Br. 36.
U DUBROVNIKU, 5. Septembra 1903.
Godina XIII.
CRVEMA A
,
Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, za Austro- Ugarsku, Bosnu |
inu s poštom: na godinu 10 kruna, na po godine 5 kruna. Za inosemstvo: 10 krun& i po- |
itarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se |
polugodište.
da je predbrojen i za došasto
Izlazi svako subote,
Pojedini pasi 20 para.
frankirana pisma ne primaju se.
Maćcedonci.
Od svih naroda, koji su se u prošlome vije-
ku borili za svoje oslobogjenje, nijedan nije dopri-
nio toliko žrtava, nijedan nije pokazao toliko po-
žrtvovnosti i ustrajnosti, nijedan nije tako duboko
u praksi zasvjedočio da o:biljno shvaća devizu ,ili
sloboda ili smrt“ kao što su do sada pokazali i
sve više dokazuju Macedonci. Stanje je njihovo iz-
van svake sumnje nesnosno, ali nesnosno je stanje
i drugdje i samo to stanje ne bi bilo kadro da
potakne ljude na takove upravo veličanstvene čine
otpora, da nema u srcima tih ljudi neprispodobive e-
nergije, odlučnosti i gotovo nepojmljive požrtvovnosti.
Macedonski ustanci već dugo vremena uzne-
miruju Evropu, ali u ovo zadnje doba oni su po-
primili karakter kakav još nijesu imali. Organiza-
cija ustaša je upravo uzorna, unutarnje raspre su
otstranjene, dobar plan je stvoren, a izvrstan ma-
terijal odgojen. Imućniji davaju velike svote nova-
ca ustašama, sve što je sposobnije ide u brda i
stvara čete, inteligencija pako prednjači. Učitelji i
učiteljice upravo zadivljuju svojim radom i sprem-
nošću kojom se pokoravaju odredbama komitea.
Ostali narod tako je proniknut mišlju oslobogjenja
da bez oklijevanja žrtvuje svoj život. Kad su o-
nomadne Macedonci htjeli dići u zrak gotovo čita-
vi Solua, najbolje se je vidjelo kakovi su to bor-
ci, Koliko ga je rada trebalo za prokopanje rovo-
va, kolike odlučnosti za bacanje bomba. A ipak su
to ljudi uz naj teže prilike izveli, po ulicama se
tukli sa četama i bacali bombe, usmrćujući njima i
sebe. Koliko teških kušnja podnesoše ustaše i sa
strane Bvgarske, koja ih ne može podupirati, i sa
strane Svrope, koja se ne ufa dirnuti u postojeće
stanje, i sa strane Rusije koja ne bi htjela, da joj
se predbaci aktivno miješanje u balkanske prilike.
Ove kušnje su bile za cijelo teže nego krvološtva
Taraka i turskih vojnika, koji ne dobivaju plaće,
pa su prisiljeni plijeniti i robiti. Ove kušnje bile
bi druge učinili malodušnima ; ova posvemašnja osa-
mljenost bila bi ubila nadu kod drugih. Ali Ma-
cedonci uisu samo čuvstveni rodoljubi, nego i ljudi
nepovredne akcije, oni su ozbiljno udomili bar do-
nekle se osloboditi i oni su za to odlučili — pri-
siliti Evropu da intervenira, Svi manifesti i sve
,molbe mjesu pomogle ništa — pa su oni počeli
drugačije. I sada se više ne bore za kakav veliki
idealni cilj, sada ne ističu ni pripojenje Macedo
nije Bugarskoj, niti potpuno oslobogjenje njeno.
Vide, da bi to teže. išlo. Traže tek da velevlasti
same provedu reforme, koje bi imala provesti Tu-
ska, da velevlasti postave guvernera nad evropskim
pokrajinama Turske, da pošalju za sigurno 100.000
svoje vojske. Macedonci dakle ne traže nemoguće,
oni dapače ne traže niti prave slobode — jer zna-
du da je to teže, pa ipak, koliko energije moraju
POBLIST AK. 3
Hrvatski pokret.
Magjaronstvo.
