odbor u tu svrhu. Drugoga dana je P. Ljubić lijepo referirao o prilikama i potrebama pokrajinskoga novin- stva, te će se nastojati narodni napredni novinari orga- nizovati u svrhu osnutka korespondencijonoga biroa i megjusobnog doticaja 1 pomoći. Zaključeno je još sa- staviti pretstavku za uspostavu porote i slobodu tiska te je dati na potpis svim hrv. novinarima. Napokon je na inicijativu pr. Pasarića zaključeno osnovati ,Rus- kij kružok“ za one, koji se žele pobliše uputiti u rus- ki jezik i prilike, — I tako možemo biti zadovoljni sa rezultatom tog prvog novinarskog dogovora. Qd g. Šafrana žup. dobismo ovo pismo: Molim u- ljudno, izvolite ispraviti vijest donešeou u Vašem listu Pod naslovom ,Iz Banovine“ sa inicijalom ,N pučki list“ da sam ja podpisani odlučno proti izdavanju novoga pučkoga lista megju ostalimi i s stoga razloga što i- mađemo dosta i previše tih listova. samo da u nje bo- lje pišemo i više ih u narodu širimo. Tako sam se i javio svakomu, ko me je u ovom poslu pitao. LINNINIVI JV Hrvati i Austrija. Izgleda ko da su ove dvije riječi, dva protivna pojma: Hrvati, ime naroda i Austrija, ime države. Ipak u Austriji žive nekoliko stotina biljada Hrvata! Nu do- čim Austrija drugim narodnostima, koje u njoj žive, svake potolasti podaje, ćak i one preko zakona i izvan granica zakona, nama Hrvatima ne da niti naša gola prava. Hrvatima se nameće na svaki način protuzako- nita i nepravedna nijemština i talijanština a sve po sustrijskim bonetima. Nikakva prava se istim ne pri- poznavaju, dapače i samo im se ime niječe. Eto uče- nik kojega god razreda srednjih škola ne smije da reče da je Hrvat, jer bi bio kažnjen izgonom, tobože radi politiziranja ! A apsurde je dopušteno učeniku osmoga gimnazijskog razreda da govori, kad reče da je po narodnosti Austrijanac ili Dalmatinac, samo, za Boga, nek ne spomene daje Hrvat! Regbi, da je Austri- ja uzela poduzeće, da Hrvate utamani, da ih uništi. Nek ne misli ko, da bi mi željeli od Austrije prositi milost, moljakati; mi ištemo samo naša prava na sablji dobivena a krvi naših gjedova potpisana. U drugim dr- žavama (pa i u drugim provincijama iste Austrije) dr- žavni su Uredi tu, da zakon brane i da čuvaju, da se prava naroda ne gaze, a u nas su državni Uredi baš za posve protivno, biva za importaciju protuhrvatske misli, te (jedini primjer na svijetu!) narod mora da ustaje za to, da se poštuje i vrši zakon koji je pro- pisan i koji opstoji! Ovako dok je sve mirno. Ali kad nastane potreba, kad se bar naslućuje da bi mogla biti kakova potreba Austriji, € onda op- stoje Hrvati, onda ih ima, onda im se obećaje i milo i drago, onda su ,vijerni i dobri Hrvati“! 1 sada se baš nešto ćuška, pak se već bacila ri- jeć na Hrvate (brzo li ih se našlo!?) vrijedne za gora i mora. Ali do nazad malo dana Hrvata nije bilo, ćak __ ih _se i iz zemljopisne. karte izbrisalu. Primjer najbolji šim zemljama dijelile, Pada mi na pamet nešto, što se nedavno u Du- brovniku dogodilo: Živio je u Dubrovniku neki poznati origjino Andro Gjurašić. Mlagjarija ga je uvijek zakidivala, a osobito jedna djevojka. Skoro svaki dan bi ga srela, pa bi mu se rugala i zakidivala ga. Desi se jednog da- na, da ova djevojka uljeze u jedan