ovime obznaniti Vam, da sam počeo izragjivati, garni- ture sastojeće iz 2 Manšet puceta te prsne igle, kao i privezak sa slikom neumrlog nam učitelja Dr. Antuna Starčevića uz cijenu: 2 Manset pućeta kr, 2., prsna igla kr. 1., privezak — 50. Pošto ne žalim truda, oi troška da proizvedem ovo djelo, uz ovako nisku cijenu to ću od prodaje takogjer jednu svotu opredijeliti za Družbu sv Ćirila i Metoda.“ Dobili smo jednu takovu garnituru, te moramo reći da je lijepo i ukusno izra- gjena. Iz Hvara nam pišu 17. o, mj.: Sequentia san- eti baptismi secundum Don Rajmondum ll. u 35. br. Crv. Hrv.“ uzrujali su živce i prosopopeju usque ad infinitum našega Don Rajmonda. Prosopopeja u hodu i sovoru našega Don Raj monda, poznata je odavna urbi et orbi. Ta stečevina kod njega nije nipošto prirodna. Nju je stekao od pok. Biskupa Ilića s kojim je često općio. dapače bio mu i tajnikom. Presvijetli je Ilić bio uprav čovjek od pono- sa, ali je ovaj ponos potpuno odgovarao njegovom polo- žaju, stasu i pameti. Kad bi on iz kuće krenuo da šeta, okružili bi ga M. P. Kanonici, a megju pjima na- hodio se je i sadašnji naš Don Rajmondo. Svak je opazio kako Don Rajinondo u svemu hoće da imituje svoga biskupa. Svak je proricao o njemu kako 0 Sv. Ivanu: ovaj će biti velik. — Ton govora, importanzu, korak i gestikulaciju, sve je to Don Rajmondo pomalo usva- jao, računajuć po pučkomu pronostiku: možda jednom budem i ja biskupom, i za to se treba na vrijeme učiti u svemu. Kao što se onda, tako se on i danas po na- šemu Hvaru razmeće, a ta njegova prosopeja nije dru- go već karikatura, koja svakomu pobugjuje smijeh netom ga vide in posizione d' un tono d' importanza. Da on nije bio stekao neku zamašitu influenzu na kuriji, to je bez dvojbe, i za to je možda mislio, da i danas može raditi što i kako hoće, da imade pra- vo znati sve što se u kuriji radi. Ja sam provikar, on kaže, te moram sve znati, biti o svemu obaviješćen. Nu znajte dobri naš Don Rajmondo, da su prošla ona vremena. Nije više na Hvarskoj stolici Biskup Ca- rev, čigova je dobrota i prostota više puta izrabljena i sigurna bila. Sada je drugi čovjek, Biskup koji neće, kako mora da i bude, da mu se iko upliće u posle njegova prava, neće da mu se djelovanje kurije u deset časa otkriva van da sva puplika znade, pa i najtajnije dekrete kako je to prije bivalo. Taj upliv uzrujao je Don Rajmonda. Vidio je ehe non vanno pil le cose come andavano prima, a kako to i zašto znat će sam. S toga kad mu Prešvijetli Bi- skup nije imao šta da odgovori na pitanje o krštenju vrhu kojega je Don Rajmondo pitao tumačenje o nekim riječima u dekretu, koje je posve dobro Don Rajmondo razumijevao i za to nije trebalo biskupova odgovora, pla- nuo on, te razljućen i zelante della propria defonta au- torita dao ostavku od grackoga paroka, a Presvijetli ipso facto primio ju je i imenovao M. P. Dobronića ka- nonika. Mislio je možda Don Rajmondo da će svojom od- rekom imponovati, terorizovati i prestrašiti Biskupa, te da će ga ovaj moljakati, plakati za njim i kumiti da se ne odreče od paroka? Ne! naš dragi Don Rajmondo, to bi u istinu tako bilo pod drugim biskupom, dapače