Ako sam kazao, da ideal što ga je pravaštvo ta-
ko izrazito isticalo, čisti ideal slobodne i nezavisne hr-
vatske države, da je taj ideal kao naravna težnja na-
roda izvan diskusije, moram priznati, da ideal saveza
sa Ugarskom u svojoj suštini ne znači apsolutnu nega-
ciju pravaškoga ideala. Za to i vidimo, da je i Starče-
vić znao često izjaviti, kako on ne bi imao ništa proti
savezu sa Ugarskom, samo kad bi bio osnovan na je
dnakopravnosti i posvemašnjoj slobodi saveznika. Kao
što je prvi ideal nuždom zadnji postulat državotvorno-
ga naroda, tako je i ovaj drugi ideal nuždan postulat
našega položaja, i to u prvom redu zemljopisnoga | 0-
ložaja. Ali kao što je politička ideja Starčevića neostva-
riva radi one alternative, koju sam takodjer spomenuo,
isto tako je politička ideja unijonizma neostvariva iz
drugih nekojih razloga. Starčević je bio & priori proti
Austriji, jer ju je smatrao identičnom sa bečkom ka-
marilom, a nije računao na to, da u njoj žive većina
Slavena, koji bi joj mogli s vremenom dati i drugi ka-
rakter. Ali uza sve to, on je osnivao svoju politiku je-
dino ns vladarskoj odluci, kojom će nam biti oživotvo-
rena naša prava. Pri tom kao da nije vidio sveze koje
_ postoje izmegju vladarskoga doma i rada bečke , Austrije“.
Unijoniste pako slagali su se uvijek sa Starčevićem u proti
nustrijanstvu (za to je Rauch i puštao donekle slobodne
ruke pravašima), ali oni šu opet smatrali Ugarsku. —
Magjarijom (Starčević nije to naprotiv nikada činio),
a sve očekivali od Magjara. Starčević je tražio ostva-
renje naših prava od vladara, a unijoniste očekivali o-
branu naših sloboštija od Magjara. Ali kao što politič-
ka ideja prvoga nije u suglasju sa idejom realne unije
što ju zastupaju Habsburgi, isto je tako pouzdanje po
tonjih isprazno, jer je ideja Magjara ekspansivnott k
razviti, da vlasti i na to privole, da vlasti bar
spriječe da se sve pučanstvo u Macedoniji uza-
jamno ne pokolje. Ne može se dakie reći, da ih
fanatizuje kakova vanredna velika ideja. I ako im
ideja velikoga i. posvemašnjega oslobogjenja lebdi
neprestano pred očima, ipak praktički cilj za kojim
danas idu mije takav, da bi mogao slijepo fanati-
zovati mase. Nešto drugo je što pokreće te borce,
a to je uvjerenje «i patriotizam, uvjerenje da se
mora raditi i boriti barem za ono što je moguće.
Nije to dakle zanos koji ih nosi, jer i u slučaju
da vlasti imenuju guvernera, ne bi Macedonci još
uvijek imali razloga biti zadovoljni i oduševljeni.
Ne, to je nužda koja ih pokreće, to je potreba da
se bar donekle promijeni današnje stanje i proti
volji sviju velevlasti.
Za to je i plan ustanka tako promišljen i lju-
di tako požrtvovni. Operacije dinamitom i rizične
su i strašne, ali ustaše ne predaju, ako samo mo-
gu da nešto postignu. Oni će se latiti i skrajnjega
sredstva, to jest trovanja zdenaca i voda, oni će
u doline i sela unijeti kužne bolesti, oni će učiniti
stvari na oko najfantastičnije, učinit te ih sa van-
rednom požrtvovnosti i spretnosti -— i napokon će
morati postići ono što traže i ako bi Njemačka
rado uzdržala Tursku, a ako bi ona rado vidjela
da se slavensko pučanstvo na Balkanu istrijebi i
dobiju mjesta njeni koloniste. Europa napokon će
biti prisiljena intervenirati.
