Br. 43.

 

\
\

U DUBROVNIKU, 24. Oktobra 1903.

Godina XIII.

 

GRVENA MRVATSKA

 

 

Cijena je listu unaprijeda: za

E ad bin Je

tarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto | Pojedini broj 20 para.
| kilu

polugodište

Loša trgovina.

Veli se, da je politika u Austriji postala tr-
govinom. Vlade trguju sa strankama i narodima:
ja tebi ovo, ti meni ono. Uvjek i svugdje se pita
za cijenu, a ne za pravo. Vlade su već davno iz-
gubile smisao za pravo, ili bolje? reći nijesu ga
nikada ni imale. U blaženoj Austriji nijesu vlade
čuvari zakona postavljeni od naroda, nego su one
jedna stranka o sebi sa svojim posebnim interesi-
ma, a svi ostali narodi, svi državljani su druga
stranka. I onda se trguje! Ali trgovina postaje još
zapletenija time, što je stranka državljana pocije-
pana na više konkurenata, a vlade dapače i same
rade o tom, da to cijepanje bude što brojnije i da
tako lakše s njima trguje.

Kad je već tako, pa kada se ti pocijepani
još uvijek nijesu mogli složiti da učine vladu onim,
što bi imala da bude, ne preostaje ni pojedinim
čestima drugo, nego da vode politiku trgovanja. Ali
imade dobre i loše trgovine. Ovakovu lošu trgo-
vinu otvorio je u zadnje doba Dalmatinski namjes-
nik sa hrvatskim strankama.

Namjesnik Handel je nakon ovogodišnjega po-
kreta bacio u svijet vijest, da se kani proglasiti
hrvatski jezik uredovnim. Javnost je primila tu vi-
jest sa nekim nepouzdanjem. Da je ova reserva
bila opravdana svjedoči ovo čime namjesnik sada
izlazi pred zastupnike kod otvaranja pokrajinskoga
sabora. Kako nam javljaju, sazvao je konferenciju
o jezičnom pitanju, a i kod otvora sabora je izja-
vio da treba kod jezičnoga pitanja uzeti.u obzir
opravdane želje pučanstva. Ali u čemu se sastoji
njegov projekt? U tom, da se oblastima od sada
dozvoli uredovati i hrvatskim jezikom, ali uz
ta cijenu, da se prizna j jezik .kao treći
jezik pokrajine i njime vodi unutarnje uredovanje
megju oblastima i sa ministarstvima! Eto — ovo
je loša trgovina i naši zastupnici se ne smiju ako
ovako stvari stoje, upuštati u ovake loše posle, a
kako doznajemo, oni se i neće upustiti,

Ovo što namjesnik hoće, zaista je lijepa! Ma
zar misli da smo mi takova mizerija, da smo ta-
kovi odrapanci, koji ćemo pristati na sve. Ova nje-
gova osnova ide za tim, da uvede i treći jezik, da
mu pribavi uslijed našega priznanja pravo, a kada
bi pružili u ovom slučaju mali prst, zahvatila bi
velika birokratska i germanizatorna mašina čitavu
našu ruku, sve nas i samljela bi nas. Talijanski bi
jezik ostao i na dalje, a hrvatsko uredovanje bi se
tek — dozvoljavalo!

Da je namjesnik izašao sa osnovom, da se
hrvatski jezik proglasi sasma i isključivo uredov-
nim, a tražio neke koncesije za njemački, bio bi
još možda ko ušao u te posle, ali ovako je i-odviše
jasno što es hoće. Za to nam je i milije, da je cijela
WES SNI

POBLISTAK.

Hrvatski pokret.

Doba obrata.

