— mk — e a. pr zi da su sviti zahtjevi — da tako kažemo — uvjetni. i Poljaci i Hrvati kažu — ako dobiju Magjari — i mi to isto, Ova uvjetnost ne znači ništa dru- se time hoće da spriječi uspjeh Magjara, još veći kaos, da se pokaže neodrživost i potrebu promjene sustava. Ono prvo će se ali ovo drugo će teže ići. 4. o. mj. bila je skupština sviju mladočeških u Pragu i tu su govorili Pacak i Herold. Iz tih govora može se razabrati dvostruka tendencija: zloradost radi neprilika vlade i težnja za sastavom ve- like federalističke skupine u bečkom parlamentu. Go- vornici su izradili svoje simpatije narodnim tražbinama Magjara. Oni da neće pomagati Nijemcima i vladi kod podržavanja postojećih odnošaja. I ovo je u glavnom u redu. Ali pogriješka je u tome, što se magjarskim zahtjevima priznaje opravdanost. Tu su se govornici i- mali precizirati. Magjarska opozicija ide za tim, da iz vojske stvori orugje za: magjarizaciju ostalih narodnosti, da stvori novu školu novu tvornicu novopečenih Ma- gjara, da utvrdi prevlast manjine. Izraziti simpatije magi. zahtjevima i podupirati ih znači sankcijonirati magjarske imperijalističke težnje. Ta sankcija je tim jača, što ju daju federaliste. Herold je kazao, da su dogagjaji u Hrvatskoj pokazali čitavom svijetu nezado- voljstvo Slavena u Ugarskoj. Ali kako se to onda sla- že simpatizovati sa potlačenima i tlačiteljima? Fede- ralistička misao opravdana je isto tako u Austriji kao što i u Ugarskoj. Kao što ima u ovoj poli sedam na- rodnosti (Česi, Poljaci, Rusini, Slovenci, Hrvati, Nijem- ci i Talijani) isto tako ima sedam narodnosti u Ugar- skoj. (Magjari, Hrvati, Srbi, Rumunji, Slovaci, Sasi i Rusini). Biti proti dualizmu znači biti proti prevlasti i Nijemaca i Magjara, znači ne smatrati Austriju nje- mačkom, niti Ugarsku magjarskom. Ne bi sve to možda ni spominjali, da se i u nas ne javlja nešto slična. I mi sve više priznajemo Ugar- sku magjarskom, a na narodnosti smo i prestali misliti. Zar ne vidimo silnu pogriješku, koju u tome činimo? Jačanje Magjara je naše slabljenje. Ako hoćemo, da uz- držimo ravnovjesje s njima — onda bi naša politika morala biti suglasna i savezna sa politikom ugarskih narodnosti. Uvažimo li sve ovo, biti će jasno, da je u- pogriješku i d.r Š. Mazzura, kad pišući o ,Hrvat- skoj komandi“ (u ,Obzoru“ od 7. ov. mj.) kazao: ,Mi nemamo nikakova razloga stavljati se u oprijeku s na- rodnim tražbinama nezavisne magjarske stranke“. Čla- mak ide očito za tim, da dokaže, kako se mora ono, što se dozvoli Magjarima, dozvoliti i drugima, a napose Hrvatima, te završuje: ,Ima li za koga u tim potraž- bama gorkih neugodnosti, a još većih neprilika, neka se obrati na one, koji su do sada zaštićivali magjarsku prevlast“. Tendencija je dakle ista, kao što i tenden- cija čeških zastupnika, Ali pristajanje uz magjarske tražbine — slabi više našu poziciju, nego išta. 1 zlo- radost prama onima, koji su Magjare protežirali — zlo- radost koja se u svakomu od nas javlja ne bi smjela, da nas zaslijepi. Jedino ispravno stanovište je ono, što ga je zauzela velika skupština u Zagrebu u mjesecu ožujku. Sa- držaj rezolucije je bio taj, da mi nijesmo za nove vojne te- nego za nacijonalizovanje vojske, ali opet, da smo i proti zahtjevima magjarske opozicije, koja hoće, da iz vojske stvori orugje