I eto ovo je momenat, o kojemu moramo da
sebi damo računa, momenat koji nas može mnogo da
nauči. Pozivanje na naj elementarnija ljudska pra-
va, pozivanje na čovječnost, na interese, zaklinja-
nje, vapaji, dokazivanja, sve to nije pomoglo i ne
pomaže ništa. Današnje države i današnji državni-
ci ne daju tome važnosti, niti se obaziru na to ka-
ko bi moralo biti. Samo čini, samo fakta njih mo
gu da pokrenu. Ni razlog ni osjećaj ne vlada u
politici, nego nužda i interes. Pravednost sene sluša;
tek gotovu činu i sili se pokorava. Evropa se
ne obazire na prava, nego na faktore. To su Ma-
cedonci shvatili, Oni hoće da postaju faktor, da
postanu moć, koja neće dati mira dok ne postigne
ono što hoće, Plan je njihov dobar. Ali i najbolji
plan b:z ljodi, koji ga ostvaruju ne valja. Za to
je drugi momenat, koji nas zadivljuje i uči, mo-
wenat, da Macedonci tako požrtvovno izvode ovaj
plan možda još važniji. Moralna jakost i odlučnost
tih ljudi sila je koja djeluje. Trijeznost, duboko
uvjerenje i samoprijegor, to su odlike macedon-
skih junaka, koje im omogućuju da postanu moć,
koje su zalog njihovom uspjehu. Za to i mi sa
napetošću pratimo njihovu borbu, za to moramo
da od njih mnogo i mnego toga naučimo, Njihova
taktika, koja danas mora biti revolucijonarna za
nas nije glavno, ali je glavno ono što omogućuje
i tu taktika i svaki ozbiljan rad i borbu — tri-
jeznost, uvjerenje i moralna samoprijegorna snaga.
nali su unijoniste njihov princip nadvlade, a time osla-
bili princip jednakopravne nagodbe. Kao što je politič-
ka ideja Starčevićeva obmama, tako je politička ideja
unijonista postala u svojoj konkretnoj formi narodno
ubilačka, Ovo posljednje postala je ta ideja tim više,
što su nosioci te ideje u istinu postali grobarima na-
rodne misli. K&o što pravaštvo nije bilo pravom stran-
kom, isto tako nije to bilo ni magjaronstvo. Ali koje li
razlike! Dočim je pravaštvo prikupilo novi elemenat.
da tako rečem surovinu narodnu stavilo u promet, ma-
gjaronstvo je pokupilo stari izbršivjeli elemenat, ostan-
ke feudalaca i plemstva, te otpadke novoga elementa.
Novi elemenat nije pravaštvo politički izradilo i odgo-
jilo, ali mu je dalo hrvatsku svijest i konačni ideal.
Magjaronstvo je pako u narodu otupilo patriotizam.
uništilo ideal i unijelo rastrov, Pravaštvo je kao pokret
plodonosna poplava, a magjaronstvo je kao pojav kužno
smetište, Eto sve razlike.
Podunavlje i moro *), Rekoh da je ideja saveza
sa Ugarskom nužda našega položaja, i to upravo zem
ljopisnoga položaja. Ugarska ovdje dakle znači srednje
podunavlje, a da je ono upućeno na nas, a mi na njega
nije teško dokazati. Pitanje useljivanja tugjinskih ele-
menata k nama, uzeti ću za polaznu tačku.
U svakoj zemlji imade doseljivanja i iseljivanja,
ali u mas je i jedno i drugo za naše prilike nerazinjer-
no veliko i po naše autohtono pučanstvo pogibeljno,
jer se u tim pojavima vidi izvjesna tendencija — na-
ime oslabljivanje našega življa na našem zemljištu. Pri
tome je za nas od zamašne važnosti proučavati smjer i
način useljivanja, te motriti koji teren i gospodarski po-
ložaj njemački i magjarski doseljenici zauzimaju.
Naseljivanja se u opće šire ondje, gdje imade
uvjeta za ekonomski i trgovački razvitak, jer tuda vo-
de prometni putevi, Kod nas su takove naravi naše
istočne nizine i maše riječne doline, Pa i zbilja, ako
potražimo na karti naše domovine mjesta u kojima ima-
o) Glavna. u ovom i slijedećem otstavku prtječu od
Abiturijentski sastanak u Spljetu.