dućan da nešto ku- pi. Gjurašić je ugleda, pa uljeze za njom u dućan. Ona videć se u škripcu, u takoj neposrednoj njegovoj blizini, a da nema kamo da pobjegne, pokloni mu se, pak će mu: ,Dobro jutro, dundo Andro“! ,Sad, dundo Andro, je li, gnusno jedna“, okreše joj Gjurašić i prihlapi je dobro štapom. Ne bi nikakvo čudo bilo da Hrvati, koje je iskus- iz naše unutarnje nemoći i malobrojnosti. Ta pogibelj bi se mogla dopustiti, pošto malobrojnost pako ne o- dlučuje, samo u tom slučaju, kada bi razlog nemoći ležao u karakteru i ostarjelosti cijeloga naroda. U tom slučaju bi imali pred sobom slučaj narodne ie- kadence. Ali takovo je mnijenje površno već i po tom, što smo i do sada u hiljadu i više godina našeg narod- nog historijskog života pokazali otporne snage i na ratnom i na kulturnom i na narodnosnom polju, što i danas tog otpornog duha još uvijek ima, samo je bez učina, i ne zna da nadje uspješnoga oduška, jer je sličan otpornoj energiji čovjeka, koji se nadje u šumi a ne zna izlaza. Neumjenje pako još nije nemoć. A da se nagje dobar način, po kojem bi se moglo iz ovog mučnog stanja i položaja izaći, da se razabere i uvidi, da bi taj put uz dovoljno energije doveo do ci- lju, to “e priznati i malodušnici, da bi već i oni smogli potrebnu energiju, da se po tom putu dodje do novog preporoda. Ako toga puta ljudi ne avidjaju, ili ne poz- naju, to je atvar njihovog razsugjivanja, a nipošto njihove unutarnje duševne i krvne prirogjene nemoći. Ako promo- trimo one narode, koji su uginuli u dekadenci, to ćemo vidjeti, da su svi elementi bili tako rastrovani, da nije bilo moguće nutarnje preporogjenje na onom temelju krv- nom i kulturnom, na kojem su bili ti narodi već od izgragjeni i to za to, jer nije bilo za to do sta jakih unutarnjih elemenata. Takovi su se narodi naprosto preživili, prošav svoju kulminaciju, oni su poli od konsekvencija onog principa, po kojem su bili jaki, oni su se iscrpli nakon velikog tvornog života, oni su uginuli izgubiv svako ravnovjesje, rastepli se, atomizirali nakon velikih uspjeha, kao što to biva kod svakoga organizma. A svega toga u nas ne može da bude: ponajprije nijesu kod nas svi elementi rastro- vani ni u puku ni u inteligeaciji, jer i ako jeste mno- go malodušja i bezglavnosti, to još nije potpuna unu- rastrovanost i nesposobnost, a u puku našem još ima vrlo velik dio zdravoga korljenja i ako ono još ne može, da ragja svježim mladicama;u naših ljudi mnogo zdravih klica i sjemenja, koje treba sumo slobode i plodne zemlje, da se razbuja. 1 ako jesmo kulturno dosta bastardirani to smo još da nam s te strane ne prijeti ozbilj- na pogibelj. Nutarnjih elemenata bi se dakle još za dosta naći. A što je glavno, mi Hi tvo kroz dugi niz godina, dosta naučilo, pa bit će već i opametilo (jer, ako nije i ne će) okrešu jedan put Austriji: ,Sad Hrvati, je li“! A na uližljive i medene riječi vjerovat više ne možemo i nećemo, već oholi kličemo s Enejom: ,Ti- meo Danaos et dona ferrentes“ ! = te KOD > Poštalia. . XX. U Dalmaciji dolazi stranaca sa brodovima iz Ar- banije, Grčke, Engleske, Francuske, i t. d. bilo da se progju, bilo u trgovačkom poslu. Ovi, naravno je, kad brzojavljaju bilo svojim izaslanicima, bilo drugo