ih uvjerili, da bi to baš njima išlo u korist, da se za nas nešto više brinu, ali uzaludan je to po- sao. Bit će da oni bolje znadu što je u njihovom interesu nego ćemo to znati mi. Za to bi bio red, da napustimo taktiku pukoga rekriminovanja i počne- mo misliti na to kako da ih prisilimo. Možda će- mo to najprije postići, ako prestanemo sa doka- zivanjem, da se oni u njihovom interesu moraju za nas brinuti, a jače istaknemo kako je u našem interesu, da se u opće ne brinu ništa i svu brigu i odgovornost prepuste nama samima. Ako hoćemo da ova riječ ne bude tek prazna riječ i ne urodi istim uspjehom, kao što i prijašnje rekriminacije i iskazivanje naše ,brige za njihove interese — onda moramo tražiti puteve i načine kako da našoj riječi, našoj . misli, dademo, oslon, snagu i život u našem radu i u opće u nama sa- mima. Ali kad bolje promotrimo nas same i naše stanje, morati ćemo naskoro doći do uvjerenja da nijesmo ni mi sami pravo ni kuhani ni pečeni. Danas megju nama Hrvatima u Dalmaciji gotovo da i nema stranaka, organizacije, ni pravog, živog prestavništva. Megju hrvatskim strankama vlada primirje i gotovo se izmiješaše tako, da — posta- jale koliko mu drago razue tradicije — ne postoji pravih dubokih načelnih razlika. Razlike su možda u temperamentima, i u ljudima, ali razlike u onom, u čem se prave stranke razlikuju za pravo u prak- si nema. Danas je izrazita težnja za općom slo- gom, težnja koja se sasma prirodno rodila pod doj- mom sve većega ugrožavanja samoga našega na- rodnoga bitka sa strane tugjiustva, od uvigjavnosti da strančarenjem sami cijepamo svoju otporau sna- gu i od odvratnosti pred strančarskim bijesnim bo- jevima, koji su okužili, zasmradili zrak i razrovali tlo naše, Narod se zasitio neplodnoga boja i želi mir i složan rad. I eto za to je nastalo primirje i pokušaji slaganja, nastalo je neko miješanje i tako PODBLIŠTAK. Hrvatski pokret. Razvoj. Mogli bi razlikovati pet markatnijih eta- pa u razvoju pravaštva, u kojima se pokazuje njegov razvoj poput razvoja drame u pet činova. U prvoj etapi vidimo Starčevića kako za vrijeme najljućega apsoluti- zma izgragjuje svoju doktrinu i kupi oko sebe mlagje ljude, pripravljajući tako preokret našoj politici, ko- ja je bila prije apsolutizma dosta austrijanska. U sabo- ru 1861. i dalje istupaju Starčević i Kvaternik na javu i njihova ideja čisto hrvatske državne misli u saboru pobjegjuje. Pristaše se skupe u jedno koloi puni revo- lucijonarnoga duha i zanosa za temeljnu misao bore se većinom sa domaćim ,slavosrbima“, Ali naskoro se ja- vi u dijelu pristaša, vogjenih Kvaternikom, težnja da počme ostvarivati svoje misli — i dogje do Rakovice. To je tragički momenat pravaštva, nakon koga je «no za doba Mažuranićevo posvema potisnuto, Ali razoća- ranje, koje je donijela Mažuranićeva vladavina i opet iznese na površinu pravaštvo i vanredno ga brojno 0- jača. U to doba Folnegović izbija na površinu. Napo- kon se rodi raskol i to je peti usudni čin drami. U ovom razvoju možemo naći sve vrline i mane pravaštva. U prvoj etapi vidimo jasno kako Starčević nije mislio isprva na stranku, nego -- kako pripovije- daju savremenici — navještivao je tek peripatetički mr- žnju na Austriju. Kasnijelje u govorima i adresama svoje misli formulirao. Ali u to već doba paralelno radi i Kva- ternik. Misao hrvatske države oba ova čovjeka spaja, a spaja i pristaše, U onom razmahu ragja se izraziti tip steklištva. Mržnja proti Austriji i mržnja proti svakom transigiranju spaja te ljude, Bili sa to mlagji, žešći, ali inteligentni elementi, koji su u istinu mislili i radili, | M je naš javni život izgubio izrazitu staru fiziogno- miju, a da nove nije dobio. Nije je još dobio