Br. 39.
U DUBROVNIKU, 26.
Septembra 1903.
Godina XIII.
GRVENA HRVATSKA
Cijena je listu
inu s
polugodište.
unaprijeda; za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, sa Austro- Ugarsku, Bosnu i
lercegovinu : pa godinu 10 kruna, na po godine 5 kruna. Za inozemstvo: 10 krun& i po- = |
tarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto - |
| Pojedini broj 20 para.
Izlazi svake subote.
frankirana pisma ne primaju se.
Pretplata i oglasi vlaćaju se upravi ,Crveve levatske“ u Dubrovniku gdje su utužljivi. Za izja-
ve, priopćera, zahvale plaća se 40 para
skaju po pogodbi i uz razmjerau popust. Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, & ne-
o retku, u za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta ti-
Sloga.
I opet moramo da se vratimo na naše stra-
načke prilike. I opet moramo da urgiramo njiho-
vo razbistrenje i uregjenje. Ovako, kako je danas
ne može i ne smije ići dalje. Ali, čini se, da je
mučno dirati u ovo stanje. Čini se, da mnogi i wno-
g naši političari, a i dio javnosti drži, da je naj-
bolje quieta non movere. Ali mir je smrt i mi će-
mo ovako po malo u miru sagnjiti. Nije bila mani-
ja prijedloga što nas je nukala da nabacimo razna
pitanja i da potaknemo razne prijedloge koje smo
u ovo zadnje doba potakli i pokrenuli. Bila je to
prijeka nužda, kruta nužda. Strančarski bojevi i
sporovi nijesu ovdje kod nas, na jugu, tako nape-
ti i zaoštreni, pa je za to i razumljivo aše nasto-
janje, da se konačno izmire i barem srede naše
stranačke diferencije, da dogjemo na čistac sa stra-
načkim odnošajima. Našim prediozima i poticajima
išli smo u prvom redu za tim, da pokažemo koliki
posao nas čeka, da pokušamo probuditi savjest na-
še javnosti, da ju maknemo iz ovoga mira. Jer mi
do danas kao da tjeramo istu politiku što ju tjera
Evropa na istoku, politiku status quo-a. Ali radi
situacije koju ta politika stvara na Balkanu mi tu
politiku Evrope proklinjemo, dočim ne vidimo, da
nekako sličnu situaciju stvaramo kod kuće. Tamo
harače Turci, tamo gine narod, tamo zapinje cio
život i obiteljski i društveni i prometni, te se stva-
ra atmosfera u kojoj se više ne može disati. I kod
nas se počimaju uvlačiti tugji prsti, počet će i ha-
račiti, a naš život postaje sve nesnosniji.
Vlada primirje, javno se ne vedi polemika, ali
za to je otvoreno široko polje drugim zlima. Stran-
ke još uvijek postoje, ograde i tradicije žive i u-
slijed toga je teško i maknuti se, teško što početi.
Jednome smeta ovo, a drugome ono. Nema jedin-
stvenosti, nema pravoga foruma, nema koncentra-
cije. A ta bi nam bila u ovaj čas najpotrebnija.
Zabadanja sad s ove, sad s one strane naravna su
posljedica ovoga stanja. Otvoreno se ne polemizu-
je, ali se otvoreno ne može ni djelovati. Ovo sta-
nje mora da prestane i da se položaj konačno raz-
bistri.
Mi smo predlagali saziv narodne skupštine.
Danas mislimo, da možemo reći i koji bi morao
biti rezultat te skupštine, za čim bi se moralo ići.
Moralo bi se ići za onim za čim se je išlo i u
Banovini: za slogom stranaka. Rekli smo već više
puta, da sama sloga ne spasava, ona omogućuje
rad, omogućuje ga baš time, što ukida stranačke
oprijeke i stranačku zloradost. Danas nije teško
provesti tu sloga, Značilo bi samo zatezati i one-
mogućivati ovaj naravni proces koji naš stranački
život proživljuje, kada bi išii stvarati i revidirati
velike programe. Teškom mukom kodificirani su
narodni državopravni ideali u programu od g. 1894.
