Br. 43. \ \ U DUBROVNIKU, 24. Oktobra 1903. Godina XIII. GRVENA MRVATSKA Cijena je listu unaprijeda: za E ad bin Je tarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto | Pojedini broj 20 para. | kilu polugodište Loša trgovina. Veli se, da je politika u Austriji postala tr- govinom. Vlade trguju sa strankama i narodima: ja tebi ovo, ti meni ono. Uvjek i svugdje se pita za cijenu, a ne za pravo. Vlade su već davno iz- gubile smisao za pravo, ili bolje? reći nijesu ga nikada ni imale. U blaženoj Austriji nijesu vlade čuvari zakona postavljeni od naroda, nego su one jedna stranka o sebi sa svojim posebnim interesi- ma, a svi ostali narodi, svi državljani su druga stranka. I onda se trguje! Ali trgovina postaje još zapletenija time, što je stranka državljana pocije- pana na više konkurenata, a vlade dapače i same rade o tom, da to cijepanje bude što brojnije i da tako lakše s njima trguje. Kad je već tako, pa kada se ti pocijepani još uvijek nijesu mogli složiti da učine vladu onim, što bi imala da bude, ne preostaje ni pojedinim čestima drugo, nego da vode politiku trgovanja. Ali imade dobre i loše trgovine. Ovakovu lošu trgo- vinu otvorio je u zadnje doba Dalmatinski namjes- nik sa hrvatskim strankama. Namjesnik Handel je nakon ovogodišnjega po- kreta bacio u svijet vijest, da se kani proglasiti hrvatski jezik uredovnim. Javnost je primila tu vi- jest sa nekim nepouzdanjem. Da je ova reserva bila opravdana svjedoči ovo čime namjesnik sada izlazi pred zastupnike kod otvaranja pokrajinskoga sabora. Kako nam javljaju, sazvao je konferenciju o jezičnom pitanju, a i kod otvora sabora je izja- vio da treba kod jezičnoga pitanja uzeti.u obzir opravdane želje pučanstva. Ali u čemu se sastoji njegov projekt? U tom, da se oblastima od sada dozvoli uredovati i hrvatskim jezikom, ali uz ta cijenu, da se prizna j jezik .kao treći jezik pokrajine i njime vodi unutarnje uredovanje megju oblastima i sa ministarstvima! Eto — ovo je loša trgovina i naši zastupnici se ne smiju ako ovako stvari stoje, upuštati u ovake loše posle, a kako doznajemo, oni se i neće upustiti, Ovo što namjesnik hoće, zaista je lijepa! Ma zar misli da smo mi takova mizerija, da smo ta- kovi odrapanci, koji ćemo pristati na sve. Ova nje- gova osnova ide za tim, da uvede i treći jezik, da mu pribavi uslijed našega priznanja pravo, a kada bi pružili u ovom slučaju mali prst, zahvatila bi velika birokratska i germanizatorna mašina čitavu našu ruku, sve nas i samljela bi nas. Talijanski bi jezik ostao i na dalje, a hrvatsko uredovanje bi se tek — dozvoljavalo! Da je namjesnik izašao sa osnovom, da se hrvatski jezik proglasi sasma i isključivo uredov- nim, a tražio neke koncesije za njemački, bio bi još možda ko ušao u te posle, ali ovako je i-odviše jasno što es hoće. Za to nam je i milije, da je cijela WES SNI POBLISTAK. Hrvatski pokret. Doba obrata. Deveti decenij prošloga stoljeća ima sve biljege prelaznoga doba, doba obrata u našem stranačkom, dru- štvenom i kulturnom životu. Taj decenij karakterizuje rasap starih stranaka, revizija dotadanjega rada i i- deja, te pokušaji da se u naš život unese nešto novog i da se promjeni stranačka konstelacija. Naše dru- štvo sve se manje angažira za pojedine stranke. Bolje sile u njemu se ozlojedjene stranačkim bojevima po- vlače, slabije pako postaju materijalom za djelo ko- rupćije što obilježava Khuenov režim. Oporbene stran- ke polagano počimaju uvidjati, da gube teren, pa se kušaju razne koalicije i fuzije. Naša literatura sve se više odvraća od aktuelnoga društvenoga života, a onda se javljaju mladji elementi, koji hoće da u našu kul- turu unesu nove struje i misli sa zapada. Ti mladji e- lementi u politiki počimaju sa oštrom kritikom. Una- šajuć napredne misli dižu se proti svim strankama. I stodobno počinju se javljati i prvi pokušaji organizaci- je socijalizma na jednoj strani a klerikalizma na dru- goj strani. I tako čitavo to doba pokazuje