Br. 41. U DUBROVNIKU, 10. Oktobra 1903. | Godina AU GRVENA MRVATSK Cijeca je listu unsprijeda: za Dubrovnik sa 4 poštom: polugodište. u kuću, sa Austro-Ugarsku, Bosnu * | pa godinu 10 kruna, na po godine 6 kruna. Za inozemstvo: tarski troškovi, Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za dolasto 10 kruna i po- Izlazi syako subote, Pojedini broj 20 para. | fraokirana pisma ne primaju se. Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene llrvatske“ u Dubrovniku. gdje su utušljivi, Za isja- ve, priopćera, zahvale plaća se 40 para po zoika, a skuju po pogodbi i ua razmjerau popust. Dopisi salju se Uredništvu. Rukopisi se a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta ti- se ne vraćaju, & ne- tii ii U Zagrebu. Sutrašnji dan biti će u Šestinama otkriven spo- menik dr. Anti Starčeviću, podignut od sinovca dra,Mi le Starčevića, a izragjen od Rendića. Na otkriće su po- zvani i Slovenci, sudjelovati će preko izaslanika cen- tralnoga odbora ,hrv, str. prava“, mnogobrojna društva, deputacije i narod. Držati će se mnogo govora i kod otkrića i na komersu. Tom zgodom će ,čista str. pra- va“ ujedno stvoriti zaključke hoće li i kojim će nači- nom pristupiti u ,hrv, str. prava“, koja je zaključcima svoga odbora dne 5. o, mj. dala izoslanicima ,č. s. p.“, koji su bili ove godine pozivani na sastanke sred. od- bora, zadovoljštiuu, te postavila uvjete sjedinjenju, što sve na drugome mjestu donašamo, Danas će na večer ujedno započeti, a sutra će se nastaviti sastanak hrvat- skih narodnih i naprednih novinara, o kojem smo u prošlom broju javili, Sve ovo daje znamenitost sutrašnjem danu. Oči Hrvata uza sve to nijesu oneko uprte u Zagreb, kako su bile u drugim zgodama i u pregjašnja vremena. Mo- že se u našoj javnosti opaziti neka apatija za ono što se dogagja tamo. Jeli je to zbog. općega nemara, jeli zbog razočaranja, jeli zbog toga, što se ljudi boje, da će i opet doći do komedije i nadmudrivanja ? OQdušev- ljenje nije opće, a niti očekivanje nije opće. A ipak — slavi se uspomena narodnoga velikana, radi se o toliko željenoj slozi ili bolje reći fuziji sviju oporbenih stra naka, radi se o organizaciji tako važne grane, kao što je novinarstvo ! Ne bi bilo teško naći uzroke ovom nedostatku općega interesa. Možda bi se je našlo u tome, što se u svim tim pojavima i pripravama vidi više posebnih ne- go općih interesa, više tjesnogrudnosti nego širine po- gleda. Ali bilo kako bilo, razvile se stvari kako mu drago, nije ni malo zdrav pojav u našem životu odvra- ćanje patriota od javnosti. Znamo mnoge i mnoge. ko- jima se ne svidja cijela ta naša, kako kažu , politika natezanja, nadmudrivanja i cijepanja“, ali to nije još dovoljan razlog, da se odvrnu u opće od javnosti i sve manje u njoj sudjeluju. Naše stranačke prilike oja- dile su mnoge — i to ponajbolje sile — ali to nije u redu. A reći ćemo i za što. Danas uza sve prikriveno strančarstvo, nema one bijesne otvorene stranačke borbe, koja je podgrizala naš javni život do medavna. te sezala iu privatni ži- vot. Narodna volja je tražila slogu, a to je značilo, da ima nastati mir, da se narod više klati neće, Napokon je ta volja prisilila vogje, da obustave borbu i da se slo- že. Ta sloga nije bila ni prejaka ui preiskrena, ali uza sve to vogje se ne