Deveti decenij prošloga stoljeća ima sve biljege
prelaznoga doba, doba obrata u našem stranačkom, dru-
štvenom i kulturnom životu. Taj decenij karakterizuje
rasap starih stranaka, revizija dotadanjega rada i i-
deja, te pokušaji da se u naš život unese nešto novog
i da se promjeni stranačka konstelacija. Naše dru-
štvo sve se manje angažira za pojedine stranke. Bolje
sile u njemu se ozlojedjene stranačkim bojevima po-
vlače, slabije pako postaju materijalom za djelo ko-
rupćije što obilježava Khuenov režim. Oporbene stran-
ke polagano počimaju uvidjati, da gube teren, pa se
kušaju razne koalicije i fuzije. Naša literatura sve se
više odvraća od aktuelnoga društvenoga života, a onda
se javljaju mladji elementi, koji hoće da u našu kul-
turu unesu nove struje i misli sa zapada. Ti mladji e-
lementi u politiki počimaju sa oštrom kritikom. Una-
šajuć napredne misli dižu se proti svim strankama. I
stodobno počinju se javljati i prvi pokušaji organizaci-
je socijalizma na jednoj strani a klerikalizma na dru-
goj strani. I tako čitavo to doba pokazuje izrazita 0-
bilježja rasapa, kriticizma i vrijenja u kojemu bi ima-
la misaona osnovka na kojoj se stara grupacija osnivala
da zamijeni novom, a prema tome da i samu staru grupa-
ciju nadomjesti nova. I baš sa to je ovaj decenij od

t, koji u prošlome vijeku ispunjava
o mogao biti pravim nosiocem po
jedne od onih historijskih misli. Taj novi elemenat de-

saiite O uvjetovan skori rasap ovih stranaka, jer
nov elemena
jam naroda,

u kuću, sa Austro-Ugarsku, Bosnu i |

 

10 kruna i po-

osnova ovako jasna i prozirna ! Svak će lako odatle
uvidjeti, da je to trgovina loša.

Ali ne samo, da je to loša trgovina, kuja nam
se nugja, to je dapače političko lihvarstvo! Tako
rade lihvari kada im dogje kakav očajni mladić,
pa mora da ima pošto, po to novaca, a oni mu
unaprijed odbiju 50 %. Mi pako nijesmo još na
to spali! Cudimo se samo kako ti mudri državnici
ne znadu da je lihvarstvo — kažnjivo i protuza-
konito! Ali — da, ta rekli smo, da oni trguju, a
ne bave se pravom i zakonom !

Lokalni narodni rad.

Neki dan nam je -: Kruna“  prigovorila, da
baveći se velikim pitanjima, iznašajuć velike predloge
o“ćenite važnosti, odnemarujemo naša mjesna pitanja i
ostavljamo na cjedilu hrvatstvo u ovim krajevima, koje
da se nalazi u sve tužnijemu stanju. Nije nam ni na
kraj pameti da sa dopisnikom Hrvatske Krune“ po-
lemizujemo, jer ako je tužno naše stanje nije za cijelo

rivo novo uredništvo ovoga lista (ta za par mjeseci
se ni nebi moglo to stanje tako strašno pogoršati),
nego su krive ili opće prilike u kojima se mi svi kao
narod nalazimo, ili mi sami, svi zajedno. Opće stanje,
raspoloženje i opće nedaće naroda odrazuju se i u
stanju i raspoloženju pojedinih slojeva ili krajeva toga
naroda. Ako je stanje naroda našega uslijed unutarnje-
ga nesklada našega i vanjskih nepovoljnih prilika loše,
ne može biti ružičasto niti u pojedinome kraju, tim ma-
nje, što mi nemamo jednoga, nego više neprijatelja. Je-
dan primjer će to odmah razjasniti: Dijelovi Slavonije
i Srijema sa Osijekom i Zemunom, Istra, Rijeka (Senj-
ska), pa Dubrovnik i Boka izložene su tačke. Na tim
tačkama je prije svega potrebsn složan rad i posve-
mašnji sklad braniča tih izloženih tvrgjava. Ako se me-
gju vojsku u tim tvrgjavama iz središta unosi bilo ko-
ji putem i bilo s kojima mu drago intencijama nesklad,
razdor i strančarenje — onda je jasno da baš ovo naj-
više slabi vojsku, slabi otpornu snagu ovih izloženih
točaka, slabi u opće narodnu obranu i narodne pozicije.