magjarizacije. Ovo je daleko ispravnije i opreznije stanovište. U njemu dolazi do izražaja misao, da Ugarska nije i da ne smije postati što i Magjarska. Da to stanovište svi poprimimo i prema tome udesimo svoj rad — to je jedna od dužnosti razuma narodne politike i narodne obrane. Zn iii li š i Iz Banovine. Pri starom. Ovako bi mogli najbolje karakterizo- vati situaciju. Pri starom je na vladi, a pri starom je donekle i u opoziciji. Kad bi se prepustili tužnom doj- mu što ga naše prilike ostavljaju u duši patriote, onda bi dapače morali reći, da je po mogućnosti još i gore. unuzmsmmmmsmmmmmssmmmmmmmmmmmmmmnmamnmmmmm mnogo jači od nas — akoprem su bili dalekovid- i — pa su lako došli i nekoji iskreni i pošteni patriote na misao, da nam od njih prijeti ma- nja pogibelj nego od bečkoga centralizma. Napokon je to, da je sve do 1867. godine monar- kija bila dezorganizovana, da su naši sabori bili u neod- lučnosti, kuda da pristanu ili nemoćni da i provedu učke. Kad je pako nama za legjima g. lizam — onda nam se je bilo odlu- spopao strah od Beča = i odatle ona oznost kojom su sklopili nagodu sa se priznati, da su bili vrlo lakovjerni ima, da su bili i naivni, da su bili krat- vima popustljivi, ali opet se ne može ono što su njihovi naslijednici danas. nagodba povoljnija da im se nije tako ondašnja narodna opozicija uskratila sklapanja nagodbe, Ali za budućnost nešto drugo, nešto, što je u prvom redu m depresijom u duhovima i u društvu i £ : šš i F g Fo: =£ HI iri š& ži "E : S Hi i Do dualizma su svi sabori bili više manje radi- kaini, Taj radikalizam se pokazao i nakon sklopljenja austro-ugarske nagode, kada naš sabor nije htio da ša- 1 na krunitbu kralja u Peštu. Da- pače i nakon sklopljenja hrvatsko-ugarske nagode se je tadu moćna narodna stranka nadala, da je novi su- nije ga priznala, već se oborila svom većinu, & poglavito na bana ga nije i srušila. Ali cijeli taj radikalizam bio je daleko više negativan nego pozitivan i nije računao na to, da je novi sustav stvoren i po- dakle da ga tu ulaze i megjuna- je bio pako Rauch srušen, a s nji- i većina — našli su se oporbenjaci u mnogo muč- nijem položaju; ili ostati kod negacije — a to je zaa- čilo prepustiti vladu i opet drugima, ili poći na vladu - te nastojati barem oko patri- i mE mn IRN NSS EEE ME OSI nE o Emin ter MD Mn S SOS DIM ri SOS Ali u tome goremu ležala bi i klica boljega, kada bi se naši ljudi ozbiljno spremali za budućnost. Naša ma |gjaronska većina dezorganizovana je baš kao i njena tetica ugarska većina. Ugarska većina služeći svakome, samo da ostane vladajuća, danas je posvema .nemoćna, nju se i ne pita ni za što, ona samo čeka koga će o- pet dobiti za vogju. Naša je u još goroj dezolaciji. Ona je imala vogju i bila je sretna, da je on sve za nju i mislio i radio. Danas ima dva vogje — onoga staroga u Pešti i novoga, Pejačevića, u Zagrebu. Ali i ovaj vogja ne može ništa bez obervogje Khuena, a Khuen sam opet ne može za sada ništa u Ugarskoj. Gdje ćete veće neprilike? Khuen je zaposlen na sve strane, a Pejačeviću je voda već danas do grla — a ipak ne može bez Khuena ništa. Magjaroni ne mogu opet bez Pejačevića, a uz to još nekoji i izravno oče- kuju zapovjedi od Khuena. Trebalo bi u prvom redu — novaca, a tih nema. Trebalo bi riješiti silne zao- statke, silna viseća