26. 0. m. na večer u 7 sati krenuše banovinski abitu-
rijenti s Rijeke put Spljeta. Kad se ukrcaše u parobrod, če-
kalo ih već na obali mnoštvo naroda, da ih na polasku
pozdravi. Kad se parobrod stao kretati zapjevaše mla-
da grla skladno hrvatsku himnu, na koju se kao od-
zdrav čulo burno klicanje: ,Živili! Pozdravite nam
braću Dalmatince!“ a još oduševljenije uzvrati općin-
stvo na poklik polaznika: , Živila hrvatska Rijeka!“
Na putu do Spljeta slične su manifestacije prire-
dili abiturijenti na polasku parobroda iz Trogira i No-
vog Kaštela, gdje ih je takogjer oduševljeno pozdravio
narod. koji se na brzo skujio na luci. U 7 sati stigoše
pred Spljet, gdje ih je na obali čekalo mnogobrojno
gragjanstvo i do stotinu već sakupljenih drugova. koji
su ih već iz daleka domahujući pozdravljali. Dok se
je parobrod zaustavljao zapjevaše dolaznici na parobro-
du himnu na koju im drugovi pjesmom odgovoriše. Poz-
dravi ih hjepim govorom spljetski kolega Pazim, a od-
govori u ime zagrebačkih abiturijenat Bojić. Na to
ih u povorci praćeni gragjanstvom povedoše u svoj
grad i to u ,Hrvatsko kolo“, gdje ih g. dar Majstro
vić presjednik ,Hrvatskog kola“ i narodni zastupnik
pozdravi dobrodošlicom, a kolege ih pozdraviše okrepom
svake ruke. U ,Hrv. kolu“ pozdravio je mladež kratko
načelnik spljetski g. Milić uz burnu klicanje mla-
deži. Dalje ih povedoše u ,,Narodnu čitaonicu“, a odatle
u stanove na počinak.
27. 0. m, u jutro skupiše se po dogovoru i pro-
gramu na Gospodskom trgu i pregledaše krasne stari-
ne, kolijevke hrvatske umjetne knjige: Dioklecijanovu
palaču, katedralu —- nekad mauzolej Dioklecijanov, Ma
rulićev rodni dom te kenotafij i muzeje, te cijeli grad
u opće. Na skupnom objedu stranaca poslije pregleda
nja grada pjevalo se i nazdravljalo živo i oduševljeno.
Isto je bila i po podne kad su svi u skupini pošli u
Solin gdje je bila zajednička večera. U 10 sati vrališe
'se u Spijet da sutte obave glavno — naime sastanak
u užem smislu u. foyeru opć. kazališta u Spljetu.
U početku sastanka g. Pasini je vrlo lijepim
i zrelim riječima ocrtao svrhu ovakog sastanka. te je
onda predložio za presjednika g. Boića iz Zagreba,
koji je u svom nastupnom govoru naglašivao kao da
se u ovom sastunku, a onda i u zemlji mora sačuvati
Liljeg čisti.
Za podpresjednika je bio izabran Slovenac Vale n-
čić, za tajnike Giunio B. i Špoljar, za bilježnika
Casini. Prije nego se prešlo na dnevni red, zamolio
je riječ načelnik Milić, koji je omladini dao dobro-
došlicu, te joj preporučio rad za jedinstvo našeg naro-
da i domovine, jer jedino odatle može niknuti sloboda
i napredak. Preporučio omladini nauk, jer bez njega
nema narodne moći; onda značaj jer bez njega nema
ljudskog uapretka. a mi smo iskusili da bezkarakterna
inteligencija je rastroj naroda. Načeloik je zaključio:
,hastojte, da vaši oci uzmogru uskliknuti: sinovi su
bolji od otaca.
de najviše magjarskoga i njemačkoga elementa vidjet
ćemo, da se ona nalaze u Srijemu, istočnoj Slavoniji,
Podravini, Posavini. Pomnju i Pokuplju, pa onda u
onim mjestima, koja se nalaze na prugama ili uz pru
ge koje presjecaju naše megjurječje u smjeru sjever-
jug. Ovim istim putevima širi se tugjinski elemenat ne
samo u našim krajevima, nego i u susjednoj Bosni (uz
Vrbas i Bosnu). Mi već danas osjećamo važnost toga
pojava a da ćemo ga poslije još jače osjećati više je
nego sigurno, jer je on samo preteča nećega, što ima
doći jačom snagom. Svak znade što je to, što ima
doći, jer ono neide od jučer ili prekjučer nego već od
vijekova : to je srednje podunavlje, koje nastoji da pre-
korači prag — a to je naš teren — da dogje na mo-
re, u svijet. Ova polagana kolonizacija nije drugo ne
go iskrčivanje puteva k cilju. Težnji prodiranja podu:
navlja k moru ide na ruku sama narav našega terena.
