pa

ibi bila bogata, naša bi mladež zasluživala u tr-

 

 

 
 

U DUBROVNIKU, 31. Oktobra

1903.

Godina XIII.

 

RV

 

 

M RVATSKA

 

 

 

 

* Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem k y kuću, sa dti hioda Bosnu i a Izlazi smak ii. Pretplata i progiet oeteiu < se upravi ,Orvene Mevatnko“ u u Dobronika gdje su utužljivi, Za izja-

; ra godinu 10 kruva, na po godine 5 kruna. Za inožemstvo: 10 kruna i po- \! ve, priopćera, zahvale plaća se 40 para po retka; & za o para. Oglasi koji se više puta ti-

tarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto | skaju po pogodbi i uz razmjerau popust. Dopisi salju se aš Rukopisi se ne vraćaju, & ne-
polugodište, | : Pojedini ii 3 20 para. frankirana pisma ne | primaja se.

gaj, što im ga vlada milostivo udijeli; mješte da začin, na koji bi se mogla sloga postići. Zna li ,srpska|da možemo i smijemo reći da smo, kao Hrvati, na sla-

Što treba sad raditi?

To je pitanje, koje se samo rodoljubima ni-|
meće — sada, kud su čali, što Beč hoće. Odgovor
je jednostavan: treba ostaviti zastupnicima slo-
bodne ruke, da odluče po svojoj uvigjavnosti, a
mi, prosti vojaci za narodno dobro, valja da se
uvrstamo u redove za njima. Hoćemo li, da nam
zastupnici otklone zlo, koje nam prijeti, treba da
budu jaki, a jaki mogu biti samo tada, kad budu
i oni i vlada stalni, da :za njima stoji čitava
Dalmacija.

Prijedlog vladin znači drugim riječima: po-
nijemčenje Dalmacije. Ne smijemo naime gledati
samo ono, što je sada, nego takogjer i što će biti,
kad se započne. Kad bi zahtjevi Beča bili uzako-
njeni, Dalmatioci ne bi bili isključeni doista od
svih onih mjesta, za koja bi taj zakon tražio poz-
navanje njemačkog jezika, ali bi ih mogli dobiti
samo onda, kad bi ispunili taj uvjet. U Dalmaciji
na žulost ima i sada ljudi, koji šalju djecu u nje-
mačku pučku školu u Zadru, eda im tako buduć-
nost osiguraju. — premda, kako sada stoje stvari,
toga im me bi bilo još potreba činiti. Nu kad bude
zakonom ustanovljeno pravo njemačkog jezika, oni,
koji to ni pod živu glava sada ne bi radili, biti
će stavljeni u strahovitu alternativu: ili raditi pa-
trijotski te odgajat svoju djecu kao domoroce, pa
neka ih čeka kuburenje kroz cijeli život, ili se
pobrinuti za budućnost djece i slati je u te škole,
da je odnarode. Sada je ta škola samo u Zadru,
nu postane li pitanje poznavanja njemačkog jezika
i pitanje napretka u službi, te će se škole množiti,
pa će doć red na gimnazija, naći će se uzroka,
da se ponjemče.i nautičke i obrtničke škole, a dr-
žava će se već postarati, da nagje učitelja i pro-
fesora i upravitelja i nadzornika, koji će znati vi-
šiti njezine namjere,

Kad bi bili zavisni o Beča samo politički, ni
po jada — što je jedna naredba ili -zakon uveo,
kad se promijene potitičke prilike, naredba bi ili
zakon opet digli. Ali politika bečka ide za tim,
da nas sveže svezama, koje ne bi nijedan zakon
mogao. prekinuti. Molili smo željeznice, da nas spo-
je sa Zagrebom i sa. Bosnom i Hercegovinom, mo-
lli smo, da nam otvore obrtničke i trgovačk: ško-
le, tražili smo, da se pobrinu za naše upropaštene
vinograde i masline, očekivali smo izdašniju pomoć
našoj trgovačkoj mornarici .. . . Da smo to dobili
u samoj. Dalmaciji imali bismo. preduvjeta za živ-
ljenje, ne bi se na stotine mladih Dalmatinaca se-
lilo svake sedmice u daleke Amerike, jer ih glad
i siromaštvo: iz , ne bi sada svak
bez razlike gramzio za kakvim činovničkim mje-
stom, eda samo ostane kući, te se ne seli iz doma.
Da su nam dali što nas po pravu ide, Dalmacija

govini, obrtu, na moru. Ali mješte toga kud god
se okrenemo,. zijevaju gladna usta, da prime zalo-