pitanja — a ništa. Danas je ma vladi već takovo stanje, da su sretni ako koji profesor ili činovnik umre — jer ne trebaju više da ga plaćaju, a da mjesto popune na to ne mogu ni misliti. Mogu vam dapače kazati i to, da se je mislilo učiniti mnogo osobnih promjena — ali, ali — one koje se miče tre- balo bi pensionirati, a nove plaćati. Za to pak nema toliko novaca. Trebalo bi sazvati sabor — ali, “nema novaca ni toliko, da se plate troškovi saborisanja. I ta- ko su naši magjaroni dirnuti svojim dosadanjim ,ra- dom“ u najosjetljiviju žicu -- u financijalnu gazeriju. A gdje nema novaca nema ni sluga, nema ni ,odušev- ljenja za sustav“, nema ,discipline“ it.d. Za to i vlada bezglavost na vladi, megju činovništvom i megju ma- gjaronima. Predstoji posvemašnji bankerot, koji će naj jasnije pokazati divni sustav banovanja Khuenovoga, služništva magjaronskoga i ovisnosti. te ,tijesne brat- ske sveze“ sa Magjarima! Za to i danas još sve ovisi o Khuenu i Pešti. Vječni Khuen. Kad ste u vašem listu pisali o Khuenovomu otstupu sa banske stolice, rekli ste s pu- nim pravom, da on hoće da postane sve više i više. Najprije da kao min. predsjednik usrećuje Ugarsku, on- da da eventualno kao apsolutistički novi Bach usrećuje monarhiju. dok ne bude kao novi Bizmark usrećivao i Europu. Čini se da ste i pogodili. Khuen je u Ugar- skoj pao. Ali — bože moj — što je to njemu. Kad se on hoće da digne, onda pada. Predložio je Lukacza za nasljednika. Ovaj nije primio. Sada se pogovara, da bi mogao opet Khuen ostati ,sa opširnim punomoćima“. Tisza je u klubu liberalne stranke izjavio, da se spre- ma tcški udes za Ugarsku, da bi moglo doći do pu- canja i vješanja, ali daje još gore to, da bi mo- gla u opće biti izbrisana svaka sloboda Ugarske, te nastupiti apsolutizam. Khuen je dakle postao diktato- rom! Eto — novi Bach, novi terorizam. Khuen gospo- dar monarkije! To je sve posljedica toga što je Khuen otišao iz Hrvatske, što nije za njoj ostao na vječna vremena, što smo ga u opće pustili preko granice.... Ali opet dobro. je i tako. Vraćamo caru što je carevo, vratili smo sustavu i narodima što ih ide! Neka osjete sada svoj sustav na sebi, Mi izgubiti ne možem# sišta. više, a nakon apsolutizma će se trebati i opet preobli- čivati monarkija, i opet pogagjati. Hoćemo li biti spremni za to? m SSS A Nijemci i kriza u monarkiji. U Boču, 8/IX. 1903. Nedavno je jedan član magjarske opozicije gotovo nazovo izjavio, da se čudi Nijemcima što se opiru Ma- gjarima, jer da su zaboravili što znači dualizam. Kad se dualizam stvarao, radilo se o tom, da Nijemci i Magjari podijele sebi državu i svaki u svojem dijelu gospo- duje narodima. Ako sada Magjari hoće, da magjarizi- raju i vojsku, to čine za to, da svoje gospodstvo još više utvrde. Ali Nijemci čini se. da ne misle da je to dobro, Istina je, da jedino Nijemcima ili bolje reći Pruskoj, imadu Magjari zahvaliti što je došlo do dua- Magjarima. Ovi momenti su od velike važnosti. Ovi su momenti oborili duhove, rodili političkim očajem, po- kazali našu nemoć, uništili one lijepe iluzije, što ih narod gojio prije ovoga eksperimenta narodne opozici- je. Sve je pošlo nizbrdo, dualizam svo Jači, a mi sve nemoćniji. Nepovjerenje Msgjara prama narodnoj vladi joj je još više onemogućivalo da što izvojšti. U drugu opet ruku strah, da