Taj program su primile sve oporbene stranke u Ba-
novini, O sitnicama formuliranja se ne radi. D--
našnje vrijeme zahtjeva od nas, da manje teoreti-
ziramo, a više djelujemo. Aktuelni program bi se
mogao najpopularnije reći ovim riječima: uprimo i
nastojmo svim srestvima i silama, da izvojšti-
mo što moguće više, što moguće bolji položaj. Tv
je razumljivo svakome i u sebi uključuje više prak
su nego li teoriju. Ali u Banovini je stvoren i o-
snov na kojem se je opozicija ujedinila, tamo je
primljeno ujedno i ime. Čemu da idemo i opet tro-
šiti vrijeme i riskirati svagju debatama o imenu ?
Ono nije glavna stvar. Poprimimo i to ime i taj
osnov. Složimo se kao što se složiše u Banovini pod
imenom ,hrv. str. prava“ i na osuovu onih rezo-
lucija primljenih u siječnju o. g. u Zagrebu. Pra-
ma našim prilikama možemo u aktuelnom dijelu
one rezolucije dopuniti. Ali glavno je, da već jed-
nom prestane ovaj mir, ovaj kaos, ovo otezanje.
Jedna stranka, jedna nova stranka, ne vezana na
tradicije, simpatije i stare antipatije, bit će kuća u
kojoj će moći raditi svaki onaj, koji hoće da radi,
bit će jedan jedinstveni centrum organizacije a to
muogo znači. Složimo ono što se dade. Ne čekaj:
mo ni na koga. Ko hoće — dobro došao, ali glav-
no je početi. Nije to puki predlog, to je najposli-
je samo nastojanje da pospješimo pojav, koji se
prije ili poslije mora dogoditi, jer čitava naša stra-
načka evolucija k njemu teži, jer je on potreb:
prilikama izazvana, jer je želja naroda i kakovo
takovo jamstvo, da će prestati posebni, a odlučiti
narodni interesi.
—
Narodno jedinstvo Hrvata i Srba i
program srpske stranke na Primorju.
III.
Dolazim sada na nešto što nam se čini prava
contradictio in terminis_ u najnovijem revidi-
ranom programu srpske narodne stranke. Radi se o
stanovištu, koje su zauzeli Srbi u pitanju sjedinjenja
Dalmacije s Hrvatskom.
Druga tačka programa glasi: ,Srpska nar. stran-
ka, stojeći na stanovištu narodnog načela, bit će pro-
tivna svakom političkom stanju i svakom nastojanju u
monarhiji, koja se kose sa tim prirodnim razvitkom
(sr skog naroda), te će prema tome pomagati
Slavene u Monarhiji u njihovoj pravednoj
borbi“.
Premda nije izrijekom rečeno, razumije se ipak
po sebi: da ko zbilja hoće da koga pomaže u njegovoj
pravednoj borbi, taj mora da ga pomaže i u njegovim
jravednim težnjama; jer gdje nema pra vednih tež-
nja tu ne može da bude ni pravedne borbe
Kako vidjesmo a prošlom članku, u komentu pro
grama kaže se da su ,megju Slavenima Monarhije Hr-
vati Srbima najbliži, oni su im braća“; pa kad je jed:
nom ,imperativna dužnost“ zahtjevala da Srbi na Pri-
morju ,tačno odsude svoje stanovište prema Hrvatima
i njihovim težnjama“, kud naravnije da to sta-
novište bude odregjeno potpuno u suglasju sa drugom
tačkom programa, koja veže Srbe, da pomažu Slavene,
i i prvom redu svoju ,najbližu braća“ Hrvate u nji-
bosi pravednoj borbi, dosljedno i u njihovim praved-
pim težijam.
Nu megju svim težnjama za čije se ostvarenje bore
Hrvati, koja je težnja najznamenitija, najopravdanija
i uajpravednija? Bez sumnje težnja za sjedinjenjem
Dalmacije s Hrvatskom. Ta je težnja tako pravedna. i
ujedno tako vitalna, da je uvijek sačinjavala, kao što
sačinjava i danas glavnu tačku u političkom programu
svih hrvatskih stranaka. Dalmatinski Hrvati, od kojih
sastoji ogromna većina narođa u Dalmaciji, žele i va-
pe da se sjedine sa svojom prekovelebitskom braćom.