izrazita 0- bilježja rasapa, kriticizma i vrijenja u kojemu bi ima- la misaona osnovka na kojoj se stara grupacija osnivala da zamijeni novom, a prema tome da i samu staru grupa- ciju nadomjesti nova. I baš sa to je ovaj decenij od t, koji u prošlome vijeku ispunjava o mogao biti pravim nosiocem po jedne od onih historijskih misli. Taj novi elemenat de- saiite O uvjetovan skori rasap ovih stranaka, jer nov elemena jam naroda, u kuću, sa Austro-Ugarsku, Bosnu i | 10 kruna i po- osnova ovako jasna i prozirna ! Svak će lako odatle uvidjeti, da je to trgovina loša. Ali ne samo, da je to loša trgovina, kuja nam se nugja, to je dapače političko lihvarstvo! Tako rade lihvari kada im dogje kakav očajni mladić, pa mora da ima pošto, po to novaca, a oni mu unaprijed odbiju 50 %. Mi pako nijesmo još na to spali! Cudimo se samo kako ti mudri državnici ne znadu da je lihvarstvo — kažnjivo i protuza- konito! Ali — da, ta rekli smo, da oni trguju, a ne bave se pravom i zakonom ! Lokalni narodni rad. Neki dan nam je -: Kruna“ prigovorila, da baveći se velikim pitanjima, iznašajuć velike predloge o“ćenite važnosti, odnemarujemo naša mjesna pitanja i ostavljamo na cjedilu hrvatstvo u ovim krajevima, koje da se nalazi u sve tužnijemu stanju. Nije nam ni na kraj pameti da sa dopisnikom Hrvatske Krune“ po- lemizujemo, jer ako je tužno naše stanje nije za cijelo rivo novo uredništvo ovoga lista (ta za par mjeseci se ni nebi moglo to stanje tako strašno pogoršati), nego su krive ili opće prilike u kojima se mi svi kao narod nalazimo, ili mi sami, svi zajedno. Opće stanje, raspoloženje i opće nedaće naroda odrazuju se i u stanju i raspoloženju pojedinih slojeva ili krajeva toga naroda. Ako je stanje naroda našega uslijed unutarnje- ga nesklada našega i vanjskih nepovoljnih prilika loše, ne može biti ružičasto niti u pojedinome kraju, tim ma- nje, što mi nemamo jednoga, nego više neprijatelja. Je- dan primjer će to odmah razjasniti: Dijelovi Slavonije i Srijema sa Osijekom i Zemunom, Istra, Rijeka (Senj- ska), pa Dubrovnik i Boka izložene su tačke. Na tim tačkama je prije svega potrebsn složan rad i posve- mašnji sklad braniča tih izloženih tvrgjava. Ako se me- gju vojsku u tim tvrgjavama iz središta unosi bilo ko- ji putem i bilo s kojima mu drago intencijama nesklad, razdor i strančarenje — onda je jasno da baš ovo naj- više slabi vojsku, slabi otpornu snagu ovih izloženih točaka, slabi u opće narodnu obranu i narodne pozicije. Naša središta, a osobito Zagreb, nijesu izravno izložena otvorenom sudaru sa neprijateljima, za to se tamo i tjerao luksus cijepanja i strančarenja. Ali ako ta središta hoće da budu obranjena od megjašnih utvr- da, onda pojedine grupe i stranke moraju da pošte- de njihove posade od svojih posebnih interesa. Ako to ne čine — onda je jasno, koja je uz obranu pozi- cije zadatak ovih obrambenih posada: otkloniti sva- ki razdor, ne staviti se u službu ničijih posebnih inte- resa, nego od svih skupina vaditi najbolje sokove, mi- sli, najbolju snagu, da se okrijepe. Ujedno moraju raditi što je moguće više o tom, da djeluju na središta ubla- žujući raspre. Kada naš unutarnji život ne može da izliječe središta, mora da, u koliko može, digne svoj Izlazi syako subote. frankirana pisma ne primaju se. glas periferija A ona to od nekoliko godina u istinu čini i gis idimo. kako. polagano počima naša narodna snaga da se pribire i da se koncentrira Iz ovoga što rekosmo biti će jasno, za što smo mi obratili znatan dio pažnje odnošajima općenarodnim, za što smo se pozabavili ,visokim pitanjima“ i za što smo koji put izašli sa ,predlozima općenite važnosti“. Kušali smo, ne bi li i mi što doprinijeli saniranju na- ših unutarnjih narodnih prilika, ali u prvom redu smo išli za tim, da u našem bližem okolišu, u našemu kraju po mogućnosti raspoložimo duhove za složan rad, obra zloživ potrebu, da ovakove točke kao što je ova u ko- joj djelujemo, budu poštegjene od