se Magjsri ne bi upleli još i više u naše unutarnje poslove, priječio je narodnu stranku da pogje jačati preko Drave narodne naše saveznike, ugarske narodnosti, Sve je to izazvalo depresiju i onda nije čudo, da se u jednu ruku radilo nezadovoljstvo sa narodnom strankom, koje je ojačalo pravaštvo, a u drugu ruku očaj i pesimizam, koji je uredio kasnijim, t. j. današnjim magjaronstvom. Nakon otstupa Pejače- vića je neovisna narodna stranka pokušala još jednom, da izazove barem rđviziju nagode (Vojnovićeva adresa), ali nije uspjela ni ona, niti pravaška ataka proti Khuenu Priučeni biti na vladi prešli su mnogi stari na- rodnjaci k novoj vladi, pridošli su ostanci starih Rau- cehovaca i unijonista, a napokon s vremenom su počeli pridolaziti i mnogi nekadašnji pravaši. Novu stranku je dakle sastavljao zgoljni osobni interes i politička očajnost. Je li onda i moguće, da izgleda drugačije ne- go li u istinu danas izgleda? Ovakovi elementi pomalo su — da uguše savjest, ili da sebi stvore bilo kakovu nfilozofiju“ — prebacili u sve veći cinizam, Postajali su mašine i roblje samo za to, da ne mcraju više sami misliti. Slušali su zapovjed samo za to, da ne trebaju sami iz vlastite inicijative raditi. Jednom riječi o8o- bnu su moralnu odgovornost zabacili, I tako vidimo, da magjaronstvo nije više nosioc nikakove ideje, niti ideje unionističke, vidimo da ono nije stranka, jer u opće ne vodi nikakove politike, vidimo da je tek jedan dru- štveni pojav, jedna društvena bolest. Po elementima starim, naprasitim pseudoaristokratskim ono je nedemo- kratsko i apsolutističko, po elementima novim je ono nemoralno. Po svemu pako je slabo i nenarodno, te je po svojim elementima, prama tome i po svojoj praksi daleko više štete nego po svojoj političkoj te- oriji. Ono je unijelo rasklad u naše društvo. (Nastavit će se) x. lizma. Istina je, da je baš Pruska politika uvijek pome- la sve planove austrijskih političara, da se uvede pra- vedniji sustav. Ali ista Pruska sada neće ni Magjarima dozvoliti, da se posvema otmu Beču, a preko Beča i>er- linu i njegovim planovima. Ali opet u drugu ruku ta ista Pruska neće dozvoliti ni to, da se Magjare krati na onaj jedini način na koji ih se može najlakše ukro- titi, t. j. ugarskim narodnostima. Austrijski Nijemci su došli u povodu krize u mo- narkiji u malko težak položaj. Svi ovi dogogjaji brka- ju njihove planove i stvaraju neku drugu situaciju. Moramo znati, da se danus austrijski Nijemci dijele u tri grupe. Jedan, osobito alpinski dio, ne bi bio proti- van federalizmu. Drugi, staroaustrijski, Luegerov dio odlučno je proti Magjarima, prijanja centralizmu bečkom Treći napokon dio otvoreno ili prikriveno je u službi pruske politike, Ova dva potanja dijela ulaze danas poglavito u račun, oni će po svoj prilici i odlučiti kod načina riješenja krize. Pitanje je dakle, hoće li prevla- dati centralistička struja. ili prusofilska. U prvom slv- čaju se Magjarima neće dozvoliti novih koncesija, da- pače će se nastojati ovom kaosu učiniti kraj silom i zavladati će reakcija na svim linijama. Ta reakcija se ne bi onda ograničila samo na Ugarsku, nego na čita- vu monarkiju, analogno reakciji koja je nastala iza go- dine 1848. U tom slučaju bi preuzeo vladu prijestolo- nasljednik, koji nije vezan ni na jednu stranu prisegom na