PODLI$TAK.
Hrvatski pokret,

Mladi i stari, Baš u polovici devedesetih godina,
za doba najveće apatije, na novo oživi naš život spa-
ljenjem magjarske zastave g. 1895. I od onda kao da je
onaj plamen, koji je spalio zastavu, zahvatao sve šire
slojeve, najprije mladež, pa onda i drugu inteligenciju,
a najposlije puk i čitavi narod, te se razbuktio neoče-
kivanom snagom u narodnom pokretu g. 1903. I nije
teško slijediti to širenje plamena. Ne samo isti duh i
ista misao, nego isti elementi, koji spališe g. 1895.
magjarsku žastavu potakoše izravno ili neizravno požar
g. 1903. Bili su to mlagji elementi, oni elementi: koji
su digli akciju proti staroj neakciji, oni mladi, koji su
otvoreno istupili protiv starih i stvorili pokret, koji je
postajao sve širim, dubljim i jačim, pokret, koji znači
za naš narodni život regeneraciju i zahtjeva reorga-
nizaciju.

Jasno je bilo, da stariji elementi, odviše ugrezli u
stare raspre:i tradicije, odviše ojagjeni & neuspjeha, od-
više nepristupni novim mislima i slijepi za nove potre-
be, nijesu mogli da izvedu narodni preporod. Mlagji
elementi su to otvoreno izjavili i počeli najprije da na
svoju ruku. djeluju. . A ovo je bilo i naravno. Već
sam istaknno, kako su stare stranke podmladak ili za-
uoemarile ili ga izrabile: samo: kao stafažu. Ovo je mo-
ralo napokon roditi reakcijom u dva pravca. Omladina,
propuštona sama sebi, počela 'se je samostalno odgajati
i naobražavati. Ne našav kod kuće mnogo poticaja po-
šla je gasiti svoju duševnu žegju u svijet i tu pukoše
pred njom uovi vidici. Pošto je sve što je naučila ima-

la da zahvali savnoj sebi, razbudila se u njoj samosvi- | kle. Tek

jest i zato se je ocmancipavala od upliva naših starih |

prosvjetnih radnika, a digla proti političkim izrabljivači-

 

ma ističući često i odviše samosvijesno nove poprim

nam dadu sredstva, da možemo sami živjeti, hoće
da nas učine ovisne o hiru putnika, koji su navr-
vjeli, da nas gledaji“kako kakovo čudovište. Mje-
šte željeznica grade nam Hotele, tvrgje nijemstva,
mješte više pomagati našu trgovačku mornaricu,
šalju iz Beča Wurmbrande, iz Budim-Pešte Hege-
diis-e — kao pionire tugje kulture i tugje misli....
Eto što mi dobijamo, kako se kod nas tugjinština
širi. Pomoći ćemo te, siromaše, dovikuju nam oni,
ali moraš biti Nijemac, kažu jedni, moraš biti Mad-
žar, kažu drugi, a svi skupa : ne smiješ biti Hrvat.

Da a tom uspijevaju, dokaz su nam naše gostioni- |

ce, kavane, trhonoše, prodavaonice duhana, raz-
glednice i ostale stvari. Nazad desetak godina tu
se nije govorilo njemački, a sad znadu svi kazati
barem; Ich danke.

Pogibija ugrožava cijelu Dalmaciju! Nijemci
ne pitaju, što si ti: Hrvat, Srb, Talijanac — svi
skupa, traže oni, da im se poklone. Ali kako nas
oni sve skupa miješaju u jedno, svi skupa treba
da im se i opremo, ako se hoćemo nadati uspjehu.
Kakavgod bio odgovor zastupnika, odgovor trebalo
bi da bude jednodušan.

Na odgovor.