cjepkanja, da se da- pače postave samo na narodno hrvatsko stanovište bez obzira na stranke i frakcije. Ovakovo raspoloženje na- rodnih radnika i braniča biti će jamstvo napretka i uspje- ha. Niti Nijemci, niti Talijani, niti Srbi na najizloženi- jim tačkama ne dijele se po strankama u središtima svojim, nego ostaju neovisni od stranaka, ali za to tim uporniji i složniji u radu za svoj narodni napredak. Tako moramo činiti i mi. Ali moramo znati za što to činimo, pa ako se s toga stanovišta prosudi naše pisa- nje uvidjeti će se, da nije ni ono malko teorije bilo baš suvišno. Nije bilo suvišno ni za nas same, a ne bi smjelo da bude suvišno ni za središnja vodstva naše ga naroda. Osim toga nam se čini odviše tjesnogrudnom mi- sao, da bi se mi morali baviti lih pitanjima grada i okolice, da bi morali tjerati neku kampanilističku poli- tiku. Dubrovnik nije samo jedna naša megjašna, obran- bena točka, on po svojoj prošlosti i po svome zname- novanju znači nešto više, pa ima za to i pravo i du- žnost, da vodi riječ i u velikom narodnom zboru i u važnim narodnim pitanjima. Dubrovnik je to činio u prošlosti, pa mora da čini i u sadašnjosti i u buduć- nosti. Ovaj grad je čuvajuć svoju slobodu i nezavisnost “nio i u kasnije doba da igra neku posred- nu, blagu i skladnu ulogu u našem narodnom životu. Ovo bi imao da čini i u buduće. Dubrovnik bi imao da utjelovljuje misao rada, sklada i mira, da se svojom unutarnjom vrijednosti i snagom istakne izmegju dru- gih gradova. Ovo se pako može postići samo sa susta- vnim, unutarnjim radom bolje nego sa bukom i riječima. Priznajemo i teško ćutimo, da ima preobilno po- sla u tom pravcu, ali taj posao je nuždan i čim se stvore preduvjeti, čim je jednom izorano polje, sjeme- nje će ubrzo proklicati. Hrvat:tvo u ovim južnim kra- jevima usko je vezano sa radom i napredovanjem hr- vatstva u Dubrovniku, A hrvatstvo u ovome historič- nom gradu moći će da se digne do one snage i zname- novanja, koje ga ide i za kojim mora da teži, ako se bude nastajalo u prvome redu unutarnje kulturno so cijalno i ekonomski ojačati. Svaki kulturni i ekonomski uspjeh, ujedno je socijalni i politički uspjeh. Ne smije- mo se opsjeniti samo vanjskim političkim nastojanjem i borbom, jer je politika, osobito u našim prilikama vrlo nestalna. Pravi uspjeh leži u duševnom i gospod- Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Mrvatske* u Dubrovniku gdje su utužljivi, Za izja- ve, priopćena, zahvale plaća se 40 para po skaju po pogodbi i uz razmjerau popust. Dopisi salju se Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, a ne- retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta ti- skom ojačanju našega elementa. Svijest hrvatska razvi- jena je u ovom kraju već do te mjere, da se na njoj može s pouzdanjem graditi. Ali treba dakle graditi, treba tu svijest ispuniti sadržajem, dati joj za oslon unutarnje uspjehe i realnu neku snagu društvena, go- spodarsku i prosvjetnu. I ovome su već udareni dobri temelji u raznim poduzećima i društvima, a sada treba nastaviti i hrvatstvu raširiti korjenje i granje, da se spusti duboko i uzraste visoko. Nekoliko misli o tom unutarnjem narodnom radu iznijeti ćemo u ovim član- cima. a nastojati ćemo da ne ostanu samo ,misli“, nego da postanu i djelom. Iz Banovine. Sloga. Same izjave i sami zaključci! Teško je re- ći je li te izjave bistre ili zamrsuju položaj. Nakon rezolucija ,čiste str. prava“ izdao je. središnji odbor hrv, str. prava“ ove rezolucije : Središnji odbor hrvatske stranke prava odlučio je poslije svestrane i temeljite rasprave dne 17. listopa- da 1903. hrvatsko javno mnijenje ovom izjavom ori- jentirati : I. Svim se pristašama javlja, da u središnjem od- boru naše stranke nema više nikakve razlike ni opri- jeke megju predstavnicima pojedinih sastavnih dijelova ujedinjene stranke. Svi članovi odbora (koliko narodni zastupnici, toliko pouzdanici jednoglasno izabrani na velikoj narodnoj skupštini