ustav. Drugačije riješenje krize bilo bi teško mo- guće. Federalizam bi bio bolje riješenie, ali na taj korak je gotovo nemoguće upustiti se današnjim beč- kim državnicima. U Beču danas zapovijeda Berlin i ber linski upliv neće dati da se u Austriji dignu Slaveni, što bi federalizam sam po sebi već donio. Pruska po- litika ide za tim, da se iz austrijske pole eliminira Gal cija, Bukovina i Dalmacija, a ostalo, da se što ti- jesnije, najprije carinskom svezom, a onda i politički pripoji Njemačkoj. Za doba Thunovoga ministarstva i Badenievih naredaba — Pruska je komandirala, da se ne smije učiniti ništa u federativnom i slavenskom pravcu. I Beč je morao da sluša. Trojni savez je to zahtjevao. Isto bi se i danas dogodilo. Promijeniti pa ko sasma dosadanju politiku, izaći iz trojnoga saveza i prikloniti se Rusiji — to bečki državnici ne kane. Ali opet otimlju se Njemačkoj koliko mogu. i za to je najvjerojatnije, da će nam naskoro osvanuti era re- akcije i centralističkog apsolutizma. To je običajna i najmudrija formula premudrih bečkih državnika. Drugačije bi stajala stvar, da prevlada prusvfilska struja. Ali to je nevjerojatno i gotovo nemoguće, jer bi to značilo pristupiti dijeljenju monarkije, a opet se mora priznati, da je ta struja u oči ovih dogagjaja pri- lično dizorijentirana. U interesu je pruske politike da se uvede personalna unija, jer bi tako austrijska pola bila prinuždena prisloniti se jače uz Njemačku. Ali u interesu je pruske politike i to, da Ugarska pristupi njemačkom carinskom savezu, jer ugarski poljodjelski produkti trebaju Njemačkoj, koja se uz to nada naći u Ugarskoj i tržište za svoju industriju. Megjutim danas nije raspoloženje Magjara prama Njemačkoj onako do- bro kao što je bilo, a uz to Ugarska želi samostalno i od Austrije odijeljeno carinsko područje. Magjari se boje svojih dobročinitelja. I to ljuti Nijemce. Za to oni sada viču na Magjare, za to je prusofilska struja ne- kako i ona u krizi. Postalia. Drugi dio. I Kad smo predočili, kakovo je u jezičnom pogle- du pošt.-brzojavno osoblje i na kome su jeziku služ bene knjige i pouke, red je da progovorimo koju i 0 nutarnjem uredovnom jeziku. Ravnateljstvo Pošta i Brzojava u Zadru daje na- loge i upute, odnosno dopisuje sa potčinjenim pošt.- brzojavnim Uredima na njemačkom, talijanskom i hr- vatskom jeziku, i to na njemačkom i talijan- skom sa svim državnim poštarskim i brzojavnim Ure- dima, naime sa Kotorom, Dubrovnikom, Gružom, Kor- čulom, Visom, Hvarom, Metkovićima, Spljetom, Šibeni- kom, Sinjom, Zadrom i Crkvicam; na hrvatskom samo sa onim nedržavnim poštarskim odnosno i brzo- javnim Uredima III. razreda, čiji se naslovnici, us, rkos lukavoj reservatnoj Okružnici g. Pattay-a godine 1902 broj 56/Res. izjaviše, da ne znadu talijanski, već samo hrvatski, a ti su Uredi (koliko barem dosad mogoh saznati): Ugljane, Bogomolje, Dicmo, Koločep, Sutvara, Dolac donji, Postranje, Stankovac, Preko, Zadvarje i Lovreć; na talijanskom pak sa svim ostalim nedr- žavnim poštarskim i brzojavnim Uredima, sa kojima se je takogjer kad i kad kušalo uvesti njemačko dopi- sivanje. Doduše ovako ne bijaše sa hrvatskim dopisiva- njem sve do malo prije objelodanjenja spomenute okru- žnice, jer je prije toga Ravnateljstvo Pošta dopisivalo tamo sa svim nedržavnim poštarskim i