U zadnjemu ,Dubrovniku“ pod naslovom  ,Pro-
gram srpske nar. stranke i njegovi kritičari“, čitamo
nešto, što bi se imalo smatrati odgovorom na naše
člauke, u kojima smo bili iznijeli naše prigovore najno-
vijemu programu srp:ke stranke, te raspravljali o na-
činu, kako bi bilo moguće, da se dogje do sloge Hrvati
i Srba .

»Dubrovnik“ je sustezljiv. On razjašnjuje i is-
pravlja koješta, ali izbjegava odgovor na glavno naše
pitanje sadržano pri svrsi zadnjeg našeg članka. Tn
svoju sustezljivost on opravdava ovim riječima: ,Što
pojedinci pišu i misle, to za srpsku stranku nema to-
like vrijednosti, koju bi imalo jedno očitovanje hrvat-
skijeh stranaka. Srpska stranka na Primorju progovo-
rila je kao stranka, a sad je red na hrvatske stranke,
pa će položaj prestat bit neizvjestan“.

Znamo, da misljenje i pisanje pojedinih osoba i
novina ne može da prestavlja mišljenje cijele stranke,
ali znamo i to, da u dan današnji, pored apatije što
općenito vlada, novine su one što davaju strankama di-
rektivu u svim glavnijim pitanjima. Misli što iznesosmo,
i ako neće imat za ,srpsku stranku“ toliko vrijednosti,
koliko bi imalo jedno očitovanje ,hrvatskih stranaka“,
cijenimo ipak. da bi mogle dapače morale barem za
list ,Dubrovnik“ (koji nije organom cijele srpske
stranke) i za one, koji se oko njega kipe, imat toliko
vrijednosti, da se o njima ozbiljno pozabave i s dužnom
reservom izjave.

Činjenica je, da je s hrvatske strane u ovome li-
stu bio u ovo:zadnje doba iznesen jedan prijedlog, jed-
na formula, na osnovu koje. list, koji ju je iznio, tvrdi
da bi:se moglo doći do sloge, dapače da je ono jedini

 

ljene, ako i ne uvjek prokuhane ideje. Ali to je napo-
kon prirodan pojav u mladeži, Opća kritika označivala
je nastup te mlagje generacije. Ali cijela ta generacija
i ako joj je bila zajednička čežnja za novim, za neo-
visnošću, za reformom, nije bila unutarnje jedinstvena,
nego se odmah iz početka opažaju tri grupe, koje hoće
da djeluju u tri smjera.

Jedni se bace gotovo isključivo na politiku, drugi
na literaturu, a treći hoće da se bave više kulturno-etič«
kim pitanjima. Prvi hoće a osvježe politički, drugi
književni, a treći moralni život. ,Hrv. Misao“ (u Pra-
gu) ,Novo doba“ ,Glas“  , Narodna Misao“ su organi
prve skupine, ,Mladost“ , Salon“ , Život“, druge, a ,No-
va Nada“ i ,Svjetlo“ treće, Dakako, da podijela ovako-
va nije u zbilji bila ovako konsekventno provedena, ne-
go se elementi i misli miješale, ali radi pregleda je do-
bro, da se ovakova grupacija istakne, Prva skupina je
zahtjevala reviziju naše stare politike, isticala odlučno
slavensku i nacijonalnu ideju, (a napose slogu Hrvata i
Srba), te pučki, demokratski princip. Druga je tražila
slobodu umjetnosti i stvaranja, neovisnost literature od
dnevne politike i modernizovanje umjetnosti u smislu
zapadno europskom. Treća skupina nascojala je, da se
naobrazboin ojača individualnost, da se nove kulturne
i moralne ideje popularizuju i da se nova generacija
sasma otme dosađanjoj politici.