od 29. siječnja 0. g.) jedna- ko shvaćaju i tumače zajednički ugovoreni državoprav- ni program od g. 1894., a svi su jednodušni i u tom, da je hrvatskoj stranci prava uz taj državopravni pro- gram temelj i u zaključcima spomenute skupštine od 29. siječuja o. g.. naročito u zaključku trećem, gdje je program pozitivnoga rada za financijalnu samostalnosti, za ustavnajžprava (sloboda štampe, sloboda sastajanja i ndruživanja, sloboda govora, 'zaštita kućnoga praga. li- stovne tajne, sveopće izborno pravo i izborna sloboda itd.). pak onda u zaključku 4., prema kojemu je naša stranka nova stranka bez ikakvih stranačkih tradi- cija, dakle s jednim nepokolebivim osnovom hrvatske narodne i državne individualnosti i slavenske uzajam- nosti, koja se uz simpatije i pomoć najbliže naše bra- će Srba i Slovenaca pokazala za nas toli dragocjenom u vrijeme ljetošnjega znamenitoga narodnoga pokreta ; U. Stojeći na tom temelju i odazivajući se općoj narodnoj želji i potrebi da se čitava opozicija prikupi u jednu stranku, ovaj je odbor poslije gotova sjedinje- nja matice stranke prava, neodvisne narodne stranke i drugih opozicijonalrih elemenata, osobito mlagjih, po- veo pregovore i s jednim dijelom bivše stranke prava, s t. zv. frakcijom ,čistih“, te ih pozvao, da i oni pri- stupe u veliko kolo narodne obrane. Tomu su se po- zivu ,čisti“ donekle odazvali na skupštini od 29, siječ- nja o. g., ali su njihovi prvaci isticali svoje dosadašnje posebno stranačko stajalište. No ovaj se odbor ipak mokratski mogao i morao je da siotetizuje, da harmo- nički spoji sve ono, što se od tih misli spojiti dade, pa da se onda grupira pod dojmom novovjekih ideja i principa. Ali onim časom, u kojemu se je naše novovjeko društvo počelo da dijeli, cijepa i megjusobno do istra- ge bori u povodu onih triju misli, onim je časom već bio odlučen neuspjeh našega naprezanja i konačni ra- sap stranačke unutarnje konstelacije. One tri misli, pravo shvaćene i pročišćene od svi- ju nuzgredica su morale u prošlome vijeku, da se na novom demokratskom osnovu slože u trojednu misao, pošto su sve tri naravni plod našega nepromjenjenoga položaja, a starih nosioca, koji su ih držali rastavljene i u sukobu bilo je nestalo. Unijonizmu, čistom hrvatstvu i jugoslavenstvu, bila je osnovkom misao ustavna, dr- žavotvorna i razvijene narodnosti, te solidarnosti su- plemeničke. Ništa bolje i naravnije od toga, da se ta tri osnova spoje u jedno i postanu svojinom cijeloga modernoga naroda: narodno-demokratska ideja nužno se spaja sa ustavnošću, a obje ove dovode do državo- tvornosti, Ovako spojena ova tri osnova bila bi orga- nizovala, ojačala i unutarnje preporodila naš mladi de- mokratski elemenat, koji je od sada reprezentirao hr- vatski narod, Političke pako misli, koje su se na ovim trim osaovima razvile, imale su i opet naravnim putem postati trim političkim kombinacijama, trim etapama, u vanjskom političkom narodnom programu : savez sa Ugarskom kao obrana od bečkoga centralizma je prva etapa, solidarnost sa južnom našom braćom je mogla da spriječi imperijalizam Magjara i Ugarsku učini u istinu Ugarskom, a ne Magjarijom, te tako uzdrži ravnovjesje izmegju Ugarske i Hrvatske, koja bi dobi- vala sve veću autonomiju i sve više atributa posebne države, Misao državotvorna bi pako kao zadoji cilj uz pomoć i u skladu sa jugoslavenskom solidarnošću imala sve više i sve boljih izgleda za ostvarenje. Tako shvaćene i provagjane ove tri udružene misli, bile bi obrabrile, politički odgojile i cilju primicale naš pregnutljivi narod, te mu osigurale sasma drugačiji po- ložaj, važnost i moć nego ju danas imade. Ali mjesto toga mi vidimo, da se je sve moguće učinilo, da se te misli razluči, da se pokaže i provede u duhovima nekakova njihova opriječnost i megjusobno njihovo isključivanje. Iz svega do sada rečenoga, nije teško vidjeti kako je do toga došlo: u prošlosti je motiv, koji je te misli držao rastavljene bio staleški