ne bi se krštenje bilo ni obavilo, kako se obavilo. jer bi Don Rajmondo znao bio izmješati puru pred Bi- skupom e con cio finirebbe tutto, ali pod ovim Presvije- tlim Biskupom ne idu tako stvari kako je Don Raj- mondo možda mislio. U politiku Biskupovu mi se ne pačamo, niti o njoj govorimo. On hoće da gudi svako mu po pravu ne obaziruć se na ičije političko mišljenje. Neće u svojim poslima nikakvoga upliva izvanjskoga. Odrekom je naš dragi Don Rajmondo dao lijepu svje- dočbu koli Presvjetlomu Biskupu, toli pupliki. Biskupu je pokazao svoju negdašnju autoritat, a puku autoritat i inad, bello per Bacco. Pa i ta je lijepa, da je naš Don Rajmondo dao ostavku, misleći da je neće Biskup primiti, a kad tamo: prevari se jadan ujede ga zmija. Biskup je primio i drugoga imenovao, tad postao naš Don Rajmondo idrofob. Tom prigodom je izašla u ,Cr- venoj“ Sequentia S. Baptismi. Da ste vidjeli kako se naš Don Rajmondo po placi mami. Tu su u operi bile ruke, noge, glava, pravdajući se, govoreći tutto accom- con gesti: pa ja to, ja ovo, ja ono i t. d. ; bilo i poteži i povuci, kao da će koga uplašiti, a kad tamo svak uživao, svak se smijao i radovao, da je pu: kla njegova imperativna era, dapače dao povoda ovo- mu dopisu na brzu ruku. Dakle našega dragoga Don Rajmonda uzrujao je nenadni primitak ostavke? A još više dopis u 35. br. ,Crv. Hrv.“ ? Hvala Bogu; ako ga peče, i ako su mu živci uzrujani, neka uzme malo kal manta a base di camomille, a ovu će naći po gjardini- ma. Nije mu žao da nije parok? Jest jadni jest, žao mu je, a dopis ga je upekao a non plus ultra, pa je nekako od tud od ovud, znajući da će Sequentia izaći u ,Crv. Hrv.“ nastojao preko drugoga da ne ugleda svijetlo, ali što nije moglo biti, nije, treba da naduta prosopeja prsne. Kako čujemo, kanonikat pak Don Ku zme ide naopako. Nestalo crljene robe, bumbaka i fi- bija za crevljice, dok sve to ne stigne iz glavnih de- posita. A ma što su mislili neki, da će pod ovim bi- skupom raditi što hoće oni, da će se uplićati u posle koje ne pripadaju njihovoj steri, — po malo ljudi božji, prošlo je vrijeme kada su sa cijelom našom biskupijom zapovjedali dvojica trojica, samo ne onaj koji je morao. [ opet ko s vragom tikve sadi, o glavu mu se razbijaju. Do vidova! Dr. Vladislav Vranjican odvjetnički kaadidat i za- kleti sudbeni tumač za hrvatski i'i srpski i talijanski je- gik u Beču, javlja nam da se sada nalazi u pisarni dvor skog i sudbenog odvjetnika, g. D.ra Karla Marija Fa- ber, Beč, VI., Magdalenenstrasse 56. .. 1z Boko. U Prčanju još uvijek pašuju talijanaši sa načelnikom Lazzariem. Eto što se nedavno dogodilo: Na dan Male Gospe običaj je davni, da se ova svetko- vina i vanjskim sjajem što bolje i što ljepše proslavi. U tu svrhu svake godine išla bi u Prčanj glazba iz Ko- tora, koja bi odsvirala birane komade, koje bi njeno upraviteljstvo odabralo. Tako pozvaše i ove godine na- u kotorsku glazbu, ali joj staviše uvjet, da ne smije svirati nikakov , slavenski komad“. Naša glazba narav- no nije mogla prihvatiti taj uvjet, postavljen joj sa stra- i ne prčanjske općine. I tako se pozivu općine nije oda: zvala. Tad je našu glazbu