vladin savjetnik, odgovara na razne upite, Milić izno? predlog, neka sabor dade nalog zemaljskom odboru, da zapita od ministarstva unutrnjih posala proširenje doz- vole ljekova iz ljekarnice zemaljske bolnice u Splitu i siromašnim bolestnicima izvan bolnice, koji padaju ma teret općine. — Predsjednik će stavit na dnevni red u jednoj od narednih sjednica. Prelazi se na dnevni red. 1. prvo čitanje zakonske osnove, kojom i ma stručni tečaj za kamenarstvo, što ga se ima zavesti m Selcima na Braču, protežu odredbe zakona od e 1887 (P. Z. L. broj 15 godine 1887) 'gle- de naukovnih tečaja. Radić, izvjestitelj. čita formalno predlaže, da se osnova izruči na financijalnom odboru. Carić već se sada pro- tivi, da sav trošak za ovaj tečaj (4000 K) padne na te- ret jinske školske blagajne. Zašto država ne bi primila ma sebe sav ili barem jedan dio tereta? Pred- E stavlja na glasovanje formalni predlog zem. od- bora (Primljeno.) 2. prvo čitanje predloga zast. Štam- buka o izradbi zdravstveno-redarstvenog pravilnika za grobišta. Štambuk obrazlaže u kratko svoj predlog, ko- ji je primljen bez rasprave i dostavljen zem. odboru da izradi takav pravilnik za mjesta, koja ga nemaju. 2. Prvo čitanje predloga zast. Kovačevića o pregledbi na- crta jednom poplavljena tla spašena od vode kroz re gulisanje Krke itd. Kovačević obrazlaše svoj pre 'log. Radić mu se protivi, jer ga smatra suvišnim. Na gla- sovanju padaju prva dva dijela predloga, a primljen je ovaj treći: Pogledom na nevoljno ekonomno stanje pu- čanstva uslijed dvogodišnje nerodice i elementarnih ne- sgoda i na oslabljenu poreznu moć naroda, po kojoj su se nagomilale dužne pristojbine raznih vlasnika za re- gulisanje, čemu je i do neke mjere uzrok nemar do- tičnih poreznih činovnika, neka vlada dozvoli narodu i- splatu tih ostataka u 5 godišnjih jednakih obroka bez kamata. 4. Izvješče zem. odbora o seoskim blagajna- mi i ostalim gospodarskim zadrugama u Dalmaciji za godinu 1902. Simić čita izvješće i formalno predla?e. da se odma pregje i na drugo čitanje. (Primljeno). 5. Drugo čitanje zakonske osnove o preinaci & 6 izbornog reda za zem. sabor kraljevine Dalmacije. Pošto nema dovoljnog broja zastupnika predsjednik diže ovu tačku a stavlja na raspravu: predračun mirovinske učiteljske zaklade, zem. učionske zaklade, zem. poljodjelske za- klade i zem. zaklade za g. 1904. Radić predlaže da svi ovi predračuni za g. 1904 budu ustupljeni financijal- nom odboru (Primljeno). Po tom je riješeno nekoliko molbenica. Prebiljegovanje turskih srećaka. Turski zajam od god. 1870 za gradnju željeznica, iznašao je u početku 792 milijuna franaka u 1.980.000 komada 3,/* obveznica sa zgoditkom. Svaka obveznica glasila je tako na 400 franaka nominala. Te obveznice poznate su pod imenom ,turskih srećaka“. Nakon preudešenja "financija carstva turskoga u- slijed poznatoga ,muharemskoga“ dekreta, koji se tako zove jer je bio potpisan mjeseca ,muharema“ (20 de- ćembra 1881) pod upravom evropejskog odbora ,Con- n de la Dette Publique Ottomane“, Od aprila godine 1877 ne plaća turska na svoje srećke nikakvih kamata, a od glavnice i zgoditka na išdrijebane srećke" plaćala je do sada samo 58 po sto. Krive su tomu ponajviše stroge ustanove Muha- rem-dekreta, koji je Turskoj oduzeo za podmirenje ka- mata i dugova ponajglavnija vrela prihoda, kao danke Cipra i istočne Rumelije, dobitak od soli, duhana. bi- ljega, tor itd., pa kad Turska nije od tih prihoda ni- koristi imala, nije se ni brinula, da ih strogo tomu zlu doskoči predložio je sadašnji mini- ija franceski Rouvier reorganizaciju "prave Njegov nacrt obuhvaća sve vrsti turskog duga a ne samo srećke, pa predvigja i slučaj suviška od pri- hoda, prepuštajuć Turskoj 76%, od suviška za njezine unutrnje potrebe. Nade je, da će zato Turska strožije utjeravat prihode, jer će od toga imati koristi. Rouvierov projekt bio jeuz male preinake prihva- ćen, te će se turski dugovi konvertirat ovako: Za sva- ko 100 šterlina nominala obzeznica B izdat će se 70 šterlina novih obveznica, za istu svotu C, 42 šterlina, a za D, 37 šterlina novoga zajma. Novi zajam nosit će 4% prosto od svakoga odbitka. Za srećke, koje pripa- daju dugu naznačenom slovom D, neće biti izdane no- ve obveznice, nego će se samo sadašnje srećke prebi lje-ovati. Prebiljegovane turske srećke glasit će una prijed samo na 240 franaka. Kuponi će se odkinuti, te tako ne će srećka nosit nikakovih kamata. Za odštetu primit će vlasnik 2 franka. U slučaju iždrijeba bit će plaćene potpuno sa 240 franaka. a tako isto i zgodit:- ci, koji su veoma veliki, bit će plaćeni bez ika- kvog odbitka, sa cijelom naznačenom vri- jednosti. Turske će