interes, suverenski ponos nekojih moćnih porodica, te narodni interes. Ova tri interesa bila su dovoljno jaka, da u ono doba rušeći megjusobno nosioce tih misli, ru- še i nje same. Ali u prošlome vijeku, kada nije tih nosioca i njihovih interesa bilo, što je onda rastavljalo naš mladi novi elemenat? Nezrelost i nespremnost i ništa drugo! Naši ljudi nijesu shvatili toga, da smo mi sada nov narod, nego su se ovjesili za historiju ne razabrav znamenovanja g. 1848. i nar. preporoda, ne provodeći sav svoj rad nacijonalni na osnovima demokratskim. Ali napokon se je sve to osvetilo i nakon me- gjusobnoga klanja počelo je stranke rastakati baš ono, što su one dugo vremena gušile i na što se nijesu oba- zirale. To su sve one misli, struje i težnje, koje po- kreću ostalom Europom, pa su napokon zakucale i na naša vrata. Rascijep i rastvaranje pravaštva može nam osvi- jetliti par momenata. Već sam prije spomenuo, šta je značila u životu pravaštva organizatorna djelatnost Fol- negovića. On je htio da pravaštvo organizira kao pravu stranku, koja će za svoje ciljeve moći radi taktike i tranzigirati (odnošaj s Kallayem) i diplomatizovati \(iz* java o spaljenju zastave 1895), a ujedno je htio da stranku disciplinira na način vojnički (njegov pro- gram organizacije g. 1892). Ali jasno je, da toga pravo, staro, čisto starčevićanstvo nije moglo podnijeti; da se nije mogla dati na taj put oportuniteta, ona či sta politika ravnoga pravca, te da je napokon sam o- snivač, vogja i idol stranke, morao većinu svojih pri- staša ostaviti u nadi da će uspostaviti čistu staru stran- ku. Folnegović dakle reprezentira prodiranje novih, za- padnih oportunih ideja i nagnuća u pravaštvo. Ali to je ujedno izazvalo i rivalitet u vodstvu, Dr. Frank u nadi, da će u ovoj najvećoj skupini moći ostvariti svo- i ju staru ideju djelatnosti u financijalnom pitanju morao je u prvom redu ići za tim, da zadobije vodstvo i u- pliv, a to je mogao postići samo tako, da propaguje čistoću stare dogme proti Folnegovićevim osnovama. I eto čudnoga položaja: da dobije oslona i zalegje za svoj praktičao-politički financijalni rad — morao je da što jače naglasuje baš načela čistog, starog, neprakti- čnog pravaštva.+Ovo je bilo novo unutarnje protuslov- lje. Ali nadošlo je i treće: rivalitet vogja urodio je ras- cijepom stranke. U t. zv. ,domovinaštvu“ javila se silna agitacija proti Franku, a kako je on bio porijetla ži- dovskoga, bio je to povod, da se je u nas javila i ja- ka antisemitska struja, propagirana po Tuškanu. Ovo je novi momenat, koji ne znači drugo nego prodiranje suvremenih europskih, za nas novih straja i principa, koji staru historijsku grupaciju rastaču, a udaraju te- melje novoj. Ali autisemitizam se naravno veže sa re- akcijom i mi vidimo kako domovinaško krilo pravaštva polagano (barem oficijelno) sve više i više podupire i ističe klerikalizam. Frank dakako ističe iiberalizam i tako se te dvije frakcije počinju dijeliti na skroz no- vom zapadno europskom osnovu, što se najbolje očito- valo prigodom I. hrvatskog katoličkog kongresa. Ujedno se već javlja narodu ideja o slozi u opo- ziciji i veće krilo pravaško stupa u koaliciju sa obzo- rašima, pa se još više gube stara čistoća u shvaćanju odnošaja prama Slavenstvu i oportunističke - politike, Pravih oprijeka ima sve manje, polemika megju obim krilima pravaštva sve veća, u redovima pra- vaša sve više pada stari žar i javlja se zlovolja i apa- tija. I eto tako ta stara velika skupina slabi i raspa« da se. Magjaronstvo pako raspada se i pada sve više iz obratnih uzroka. Ako se pravaštvo raspada u povodu novih metoda i struja, koje u ajega ulaze, te ga rastače, magjaronstvo pada od pomanjkanja tih novosti, U nje- ga nove misli ni ne mogu da ugju, jer se ono naprosto odriče svake misli i svake samostalnosti. U njemu ne može ništa da uspjeva jer je ono prepuno rastrojnih bakcila. U devedesotim godinama cvate Khuenov režim, RČ RTD a e o