Naša središta, a osobito Zagreb, nijesu izravno
izložena otvorenom sudaru sa neprijateljima, za to se
tamo i tjerao luksus cijepanja i strančarenja. Ali ako
ta središta hoće da budu obranjena od megjašnih utvr-
da, onda pojedine grupe i stranke moraju da pošte-
de njihove posade od svojih posebnih interesa. Ako
to ne čine — onda je jasno, koja je uz obranu pozi-
cije zadatak ovih obrambenih posada: otkloniti sva-
ki razdor, ne staviti se u službu ničijih posebnih inte-
resa, nego od svih skupina vaditi najbolje sokove, mi-
sli, najbolju snagu, da se okrijepe. Ujedno moraju raditi
što je moguće više o tom, da djeluju na središta ubla-
žujući raspre. Kada naš unutarnji život ne može da

 

izliječe središta, mora da, u koliko može, digne svoj

Izlazi syako subote.

frankirana pisma ne primaju se.

 

glas periferija A ona to od nekoliko godina u istinu
čini i gis idimo. kako. polagano počima naša narodna
snaga da se pribire i da se koncentrira
Iz ovoga što rekosmo biti će jasno, za što smo
mi obratili znatan dio pažnje odnošajima općenarodnim,
za što smo se pozabavili ,visokim pitanjima“ i za što
smo koji put izašli sa ,predlozima općenite važnosti“.
Kušali smo, ne bi li i mi što doprinijeli saniranju na-
ših unutarnjih narodnih prilika, ali u prvom redu smo
išli za tim, da u našem bližem okolišu, u našemu kraju
po mogućnosti raspoložimo duhove za složan rad, obra
zloživ potrebu, da ovakove točke kao što je ova u ko-
joj djelujemo, budu poštegjene od cjepkanja, da se da-
pače postave samo na narodno hrvatsko stanovište bez
obzira na stranke i frakcije. Ovakovo raspoloženje na-
rodnih radnika i braniča biti će jamstvo napretka i uspje-
ha. Niti Nijemci, niti Talijani, niti Srbi na najizloženi-
jim tačkama ne dijele se po strankama u središtima
svojim, nego ostaju neovisni od stranaka, ali za to tim
uporniji i složniji u radu za svoj narodni napredak.
Tako moramo činiti i mi. Ali moramo znati za što to
činimo, pa ako se s toga stanovišta prosudi naše pisa-
nje uvidjeti će se, da nije ni ono malko teorije bilo
baš suvišno. Nije bilo suvišno ni za nas same, a ne bi
smjelo da bude suvišno ni za središnja vodstva naše
ga naroda.
Osim toga nam se čini odviše tjesnogrudnom mi-
sao, da bi se mi morali baviti lih pitanjima grada i
okolice, da bi morali tjerati neku kampanilističku poli-
tiku. Dubrovnik nije samo jedna naša megjašna, obran-
bena točka, on po svojoj prošlosti i po svome zname-
novanju znači nešto više, pa ima za to i pravo i du-
žnost, da vodi riječ i u velikom narodnom zboru i u
važnim narodnim pitanjima. Dubrovnik je to činio u
prošlosti, pa mora da čini i u sadašnjosti i u buduć-
nosti. Ovaj grad je čuvajuć svoju slobodu i nezavisnost
“nio i u kasnije doba da igra neku posred-
nu, blagu i skladnu ulogu u našem narodnom životu.
Ovo bi imao da čini i u buduće. Dubrovnik bi imao
da utjelovljuje misao rada, sklada i mira, da se svojom
unutarnjom vrijednosti i snagom istakne izmegju dru-
gih gradova. Ovo se pako može postići samo sa susta-
vnim, unutarnjim radom bolje nego sa bukom i riječima.
Priznajemo i teško ćutimo, da ima preobilno po-
sla u tom pravcu, ali taj posao je nuždan i čim se
stvore preduvjeti, čim je jednom izorano polje, sjeme-
nje će ubrzo proklicati. Hrvat:tvo u ovim južnim kra-
jevima usko je vezano sa radom i napredovanjem hr-
vatstva u Dubrovniku, A hrvatstvo u ovome historič-
nom gradu moći će da se digne do one snage i zname-
novanja, koje ga ide i za kojim mora da teži, ako se
bude nastajalo u prvome redu unutarnje kulturno so
cijalno i ekonomski ojačati. Svaki kulturni i ekonomski
uspjeh, ujedno je socijalni i politički uspjeh. Ne smije-
mo se opsjeniti samo vanjskim političkim nastojanjem
i borbom, jer je politika, osobito u našim prilikama
vrlo nestalna. Pravi uspjeh leži u duševnom i gospod-

Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Mrvatske* u Dubrovniku gdje su utužljivi, Za izja-
ve, priopćena, zahvale plaća se 40 para po
skaju po pogodbi i uz razmjerau popust. Dopisi salju se Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, a ne-

retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta ti-

skom ojačanju našega elementa. Svijest hrvatska razvi-
jena je u ovom kraju već do te mjere, da se na njoj
može s pouzdanjem graditi. Ali treba dakle graditi,
treba tu svijest ispuniti sadržajem, dati joj za oslon
unutarnje uspjehe i realnu neku snagu društvena, go-
spodarsku i prosvjetnu. I ovome su već udareni dobri
temelji u raznim poduzećima i društvima, a sada treba
nastaviti i hrvatstvu raširiti korjenje i granje, da se
spusti duboko i uzraste visoko. Nekoliko misli o tom
unutarnjem narodnom radu iznijeti ćemo u ovim član-
cima. a nastojati ćemo da ne ostanu samo ,misli“,
nego da postanu i djelom.

 

Iz Banovine.

Sloga. Same izjave i sami zaključci! Teško je re-
ći je li te izjave bistre ili zamrsuju položaj. Nakon
rezolucija ,čiste str. prava“ izdao je. središnji odbor
hrv, str. prava“ ove rezolucije :

Središnji odbor hrvatske stranke prava odlučio je
poslije svestrane i temeljite rasprave dne 17. listopa-
da 1903. hrvatsko javno mnijenje ovom izjavom ori-
jentirati :

I. Svim se pristašama javlja, da u središnjem od-
boru naše stranke nema više nikakve razlike ni opri-
jeke megju predstavnicima pojedinih sastavnih dijelova
ujedinjene stranke. Svi članovi odbora (koliko narodni
zastupnici, toliko pouzdanici jednoglasno izabrani na
velikoj narodnoj skupštini od 29. siječnja 0. g.) jedna-
ko shvaćaju i tumače zajednički ugovoreni državoprav-
ni program od g. 1894., a svi su jednodušni i u tom,
da je hrvatskoj stranci prava uz taj državopravni pro-
gram temelj i u zaključcima spomenute skupštine od
29. siječuja o. g.. naročito u zaključku trećem, gdje je
program pozitivnoga rada za financijalnu samostalnosti,
za ustavnajžprava (sloboda štampe, sloboda sastajanja i
ndruživanja, sloboda govora, 'zaštita kućnoga praga. li-
stovne tajne, sveopće izborno pravo i izborna sloboda
itd.). pak onda u zaključku 4., prema kojemu je naša
stranka nova stranka bez ikakvih stranačkih tradi-
cija, dakle s jednim nepokolebivim osnovom hrvatske
narodne i državne individualnosti i slavenske uzajam-
nosti, koja se uz simpatije i pomoć najbliže naše bra-
će Srba i Slovenaca pokazala za nas toli dragocjenom
u vrijeme ljetošnjega znamenitoga narodnoga pokreta ;

U. Stojeći na tom temelju i odazivajući se općoj
narodnoj želji i potrebi da se čitava opozicija prikupi
u jednu stranku, ovaj je odbor poslije gotova sjedinje-
nja matice stranke prava, neodvisne narodne stranke i
drugih opozicijonalrih elemenata, osobito mlagjih, po-
veo pregovore i s jednim dijelom bivše stranke prava,
s t. zv. frakcijom ,čistih“, te ih pozvao, da i oni pri-
stupe u veliko kolo narodne obrane. Tomu su se po-
zivu ,čisti“ donekle odazvali na skupštini od 29, siječ-
nja o. g., ali su njihovi prvaci isticali svoje dosadašnje
posebno stranačko stajalište. No ovaj se odbor ipak