kojem svome brodu u Dalmaciji upotrebljavaju svoj jezik. Tako n. pr. Grk, te se nalazi brodom u Šipanjskoj Lu- ci, brzojavlja grčki svome drugu, te se nalazi sa dru- gim brodom u Lastovu; ali ovaj poslijednji odjedrio. te mu brzojavka ne bi uručena. Po spomeuutoj okru- žnici brzojavni Ured u Lastovu mora poslati brzojavnu obavijest neuručivosti onome u Šipanjskoj Luci na nje mačkom jeziku, a ovaj uručiti Grku tu obavijest opet na njemačkom jeziku. Eto muke i nevolje, jada i gore: Grk ne zna njemački, brzojavni činovnik ni on ne sa- mo, ali niko u svemu Šipanu! I tako ta brzojavna obavijest ne samo što nije postigla cilja, ali je jadnoga Grka stavila na sto muka! Iz te neprilike može ga, razumije se, izvući sam c. k. oružnički stražmeštar, ako nije u patroli ili na dopustu. Dočim, du je ta oba- vijest bila sastavljena hrvatski (pa ako će baš i tali- janski), lila bi sasvim postigla svoj cilj, pošto stranci, koji dolaze trgovinom u Dalmaciju, osobito Arbanasi i Grci, znadu hrvatski a još bolje talijanski, jer inače ne mogu trgovat; po tom, da je obavijest došla na hrvatskom ili talijanskom jeziku, bio bi odmah Grk razumio, što ta brzojavka piše. XXI Ali ne, pangermanski gospari na poštarskom Olim- pu u Zadru hoće da i strance pitaju svapštinvim, hoće da nas pred strancima prikažu teutoncima, kao da je malo germanizacije sa našim Uredima, činovnicima i strankama ! Gornje (XX.) poglavlje najbolje svjedoči koliko su zaslijepljeni pangermanizacijom ovi gospari ,prosvije- tljitelji“. Ovako, evo, biva pod upravom gospara Pattay-a, koji onako lijepo paradiše sa hrvatskim govorancijama ; tako to biva u zemlji, gdje nema Nijemaca i gdje nje- mačkom jeziku po nijednom zakonu ni propisu ne može biti mjesta ; gdje pošt. i brzojavni činovnici nijesu du- žni poznavati njemački jezik, a koji ga i ne poznaju (izuzev onu 1/5 samo držaavnih, o kojim je bilo prije govora); i gdje njemačko uredovanje nema nikakvog praktičnog smisla, već jedino da poveća kaos, kojeg je odviše i radi talijan- skog uredovanja; tako to biva premda nizakona ni propisa nema, po komu se te brzojavne obavijesti imadu javnog pravilnika." koji propisuje “davanje “obavijestik, o jeziku ni spomena nema, kao što nema ni u članku XLVIII. pravilnika za internacijonalnu brzojavnu službu ! Čovjek ne bi vjerovao, da ono isto Ravnateljstvo Pošta i Brzojava, koje u Odluci 24/3 1903. br. 67/V. P. upravljenoj na g. Onyszkiewicz-a (proglašenoj u ,Crv. Hrvatskoj“ br. 14. tek. god.) kleveće e. k. poštarski i brzojavni Ured u Dubrovniku (kako to bje dokazano u Crv. Hrvat.“ br. 16. tek. god.) i ujedno veli da su izdana nuždna uputstva, da se brzojavne obavijesti o neuručivosti brzojavaka ne izdaju na njemačkom jeziku, pod istim datumom i pod istim brojem izdaje reserva- tnu okružnicu potčinjenim Uredima, u kojoj im nalaže da takove obavijesti izdaju strankama na njemačkom jeziku, ako neuručena brzojavka nije bila sastavljena se još nijesmo preživili, jer nijesmo kao narod osim one kratke, davne periode slobode, još potpuno i slobodno pravo ni živjeli, Mi nijesmo prošli svoje kulminacije, jer ako bi naša kulminacija bilo naše staro kraljevstvo, onda bi već davno bili pali, a ne bi pokazivali toliko