na svoj račun pozvalo hr- vatsko radničko društvo ,Sloga“ za dan 8 0, mj; nu ljudi na općini prčanjskoj ne htjedoše dozvoliti, da na- ša glazba onamo otide. Društvo ,Sloga“ obratilo se je Poglavarstvu za dotičnu dozvolu, ali ovo nije htjelo u- dijeliti. Tako je prčanjski triumvirat slavio pobjedu. Glazba nije otišla i svečanost je slabo ispala. U večer svečanosti načelnik Lazzari igrao je čudnu ulogu. Oku- pio oko sebe: Sigismunda Sbutegu, L. Gjurovića općin- skog čauša i 6 (slovom šest) žandara, a čemu vas taj aparat? Da ne bi ko zapjevao koju rodoljubnu pjesmu! U to prispješe srpski tamburaši kotorski, Netom u svo- je tamburice u Prčanju zaudaraše ,Lijepu našu“. skoči ti naš načelnik Lazzari ko pomamljen. U ,ime zakona“ naregjuje, da tamburice prestanu svirati ; narod kliče: Živjela Hrvatska“, a načelnik Lazzari izdaje ,befel“ žandarima, da uapse onu imirnu čeljad. Bilo je doista smijeha, ali žalosnog Velika vatra na Pelješcu. Pišu nam s Pelješca u Dalmaciji, 14. ov. mj. Prekosinoć se pojavila — po svima znakovima podmetnuta — vatra u šumi kraj se- la Dubrave u Crnoj gori. Prve je noći uništila dobar dio šume u pravcu Janjine. Jučer je vatra jenjala, te sinoć uz silnu jugovinu na novo zahvatila maha, tako da su sva okolna mjesta u užasu i stravi, nemoćni da se obrane. Janjina, Trstenik i Popovaluka bili su u pogibelji, osobito Popovaluka, u kojoj je vatra sve poharala do samih kuća, te je pravo čudo, da su ove ostale čitave. Ovo je pretrpljelo najveću štetu. Narod je bio u zdvojnosti, te već trpao pokućstvo i ostalo u ča- trnje pri čem se mnogo oštetilo. Vatra je upalila mno- go vinograda, uništila na stotine stabala maslina. stu- pova od brzojava, te sve što je pred sobom našla. Šte- ta je ogromna. Saziv sabora. Doznajemo sa pouzdane strane, da će dalmatinski sabor bit sazvan ipak polovicom budu- ćega mjeseca. Pišu nam iz Cavtata. (Slučajno zakasnilo). Na 6 o. mj. u svome rodnome mjestu Cavtatu otčitao je pr- vu misu čestiti bogoslov Don Ivo Dagonig. Taj dan je mjesto bilo u čast mladomisniku lijepo iskičeno sa- govima i zastavama, a pucanje mužara još više uzveli- čalo svačanost i podavalo osobito veselje. Crkva je bi- la dupko puna naroda iz mjesta i okolice. Prigodno slovo držao je O. Danijel Radmilović. a misu su pjevači pratili uz pratnju vrsnog g. učitelja Lederera, koji je za to naročito bio pozvan iz Dubrovnika. Svečanosti je pri- sustvovalo i dobar broj gospode iz Dubrovnika. Preko objeda redale su se nazdravice svečaru, njegovim rodi- teljima, domovini, itd. U večer je pak mjesno tambu- raško društvo odigralo birani program u čast mladomi- snika. Cijelo je pučanstvo nekim osobitim zanosom i radosti isč-kivalo ovaj dan, jer je Don Ivo Dagonig pravi uzor kršćanske dobrote, čednosti i poniznosti. te od svakoga dobro vigjen i štovan. On će biti na diku i ponos svećeničkom staležu. roditeljima, rodnom mje- stu i domovini. Blago puku kojem će on biti pastir! Pišu nam iz Župe: Poslije dvogodišnjeg boravka, odijelila se od nas ovih dana gospogjica Paulina Kipre: nadučiteljica pri pučkoj školi u Mandaljeni, koja je nazad nekoliko dana bila imenovana stalnom učitelji- com