usude više otvoreno svagjati, jer znadu, da bi ostali u narodu osamljene. Ovo je znatan korak _ naprijed, Sada se javlja prikriveno, maskirano natezanje i to ozlovoljuje rodoljube. Ali ako ovi ne ostanu po stra- ni, nego dignu svoj glas, prestati će konačno i ovi POBLIŠTAK. Hrvatski pokret. Političke ideje. Obzoraštvo, kao historijska sku- pina, kao poseban politički smjer izginulo je već go tovo posvema. Ali nijesu s njime maknute sa dnevnoga reda i one nekoje glavne ideje, koje je ono potaklo ili propagovalo. Te ideje su djelomice tek nastavak ideja narodnoga preporoda, koji nije u nas još ni iz daleka dovršen, a djelomice su to kombinacije i mogućnosti u političkom razvoju našem, koje izlaze iz same naše narodne i političke situacije. Pitanje o odnošaju pros- vjete prama narodnoj politici, ideja liberalizma, ideja slavenska i južnoslavenska, ideja federativne monarkije — sve su to pitanja i misli što nam ih ostavila u ba štinu ova skupina, misli, koje će se još dugo i ponovno i ako uz nekoje modifikacije pojavljivati t. j. sve dotle, dok naš položaj bude ostao ovakav kakav jest. Dvije glavne političke ideje, ili bolje reći dvije kombinacije zaokupljale su misli muževa ove grupe: jugoslavenstvo i federalizam. Naš narod se probu dio i preporodio po ideji macijonalnoj i slavenskoj. O- ve dvije ideje služe za osnov čitavoj misaonoj i poli- tičkoj akciji obzoraške skupine. Misao nacijonalna dovodi nas do toga, da se organizujemo kao narod u samostalnu političku skupinu, a misao slavenska oglon je i saveznik u tom nastojanju. Ali misao nacijonalna netom 8e pojavi — odmah mora da riješava pitanje hrvatsko-srpsko, Po svim karakteristikama, kojima se u ono doba narodi dijeliti — Hrvati i Srbi se nijesu mogli dijeliti, nego je valjalo priznati, da sačinjavaju jednu nacijonalou skupinu uza sve to, što su podije ljeni historijskom tradicijom. Ako se je htjelo iz ove činjenice povući konsekvencije, trebalo je to jedinstvo učiniti osnovom i političkomo radu, I tako se rodilo jugoslavenstvo. Jugoslavenstvo je u politiku IVA ilirizam. Hrvaci, na udaru Germanstva, Magjarstra i Talijanstva, nastojali su da ovim jakim skupinama pro- tustave skupinu jaču nego li smo mi sami, Položaj je 10 ostatci stare nevolje. I tako bi mogao polagano naš ži- vot ipak ozdraviti, pomladiti se i osvježiti Ovo je po- treba, prijeka potreba, jer nas čekaju važni zadatci, čeka nas težak rad. Ovo je vrijedno istaknut prigodom sutrašnjega da- na u, Zagrebu. Kao što je prije bio opći vapaj za slo- gom — pa do nje eto i ako teško, dolazi, tako treba da sada zahtjev uarodni glasi: nikakove petljanije, ni- kakovi posebni interesi ! Kao što su se prije elementi, koji nijesu bili za obustavu klanja — povukli, tako će se morati u buduće povući i drugi. Ali najgore je ka- da se povlače vrijedni i kada najbolje sile padnu ua patiju. Nadamo se za to, da će i ovi dani u Zagrebu, uz sve to, što će bilo ovoga ili onoga smetati, ipak značiti novi korak dalje poboljšanju naših prilika i po- sljedice će se istom kasnije vidjeti. mk ES da Narodno jedinstvo Hrvata i Srba i program zi stranke na Primorju. Prigodom Khuenove Kake i lipanjskih po- buna u Hrvatskoj, pisali su Nijemci, a mi dobro upamtili, ovo: m + + +. Lirika Ilirizma odjeknu naskoro snažni- jim