pako s jednostavnoga razloga, što nova grupacija nije provedena. Ograde su stranačke popustile, ne kr- paju se više, čeka se i tako se sve po malo mije- ša, sve je na prelazu, a da ipak nije još sve to dobilo novoga lica. Na staro se više niti smijemo, niti možemo povratiti. Opet početi sa strančare- njem i bratoubitačkim bojem — bilo bi smrtonosno za naš cio narod, a valjda bi još jačim učinilo na- rodni vapaj za slogom. Sada oastaje važno pitanje: bili se čekalo, dok se naravnim putem proces miješanja i izjedna- ćivanja svrši, ili bi se proces taj pospješilo, te ku- šalo raditi na tqm, da u novoj tvorbi otskoče što prije barem temeljne crte njene buduće fiziogno- mije i da se udare bar prvi temelji njene buduće organizacije. Čekanje bi bilo u normalnim prilika- ma i u narodu neugroženom dobro, ali zar da i mi samo čekamo ? Istina je da se naglošću mnogo šta i pokvari, pa da treba opreza i takta. Ali mi Hr- vati smo danas u odviše teškim prilikama, da si možemo dozvoliti luksus čekanja, živimo u danima usudnim, u kojima će se o mnogočemu, pa i o na- ma, odlučivati za budućnost, čekaju ma riješenje mnoga i mnoga pitanja. Čekanje naše — i šutnja naša nerad je i veliko zakašnjenje. Morati ćemo odabrati drugi, brži put, pa da što prije ovaj pre- laz pregjemo, da što prije stupimo u akciju. Nedavni pokret u Banovini i onaj jednodušni odziv u Dalmaciji — prošli su, a da nijesmo iz njih ni iz daleka izvukli onoliki kapital, kako smo to mogli ili morali. Zašto? Jer nas zatekoše baš u stanju toga prelaza. U Banovini se nije pred- stavništvo opozicije gotovo ni maklo — jer je pi- tanje sloge sa čistima zaokupljalo nekoje više ne- go sve drugo. U Dalmaciji je narodni zahtjev uje- dinio sve zastupnike u bečkom proglasu -- ali da lje se nije tim putem pošlo — jer je još odnošaj megju strankama viseće pitanje. Nadošlo je i pi- tanje sloge sa Srbima. I tu se odmah i u javnosti istaklo — da je preduvjet sloga hrvatskih strana- ka. Dolaze i druga pitanja — a ko da ih riješava, ko da se o svemu što se dogagja meriforno izjav- ljuje, ko da organizuje? I eto, svi ovi momenti nukaju nas, da se za- mislimo u stvar dublje i da tražimo što solidniji, ali i što skoriji izlaz iz toga prelaza. Kad čovjek stoji na sred ulice svak se u njega spotakne. A ko dugo stoji na raskršću i u slučaju da se odluči — uvijek će imati toliko zakašnjenja koliko je vre- mena čekao. Za to treba i mi da se što prije odlu- čimo i sporazumimo, da dogjemo što prije na čistac. Jedan je put kojim možemo uspješno doći do nekog pozitivnog rezultata. Sve okolne prilike zah- tjevaju razbistrenje. Narod traži slogu t. j. tra- ži prestanak megjusobnoga gloženja. To pako zna- či, da se moraju megjusobni odnošaji stranaka pod- vrći reviziji. Narod ali ne traži slogu radi samoga u osamdesetim godinama bezuvjetno slušalo, nego raz- ložno i dosta slobodno. Bilo je to kolo istomišljeni- ka — ali nipošto još stranka. Nego tu se već odmah pokazale diferencije. Starčević je naučao, da narod treba da tek proklamira svoje zahtjeve i da čeka od vladara da ih ostvari -- dotle pako, da nikakovo dru- go stanje ne prizna. On je zagovarao dakle pasivni otpor. Kvaternik pako vjerovao je u preokrete, 0- čekivao od Europe (osobito Napoleona Ill.) pomoći i pokušao sam ustanak. On je bio za aktivni otpor. Starčević očekivao ostvarenje od — zakonitoga vladara, a Kvaternik od Providnosti. Slagali su se dakle samo u proklamiranju narodnih zahtjeva. I ova tačka je osta- la i nadalje ono, što je bilo jedinstveno. Na taktici ie zapelo i nastrada'o za Rakovice ovo prvo, najčišće i najinteresantnije stekliško kolo. I onda se mirovalo. Kad je Mažuranić pao — masa je htjela nešto novo. I opaziv neuspjehe politike transigiranja — prihvatila se lako pravaštva. Folnegović sada vodi, on organizuje, njemu lebdi pred očima uvijek lijepa slika jedne velike, složne, jake pravaške stranke, Ali Folnegović nije bio baš posve iz onoga stekliškoga kola. Bio ja bliži Ma- kancu. Bio je zanesen za zapadnim stranačkim organi- zacijama. Pravaštvo od sada zamijeni staro steklištvo. Masa, a osobito mladež, upravo je grnula pod na novo razvijeni barjak. Radikalizam, teorija ravnoga pravca, pa onda lijepo crtanje idealne buduće hrvatske države — sve je to moralo djelovati na onaj novi elemenat. Taktika stranke pako je bila jedino ta — učiniti čitavi narod pravašem t. j. predobiti ga za to da prizna po osnivačima proklamirane narodne državopravne zahtjeve — pa da tako pasivni otpor bude uspješniji. Ovo je posve drugi položaj. Prije je Starčević jasno izjav- ljivao, da on ne treba trabanta i zelota, nego da je dosta, da deset ljudi čuva čistu i neokrnjenu njegovu ideju kroz godine i vijekove — pa da će biti dobro. Izlazi svako subote. Pojedini broj 20 para. frankirana pisma ne primaju se. lijepoga zvuka te riječi, nego obustavu borbe u svrhu zajedničkoga rada. Iz ovoga nam se namiće dužnost, da revidirajući odnošaje megju strankama pošušamo zajedno utanačiti jedan zajednički plan rada. (Ne kažemo baš program, jer kod nas je ta riječ rodila dosta svagje). Po tom planu će sebi on- da ili svaka stranka odrediti svoj zadatak i svoje mjesto, ili će sve zajedno stvoriti novu jednu tvor- bu. U prvom slučaju moći će se odrediti one točke koje su svima zajedničke i ustanoviti nestranačka narodna organizacija rada. Ko da to učini?, Na- rod je onaj za koga s: radi i koji želi slogu. Dakle nam se namiče dužnost, da skupimo narodne pred- stavnike u narodni zbor. Naravno je, da će biti potrebne znatne, dapače velike predradnje, ali po- eti se mora. Na zboru imale bi preko svojih po- uzdanika sudjelovati sve stranke, a i eventualni vrijedniji rodoljubi, koji stoje izvan njih. Na zboru se ne bi radilo o nadglasavanju nego o uregjenju megjusobnih odnošaja i 0 programu rada. Nuzgredno je pitanje, gdje da se zbor drži, važnije je to, da bi se imao sastati već ove jeseni ili zime, ali najvažnije je, ko da preuzme inicija- tivu. Mi bi predložili ovo: Još uvijek postoji i ako ne djeluje političko društvo u Spljetu. Ono prema saojim pravilima nije stranačko društvo. Ono dakle neka se prene, neka se najprije udesi da bude bar u tu svrhu i u praksi forum ljudi svih hrvatskih stranaka, pa neka obavi predradnje, sazove i vodi narodni zbor. Eto — ovo je način kojim bi mogli kre- nuti dalje, kojim bi mogli izaći iz ovoga čekanja, maknuti se sa prelaza, oživiti interes za javne po- slove i doći na čistac, Nadamo se da se neće pre- ći mučke preko ovih naših nekoliko opazaka. K pitanju sloge Hrvata i Srba. Od prijatelja lista primamo i uvršćujemo ove retke: Koliko god, kad se radi o slozi Hrvat& i Sr- bi za opće narodno dobro, ja s drugim mojim pri- jateljima bio bi spravan poći bos do Majke Božje, ne mogu ipak zatajati da su me |ne malo osupnula dva članka što ih je ,Dubrovnik“ objelodanio u pred- zadnjem broju, naime članak na odgovor ,Jadranu“, i članak preštampan ćirilicom iz Novosadske ,Za- stave“, pod naslovom ,Sporazum i sloga“. U prvom članku izbija opet na površinu glavni zahtjev Srba: da Srbi, koji su u Hrvatskoj ,treba da rade i da se bore za očuvanje Trojednice u prilog Hrvatstvu“ ; a na uz- vrat Hrvati (ili ti, kako ih ,Dubrvvnik“ zove) ,katoli- ci srpskoga jezika“, koji su u Bosni i Hercegovini, ra- de kako da u onim zemljama ,pobijedi srpska stvar“. Meni se najprije čini da ovo što ,Dubrovnik“ piše ni- je sloga, nego vnagagjanje: daj