otporne snage sve do danas, čuvajući sebe i svoj indi- vidualitet, A narod, koji brani pa i formalno pravo na svoj individualitet i radi na tom, da si stvori prilike povoljne, da ga razvije i očituje i ako ga jošte nije mogao očitovati, ne može se nikako reći, da nema vise snage, da ga očituje, da je dekandentan, Mi ne može- mo da ginemo od konsekvencija onog principa, koga smo većinom samo negativno očitovali, koji nam je da- vao tek otpornu, a ne tvornu snagu. Mi ne bolujemo od prevelike tvornosti, jer nije- sino nego vrlo malo tvoriti, mi se nijesmo iscrpili na- kon velikih, općenitih uspjeha, kod kojih bi cio narod sudjelovao svom svojom energijom, jer ih nijesmo ni« kada niti postigli. Ali je općenito mnijenje, da se mi nalazimo u nekoj degeneraciji. I zbilja bi to donjekle tako izgledalo. Naša je inteligencija sve mlitavija, sve ras- trovanija, nemar je sve veći, karakternost je sve rije- dja, tričarija sve više, ozbiljnosti sve manje, Osobni probitci i ambicije preoteše mah, nekada sveti ideali i devize postaju fraze it.d., kako to već svaki vrabac zna da priča. Osim toga je i jaz izmegju gospode i puka sve dublji i sudbonosniji, a puk, zapušten, ne znade se u ovim nezdravim prilikama da snagje, propada ma- terijalno i korumpira se moralno. To su sve činjenice, a ima ih još muogo, vrlo mnogo. Proučavajući našu današnju slabost političku mo- rati ćemo doći do rezultata, da osim svih onih psiho- loških, političkih i gospodarskih uzroka, kojih sam 4 dotaknuo, imade još jedan veliki uzrok, a toga treba tražiti u društvu našemu i njegovim fizičkim bolestima. Ovo je činjenica o kojoj se u našoj javnosti ne vodi račun, a možda je jedna od najvažnijih. Bolestan čovjek ne može javno djelovati kao zdrav, Nemoć javnoga nma- šega života ima u znatnoj mjeri svoj korjeu u fizičkim bolestima koje se silno šire u nas. Nije filoksera uni- štila samo naše vinograde, i druge bolesti uništuju na- še ljude, Liječnici bi znali o tome mnogo pričati, 0- gromni dijelovi našega naroda, oslabili su od bolesti, osobito spolnih. Inteligencija je od tuga mnogo slaba, na hrvatskom ili na talijanskom jeziku, već na kojem drugom, kao francuskom, engleskom, grčkom, arbanaš- kom, ruskom, češkom, poljskom, slovenskom i t. d Osim jada i nevolja, što navedoh, a koje nastaje uslijed talijanskog dopisivanja Ravnateljstva Pošta i Brzojava u Zadru sa potčinjenim Uredima, čiji naslov- nici ne znadu talijanski ili sasvim slabo, ima još i dru- gih pri brzojavljanju i uslijed nal«ga na talijanskom jeziku. što njeki revizori brzojavnih linija i priglednici državnih brzojavnih postaja daju u slučaju poremećenja brzojavnih linija omanjim brzojavnim postajama, čji naslovnici ne znadu talijanski, i mnjeki revizori brzo javnih linija nadzirateljima bržojavnih linija, koji ta kogjer ne znadu talijanski. Kakav haos nastaje na brzojavu, kad su poreme- ćene linije i kad se te ne mogu popraviti, jer dotični činovnici ne razumiju naloga, datog na jeziku njima nepoznatom i kako zakrkne čitava brzojavna korespon- dencija a od tuda kakova šteta prometu i trgovini, lasno je shvatit i onome, koji imade i malo pojma o brzo- java i brzojavnoj službi; a da to još bolje shvaćaju i oni koji vide