zvucima . . . . Sreća, neprocjenjiva sreća za Austri- ju, kao i za Ugarsku, što se žice lire“ ipak nijesu dale tako lako udesiti, kako se Gaj nadao i želio. Ona suravnjivost, kojom upravo mala plemena čuvaju svoje osebine i upravo ih najodlučnije zagragjuju i drže pre- ma svojim najbližim suplemenicima, rastavljala je Slo vence, Hrvate i Srbe. Mudra državna politika smije i mora ...., ovakovo stanje stvari upotrebiti na svoju korist; ona mora po- jedinim zemljama i narodnim djelovima o- |mogućiti da sami za sebe u mirnoj osamtlje- nosti nagju zadovoljstva. Neka se gleda, da se stvore prilično zasićene narodne ek- sistencije, da se izbjegne prikupljanje ne- zadovoljnih i gladnih. Kod nas bi se dobro ra- dilo, kad bi se Slovencima dalo, da slobodno razvijaju svoje kulturne težnje; što više zavoda za obrazovanje dobiju, toliko će čvršće nasipe podići pro- tiv svoje suparničke braće, Magjarima bi se moglo ozbiljno savjetovati, da se pobrinu za što sko- rije umirenje Hrvat&; mi (Nijemci) nijesmo u tome ma- nje interesovani nego oni sami . . Austro-Ugarska ne smije dopustiti, da se na njenoj granici obrazuje kakva južnoslavenska velika država; a isto tako ne smije dopustiti, da se unutra stvori kom- paktna južnoslovenska opozicija. Kako u balkanskim zemljama moramo ići na ruku obrazovanju malih država. tako isto moramo i na našem. vla- stitom zemljištu ići na ruku osamljenosti malih plemena. Južnoslovensko pitanje mora se ri- ješiti i s ove i 8 one strane Litave, dok su Slovenci, bio težak i vrlo zamršen. Dalmacija i Istra pod Bečom, Hrvatska slaba, Granica pod vojničkom upravom, Bosna pod Turskom, dijelovi Srbije i cijela Bugarska isto tako, mnogo Hrvata i Srba u Ugarskoj pod Magjarima Srbija i Crna Gora slobodne, Narod izmegju pet vlasti podijeljen. Banovina je tada imala da odluči kamo će. Sve se komešalo i bilo je nade u velike promjene. Ili pod Beč, ili pod Peštu, ili sama o sebi. Pod Peštu ni- jesu velikom dijelu dale još odviše žive tradicije iz g. 1848. Pod Beč opet nijesu lako dale uspomene na apso- lutizam. Ali — uza sve to kombinacija sa Bečom imala je za sebe nadu, da će Austrija postati federativna dr- žava sa slavenskom većinom. Svi Slaveni su tada gojili te težnje. Sa Magjarima bi se bilo moglo nagagjati sa- mo na osnovu pariteta. Ali u svem tom nijesu bili mu- ževi ove grupe složni. Jedni su bili za to, da se ne prekida sa vladarom, jer nijesu omalovažavali moć Hapsburške kuće, a njihovo slavenstvo nukalo ih je da se uže svežu sa ostalim slavonima monarkije. Za Peštu je bio vrlo malen broj. Javljala se je kombinacija, da ostanemo o sebi, Ali kako doći do toga i kako se odr- žati ? Ili očekivati sve od kralja, koji bi imao ujediniti sve dijelove stare hrvatske države, koji su pod njego vom vladom, a opet osvojiti ove, koje nijesu, ili raditi mimo njega, a to znači raditi eventualno i protiv njega. Prvo stanovište je zastupao Starčević, ali političari gru- pe o kojoj je govor uvidjali su, da će vladar pristati samo na realnu uniju, a neće ni poduprijeti, ni dozvo- liti ujedinjivanje na osnovu personalne unije. Ako ho- ćemo od kralja, da pomogne sjedinjenje naših zemalja — onda moramo pristati na realnu uniju, ali dakako raditi oko preuregjenja monarkije na federativno-slaven- skom osnovu. Ovu