ti meni to, ja ću tebi ovo — ko da bi izmegju srpske i hrvatske misli, kad bi, došlo do sloge, mogla postojati opreka. Jer, pitam : ona misao za koju bi trebalo da se bore Srbi u Hr- vatskoj, u čemu bi se imala razlikovat od misli koju bi ženjem broja pristaša. Prelazi se dakle iz akademičke doktrine, na demagošku tribinu. Za doba Pejačevića, pa u prvo doba Khuena pravaštvo postaje moćno i po- gibeljno, sveudilj se množi -- dok napokon u početku devedesetih godina, potisnuv sve ostale stranke, izgleda da je u istinu sav narod u pravaškom taboru. Ali sada ujedno počima i rasap. Zašto? S jednostavaoga razloga, jer se je sada trebalo ili prepustiti onom pasivnom otporu ili pristupiti akciji. Ono prvo je tražilo načelo, a ovo drugo aktivni duh Folnegovića i potreba. Jer mirova- nje znači kržljanje, a jedino akcija okuplja, potiče i bodri ljude. i tako dogje u sukob organizator pravaštva sa osnivačem — i velika stranka padne u razdor, u kaos, u rasap. Folnegović počeo transigirati sve u nadi da će proširiti pravaštvu moć i polje — slagao koali- cije i programe i tako je čista stara ideja Starčevićeva došla ,u okvir“, Kasnije pako pošao je i d.r Frank u kraljevinske deputacije i tako je stare ideje nestalo. Bilanca. Ako se malko bolje zamislimo u ovaj razvoj pravaštva, naći ćemo u njemu i razjašnjenje onih pitanja koja su nas zanimala odmah na početku ove radnje. To razjašnjenje nam daje konačna bilanca, ko- ju možemo na temelju rečenoga i ne rečenoga da učinimo. — Moram još upozoriti, da nijesam do sada spominjao ni koristi ni štete, što ih je pravaštvo doni- jelo i to s jedinoga razloga, jer sam nastojao da u pr- vom redu iznesem osnove njegove nutarnje strukture i da ga prikažem više kao jedan društveni pojav u pr« vim počecima, a kasnije kao jedan veliki pokret ili bolje reći = jednom manifestacijom raspoloženja širokih masa narodnih, nego li strankom u pravom mo- dernom smislu riječi. Ovo je važno naglasiti jer u t0- me ujedno nalazim i jednu veliku korist, što ju je pra- vaštvo donijelo, Ali prije svega moram i opet naglasiti, da moramo dobro razlikovati ove stvari: pravašku po- litičku ideju, Starčevićevu doktrinu, pravaštvo kao stran: s kamačtom ban nalaw ik haa nalnsk..Id > Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Mrvatske“ u Dubrovniku gdje su utužljivi, Za izja ve, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a sa oglase 20 para. Oglasi koji se više puta i- skaju po pogodbi i uz razmjerau popust. Dopisi salju se Uredništvu, Bukopisi se ne vraćaju, & ne- imali zagovarat Hrvati u Bosni? Ni u čemu! I jedna i druga misao bila bi narodna a kad je misao jedna te ista. onda nagagjanja i kompromisa ne treba. Nama se hoće sloge. a ne kompromisa! Drugo što mi je primjetiti jest: da ,Dubrovnik“ sve pravoslavne u Hrvatskoj ubraja megju Srbe. Ja doi- sta ni sam ne znam za što, kad može da bude katoli- ka Srba, ne bi moglo biti i pravoslavnih Hrvata, To je najveća nedaća za nas, da dok njeki katolici mogu re- ći da su Srbi, nijedan pravoslavni, sudeći po pisanju »Dubrovnika“, ne smije reći da je Hrvat. Nu pustimo to. ,Dubrovnik“ kaže da ni megju ono 300-000 bosan- sko-hercegovačkih katolika, koji hoće da budu i da se zovu Hrvati nema nijednoga pravoga Hrvata. Hrvati ko- ji su u Bosni njemu su naprosto Srbi katolici ili ti ,ka- tolici srpskoga jezika“. Što se tiče Muslomana om ih doista ne ubraja u Srbe, nego u ,srpske prijatelje“, a da to dokaže pozivlje se na njihove ,memorandum-e“ proti bosanskoj upravi. Tim istovjetuje bosansku upra- vu proti kojoj i Hrvati viču — s Hrvatima! Da sve ovo što piše ,Dubrovnik“ nije baš u redu, razumije se po sebi. U drugom članku ,Sporazum i sloga“ ima tako- gjer