 

mokratski mogao i morao je da siotetizuje, da harmo-
nički spoji sve ono, što se od tih misli spojiti dade,
pa da se onda grupira pod dojmom novovjekih ideja i
principa. Ali onim časom, u kojemu se je naše novovjeko
društvo počelo da dijeli, cijepa i megjusobno do istra-
ge bori u povodu onih triju misli, onim je časom već
bio odlučen neuspjeh našega naprezanja i konačni ra-
sap stranačke unutarnje konstelacije.

One tri misli, pravo shvaćene i pročišćene od svi-
ju nuzgredica su morale u prošlome vijeku, da se na
novom demokratskom osnovu slože u trojednu misao,
pošto su sve tri naravni plod našega nepromjenjenoga
položaja, a starih nosioca, koji su ih držali rastavljene
i u sukobu bilo je nestalo. Unijonizmu, čistom hrvatstvu
i jugoslavenstvu, bila je osnovkom misao ustavna, dr-
žavotvorna i razvijene narodnosti, te solidarnosti su-
plemeničke. Ništa bolje i naravnije od toga, da se ta
tri osnova spoje u jedno i postanu svojinom cijeloga
modernoga naroda: narodno-demokratska ideja nužno
se spaja sa ustavnošću, a obje ove dovode do državo-
tvornosti, Ovako spojena ova tri osnova bila bi orga-
nizovala, ojačala i unutarnje preporodila naš mladi de-
mokratski elemenat, koji je od sada reprezentirao hr-
vatski narod, Političke pako misli, koje su se na ovim
trim osaovima razvile, imale su i opet naravnim putem
postati trim političkim kombinacijama, trim etapama,
u vanjskom političkom narodnom programu : savez sa
Ugarskom kao obrana od bečkoga centralizma je prva
etapa, solidarnost sa južnom našom braćom je mogla
da spriječi imperijalizam  Magjara i Ugarsku učini u
istinu Ugarskom, a ne Magjarijom, te tako uzdrži
ravnovjesje izmegju Ugarske i Hrvatske, koja bi dobi-
vala sve veću autonomiju i sve više atributa posebne
države, Misao državotvorna bi pako kao zadoji cilj
uz pomoć i u skladu sa jugoslavenskom solidarnošću
imala sve više i sve boljih izgleda za ostvarenje. Tako
shvaćene i provagjane ove tri udružene misli, bile bi
obrabrile, politički odgojile i cilju  primicale naš
pregnutljivi narod, te mu osigurale sasma drugačiji po-
ložaj, važnost i moć nego ju danas imade.

 

Ali mjesto toga mi vidimo, da se je sve moguće
učinilo, da se te misli razluči, da se pokaže i provede
u duhovima nekakova njihova opriječnost i megjusobno
njihovo isključivanje. Iz svega do sada rečenoga, nije
teško vidjeti kako je do toga došlo: u prošlosti je
motiv, koji je te misli držao rastavljene bio staleški
interes, suverenski ponos nekojih moćnih porodica, te
narodni interes. Ova tri interesa bila su dovoljno jaka,
da u ono doba rušeći megjusobno nosioce tih misli, ru-
še i nje same. Ali u prošlome vijeku, kada nije tih
nosioca i njihovih interesa bilo, što je onda rastavljalo
naš mladi novi elemenat? Nezrelost i nespremnost i
ništa drugo! Naši ljudi nijesu shvatili toga, da smo mi
sada nov narod, nego su se ovjesili za historiju ne razabrav
znamenovanja g. 1848. i nar. preporoda, ne provodeći
sav svoj rad nacijonalni na osnovima demokratskim.