je misao zastupala jedna skupina Hoćemo li mimo monarhije, moramo i mimo vladara. A jesmo li jaki za to? Nećemo li se onda imati boriti i proti sili države u kojoj smo i — proti Turskoj, a &ventaalno i onom srpskom elementu, koji nastava zemlje, što ih hoćemo sjediniti? Treba nam dakle drugi | oslon, & jedino mogući (barem u teoriji) bio je oslon na Srbiju i Crnu Goru. 1 tako je nastala kombinacija Hrvati i Srbi razdijeljeni i dok ih držimo razdi- jeljene. Njihovo sjedinjenje u veliku nacijonalnu- političku organizaciju bilo bi zlokobno. Ako se baci jedan! pogled na etnografsku kartu monarhije, vidi. se na jugu široka zatvorena slavenska masa od Maribora do Kotora, od Gorice do Zemuna. Ako se ova četiri milijuna jedared pokrenu na jedinstvenu komandu, mo- že to za cjelokupnu državu biti mnogo opasnije, nego što su za austrijsku polovinu ikad bile česke stvari“, Odurnijeg cinizma i krvavije ironije od ove, što je sadržana u navedenim riječima, mislimo da se ne može pomislit. Da bi barem mučali, i mučke svoj po- sao tjerali! . .-. Ali ne! Oni u brk nam kažu što o nama misle i koliko do nas drže. U lice nam kažu, da nas zlorabe; cijene dapače da je došao 'čas, kad mogu, a da ih ni glava ne zaboli, otvoreno izaći na polje sa svojim osnovama i cijelim programom svoga r&da, uprav- ljenim na zator svih koliko god nas ima na slovjenskom jugu Hrvata, Srb& i Slovenaca. Ciglu jednu stvar još pritajaše : ne rekoše da, pošto nas budu ,zasititi“, alias nutovili“ sve redom, kao što se tove tukciili ,gudini“, onda će nas kao mastan zalogaj sve redom ,probavit“. Vox faucibus haesit, rekao bi Vergil — ali se to razumije po sebi, pokle svako ,tovljenje“ ne bi ima- lo smisla, kad ,tovljenici“ ne bi imali biti odregjeni za slastan ručak svojim milostivim ,toviteljima“ ! Mi dakle stojimo ovdje pred otvorenim njemačko- magjarskim programom, kome su potke. u Berlinu, a trakovi u Beču i u Pešti. Za nas je važno i zanimivo to, da su gornji wakjavelski program oholih bogova protunarodnog. Olimpa preštampali iz njemačkih novina hrvatski i srpski, a bit će zanago i slovenački listovi. Megju ostalim iznio ga bio naš komšija ,Dubrovnik“ općinstvu na ozbiljno razmišljanje; pak i zadarski ,Na- rodni List“, koji ga je u primjedbi i popratio bio onim značajnim riječima vladike Rade: ,Južni Slaveni svojč sile ne poznaju, pa i zasluge svoje ne vide; s toga oni sebe i predaju slijepo u bezuslovno ropstvo tugjinu“. Nu, pita se, čemu naši listovi onaj program pre- štampaše? Jel' to možda samo za to da njime ispune stupce? Ako išta razumijemo, oni ga iznesoše da time jasno pokažu kako i Srbi i Hrvati uvigjaju, da se u onom njemačkom pisanju odrazvje prava slika nesret- nih naših odnošaja; te da upozore narod da će se od nas svih zajedno dogoditi sve taman onako kako Nijem- ci računaju, ako dosadašnju pamet ne promijenimo. A jesuio li ju promijenili? Je li ikome od nas sad, dok se toliko o slozi govori i piše, došlo na pa- met da onome protunarodnome progranin Magjara i Nijemaca suprotstavi zdravi narodni program: takav program, koji bi u živo pogodio berlinske, bečke i pe- štanske političare, te pomrsio i razbio njihove zlokobne račune? Hrvatska i srnska inteligencija naša, je li ona išta preduzela da se maknu na jedinstvenu komandu