koješta što u vrijeme kad se radi o složi nije tre- balo spominjati ni iznašati, Tu se kaže: »I mi želimo sporazum i slogu, i mi ćemo iskreno i ustrajno na to- me poraditi, da do toga dogje, ali se ne može zahtije- vati, da se mi toga radi odrečemo srpstva, i pretočimo u Hrvate.... Unapregjujmo svaki svo- je, a poštujmo i štedimo i bratovljevo: a što se da- vanja tiče to mi nemamo ništa više da dajemo, jer su nam Hrvati i tako sve oduzeli...,“ — Ova- ko se piše, dočim se s druge strane traži, da osvem Srbije i Crnegore, bude srpska cijela Bosna, sva ju- žna Dalmacija i gotovo treći dio Hrvatske. Što tada ostaje Hrvatima? Kakva je to ravnopravnost? Ko ig- da zahtijeva od Srba da se pretoće u Hrvate? Čudne stvari i ujedno veoma žalosne! Jedni drugim ne. vjeru- ju, jedni se ne pouzdaju u druge. Radi se o slozi, & tamo jedni se straše od drugih, da ih ne bi prevarili ! Srbi se boje, da ih sloga ne bi pretočila“ u Hrvate, i obratno Hrvati boje se, da ih ne bi ,popili“ Srbi. Srbi vele da je Hrvate u Bosni stvorila policija, Hrvati ka- žu to isto“o Srbima u Hrvatskoj. Jedni niječu i neće da se postave na faktično stanovište: da je vat onaj koji tako hoće da se zove, a Srb omaj koji takim hoće da bude, Vele vrijedni starina fratar pjesnik Martić spomenuo je onomadne priču od dva brata, koji su se pokaral: i zavadili bili o tome čija će biti. me- dvjegia koža, dok je sam medvjed bio još u gori. Ta- . ko je, reče, i sa Srbima i Hrvatima. Pogagjaju se čija će biti Bosna, a ma je medvjed još živ, pak prije ne- go se o njegovoj koži pogode valja da medvjeda uhva- te. Nu kako da ga uhvate? Skočili Hrvati na medvjeda, on bješe u Srba; ustanu li na nj Srbi, a on bježiu Hrvata! Tako je dosle bilo, a hoće li tako i unaprijed biti — to sastoji u nama. v. M. e iEDDEE— slobodne i cjelokupne hrvatske države stoji kao ideal sviju Hrvata izvan diskusije. To je naravni cilj sviju borba i svega rada, a Starčevićeva je zasluga, što je taj ideal naglasivao tolikom snagom, da je prešao u svijest i najširih masa. I kad se kaže, da je Starčević bio ,najveći Hrvat“ to je istina, ako se shvati tako, da je on bio najizrazitiji zastupnik i propagator posve eksklusivne hrvatske misli, Čista pako politička ideja Starčevićeva — danas je već preživila veliku evolaciju i utrnula je kod istih pristaša. Ta je ideja glasila: globodna Hrvatska država, uz monarkiju, a sa Habsbur- gom na čelu. U ovoj formi je ta ideja nemoguća, jer se protivi temeljnoj misli i težnji monarkije Habsbur- govaca, koji idu za što realnijom vnijom svojih zema- lja. Za to je ta ideja neostvariva. Tu je bila altern:t- va: ili — ili, li realna unija sa Habsburgom, ili po- svemašnja sloboda, a bez njega. Ali legitimista Starče« vić — nije mogao ili smio naviještati ovo drugo, jer bi onda sve državno pravo morao napustiti. Napustiti to pravo, nije Starčević mogao, jer, ne prihvativ čisto narodno načelo, ne osnovav svoj rad na temelju demo- kratskom i realnom, nego na temelju historijskom i i- deološkom, nebi bio mogao naći uporišta za zahtjev u- jedinjenja hrvatskih zemalja. I tako je ne prihvativ tih novih osnova — morao koncipirati ideal nemoguć. 7u nemogućnost su napokon pristaše osjetili i u programu od g. 1884 priznali okvir“, dakle kaku taku realnu u- niju. Da je do toga moralo doći, kriva je Starčevićeva doktrina čekanja da vladar ostvari proklamirane narod- ne zahtjeve, krivo je stanovište pasivnoga otpora. ta je diskusija o političkoj ideji, te 0 štva, kao što i o evoluciji njenoj umjosna i Još je potrebnije upozoriv na sve sastavine vidjavnosti, da pravaštvo nije bilo strankom svih tih bitnih mu unutarnjih razloga, niti moglo Na to sam položio osobitu važnost za to a