Ali napokon se je sve to osvetilo i nakon me-
gjusobnoga klanja počelo je stranke rastakati baš ono,
što su one dugo vremena gušile i na što se nijesu oba-
zirale. To su sve one misli, struje i težnje, koje po-
kreću ostalom Europom, pa su napokon zakucale i na
naša vrata.

Rascijep i rastvaranje pravaštva može nam  osvi-
jetliti par momenata. Već sam prije spomenuo, šta je
značila u životu pravaštva organizatorna djelatnost Fol-
negovića. On je htio da pravaštvo organizira kao pravu
stranku, koja će za svoje ciljeve moći radi taktike i
tranzigirati (odnošaj s Kallayem) i diplomatizovati \(iz*
java o spaljenju zastave 1895), a ujedno je htio da
stranku disciplinira na način vojnički (njegov pro-
gram organizacije g. 1892). Ali jasno je, da toga
pravo, staro, čisto starčevićanstvo nije moglo podnijeti;
da se nije mogla dati na taj put oportuniteta, ona či
sta politika ravnoga pravca, te da je napokon sam o-
snivač, vogja i idol stranke, morao većinu svojih pri-
staša ostaviti u nadi da će uspostaviti čistu staru stran-
ku. Folnegović dakle reprezentira prodiranje novih, za-
padnih oportunih ideja i nagnuća u pravaštvo. Ali to
je ujedno izazvalo i rivalitet u vodstvu, Dr. Frank u
nadi, da će u ovoj najvećoj skupini moći ostvariti svo-

i

 

ju staru ideju djelatnosti u financijalnom pitanju morao
je u prvom redu ići za tim, da zadobije vodstvo i u-
pliv, a to je mogao postići samo tako, da propaguje
čistoću stare dogme proti Folnegovićevim osnovama. I
eto čudnoga položaja: da dobije oslona i zalegje za svoj
praktičao-politički financijalni rad — morao je da što
jače naglasuje baš načela čistog, starog, neprakti-
čnog pravaštva.+Ovo je bilo novo unutarnje protuslov-
lje. Ali nadošlo je i treće: rivalitet vogja urodio je ras-
cijepom stranke. U t. zv. ,domovinaštvu“ javila se silna
agitacija proti Franku, a kako je on bio porijetla ži-
dovskoga, bio je to povod, da se je u nas javila i ja-
ka antisemitska struja, propagirana po Tuškanu. Ovo
je novi momenat, koji ne znači drugo nego prodiranje
suvremenih europskih, za nas novih straja i principa,
koji staru historijsku grupaciju rastaču, a udaraju te-
melje novoj. Ali autisemitizam se naravno veže sa re-
akcijom i mi vidimo kako domovinaško krilo pravaštva
polagano (barem oficijelno) sve više i više podupire i
ističe klerikalizam. Frank dakako ističe iiberalizam i
tako se te dvije frakcije počinju dijeliti na skroz no-
vom zapadno europskom osnovu, što se najbolje očito-
valo prigodom I. hrvatskog katoličkog kongresa.

Ujedno se već javlja narodu ideja o slozi u opo-
ziciji i veće krilo pravaško stupa u koaliciju sa obzo-
rašima, pa se još više gube stara čistoća u shvaćanju
odnošaja prama Slavenstvu i oportunističke - politike,
Pravih oprijeka ima sve manje, polemika megju
obim krilima pravaštva sve veća, u redovima pra-
vaša sve više pada stari žar i javlja se zlovolja i apa-
tija. I eto tako ta stara velika skupina slabi i raspa«
da se.

Magjaronstvo pako raspada se i pada sve više iz
obratnih uzroka. Ako se pravaštvo raspada u povodu
novih metoda i struja, koje u ajega ulaze, te ga rastače,
magjaronstvo pada od pomanjkanja tih novosti, U nje-
ga nove misli ni ne mogu da ugju, jer se ono naprosto
odriče svake misli i svake samostalnosti. U njemu ne
može ništa da uspjeva jer je ono prepuno  rastrojnih
bakcila. U devedesotim godinama cvate Khuenov režim,

RČ RTD a e o