Što pravednije što naravnije od toga? Dosta je da
Srbi priznadu, kao što moraju priznati, temeljitost i
pravednost te težnje svih Hrvata od iskona, a da apso-
lutno i bezuslovno budu obvezani, u krepost druge
tačke svog vlastitog programa, izdašno pomagati Hrvate
u pravednoj njihovoj borbi za sjedinjenje.
Iz ovoga škripca se ne bježi. Ili priznat oprav-
danost težnje Hrvata za sjedinjenje, i onda aktivno i
bezuslovno pomagat ih u radu za ostvarenje te težnje;
ili tu opravdanost ne priznat, ali tada bit sam prisiljen
isnovidjet da Hrvati doista imadu razloga da se na Šr-
be tuže. Tertium non datur! Priznat opravdanost
rečene težnje Hrvata, kao što je Srbi u komentu svog
programa priznavaju, a ne htjet ju faktično potpoma
gat, to je isto kako reći: u ime slavenske solidarnosti
mi smo soliđarni s vama u svemu, samo ne u ono-
me što je za vas najvitalnije, naime da se
megju sobom sjedinite! Rijetka doista vrst solidarnosti,
kakva samo može postojati izmegju Srba i Hrvata!
Od prilike takva nekakva vrst srpsko-hrvatske
solidarnosti bila je kodifikovana u najnovijem programu
srpske stranke. Jer treća tačka programa, koja se od-
nosi na pitanje sjedinjenja, na mjesto da bude sastav-
ljena potpuno u duhu druge tačke istog programa, ona
jja sxetavljena ovako: ,Srpska mar. stranka protivna je.
sada sjedinjenju sa Hrvatskom i Slavonijom iz poli-
tičkih razloga a ne iz narodnog načela, jer ona
kao narodna stranka ne može da bude auto nom-
na, ni braniteljica današnjeg sustava“.
Dvije se stvari ovdje razabiru. Pivo, srpska stran-
ka očituje da nije autonomna, i s toga je u načelu
za sjedinjenje; drugo: da ona ,nije braniteljica da-
našnjeg sustava“, i za to da je za sada proti sje-
dinjenju.
Na prvi pogled bijasmo se malko obveselili. Hvala
Bogu, rekosmo, Srbi kažu da nijesu sada zi sjedinjenje
obzirom na sustav koji vlada u Hrvatskoj. tlačeći jed-
nakom mjerom i Hrvate i Srbe. Polazeći s toga gledi-
šta, o stvari bi se još dalo raspravljati, jer ima razloga
pro, i razloga contra. U tome slučaju Srbi bi dijelili
mišljenja onih Hrvata, kojim se rodoljublje ne može
zanijekati, koji ne bi željeli da se sjedinjenje obavi na
temelju poznate Nagodbe, te bi voljeli držati se u tome
one njemačke: wir konnen warten, a ne doista
izraz ,iz političkih razloga“ u svezi s izrazom ,ni bra-
nilica današnjeg sustava“ čini se kao da dava taj smi-
gao onoj točki programa. -— Ali što? Prevarismo se!
U komentu programa, napisanom po svoj prilici
od iste osobe koja je i program sastavila, evo što se
o tome kaše:.,Ti politički razlozi, koji diktuju srpskoj
par. stranci da sada bude protivna sjedinjenja Dalma-
cije s Hrvatskom i Slavonijom jesu: dosadašnja
hrvatska politika i podregjenost Srbi u
Hrvatskoj i Slavoniji“.
Dakle pod riječima: ,današnji sustav“ ne razumi-
ju: Magjare i njihov sustav, kako što mi ludi mišljasmo,
nego se razumiju Hrvati u opće i njihova politika, pos-
ljedica koje da je tobože ,podregjenost Srba u Hrvat-
skoj i Slavoniji“ !