Osim uskoga primorskoga dijela našega zemljišta t. j.
osim onoga dijela koji leži jugozapadno od crte
Triglav, Sniježnik, Plješivina, Šara planina, sve na-
še zemljište spada u podračje Dunava. Ravno po-
dunavlje prodire riječnim dolinama — maravnim pute-
vima -—- u sjeveroistočni dio našega zemljišta poput
polipa sa svojim krakovima. Dan na den ti krakovi ra-
stu, debljaju i tako razaraju — jer trebaju prostora
— naš narodni organizam. Kada ga jednom sa svojim
dužim i kraćim izdancima isprepletu, onda će mu i od-
zvoniti, Kad pako odzvoni onomu dijelu našeg narod-
nog orzanizma, koji spada u područje. podunavlja, on
da će brzo i onome kud i kamo manjem dijelu, koji
spada u područje jadranskoga mora, jer će izgubiti i
ono malo naravnoga zalegja, što ga još sada ima.
Težnja podunavlja za morem u opće, a jadran
skim napose, najjasnije se očituje u težnjama Magjara
kroz sav njihov historijski razvoj u Europi. Čim su se
oni smirili i državno organizovali u srednjem podunav-
lju jeli su, da im samo posjedovanje mora ili
bar deiguranje puteva k njemu može gujamčiti neku
Abit. Tkalčić se zahvalio načelniku. a poslij je
bilo izabrano odaslanstvo, koje mu se u općini poklonilo.
I o tački , mladost uzdanica naša“ govorio je ko-
toranin Jedlovski, koji zahtijeva od te uzdanice ,le-
dene realnosti i rada činima. a ne riječima“, jer veli
,sinoćnje i današnje naše nazdravice lje ne spasiše do-
movinu“. On je dalje preporučivao skroz realnu poli-
tiku. prosvijetljivanje i potpomaganje seljaka i radnika.
Završio je svoje izvješće riječima: ,narod nek nam bu-
de stranka, nek nam bude mio svak, ma koje boje bio,
samo neka bude pošten! O istoj stvari govorio je i g.
Brozović (Zagreb), koji je zahtijevao, da se omla-
dinski rad koncetrira u podignuću i uskrisenju seljačkog:
staleža. i
U drugoj tački dnevnoga reda: ,O pučkoj pro-:
svjeti“ zavela se duga debata. Prvan (Spljet) zahtjeva
osim predavanja. pučkih knjižica. još i ustrojenje udru-
ga i konsumnih društva. Onda prelazi da se bavi soci-
jalizmom i veli ,da će obrazložit svoje privatno mije-:
nje o ideji socijalizma“.
Gosp. Perat je bio na to uzeo rezolucije Ba-
selskog social. kongresa, te ih tekom 1'/, sata čitao:
i obrazloživao kolegam. Kritikovao je i rad opozicije u;
Hrvatskoj, te nastojanje okolo osnutka klerikalne stranke.
O pučkoj prosvjeti govorili su još Štuk i klerik
Carević. koji je naravno navalio na socijalizam; skup-
ština je zatim zabacila jednu, u socijalističkom duhu:
predloženu rezoluciju.
Kod III. tačke: O organizaciji. bila je najžešće:
debata, izvješćivao je ,čisti“ Brozović i ,realista“
Vodvaržska, koji je predložio rezolucije, koje su
uz veliku buku bile odbivene.
Prije glasovanja resolucija predložio je g. Mak a-
le (Spljet): da se ne glasuje nikakva resolucija, osim;
one, da će hrv. abiturieuti raditi bez ikakvog progra-
ma za moralno i materijalno dobro naroda.