u Gružu. Svak u Župi žali odlazak g.ce Pauline, jer je to bila jedna od rijetkih učiteljskih snaga, koja je svojim taktom znala osvojiti svačije srce. Neumor nim radom i energičnim nastojanjem oko uzgoja po- vjerene joj dječice, usadila je u srcima svih Župljana nezaboravnu uspomenu, koju neće zub vremena moći izglogjati. Župa će uvijek pamtiti ono kratko doba, ka- da je imala u svojoj sredini dičnu g.cu Paulinu. Novi članovi ,Hrvatsko“, Kroz godinu 1802/3. pristupiše kao podupirajući članovi h v. akad. društvu Hrvatska“ u Gradcu slijedeća gospoda: a) sa prino- som od 4 krune: Zaffron Ivo, posjednik u Korčuli. Ter- nošeg August, trgovac u Gradcu. Nikola vit. Dapar, u Benkovcu. Baturić D.r Petar, opć. liječnik u Pučišću, Poduje D.r Miho, sudb. prist. u Visu. Pavelić D.r An- te, zubar u Zagrebu. Mateljan Niko, trg. vina na Rijeci. Vitezić D.r Dinko, umir. fin. prok. u Krku. Makso Grozaj u Gradcu. Stipanović Ernest, c. k. namjesniš- tveni vježb. u Zadru. Arneri D.r Roko, načelnik grada Korčule, odvjetnik, nar. zastupnik na dalm. saboru. Bibica D.r Balio, opć. liječnik u Gružu. Galenić D.r Ivan, liječnik u Lassnitzu kod Gradca. Schwalba D.r Ante, liječnik na Rijeci. Bulić D.u Frano, umir. ravn. gimnazije, konservator starina u Spljetu. Nikolić Arigo, e. k. namjesništveni vježbenik u Zadru. Gundrum D.r Frano, gradski fizik u Križevcu. Buzolić Stjepan, mag farm. u Spljetu. Pisačić Hižanovečki pl. D.r Hugo, li- ječnik u Krašiću. Šantić D,r Ante, liječnik u Lastovu. Vladimir Lekki, stud. iur. u Gradcu. b) Za godinu 1902/3., 1903/4. i 1904/5. sa prinosom od 12 kr. pri- stupio Biankini Juraj, nar. zastupnik, urednik , Nar. Lista“ u Zadru. c) Sa prinosom od 20 kr.: Jelača D.r Mate. — Društvo im se najljepše zahvaljuje, te se i za buduće preporuča njihovoj darežljivoj ruci. lsto- dobno opominje onu bivšu gospodu članove, koji obe- ćaše, da će pristupiti društvu kao članovi utemeljitelji, neka već jednom ispune njihova obećanja. Iz Korčule nam pišu dne 21. Septembra 1903. Ima godina da se izmegju Hrvata i talijanaša ovdje vodi žestoka borba zbog zgrade ,Casino“. O toj borbi ja ni- jesam još ni pisnuo, ali ako mi Bog uzdrži zdravlje neću se okasniti, osobito zbog pristranog ponašanja ne- kakvih činovnika i njihovo uplitanje da nam osujete pobjedu. O toj velikoj aferi prisiljen sam danas dotak- nuti se samo nuzgredno, jer se je ovijeh dana nešto do- godilo, što stoji u uskom doticaju s njom, a nije s go: rega da se znade i svaka najmanja. Kada su na početku prošle godine talijanaši dočuli da Hrvati računaju na 68 dionice ,Casina“, a to je veći- na, jer ih imade ukupno 120, upregli su sve sile da kod kakvog slabića hrvatske stranke, a takovih se na ža- lost često nalazi, izmame i kupe koju dionicu. Na čelu tog pokreta stajao je Monsignor Trojanis, ,Dalmatova“ anima candida i alieno alla politica, a iza njega, dietro le quinte, kako su onda zli jezici govorili, i €. k. po- glavar Marinković. Kapetan Augustin Buntjelić, presjednik hrvatske Čitaonice u Kućištu, čovjek dobar i rodoljub, ali nešto glabić i dobričina, posjedovao je jednu dionicu. On je bio obećao Hrvatima uz poštenu riječ da je neće prodati za ikakvu cijenu, već da ćeje predati kada bude potre- ba. odboru hrvatske stranke da se istom posluži izri- čitom izjavom da se na njega može računati u svako doba. Na jednom pukne glas, da je Monsignor spal- leggiato pisao Buntjelićevu bratu Dum Anti, te da je iza tog pisma i iza hiljadu obećanja što je kapetan dobio za budućnost svoje kćeri, prodao dionicu Monsi- gnoru. Svak se tomu čudio, jer je kapetan čovjek imu- ćan i rodoljub, te za stotinu ili dvijesta forinta bio je svak uvjeren da to ne bi bio on učinio, već da ga je nave- lo na onaj korak nešto važnije. Kapetan naime imade kćer učiteljicu, djevojčicu valjanu te joj se ne može ništa zamjeriti. Ona je lanjske godine dobila mjesto u Lumbardi, kako se veli uslijed velikijeh preporuka. jer je pravednije i zakonitije bilo da ondje bude imenovana druga nešto starija od nje u službi i koja se je bila i natjecala. Ono što se glasalo žali bože se je i obistinilo. Buntjelić prodade dionicu Monsignoru. Nego ne samo da se je to obistinilo već su se i obećanja ispunila, jer učiteljica Buntjelić, koja imade samo jednu godinu služ- be, bude ovijeh dana imenovana učiteljicom u gradu Korčuli. Opetujem, proti učiteljici nemam šta opaziti, a malo je i poznajem, čujem da je valjana i siguran sam da“će izvrsno svoju službu vršiti, ali ovo napisah je- dino da pokažem kako je Monsignor održao riječ, kako su pri imenovanju glasovali su za nju Monsignor, Poglavar i školski nadzornik, kako su prva dva ne samo glaso- vali već, kako se glasa, nastojali su da bude ona imenova- na, a tolike druge učiteljice, ništa manje sposobnije od nje zapostavljene. Zagonetka je riješena. Buntjelić je zato što je prodao dionicu dobio nagradu. A sada nek mi se dopusti zapitati članove kotarskog školskog vijeća što pripadaju hrvatskoj stranci: kako ste mogli dopu- stiti da do ovoga dogje? lli nijeste razumjeli da je to ćuška dana Vami i cijeloj hrvatskoj stranci? Kad ste vidjeli da je većina za Buatjelićku morali ste se odale- čiti iz sjednice i izbor osujetiti. Gospodo oprez, jer dobroćudnost danas ne vrijedi, dosta smo ih za to po- pili, vrijeme je da se osvijestimo, nije nam potrebito nikome se ulagivati niti se koga bojati, naučimo se od njih, da smo mi oni, nogami bi nas iz ,Casina“ potje- rali. Upamtimo jednom za vazda. Od neprijatelja hrvat- skog naroda, kao što je Monsignor Trojanis i neko drugi iz redova c. k. bunetaša, moramo se svačem na- dati stoga ,pamet Franko“ Blaćanin, Zanetić, Spužić, kad je pijan sam sebi govori upiruć prstom u čelo. P. P. Doznao sam da su članovi vijeća gospoda Ra- dić i Hirinčić bih otsutni i da su upravo čekali da njih ne bude za držati sjednicu. Naši talijanaši imaju pravo kad vele, da njima i olovo plije, a Hrvatima ne može ni pluto. Sretni oni. Šiba. Gradska kronika. Lične vijesti. Naš slavni povjesničar i presjednik Jugoslavenske akademije, g. Tadija Smičiklas, koji je par tjedana proboravio u našemu gradu radeći u arhi- vu, danas je otputovao u Kotor, odakle će u Spljet pa natrag u Zagreb. — Ovih je dana boravio ovdje mladi A 'hoznati pjesnik g. Mihovio Nikolić. Imenovanja. G. Ivo conte Vojnović