i nadziru tu službu ne može biti nika- kove sumnje. Ipak ta gospoda vole. da se sve to do- gagja i ako je potreba i da sve propane, nego da pro- govore hrvatsku besjedu, nego da onima, koji ne va- zumiju već samo hrvatski, dadu nalog na hrvatskom jeziku ! XXII. Pri davanju odnosno primanju brzojavaka, najčeš- ći su sukobi izmegju činovnika, o čem su višekrat i novine pisale. Obično nastane prepirka izmegju činovnika, koji daje, i onoga, koji prima brzojavku, ako je brzojavka sa hrvatskim tekstom i ako je onaj, te brzojavku prima bahato mezimče talijanske iredente na poštarskom Olim- pu u Zadru, jer u tom slučaju činovnik brzojavlja i uvod brzojavke hrvatski, dočim bahato talijanče toga neće, pak prekida brzojavljanje i zahtijeva od svoga kolege, da mu uvod daje talijanski. Kadgod takova pre- piranja pozoblju kratna vremena i mi zato vidimo, ka- ko su veoma česti slučajevi zakašnjivanja brzojavaka, dabome na štetu službe i gragjana, osobito trgovaca. Da je sve to veoma dobro poznato i Ravnatelj- stvu Pošta i Brzojava u Zadru samo se po sebi razu- mije, kao što se samo po sebi razumije, da je njegova dužnost bila i jest, pritegnuti užde toj bahatoj talijan- čadi i stati na put toj neurednosti. Ipak Olimp toga neće, jer ta talijančad rade baš kako on hoće, biva samo i uvijek i u svemu proti hrvatskom jeziku. Ravnateljstvo Pošta i Brzojava ragje šalje tajae valoge, grmi i prijeti sa tim tajnim dekretima proti onim činovnicima, koji se usudiše brzojaviti uvod hr- vatskih brzojavaka na hrvatskom jeziku, a prijeti oso- bito svim mogućim i nemogućim kaznama u slučaju, da bi se koji činovnik usudio iznijeti na javu, da ono šalje takove tajne naloge! Hoće — vidi se — silom tajnih dekreta, da za- A ov + o. n . we radiše sa hrvatskim govorancijama na službenim po- hodima! XXIV. Da opravdaju mržnju proti hrvatskom jeziku i da zabrane po što po to hrvatsko brzojavljanje uvoda hr- vatskih brzojavaka, mudra i premudra italo germanska gospoda na Ravnateljstvu Pošta, pozivom na članak XXXVII. Pravilnika za megjunarodnu brzojavnu službu, zahtijevaju od potčinjenih činovnika, da uvod hrvatskih brznjavaka brzojavljaju i ispunjaju ništa manje već na franouskom jeziku, i ne promišljajući, da se francuski jezik upotrebljava koli na Pošti toli na Brzojavu sa. mo sa inozemstvom i da su u Dalmaciji — dok se i- nače ne odredi — hrvatski i (na žalost) talijanski ure- dovni jezici, ... _- mmm kk. ali i puk. Čitavi veliki krajevi upravo su haralište o- vakovih infekcijoznih bolesti, koje naslijedjuju, prenose, koje izjedaju životne sokove, ubijaju snagu, vedrinu, preobličuju i obličje i dušu. Pridodamo li uz to širenje alkoholizma — onda će nam biti jasno da smo na pu- tu da degeneriramo. Ali sve ovo više je plod prilika nego drugoga Prilike su i danas takove, da gore ne mogu da bu- du, sve je proti nama, a mi smo naprama tim prili kama nemoćni. To je pak nešto drugo nego li unu- tarnja nemoć. Ako mi prenesemo težište naše po: zornosti na te prilike, to je stvar i jednostavnija i položaj nije za uvijek beznadan. Promotrimo li om- da iz bližega te prilike i razmrsimo njihov čvor, pred kojim stoje naši ljudi smionoga pogleda, to će mo we uvjeriti, da smo im mnogo mi