Taj predlog, koji je bez dvojbe bio jako zgodan;
propao je i onda se prešlo na glasovanje resolucija po-
jedinih referenata.
Spomenuti ćemo još, da se htjelo da sastanak br-
zojavno pozdravi hrvatsku stranku prava u Zagrebu i
to da se brzojav pošalje uredništvu ,Hrv. Prava“, no
ta je resolucija propala.
U 5 sati po p. svršio im je kongres. U večer bio
je banket. na koji su bili pozvani Općina, presjednici
hrv. društava i narodni zastupnici; istomu su prisustvo-
vali narodni poslanici gg. Borčić (ovaj i kao presjednik
sdruž. narodne čitaonice) dr. Mangjer, književnik Gjal-
ski prof. Barač, kao presjednik podružnice sv. Ćirila i
Metoda, te M. Jankov, presjednik radničke zadruge; g.
načelnik ispričao je otsutnost. Zdravili su mladi Pasini,
o značaju i rodoljublju, Borčić, te Gjalski, koji je iza-
zvao oduševljenje, a govorio je mladosti da upamti je-
dno, da na rodnoj grudi Hrvati moraju biti gospodari.
Barač, da smo vo zabavama prvi, ali bi htio da bude-
mo i po djelima, te stavi na srce svima braću u Istri ;
urednik Stražičić izri*e na osmine slavu palim u Za-
prešiću, te mladi Perišić apoteozu otadžbini.
aktivno nastojali da dolnjim podunavljem, Moravom i
hrvatskim rijekama prodru do mora, A je pako
sjeverni dio jadranskoga mora, dakle hrvatski njegov
lio ipak najbliži njihovom političkom središtu to su
oni za njim najviše i čeznuli i faktično su gase bar
djelomično dočepali i
Kao što je, kao i nekada, konačni cilj ekspanzivnost
podunavlja dobiti u svoje faktično područje naše zem-
lje, da tako dogje do mora kao nekog naravnog pu-
ta u svijet, tako je isto potrebno i našim zemljama
podunavlje, jer sebi samo posjedom podunavlja kao jakog
ekonomskog zalegja mogu osigurati posjed mora i iz
njega iscrpsti sve one koristi što ih ono po svojoj ma-
ravi može dati. Važnost srednjeg podunavlja za naše
krajeve dobro su osjećali i Bugari i Srbi i Hrvati. Prvi
su k njemu težili iz dolnjeg podunavlja, drugi Mora-
vom i Drinom, a Hrvati posavinom i podravinom, Već
je hrvatski knez Braslav težio za posjedom zemljište
preko Drave, pa ga je bio i stekao.
Kroz čitavu historiju možemo opaziti ovu težnju
podunavlja za morem i mora za podunavljem kao svo-
jim zalegjem, a te se težnje očitovaše isveudilj se očitu-
ju u borbi Hrvata i Srba sa Magjarima. Danas pako,
kad Magjari, kao vladajući narod Ugarske, postaju
vlasnici čitavoga srednjega podunavlja i kad njihova
ekspansija biva sve jačom, prijeti nama od njih opa-
snost i sam naš položaj zahtjeva da se težnjama Ma-
gjara, kao predstavnika podunavlja suprotatavimo mi
Hrvati i Srbi, Da smo mi shvatili narav stvari, kao
što ju nijesmo shvatili, morali bi bili već odavno učiniti
ono što nam naš položaj nalaže, pa ekspanzivnost Ma-
gjara zajednički slabiti težnjom našom k podunavlju,
da se tako postigne neko ravnovjesje Posljedica: naše
neuvigjavnosti pako je jačanje Magjara, a usmicanje
našeu ekonomskom, političkom i nacijonalnom
Ovo potonje treba osobito naglasiti, jer je odlučno sa
budućnost to, ko je u faktičnom posjedu zemljišta, s
(ne sko njime vida Jer i ako su narodne tvortati
: RE EDS S A oenaaunitttaj
Lina O
VATSMA
Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene lrvatske“ u Dubrovniku gdje su utužljivi, Za izia
ve, priopćera, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta i-
skaju po pogodbi i uz razmjerau popust. Dopisi 6alju se Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, & ne-
a
NEVE
u
rip. z