imenovan je kotarskim poglavarom. — K ovdješnjoj gimnaziji pre- mješten je iz Spljeta vrijedni mlagji historičar g Jan- ko Koharić. — Učiteljem na ovdješnjoj muškoj gragj. školi imenovan je g. Bubić Antun. Od agencije Lloyda nas mole, da ispravimo našu vijest donešenu u zadnjemu broju, da se u agenciji isključivo talijančari i da su tiskanice isključivo. tali- janskim jezikom sastavljene. U agenciji vlada običaj da se sa svakim govori onim jezikom, kojim dotičnik nagovori osoblje. A što se tiče tiskanica, to se i one izdaju gotovo uvijek i na hrvatskom jeziku tako, da se općinstvo neće moći potužiti na pristranost. Pokazane su nam nekoje ovakove tiskanice, pa možemo reći, da nam je drago, što je tako. pa se nadao, da će u bu- duće po mogućnosti još i bolje biti. Još o Magjarima pri vježbama, U jednom od prošlih brojeva našeg lista. donijeli smo bili vijest, da su se magjarski vojnici potukli s našim Domobrancima pri ovogodišnjim vježbama u Ercegnovome, i da su neki Magjari, jednom pri bojnom vježbanju. pućali oštrim patronama na naše Domobrance. ,Smotra Dalmatinska“, c. k. organ dalmatinske vlade, u br, 75 , g. napada na ,Crvenu Hrvatsku“, nijekajuć pome- nutu vijest, veleć, da to ništa nje istina i da vlasnim faktorima nije ništa poznato. apomenutu vijest mi nijesmo isisali iz prsta, već smo se tačno obavijestili od naših Domobranaca. S to- ga sve što sno o napomenutom visali ponovno potvr gjujemo i velimo, da je sve do riječi istina. Imali bi čak i više pisati o tome, ali svaku malenkost nijesmo pamtili. Znademo da je ,Smotru“ ta vijest rastužila i u dno srca dirnula. ,Smotra“ nas želi naučiti skladnost, ali, bolje bi joj bilo, da se obazre okolo sebe.... Ne vidi li sto se radi u Zadru? Što rade ta- mošnji talijanaši? Ako je ,Smotra“ vladin list, nema ona gledati nikoga u brke, već ona mora da brani državu. Mješte da nas zadijeva nek pogleda na zilarske talijanaše, koji pomoću redarstva i ne koliko zadarskih o, k. činovnika. viču, psuju, napadaju i grde sve što je hrvatsko, U Zadru u sred bijelog dana dogagja se takovih neredi — pomoću redarstva — kakovih kod nas ni u sred tamne noci neće se dogoditi. U Zadru niko nije kadar — ako je Hrvat — mirno proći putem, a da ne bude uvrijegjen, zakinut i ri a napokon i u zatvor odveden. Osobito se ovako postupa sa seljacima. ,Smotra“ ništa ovo ne čuje i ne vidi... Ispiti. Danas počinju popravni ispiti zrelosti na e. k. ženskom preparandiju, pod prešjedanjem pokr. šk. nadzornika g. A. Strčila. — Na € vk vel. gimnaziji # prvim Oktobra počinju popravni ispiti zrelosti, pod presjedanjem pokr. šk. nadzornika g. Zavadlal-a Otvor škola. One škole, što su bile zatvorene zbog bolesti djece, otvaraju se u ponedjeljnik. Jomatva, Kako nam pričaju naši seljaci, da je o- ve ine me samo obilan rod, nego je i posve dobro te se nadamo, da će mo izvrsnog vina imati. Ispravak, U prošlom broju ispuštena je štam- parska pogreška u grackoj kronici. Zadnja tačka vi- testi iz Konavala glasi: Zar visoka vlada želi, da se krvlju skinu oni natpisi tugjinštinom. vo. Primamo i uvršćujemo ove retke: U nas se već dosta piše o ,sokolaštvu“, ali još uvijek nema pravoga odziva. Dok Česi i Poljaci stva- raju iz ,sokolaša“ pravu pravcatu narodnu vojsku, do- tle ima u nas tek jedno tucet društava. Ili je to znak potpune apatije, ili naše staro odrraćanje od discipline. Ali baš za to bi trebalo uprijeti svim silama, da gokolaštvo kod pas raširi i ukorijeni. 