sami sa našim prošlim i sadašnjim pogrješkama i manama krivi i da. na nam je svakako mogućnost. da taj čvor strpljivošću, pronicavošću i spretnošču našom razmrsimo. Kako su drugi stvorili prilike proti nama, tako ih možemn i mi stvoriti ili izrabiti opet za nas, Naše pogriješke dadu se popraviti ili se bar dade čuvati od novih, naše ma- ne se dadu voljom, vježbom i zgodnom metodom od- straniti, a stvar je samo u toliko teška, da mi to sada ne uvigjamo, ne znamo ili nećemo, a to nije neizlječi- va nutarnja nemoć, nego je to ili pomanjkanje vješti- ne ili je posljedak toga, što smo izgubili orijentaciju, pouzdanje u sebe, što se ne s nalazimo, što ne %na- mo s kojega kraja da počmemo. Da i spomenuti počeci degeneracije ne znače još neminovnu našu propast najbolji su dokaz narodi skan- dinavski. Alkoholizam i razne bolešti dovele su narode te do ruba propasti. Pa ipak, kad su ljudi to uvidjeli, počeli su liječiti zlo svim silama i za dvije tri genera- cije narod je bio zdrav, čil, svjež. Istodobno sa ozdra- vljenjem javljali se i novi znaci života duševnoga dru. štvenoga. gospodarskoga i političkoga, javila se ona vanredno bujna, izrazita, krepka literatura i druge gra- ne prosvjete i danas ti pomlagjeni narodi, fizički i mo- ralno zdravi prednjače u Europi i ako su brojem ma- leni. Ovo znači da bi se i u nas dao narod sustavnim radom ozdraviti i pomladiti, Mi se dakle nalazimo u krizi. Kriza se pako da- de i preboliti, a ta mogućnost mora da nam dade nade, vjere u sebe, razmaha i uporne ustrajnosti. Time bi bi» lo dobiveno mnogo. U oztalom ivuali bi znati, da je uvod! brzojavnih blanketa tiskan i na hrvatskom jeziku i da ga na tom jeziku mora ispuniti i brzojaviti barem kad je brzojav- ka sastavljena ma hrvatskom jeziku, te da se po. $ 22 brzojavnog pravilnika (, Brzojavni Cijenik L Dio“) taj Uvod mora priopćiti dotičnom odregjeniku Hrvatu, a zaista ne na francuskom jeziku. (slijedi). Dubrovčanin Sedmični pregled. Kriza u Ugarskoj čini se da se primiče riješenju. Nakon tolikih pogagjanja i kombinacija napokon+ su se u Beču odlučili, da ipak neće upotrijebiti nasilna sred - stva. Andrassy-u je uspjelo uvjeriti vladara. da se je- dino mirnim načinom dade nešto postići. Kombinacija sa Szell-om nije uspjela, jer je on sam otklonio sastav kabineta. Uvidio je da ne bi mu pošlo za rukom tako lako riješiti krizu, a opet neće da se ičim kompromi- tira. Mislilo se je i po drugi put na Tiszu, ali napo- kon je odlučeno, da se ima pokušati sa jednim manje prononoiranim političarom, Izabran je ministar financija Lukacz. koga su svi savjetnici preporučili vladaru. 1 tako je u ovoj krizi svaki kandidat došao po dva puta »ha dnevni red“, Najzanimivije je to, da će sada i Ap- pony ući u ministarstvo, da je odbor devetorice iz li- beralne stranke sastavio vojnički program s kojim će biti u glavnom zadovoljan vladar i umjereniji elementi iz opozicije, I tako će, čini se, Magjari ipak izaći iz kaše, pa i postići znatan dio od svojih zahtjeva. A ostali će se moći i opet uvjeriti, kako složan narod može sve što hoće, Mi ćemo dakako i opet ostati krat- kih rukava! Ruski car htio je posjetiti talijanskoga kralja u Rimu, ali nenadano je javljeno, da se taj posjet