brzo- javnim Uredima, čiji naslovnici nijesu znali dobro tali- janski ili koji su sami dopisivali sa Ravnateljstvom is- ključivo na hrvatskom jeziku. Sam je g. Pattay zahti- jevao od svojih činovnika na Ravnateljstvu, da se toga pravila drže i da na svako izvješće potčinjenih Ureda sastavljeno na hrvatskom jeziku, takogjer na hrvatskom jeziku i odgovore; dok najednom, još prije neg li izda spomenutu okružnicu, nije sasvim zabranio, da se sa potčinjenim Uredima dopisuje hrvatski, a to, kažu, tobož s razloga, da Ravnateljstvo nije vlastno izvagjati inovacija, premda hrvatsko dopisivanje ne bijaše nika- kva inovacija, pošto je Ravnateljstvo Pošta dopisivalo sa potčinjenim Uredima na hrvatskom jeziku odavna i prije dolaska gospara Pattay-a. U hrvatskoj Dalmaciji hrvatski jezik inovacija, je li ovo da ti se kapa na glavi okrene?! Nu dok je pak hrvatski jezik bio inovacija, dotle se je sve u še- stnaest protuzakonito, , sulumčarski | proti obi- čaju dopisivalo sa potčinjenim Uredima na njemačkom losiku. To eto ne bijaše inovacija naravno(!l), ali bijaše i jest grdna povreda zakona i i bosakonitos Čudno je megjutim, da je hrvatsko dopisivanje Ravnateljstva Pošta u Zadru sa potčinjenim Uredima postalo ,inovacija“ stoprv iza promaknuća g. Pattay-a za Nadravnatelja i pošto je to isto Ravnateljstvo i pod njegovom upravom dopisivalo hrvatski sa potčinjenim Uredima preko dvije godine !!? To je. eto, i uzrok, da zli jezici govore, da se je gospar Pattay bio potulio i da se nije opirao hrvat- skom dopisivanju samo, da mu gospoda hrvatski za. stupnici ne bi omeli račune promaknuća; a to je ta. kogjer i uzrok, da zli jezici opet vele, da se i iža nje- govih hrvatskih govorancija na službenim pohodima i iza njegovog uvjeravanja“ njekih hrvatskih zastupnika »Nešto“ krije. u. Pošto je više od polovice nedržavnih poštarskih i brzojavnih Ureda pisalo i nadalje hrvatski, makar im Ravnateljstvo i odgovaralo i davalo naloge samo na ta- lijanskom jeziku, sastadoše se italo-germanska gospoda da zbor zbore i na divanu odlučiše, da se pod svaku cijenu zakrči put hrvatskom dopisivanju. Uslijed toga (mješte, da se zatraže školske svje- dodžbe dotičnik4), bi razaslata spomenuta reservatna okružnica, sastavljena na način, da uplaši nedr- žavne poštarske činovnike tako, da se ovi izjave, da su sasvim sposobni dopisivati na talijanskom jeziku. u namjeri dabome, kad se tako izjave, da im se zabrani hrvatsko donisivanje. I zbilja! Mi vidjesmo iza te reservatne okružnice i pošto stigoše dotične izjave Ureda, kako Ravnatelj- stvo Pošta i Brzojava u Zadru izdaje naredbu 10/8 1902. broj 17.280 (objelodanjenu u ,Jedinstvu“ i u »Narodnom Listu“ pod imenom ,drzoviti ferman“), po kojoj bijaše zabranjeno hrvatsko dopisivanje, a ujedno priznat talijanski jezik kao jedini uredovni jezik na Pošti i Brzojavu u Dalmaciji. m. Tom naredbom, eto, bijahu sasma uplašeni po- štarsko-brzojavni činovnici i hrvatsko dopisivanja na štetu same službe zakopano. Uslijed prosvjeda hrvatske štampe bijaše taj fer- man kašnje sa strane Ministarstva "Trgovine uništen, ali ga Ravnateljstvo Pošta n Zadra još nije pismeno povuklo. već je naredilo svojim putiijućim organima da usmeno obznane one nedržavne činovnike, koji samo hrvatski znadu, da mogu sa Ravnateljstvom hr- vatski dopisivati, IV. Kad