'Ono“ je najbolji lijek proti apatiji, jer sili čovjeka da bude uvijek bo- dar i spreman, da se giblje, da se ne usmrdi i tje i duševao. Ali ono je ujedno jedino kadro, da unese u naše redove disciplinu, bez koje nema ni rada pjeha, kako to danas najbolje vidimo. Sokolaštvo stitucija odgojna i narodna u njoj nema zlikovstva mjesta strančarstvu, a što je glavno. ona je najbolj ticaj za širenje demokratskoga bratskoga duhain bratstva. I baš ovoga demokratizma ali uzorno disci- plinarnoga nama najviše treba. U ,Sokolu* su svi je- dnaci, svi ,braća“, ali u ,Sokolu“ nema prkosa, nema komplimenata. ,Sokol“ je lište redovito narodnih iz raznih slojeva i razni ta mišlje- zbližuju se i atriotizma, i oga 080 nja, ali baš time. što se ti ljudi sastaju, upoznavaju. U ,Sokolu“ je ognjište čistoga p tamo se mogu raspravljati sva opća narodna pitanja, tamo se može pokrenuti svaka korisna misao. je važno, ,sokolaši“ mogu da se svaki čas ma nadju na okupu. oni mogu da se uzdrže neprestano u svezi. Uz to je ,Sokol“ institucija, koja nuždno bom donosi savez sviju društava, a prema tom postaje velika narodna organizacija. Kada bi se nu u nas proširilo ,sokolaštvo“ imali bi za svaku pa- triotsku svrhu jaku polugu, imali bi naravna. središta. U Dalmaciji ima tek par ,Sokola“, baš_0' moralo krenuti na bolje. Nećemo govoriti 0 mjestima, nego ćemo se ograničiti na najbližu k Dubrovnik n. pr. ima nekoliko društava, ali ,Sokol* ne samo, da ne bi ovdje bio suvišan, nego bi bio upravo i potreban. Bio bi naravno stjecište iz raznih razreda pučanstva, bio bi središnja ta*ka sve- ga života. Uz to bi uveo bratsku disciplinu u naše re- dove, a i to je potrebno u svakom pogode. ,Sokol* bi u Dubrovn ku vršio važnu misiju i u društvenom i u narodnom, u duševnom i tjelesnom pogledu. Ljudi ima, ,sokolaša“ dakle dosta. Treba samo uprijeti i početi. Nije sada red, da se bavimo pojedinostima, da se osvr- ćemo već sada na tehničke brilike i neprilike koje se pri tom javljaju. Bilo nam je tek do toga, da potakne- mo ovu misao, ne bi li se možda što u tom smjeru ipak učinilo. Nadamo se, da neće ostati samo pri lije- poj misli i pustoj riječi, nego, da bi se ipak mogao naći način da se ,Sokol“ u Dubrovniku privede u život, Kontrolna smotra. U ponedjeljak dne 12 i utorak 13 Oktobra t. g. na 9 sati u jutro držati će se u pa- lači e. k. kot. poglavarstva u Dubrovniku glavna kon- trolna smotra, za momčad stanujuću u ovom kotaru i pripadajuću naknadnoj pričuvi i dopusnom stanju €. i k. stalne vojske i ratne mornarice, izuzavši onu mom- čad, koja u smislu tačke 39. pouke u vojničkoj knji- žici, nijesu podvrgnuta dužnosti vojne smotre. Svaki momak ima se prikazaći tačno na odregjeni dan i ura na ovu kontrolu i donijeti sobom svoju voj- ničku knjižicu. Ona pak momčad koja se nebi prika- zala ili koja bi prekasno pristupila na kontrolno mje- sto, morati će se prikazati nakuadnoj kontroli dne 23, 24. i 25. Novembra 1903. u 9 sati u jutro kod &. i k Zapovjedništva Postaje (Platz-Commando) u Dubrovni- u, gdje će svoje zakašnjenje morati temeljito opravdati. Sa 1. Oktobra o, g. na:tupiti će promjena u plo- vitbenom redu Ug.