za sada odgagja. Ovo je iznenadilo talijansko javno mnijenje, a uzrok otkazu leži u tome. što su se talijanski socija- liste spremali da proti caru demonstriraju radi postup- ka njegove vlade u Rasiji sa tamošnjim radništvom. Stolica arbanaškoga jezika, osniva se u orijen- talnoj akademiji u Beču. Ovo je simptomatičan pojav. Ujedno su nedavno popisani svi časnici, koji umiju arbanaški. U češkom saboru vode Nijemci opstrukciju radi toga, što je češka većina htjela ukinuti pravo glasa začasnim gragjanima, jer se je na taj način kod izbora mnogo zlorabilo podjeljivanje rečenoga gragjanstva. Megjutim češki listovi kažu, da ova opstrukcija ne znači ništa drugo nego osveta za češku opstrukciju u Bečn, kao što i to, da ni u slučaju veće gutonomije, pa i federalizma, neće moći ti pokrajinski sabori lako funkcijonirati. Malijanski kraljevski par pošao je 14. o. mj. u Pariz u posjete Loubetu. Francuzi su spremili vanred- no sjajan i srdačan doček. Ovaj put ima i svoje poli- ičko značenje, jer je dokaz da se sve više približavaju ove dvije romanske drzave. Irujuli savcš uoćo no deo- duše radi tega još raspasti, ali svakako ga ovakovi po- javi sve to više slabe. Kralj Leopold belgijski sada u velike putuje. Bio je u Parizu, a sada će u Beć u posjete našemu vlada- ru. Uz put će se sastati i sa ruskim carem. Ovaj put ima dvostruku zadaću : moraju se riješiti nekoja pita- nja Kongo-države, kojoj je Leopold suverenom i pro- vesti izmirenje sa bečkim dvorom, te Stefanijom Lo- niay, kćerju kralja Leopolda. Iz Srbije se javlja da kralj kani naskoro pomilo- vati časnike upletene u nišku aferu. — Natalija kani iz ostavštine kralja Aleksandra podići u Beogradu bol- nicu za djecu. Treba učiniti diagnosu, treba naći lijekova, treba preurediti, upravo naš život; treba prosu- diti sposobnosti i sile, sazidati nov temelj, poslužiti se boljom metodom i naći najprikladnija sredstva. Ako shvati- mo našu nevolju kao znak krize, kao icu j ka i mana, onda stvar sasvim mijenja lice. Kriza i ako upliva na nutrinu i ako jeste u velikom dijela nutar- nja stvar, ona je ipak samo stanoviti zaplet, poremeće nje, ona je niz neuspjeha, niz promašenih stvari, je neki prelaz, moše da skrene na dobro i slo i nas, da upremo sve svoje sile, da ju krenemo na: Naša suvremena kriza u istinu je teška i nosna, jer je zahvatila sve slojeve i sve strane života i naših djelatnosti. Javlja se u politici i miji, u socijalnom životu, u literaturi, u moralu i u religijoznim nazorima i osjećajima, javlja se tavom nazoru na svijet. U politici je majočitija, a rodnom gospodarstvu najteža. Sastoji se u ne može ni jedan sloj naroda, ni svi zajedno jednom pogledu kako se to kaže, složi kraj s Sve je pobrkano, onda dolaze oni, koji u mutnom love, te se šepire i vode glavnu riječ. dica je to sukoba izmegju starog i novog duha i mena. Mi ne znamo, kako da se postavimo prema rom poretku, što da počmemo s novim prilikama. Sta- ro gine, a novoga nema ili ono novo, što dolasi je štetno i to samo za to, jer ga ne prihvatismo sa dobe mi sami, nedo ga tugjin unaša, a s njim i svoj upliv, Zakasnili smo, to je glavno zlo. Ali ako pada staro, ako padaju mnogi naši ljudi, j dići, reorgaaisovati Hz! stil Hil: f 3