ona četiri milijuna, o kojima Nijem«i govore, od Mari bora do Kotora, od Gorice do Zemuna? jugoslavenstva. Prva kombinacija dobivala je neku vjerojatnost uspjeha samo u tom slučaju, kad bi monarkija bila ta- ko slaba iz nutra, da se mora preobličiti, a druga sa- mo onda kad bi ona bila tako potresena, da se mora raspasti. Ideja o rasapu monarhije dugo se već širi i podržaje u Europi i većina kombinacija se gradi na osnovu te eventualnosti. Ali uza sve to mi vidimo, da je stari režim prama nutra još uvjek jak da spriječi federaciju, a misao državna i nužda postojanja jake srednjoeuropske države tako snažna, da se ona ne ras- pada. To se osjetilo i kod uvedenja dualizma i kod oku- pacije Bosne. Ovo su napokon morhli shvatiti i maši jugoslaveni, pa su bili prisiljeni priznati dualizam (za Mažuranića), a napokon i s oduševljenjem pozdraviti okupaciju Bosne u nadi, da će biti Hrvatskoj sjedinje- na. Prevariše se i tu. I sada ne bi preostale druge kom- binacije do ovih: ili uprijeti za federaciju zastupajući interese ovako preobličene monarkije do potrebe i proti ostalim južnim Slavenima, ili nastojati i njih povući u kakov savez s tom državom, ili unutar dualizma na- goditi se sa Ugarskom. U svakom slučaju — neka re- | alna sveza bilo u kojoj formi i do kojega stupnja. Što je pak ova situacija značila, nije teško pogoditi: zaa- čila je više manje dizorijentaciju, čekanje na razvoj do- gagjaja i ograničenje akcije gotovo isključivo na obranu od nasilja Magjara. 1 tako je sva ta isprva velika poli- tika postala napokon očajnom politikom najelemen« tarnije defenzive, politika velikih koncepcija prešla po- stepeno u politiku jkrpanja, politika velikog svijeta i razinaha u politiku tijesna i od nuže. Danas je situacija ponješto izmjenjena, ali stari elementi *više ne mogu da je izrabe i za to o toj situ< | acčiji m6 mogu govoriti sada, kad je još govora o ovim starim razočaranim elementima. Bilanca. Uza sve to je bilanca uspjeha i iietispje- ha, vrlina i mana, prednosti i manjkavosti i zanimiva i važna, Nouspjehe i mnoge nedostatke sam već prije, Ne može se za sve to okrivljivati ni poje- | dince hi eljelu skupinu. Oni mogu da odgovaraju samo Ništa od svega toga! Naša politika ostaje ; i. raz- vija se sve na dlaku kao što Nijemci žele. U. 4, mirnoj osamljenosti“ mi nalazimo zadovoljstva! Novi, se, pro- grami stvaraju, stari se ,reviduju“, sve. onako ;kako bi se našla ,zasićena“. pojedina. ,narodna eksistengija“. O kakvoj ,velikoj nacijonalnoj političkoj organizaciji“ Hrvata, Srb4 i Slovenaca — tome strašilu Nijemaća — nema kod nas još ni prvog početka. .Svak.se «organi- zuje“ za sebe, ili ti bolje: svijeh nas.,organizuju“ za pošteni ručak oni Nijemci, koji-u ., zasićenosti“. .SrbA nalaze najbolji ustuk Hrvatima, au ,zasićenosti“ !Ir- vata najpodesnije srestvo protiv. njihove , ,suparničke braće“ Srbi. Na mjesto da sloga naša bude strašilo Nijemcima i Magjarima, mi smo još strašilo jedni drugima... Veće- krat sam razmišljao za što ne može doći do. sloge, i cijenim da sam našao uzrok u tome, što Hrvati za sebe, a Srbi apet za sebe još, se u gpjekoga uzdaju. Tim se'i tuniači dosadašnja borba\),,do istrage“, jer drugčije mučno ju je protumačit. Bez tugje pomoći ne stvara se ni velika Hrvatska, ni velika