ovako stvari stoje, moglo bi biti zbilja istina, — koliko se glasa — da su g. Tocilja. koji je tu na- redbu potpiso, navukli na tanki led, što se u ostalom moglo lasno i dogoditi, ako se promisli ma dobro po- znate intrigue Olimpa. Kašnje se je i samo Ravnateljstvo uvjerilo, da služba zapinje pak (i ako se nije vratilo na prvašnje stanje) ipak je od ljute nevolje počelo, da dopisuje hrvatski sa onim Uredima, čiji naslovnici izjaviše, da ne znadu već samo hrvatski. (Slijedi). Dubrovčanin. — PSIEL IEEE GEOOOOO Sastanak , Čiste str. prava“ u Zadn. Dne4.0.m obdržavao se sastanak ,č.s. p.“ uZa- dru. Na dnevnom je redu bilo pitanje o odnošaju stranke prama strankama u Banovini. Od prijatelja lista smo slijedeće izvješće: ,Na sastanku je bilo okolo 40 u- česnika od 120 pozvanih. Na večer dne 3. o. m. bila je mala predkonferencija na kojoj se je moglo opaziti, da su mnijenja znatno pocijepana. Na samom sastanku, koji je trajao od 10 sati pr. podne pa do iza 2 sata po podne, razvila se je živahna debata. Jasno su se razabirale dvije struje, od kojih je jedna bila za to, da se stran- ka priključi ,hrv. str. prava“ u Banovini, dočim je dru- ga bila proti tome, D.r Majstrović je predložio rezo- luciju u smislu solidarnosti sa ,hrv. str. prava“, po- primajući program od g. 1894. i nasiv ,hrv. str. pra- va“, kako je to bilo uglavljeno od pouzdanika koalirane opozicije na sastanku od siječnja ove godine. Većinom od nekoliko glasova (18 prama 14) odbijen je njegov predlog. Debata se vodila poglavito oko načina ras- pravljanja i oko revizije programa. Jedan dio je pitao sa stanovišta, da li je moguća sloga sa Srbima i narod- njacima u Dalmaciji, te sa realistima i ,obzorašima“ u Banovini — pa došav do negativnoga rezultata zago- varao stanovište, da ,čista str. pr.“ ostane samostalno organizovana izvan ,hrv, str. prava“, Drugi dio zago- varajući slogu pozivao se je na primjer ,čiste str. pra- va“ u Banovini. Megjutim je prihvaćena rezolucija Don Prodana, da ,č. s. p.“ u Dalmaciji postoji pod tim ime- nom i kao posebna organizacija i nadalje i da ima ma- ročiti odbor revidirati program od g. 1894. Do nesu- glasica je došlo poglavito uslijed toga što su nekoji učesnici u ovoj rezoluciji htjeli vidjeti namjerno zate- zanje sloge, pošto bi revidirani program i onako ; vatila samo ,č. s p.“, a ne ,cijela hrv. s. p.“ je skupština prošla bez pravoga rezultata i ako je rezolucija Prodanova prihvaćena. Od strane manjine su uajavili istup iz stranke Don V, Medini, a sjednika jn položio d.r Majstrović, dočim je jedan gi član najavio uvjetni otstup. Ali i ako nijesu istupi formalno najavljeni, veći je dio nadglananih sobom odlučio pristati uz slogu i ,hrv, str, prava“ poglavito raditi na tom, da se i u i sjedine na istoj osnovi i pod istim imenom p se sjediniše i u Banovini, : U nekojim novinama je bila vijest, da sastanku mnogo i oštro govorilo proti prvaci ke u Zagrebu. Nezadovoljstvo je u istinu došlo žaja, ali u redovima one grupe, koja je bila stupu u ,h. s. p.“ i koja je prihvatila Prodanovu luciju. Nezadovoljstvo se javilo radi toga što Frank i Kumičić tako lako ostavljaju ; osebno vište, stupaju u ,h. 8. p.“ i bez kompromisni program od g. 1894., jednom riječi što previše transigiraju. Ovo je pravo stanje stvari, j šasi i ž = s gs > si; ' g s i !