A sada pitamo svakoga nepristranoga da nam ka-
že. može li se reći da su Srbi, na spljetskoj skupštini,
svoj prvašnji program u pogled svojih odnošaja i svo-
ga raspoloženja prama nama, ma i u najmanjemu čemu
revidirali, i da li je pitanje srpsko-hrvatske sloge naj-
novijim njihovim programom ma i za pedalj naprijed
krenulo, Spor ostaje isti kakav je bio od nazad tride-
set godina. Srbi su i sada proti sjedinjenju za i
ste razloge, radi kojih su mu bili do sada protivni
s tom jedinom razlikom što je sada dodata platonička
izjava: da je ,stranka spremna povući sve posljedice
koje iz narodnoga načela dolaze u pitanju narodnoga
grupisanja ili ti sjedinjenja“. Čemu to uvjeravanje?
To nije za nas ništa novo; ta mi smo već i prije znali
da Srbi nijesu autonomaši, i da ne mogu u načelu
bit. protivni tome, da se narod sjedinjuje. Ali mi zna-
mo i to, da ako su oni sada, pored svih izjava o sla-
venskoj solidarnosti, protivni sjedinjenju, to je s toga
što oni drže da bi sjedinjenjem Dalmacije s Hrvatskom
ojačali Hrvati. što da pa bi bilo na uštrb ,srpske na-
rodne misli“, Mi znamo i to da protivnost njihova sje-
dinjenju jest naravna posljedica krivog stanovišta na
koje su se postavili kod prosugjivanja našeg narodnog
pitanja u opće. a bosansko-hercegovačkog napose. Jer
ako, kako oni hoće, Bosna i Hercegovina ima pripasti
Lisključivo Srbima na. Balkanu, kako bi to bilo da pri-
morje Hercegovačko, kršna Dalmacija, ode te se zdru-
ži s Hrvatskom ? Tek jedna anomalija u ,srpskoj na-
rodnoj misli“!
Suvišno je dakle tražiti uzroke protivnosti Srba
sjedinjenju u ,sadašnjoj hrvatskoj politici“ i u ,po-
dregjenosti Srba u Hrvatskoj“, kad imamo na pretek
drugih uzroka, kojim se ta protivnost tumači. U osta-
cija proti dosadašnjoj politici Srba, koji se u Dalmaciji
protive sjedinjenju, a u Hrvatskoj su u velikoj većini
za sustav. Samo je pogreška Hrvata' što su se u
opće preveć nadali pomoći od onoga. od koga, na mje-
sto pomoći, dočekali su najsvečaniji tuš po naivnoj
glavi. Red je dakle da nastupi preokret u politici i
jednih i drugih, hoćemo li da dogje do sloge, ili ba
rem do iskrenog sporazuma. Budu li Srbi sve opet na-
tezat na svoju, noće doista moći krivit Hrvate, ako za
taku slogu ne budu htjeli da znadu.
Nama megjutim nije do toga, hoće li ili naće
sjedinjenjem Dalmacija sa Hrvatskom pretrpljet,“ štete
,Sr pska narodna misao“; nama je do toga, “da žna-
mo je li ili nije rečeno sjedinjenje po:
POBLIŠTAK.
Hrvatski pokret.
Obzoraštvo.
Treća politička skupina ljudi 1 misli, koja je u
prošlome vijeku našemu narodu zauzimala jedno od
najvažnijih mjesta, obično je poznata pod imenom ,sla-
vosrbstva“ ili ,obzoraštva“. To ime nije baš najtačnije,
jer je Starčević, od koga potiče naziv ,Slavosrbi“, rabio
kako smo vidjeli u mnogo širem smislu, a ,obzoraštvo“
pako zapravo znači onu etapu u razvoju te skupine i
onu grupu, koja se konsolidirala pod kraj i iza Mažu-
ranićeve vladavine. Ali kako je skupina, o kojoj je red
da govorim, i prije bila označivana po svom organu
»Pozor“ — pozoraštvom, a kasnije po ,Obzoru* -
obzoraštvom pridržati ću ovaj popularni naslov, uzžima-
jući ga dakako u najširemu smislu. Zgrnut ču pod taj
naziv sve one misli, pokušaje, ljude i frakcije. koje su
se smatrale nastavkom i baštinikom ilirizma, tražile
oslon našemu narodu i narodnoj politici u Slavenstvu,
u jugoslavenstvu, u federalizmu monarkije, u prosvje-
tnom radu i odlikovale se žestokim protumagjaronstvom.