Ako ove tri skupine i njihove glavne tendencije
bolje promotrimo, opaziti ćemo, da reprezeutiraju one
tri metode, za koje &am spomenuo, da se dade njima
ostraniti uzrok naše političke malarije. | u istinu su
sve tri skupine htjele da zlo iz temelja liječe. te se u
početku njihov rad i sastojao gotovo isključivo u piro-
učavanju uzroka naših nedaća, u negativnoj kritici da-
polagano se je prešlo na nekoje općenite po-
zitivne ideje i metode, Dok su jedni htjeli da spuste
dno našem životu
propovjedali da treba ići u narod i na njemu sav rad

 

time, što su isticali demokratizam i |

stranka“ za taj prijedlog? Možda zna, a možda i ne
zea. Svakako. cijenimo, da ono najmanje. što je
imao učiniti ,Dubrovnik“, jest da srpsku stranku o
onome prijedlogu izvijesti ,Dubrovnik“ to nije učinio.
Za što — to će znati on.

U vašim člancima mi smo istakli bili zahtjeve
svestrano priznatog načela o narodnom jedinstvu Hr-
vata i Srbi te ih primijenili na najnoviji program srp-
ske stranke, Posljedica toga poregjenja bla je. da nam
se taj program prekazao srpski. ali ne narodni, bi-
va ne narodni u onome smislu u kome mi tu riječ
shvaćamo. Toga smo uvjerenja i sada. unatoč tome što
,Dubrovnik“ tvrdi, da je onaj program ,i srpski i na-
rodni“ ; unatoč tome što kaže da mi ,miješamo prizna-
vanje narodnog jedinstva Srba i Hrvata s realnijem ra-
dom“, te nam prigovara, da bi smo mi ,htjeli, da kao
što postoji narodno jedinstvo Srba i Hrvata, da se to
isto u jednom političkom programu i politički ima
izraziti,“ Jer je činjenica, da se u najnovijem srpskom
programu niti ne naglasuje načelo o narodnom jedin-
stvu Hrvata i Srbi. kao što bi trebalo da bude nagla-
šeno u jednome narodnome. pa bilo i politički srp-
skome programu, Hrvati. kao narod, nigdje se ne
spominju, nego se spominje Hrvatska i Slavonija. lih
kao pokrajine. Kolika razlika izmegju programa , srpske
narodne stranke“ i ,hrvatske narodne stranke“! Ova
zadnja, priznavajući Srbe, zahvaća i njih u svoj ,real-
ni rad“ i ,politički program“, čim je i Srbima omo-
gućen pristup u hrvatsku nar, stranku. Može li se to
reći o srpskoj nar. strauci i njezinu programu ? Nipo-
štu. Ona je isto tako eskluzivna, kao što je eskluzivan
njezin program. Nijedan Hrvat, dok je takav, ne može
se naći u srpskoj nar. stranci, jer ga ona sama svojim
programom odbija. A jer program eskluzivan, to on
može biti. kako već rekosmo. narođan jedino u sve-
srpskom smislu, ali nipošto narodan polazeći sa sta-
novišta narodnog jedinstva Srb4& i Hrvati.