Srbija. Megju- tim što mi vidimo? Velesile sastaju seinmddgovor, Au- strija s jedne a Rusija s druge strane: znaduš\Ne6 što će i kako će. Jedna goni pilt Soluna, druga pit: Cari- grada. Na Balkanu prolijeva se krv. Nu šta:jeinjima za to? Rusija izjavljuje da voli:slabu Tursku: nego ja- ku Bugarsku, i gotovo se kaje što je pomogla (foslobo- gjenju ove zadnje, jer da joj smeta na: putu +& :(Cari- grad. To vamje la morale della fawolalaltroc- ehč velika Srbija! Altroccha velika Hrvatska! A ipak mogli bismo biti prilično: jaki, kad: bismo pregouli da megju sobom stvorimo uprav: o&b, što Ni- jemci i Magjari neće, čega se boje, biva: dase unutra ove Monarhije stvori ,kompaktna južno-slovenska opo- zicija“, koju bi sačinjavali složni Hrvati,; Sebi: iš Slo- venci. Napram sili kojom raspolažu: mogućnici iz:okola, slabo bi.i to bilo, ali-ipak bilo bi nešto. :Nwda «e to postigne hoće se u prvom redu dai Hrvati i&rbii pro- mijene dosadašnju. busulu, a promijeniti: ćesje isti čas kad se uvjere, ako se već nijesu uvjerili; da im se nije uzdati ni u koga nego ,use:i u svoje kljuse“. Bez promjene u dosadašnjoj političkoj orijentaciji) slo- ga nije moguća, dapače ni sporazum. Spasenjeinatodno traži velikih i objestranih žrtavi. Ko na:te :žrtve'spra- van nije, nek o slozi me govori! i is Na spljetskoj skupštini Srbi/ su: svoj politički pro- gram revidirali, i, kako vidjesmo, od srpskoga: što je bio još ,srpskijim“ga učinili.: Tim: je 'srpsk&«(eksi- stencija“: ,zasićena“ i bez sumnje/ oni! su: se: rasišli s uvjerenjem, da su svoju ,rodoljubnu dužnost“ izvršili. »Rodoljubna dužnost“ zanago je: ispunjena: it orida_ kad su u resoluciji o slozi & Hrvatima, uoblastili-odbot svo- je stranke da, na poziv Hrvata, može ući s nji- ma_u_ pregovore, Na poziv Hrvata! . ....to. dakle znači, da ako ih Hrvati prvi ne pozovu, nema .o. slozi ništa! Na mjesto da_se dogje u. susret, jadan drugome, ko što bi red bilo u zajedničkoj pogibelji, čini se.4 slo- za jedan dio, ali mnogo i mnogo je ovisilo & 'skroz vanjskim prilikama: Glavni nedostatak se jd pako po- kazao u tome, da su se on? ljudi ove 'skupine, kdji su se bavili više manje isključivo ' politikom %& 4 ddviše oslanjali na te promjenjive ' vanjske | firilikeš &'F onda kada su bili na vladi razmjerno vrlo malo radili oko faktičn0g unutarnjeg ocjačanji naroda. Realnu, %4obito socijalnu i materijalnu snagu natoda nijesu digli Mo- ralni prestiž i marodnu otpornu snagu: zamjetko su napeli, ali širokoga shvaćanja 80 loa i gospodar- skoga nijesu u unutarnjoj politici pokazali. Učitili su i a tom pogledu dosta, osnovav' društava (i tptidigav lijepih institecija, ali sve je to bilo nekako tjektibgru- dno, a ne široko i na počkom osnovu osnovano, Zato i nije puk osjetio prave blagodati od toga, Vattedna energija i spretnost u političkoj stranačkoj borbi! nije- su birale srestava, ali te borbe (a. pr. ona protit Ra- ucha) bile st borbe na život i smrt) pa su i tihatnoj mjeri doprinijele stranačkom našoj 'rastrovia Grijeha i propusta ima mmogo, ali svaka skupina koja uvijek ho- će da bude aktivna mora ili imati, Pitanjćje tatilo to jeli su aktiva veća ili matija od sviju pasiva, Efektivno su daleko manja, ta neuspjeti se polikizaše gotovo na svim linijama. Ali mi moramo sastaviti pravednu bilan- a sau