Elementi. Hoćemo li, slijedeći dosadanju metodu,
da ponajprije ogledamo elemente iz kojih se sastojalo
obzoraštvo odmah ćemo opaziti, da su se ti elementi
obično rekrutirali iz redova gragjanstva i činovništva i 1
opće iz redova nove narodne inteligencije. Poznata je
krilsta riječ, da obzoraštvo sačinjava ,evijet narodne
intsligencije“. Ako se sada spomenemo, da je narodnu
inteligenciju stvorio i uzgojio baš ilirizam, onda nije
čudo, što se je ta inteligencija iza proglašenja ustava
i smatrala djetetom narodnoga preporoda i htjela da
nastavi prekinuti pokret. Nadovezujući svoj rad na tra.
dicije ilirizma, razvijala je ta inteligencija dalje i te-
meljne ideje ilirizma, poimence ideju narodnu na slaven-
skom osnovu, ideju prosvjetnoga rada kao srestva oja-
čanja naroda za postignuće i političke slobode, ideju
gragjanskoga liberalizma (osobito u godinama 60tim i
na početku 70tih), te napokon u prvoj svojoj fazi od-
lučni antiunijonizam, a kasnije odlučno antimagjaron
stvo. Po svem ovom mogli bi smatrati ovu skupinu di-
jelom općega slavenskoga i odjekom onodobnoga ev-
ropskoga gragjanskoga pokreta. Po svojoj težnji i po
vojim idejama, dakle, nije ova skupina bila kakav za-
sebni, intransigentni domaći pojav. pa je. imajući sa
ostalim svijetom idejnih veza, nastojala da dobije i
inoga doticaja i sveza sa srodnim skupinama u svojoj
bližoj i daljoj okolini. Oslanjajući se na ove sveze ona
ih ie kušala i upotrijebiti u narodne političke svrhe,
pa je prema tome njezino djelovanje dobilo i neko di-
plomatičarsko taktičko obilježje. Uvažimo li pak da se
diplomatizovanje bez transigiranja ne dade ni pomisliti,
bit će nam jasno i često transigiranje ljudi od te sku-
pine. Po tom transigiranju postalo je u povodu agita-
cije intransigeotnih elemenata ,obzoraštvo“ gotovo si
nonim sa ,šaranjem“, Rogjeno opet u nestalnim vre-
menima, kada se je država preobličivala, htjela je ta
skupina kod toga preobličivanja i aktivno sudjelovati.
Iz kritične situacije, u kojoj se je naš narod nalazio,
sam još slab i neorganizovan, kušalo su ga pojedine
frakcije te skupine izvući prema izgledima i prilikama
gad na ovaj, a sada na onaj način, Ovo kušanje uklju-
čivalo je u sebi razne kombinacije koje su stvarali i
razne eksperimente u koje su se upuštali. U povodu
toga je ova skupina prošla više etapa evolucije, ili ka-
ko se u nas govorilo, mijenjala je kabanicu i pro-
grame.
Ovo mijenjanje taktike i plana potjecalo je od
dvaju svojstava ljudi ove skupine: od težnje za nepre:
stanim sktivitetom i od računanja sa prilikama, Oboje
se dade skupiti u jednoj izreci: bilo je to nastojanje da
se spasi ono što se spasiti dade. Svaka je nova situacija
izazivala novi plan i modifikaciju stanovišta. I ako bi
htjeli u kratko označiti razliku izmegju triju naših ve-
likih političkih skupina, onda bi mogli reći da je pra
vaštvo bilo skupinom pasivnoga otpora, magjaronstvo
skupinom kukavnoga popuštanja, a obzoraštvo skupi-
nom aktivnoga otpora i političke kombinacije.
One razlike, kako sam već prije spomenuo, uvje-
tovane su elementima koji su ove tri skupine sačinja-
vali. Pravaštvo je sačinjavao elemenat novi pučki, sklon
romantici, koji se je mogao zanijeti samo za velikim
idealom i za značajem, kome je mogla imponovati mo
ralna jakost, koga je mogla organizovati dogma i koji
je razumio dobro samo politiku t. zv. ravnoga pravca.