Ovaj srpski eskluzivizam izazvao je eskluzivizam
i s hrvatske strane. Svak će priznati, da ako iko to
Hrvati nijesu bili eskluzivisti. Od njih je potekla bila
ideja ilirska, od njih i ideja jugoslavenska. Hrvati su
bili spravni, da za narodnu slogu i jedinstvo žrtvuju
čak i svoju plemensku osebujnost i ime, Nijemci i
Magjari. kako vidjesmo, blagosivljaju čas i uru, kad se je
zakopala ideja ilirska. Srbi ne tako. Oni ostaše uvijek
Srbi i ništa drugo, što oni sebi upisuju u zasluge ; dapače
iz toga, što su se Hrvati znali zanijeti za idejom ilirskom i
jugoslavenskom, vade argumenat proti Hrvatima, predba-
cujući im slabost i nikakvu sposobnost da budu narod.
kako što imadosmo prigode čitati u samomu , Dubrov-
niku“ prigodom septembarskih  dogagjaja u Zagrebu
prošle godine. Što je dakle preostajalo Hrvatima nego
da se i oni povedu za Srbima, te pod vodstvom Ante
Starčevića suprotstave eskluzivizmu srpskom eskluzivi-
zam hrvatski? To je bio najbolji i jedini hjek. jer da
toga nije bilo, mi gotovo ne bismo sada mogli sa Sr-
bima ni ugovarat, pokle bismo se bili svi u Srbe pre-
topili. U tome je baš velika zasluga Starčevića što je
svojim hrvatskim eskluzivizmom doprinio, da mi kao sa-
osnovati, dotle su drugi htjeli, da se trajnom fluktuaci-
jom svjetskih misli neprestano osvježuje i giba naš ži-
vot duševni, a po tom i društveni, a treći su napokon
htjeli da se bare naše zatrpaju ili isuše, a mi na no-
vom tlu počnemo novi život, I jedni i drugi i treći su
u mnogočem  zastranili. mnogošta pretjerali, a i tek
mali dio svojih težnja u život proveli udarajuć strampu-
tice i padajuć u jednostranost, Ali napokon su godine
i iskustvo učinile svoje. Potrošilo se je mnogo energije u
oštrim sukobima sa starijima, u polemikama i premno-
gobrojnim novinarskim poduzećima kratkoga vijeka, ali
svaki put, kad bi se jedan pokretić izjalovio, kad bi je-
dan list propao, počeo bi se za kratko drugi, novi. Ovo
je pokazivalo doduše znatnu žilavost, ali i znatnu ne-
sobidnost, a jedan od razloga ovome padanju i dizanju
bilu je i pocijepkanost megju mlagjima, koja ih je na-
pokon gotovo sasma oslabila. Oni to konačno uvi-
gješe i bolji elementi iz sviju ovih grupa složiše se i
počeše iz nova, ali taj put sa više pozitivnosti. Dogo-
di se to 1901, kad se složiše da izdaju ,Hrv. Misao“,
Tad se baciše poglavito na društveni i politički rad i
postaše važnim faktorom v narodnom životu.

Stajali su pred alternativom : ili revolucijonarnim
istupom organizovati se napose, te rušeći staro, zidati
sasma novo, ili polaganom regeneracijom evolutivno
reformirati naš život. U prvom slučaju bi Mili morali
izdržati borbu i sa sistemom i starom opozicijom. Bor-
ba s ovom potonjom bi bila uništila velik dić vremena
i snage, i oslabila rad za narodnu obranu. U drugom
slučaju pako morao se je stvoriti kompromis. što šta
popustiti, što šta pricušiti, ali moglo se je za to lakše
doći u doticaj sa masom opozicije i organizovati ju za
novi rad prema novim mislima i potrebama. I odlučilo
se je za ovaj drugi put.

Danas reprezentira ova omladina ove misli: naci-
jonalizam na demokratskoj, pučkoj bazi. naprednost u

 

smjeru i mišljenju, koncentracija sve narodne snage u

 

venskom jugu narod sa Srbima sasvim ravnopravan, |te
da možemo ugovarat s njima o slozi ma način, da slo-
gom niko ništa ne gubi. nego obojica dobijaju,

Stoga se i čudimo ,Dubrovniku“ kad piše: ,Srbi
od hrvatskijeh stranaka nijesu čuli nikakva odgovori,
već od hrv. opozicija u Zagrebu neprestano slušaju,
kako se njihov rad osniva na programu g. 1894. A taj
program je negacija srpskoga imena.“ Šte znamo pro-
gram od g. 1894. Srbe ne niječe; ali je istina dd za
njih ne zna, uprav onako kako što nezna
za Hrvate srpski program od g. 1908.

Čemu dakle rekriminacije? Obadva programa, i
onaj hrvatski od g 1894. i onaj srpski od ove godine,
jesu eskluzivna, s tom razlikom da omaj hrvatski bio
je stvoren u doba najveće napetosti izmegju srba i hr-
vata, a ovaj srpski u doba ksd se radi o slozi. Stalno
je pek. da ako ikad bude doći do sloge, to neće doći
na podlozi ni jednog ni drugog programa, nego na
podlozi onog programa što će ga uglavit složni i Bet i
Hrvati. To će se tada zvati program sloge, dočim
svi dosadašnji hrvatski i srpski programi jesu progra-
mi srpsko-hrvatske nesloge, koja kao što fak-
tično još postoji, lako i nalazi svoj izraz u dotičnim
programima.