-Hrv. Parobr. Društva slijedećih pru- ga: U dalmatinskom prometu: Brza pruga > Kotor: obustavlja se ticanje Lošinja Malog, dočim će polazak iz Trsta slijediti u subotu u 5 sati mjesto u 8:30 na večer, uslijed čega nastupa promjena u dolas- cima i odlascima u pojedinim postajama na putu me- gju Trstom i Spljetom koli na polasku toli na povratku. (Plovitbeni red ove pruge neće biti objavljen posebnom tiskanicom. koju će se dostaviti strankam istodobno sa općim plovitbenim redom). — Pruga j Spljet-Brač: promijenjen je odlazak iz vrtka 3,sata po podne na 1 sat po podne dana, uslijed čega nastaju takodjer promjene u dolascima i odlascima u :ojedinim postajama na putu megju Ri- jekom i Spljetom, - primorskom za luke od Senja dalje obustavljaju se dosadašnje prv- ge i biti će zamijenjene sa slijedećim: Jedna pruga Rijeka-Obrovac: sa ticanjem svih luka kao i do i sa polaskom iz Rijeke svakog utorka u 6 sati prije: podne, a iz Obrovca ni povratku svake srijede u 12 sati u podne, sa dolaskom na Rijeku u četvrtak u 8-15 sata po podne. Parobrod će prenoćiti u Pagu koli na polasku toli na povratku. Jedna uvjetna pruga Rijeka- Karlobag-Pag: sa po'askom iz Rijeke u četvrtak i po- vratkom u petak i jedna druga pruga Rijeka-Karlobag- - ri - polaskom iz Rijeke u subotu i povratkom u nedjelju. 'od čet- brovački parobrodi. , Gundulić“ otputovao iz Bre- mena za Methih 24 t. — , Balkan“ na 22 t. prispio prazan u Nikolajev. — ,Beatrice* krca u Genischek. — ,Be- cher“ iskrcava u Marianopoli. — ,Dubac iz Braille za Anversu. -- Gradac“ it Naprijed“ krcat u Brailli, — ,Prazattus“ na putu iz Marsilje za Azov. — ,Epidauro“ prispio u Bristol pre- kojučer. — ,lIstok“ na putu za Kartel. — , na“ na putu za Hamburg. — ,Orjen“ na putu za Hen- es. — ,Zora“ krca u Brailli. JAVNA ZAHVALA. . e 3 eto zdravlje i da se i selim bijelom u, zahvalit mi je me jetkom liječničkom znanju i vješti ni rljednoga i noga g. Dr. Mila Katića, koji postojanom i bratskom požrtvovanosti liječio me je skoro tri ca od opasne i teške bolesti, izbavivši me od očite smr- ti, koja me je već svojim studenim krilima prekrila bila ! Istodobno moram zahvaliti veleučenom g., Dr. Mišetiću, koji na liječničkim konsultima do- rinese mojemu ozdravljenju. — Za jednoga i u mojem srcu ostat će dosmrtna harnost; Boga im budi obilna plata i moje javno p 1 Dubrovniku, 24. septembra O. Ambroz Prior Dominikanaca. 34 i m Manifakturno pomodna trgovina Marić | & Milišić, osnnvana godine 1857. premjesti- | la se je u nove najukasnije lokale, u Ulici Izmegju Bačvara, Sprama Slatičarnici gosp. Pera Orepića. Ovo javlja poštovanome općistvu pre- poručujući mu svoj veoma bogati izbor sva- kovrsne robe, uz cijene koje takmice. u Jamči za bezprekaznu poslugu. i najmanja naručba biće odmah i izvedena Bilježi se poštovanjem. Dubrovnik, Septembra 1908 MARIĆ se ne boje Svaka