Magjaronstvo su sačinjavali ostanci feudalizma, te ot.
paci novoga društva, pa su ovom elementu bili važni
ji interesi osobni, od općih, a moralna slabost njihova
bila je uzrokom politike slabosti i podregjenosti. Gra-
gjanski elementi pak sami sobom nose kao karak-
terističnu crtu aktivitet, posao, prometnost i - da ta-
ko kažem — trgovanje. Za to vidimo taj pojav, osobi
to u početku, i megju obzoraštvom. Ta inteligencija,
odgojena ilirizmom, postala je ujedno i nosiocem pro-
svjetnoga rada. Kod prosugjivanja obzoraštva moramo
dakle promotriti rad politički i prosvjetni. '
Prosvjetni rad. Prosvjetno nastojanje ljudi skupine
o kojoj je govor, sačinjavala je dio narodnoga progra-
ma te skupine. Geslo ,prosvjetom k slobodi“ to naj-
bolje dokazuje. Razloge iz kojega je ta skupina pola
gala toliku važnost na prosvjetni rad nije teško naći,
Dva su poglavita razloga: jedan je razlog " potrebi
rapresentacije, a drugi u potrebi stvaranja narodne in-
teligeucije, Oboje pak tilo je jednim od najvažnijih
životnih pitanja programa, taktike i u opće opstanka
stranke, Za to je u prosvjetnom radu obzoraštvo na-
stojalo da uvijek ima neke ruke monopol i nije ga da-
valo tako lake duše iz svojih ruku. :
Gragjanske su liberalne stranke u ono doba u E-
gragjansko liberalni elementi su i u tom slijedili vanj-
ske srodnike. Htijući imati oslona u W\fikoj onodobnoj
evropskoj struji nijesu smjeli mnogo zaostajati za njom.
Ako su htjeli, da svrate pažnju na svoj narod, morali
su pokazati, da ju zaslužuje već po svom prosvjetnom
nastojanju. Za to je trebalo stvoriti nekoliko reprezen-
tativnih prosvjetnih institucija, trebalo je stvoriti aka-
demiju. sveučilište, galeriju, djakovačku &rkvu it.d. Da
je to jedan od razloga, radi kojih se je ljacilo mi pros-
vjetni rad, svjedoči i često isticano geslo , d
iruge narode“, ,slijedimo duh vremena“. Ova ' gesla
prevedena u druge riječi, izražavaju potrebu oslona
na veliki svijet, bojazan od izolacije. Ova BĐojaseu je
posljedica toga, što su pronicaviji duhovi jasno raza-
birali, da smo mi još unutarnje preslabi ji premalo kao
moderan narod gotovi, a da bi sami iz svoje sile što
mogli. Ovu svijest slabosti i ne vjerovanja mn vlastitu
snagu imali su gotovo svi naši veliki muževi onoga do-
ba, ne isključiv ni Starčevića, koji je držao, da ćemo
se spasiti samo ako ispunimo stanovite uvjete. Jedini
je Kvaternik = može se reći, imao slijepu, mističnu
vjeru u svoj narod. Ali dočim su magjaroni od te spoz-
naje klonuli u tugji naručaj, dotle su pravaši nastojali,
da dignu hrvatsku i državnu svijest, a obzoraši su na-
stojali, da dignu narodu u svijetu prestiž, a kod kuće
da stvore inteligenciju.
Ako i samo površno promatramo djelovanje ob-
zoraške skupine, opaziti ćemo, da se je veoma velik
dio toga djelovanja iscrpljivao u nastojanju, da se na-
rod što bolje reprezentira. Svakom zgodom su nasto-
jali, da se bilo kako na nas potsjeti svijet. Jedan put
su u tu svrhu priregjivali slave, drugi put iskaze i de-
monstracije, jedan put slave političko narodne, drugi
put kulturne, Jedan put ustanke, drugi put
pa govore, pa demonstracije it, d. Nastojali su, da
vropi veliku važnost polagale na prosvjetni rad. Naši
nn m ma
zovu k nama strance, a sami išli na tugje
stojali, da o nama novine pišu i sami pisali,
lom dosadašnja hrvatska politika nije drugo nego resk-
Za
sz
ču RR O NOO Bi RER
AAA LA