U dalje raspredanje zalazit nećemo. Što se tiće
hrvatskog državnog prava ostajemo pri onome što smo
već kazali, biva, da ono vrijedi jer se slaže s naro-
dnim načelom. Glede ,podjele rada“ u smislu da u je-
dnijem predjelimi. Srbin može bolje i uspješnije, a 'u
drugim predjelira Hrvat opet bolje i uspješnije, mi
velimo da je to jedno. a drugo je kad se traži od Hr-
vata da se odreku svake narodne aspiracije ma Bosnu
i Hercegovinu, Svakako, mi tumačenje ,Dubrovnika“
uzimljemo na ugodno znanje, osobito ono gdje tvrdi du
Srbi ,ne isključuju Hrvate s Balkana.“ — ,Ako ih
ima na Balkanu. — dodava — odlučivat će i oni; ako
ih nema, neće odlučivat.“ Mi kažemo da Hrvata ima
na Balkanu, jer ih niko nije pojeo od doba kad su sišli
s Karpata, te napučili cijelu staru rimsku Dalmaciju
t. j. veći dio sadašnje Bosne i Hercegovine s Dalmaci-
jom, nu i kad ih baš nebi bilo na Balkanu, k6 što ih
ima. to će oni jednako prije ili poslije bit zvani,'da za-
jedno sa Srbima odlučuju, ako ni zašta drugo a ono
zato, jer zajedno sa Srbima sačinjavaju jedan narod
s jednim te istim jezikom.

Iz Istre.

Nema fajde, valja priznati, da je opstrukcija, to
oružje saborskih manjina rabile ga one iz obijesti ili
iz nužde, uvijek izborno srestvo za obespriječenje sva-
koga parlamentarnoga rada.

Ali opstrukcija nema samo to negativno svojstvo,
da omete saborsko djelovanje nego oma više puta po-
maže do pozitivnih uspjeha, kako nebi majbolji razloći,
natvrgje argumentacije najriječitijih govornika.

Godine i godine bore se zauzeti narodni zastup-
nici za kakvu plemenitu ideju. za kakvu korisnu  re-

svrhu narodne obrane, u istu svrha oslon na misao Sla-
vensku i složna obrana sa Srbima, ozdravljenje našega
društva, politika realna i socijalna, organizacija i oja-
čanje gospodarsko. te popularizavanje prosvjete.

Ove principe unosi ova omladina u opoziciju i u
narod. Ali jasno je iz čitave situacije, da ova omladisa
ne može ni tako lako ni tako brzo da provede narodni
preporod i izradi do kraja politički narodni program.
A možda ona to sama neće u opće moći učiniti. jer je
to generacija prelazna, izašla iz opće narodne, krize.
Ali ona će omogućiti onima, što iza nje dogju, da djelo
konačno provedu i da tako započme normalni razvoj
našega društva i naroda, te se provede i grupacija
i postignu prvi veći politički uspjesi. . Ova generacija
našu baruštinu djelomice samo može i zaspe, djelo-
mice da prokopa i djelomice da kroz nju navede pro-
ticanje vode, Malarije će nestati, «li onda će istom mo-
rati da počme u ozdravljenom društvu i narodu novi
rad, novo sustavno gragjenje solidne narodao-
ga blagostanja, narodne kulture, političkoga jedinstva
i državne slobode. Realiste možda i neće sami toliko
realnoga stvoriti. koliko bi to u nas trebalo, ali njihovo
će djelovanje mnogo značiti, već za to, jer duhove
disponira za realni rad, jer naše mišljenje ideološko za-
mjenjuje mišljenjem realističnim, Njihov je rad više od-
gojan nego tvoran. Ova generacija udara samo temelje,
priregjuje tlo, na kojemu mogu da se sjedine one tri
historijske misli, a da nestane triju historijskih opri-
jeka; tlo na kojemu će moći da ta trojedna misao pri-
lagodjena novim potrebama postane osnovnim kameaom
općenarodnom našem programu, za koga će svi raditi.
A onda će se istom moći i morati stvoriti nove grupa-
cije u našem društva, koje neće značiti drugo nego
podijelu rada, Ovo će ujedno biti znak or O ras.
voja, punoga života i razvijenoga društva, koje moše
da se bez pogibelji za narod diferencira,

PO HR RE DEO OOO

 

REDA