srećke zato bez dvojbe porasti u cijeni, ako turska bude redovito vršila svoje dužnosti. Regbi, da su sve mjere poduzete, da plaćanja bu- du u redu izvršena, te je tajnik udruge posjednika tur- skih obveznica u Njemačkoj proračunao, da će do go dine 1958 biti bez ikakve dvojbe sve u redu ispliićiva- no — a vjerojatno je, da ne će nastati neprilika u pla- ćanju ni do konačnoga utrnuća u g. 1976. jer da uz- memo najgori slučaj sve, da bi Turske sa Balkana i uzmakla, države koje bi pobrale njezino baštinstvo od- govarale bi za ajesia dug. LEVI VIME Postalia. XXXV. Ako dakle dalmatinski činovnici, koji ne znadu već samo hrvatski ili samo hrvatski i talijanski, ispu- njuju te njemačke knjižice ne samo, ali i sve poljske. češke. slovenske i rumunjske i rusinske, jasno je da to isto mogu učinit i poštarski činovnici drugih narodno- knjižice uložnice i otkaznice samo hrvat- ske, samo talijanske ili samo hrvatske i ta- lijanske. Kad se promisli k tome na okolnost, da svaka knjižica uložnica kao što i otkaznica sa njemačkim i hrvatskim odnosno sa njemačkim i talijanskim tekstom zapada dvaput toliko, koliko bi zapala sa samim hrvat- skim odnosno talijanskim i da bi trošak za takove knjižice sa samim hrvatskim i talijanskim tekstom bio polovicu manji negoli je sadašnji za spomenute vei. -hrvatske i njemačko talijanske knjižice i kad se promisli, da su za Nijemce izdate takove knjižice samo na njemačkom jeziku i da svi poštarski i brzo- javni Uredi Cislitanije moraju biti opskrbljeni sa ta- kovim knjižicama na svim jezicima Cislit: nije (češki, poljski, ruski, slovenski, hrvatski, talijanski, rumunjski, njemački), jasno je, da njemački tekst na knjižicsm uložnicam i otkaznicam za hrvatske i talijanske stran- ke u Dalmaciji (sve kad bi i bio zakonom dea. ljem što nije) nema nikakova praktičnog smisla i ne da se ničim opravdati, ako ne samovoljom i drzovitošću ba- hatih njemštukara birokrata, koji me pazeći ni na te- . | meljne državno zakone ni na interese službe, države i gragjana, već na veliku Germaniju od baltičkog do si- njega, odnosno egejskog, mora -—— hoće po što po to, da nametnu i Da'maciji njemački jezik, premda se i pangermani u poznatom ,pfingstprogramni-u“ od re- koše hrvatske naše Dalmacije! XXXVI. Ta da je toj gospodi do zakona i pravice, do praktičnosti i interesa službe, države i gragjana, mogli bi izdati sve knjižice uložnlce i otkaznice kao što i sve ostale tiskanice za poštarsku štedioničku službu samo u zemaljskim jezicima biva za Dalmaciju samo na hr: vatskom i talijanskom; za Istru-Trst samo hrvatski, slovenski i talijanski; za Galiciju poljski i rusinski i t d. SPIRE SDSS. ou - ili pak, kad se već hoće da nameće jednoj zemlji druge jezike, tad bez razlike na pojedine zemlje po tri jezika zajedno n. pr. hrvatski, slovenski i ta- lijanski za Dalmaciju, Istru, Trst, Goricu, Kranjsku, Štajersku i Korušku; njemački, češki i poljski te ru- sinski, rumunjski i talijanski. Na taj bise način prište- dile one hiljade kruna, što se utaman bacaju za nje- mački tekst uz onaj drugih jezika Cislitanije, a koje bi država mogla upotrebiti za mnogo korisnije i pa- metnije stvari, nego li je to nasilno pošvapćivanje, XXXVII Ove nerednosti i nezakonitosti u poštarskoj šte- dioničkoj službi u Dalmaciji, te navedoh; ovo kršenje zakona; ovo protuzakonito namećanje njemačkog jezika hrvatskim strankama sa knjižicam uložnicam i otkazni- cam i svim ostalim tiskanicam poštarske štedionice. te ujedno vrijegjanje naših narodnih osjećaja, morala bi već jednom prestati. Hrvati! za to zahtijevajte uvijek od dalmatinskih poštarskih i brzojavnih Ure- da take knjižice i take tiskanice sao na hrvatskom ili na hrvatskom i talijanskom jeziku! XXXVIII Evo navedoh samo njeka bezakonja, njeke ne redaosti i predočih samo djelomično kako se to javno i tajno i protuzakonito rabota proti hrvatskom jeziku, kako se tajno progone osobito oni činovnici, koji ure duju na hrvatskom jeziku; kakva se sredstva upotre- bljavaju, da se zakrči put zakorom priznatom hrvat- skom uredovanju; kako se pod svu silu i samovoljno podržava talijansko nutarnje uredovanje na štetu ne samo poštarske i brzojavne službe i države, ali i pošt.- brzojavnog osoblja i gragjana, a kako se, da šteta i kaos bude i još veći. protuzakonito nameće njemački iezik ne samo u nutarnjem uredovanju, ali ćak i hrvat- skim strankama; kako se istim žalosnim poslijedicama izdaju propisi, naredbe, službene knjige i pouke, cije nici. naredbeni listovi koli za pošt.-brzojavno osoblje, toli za hrva*ske stranke samo na njemačkom i na tali- janskom jeziku; kako se na tim jezicima samo drže pošt.-brzojavni tečaji i t. d. i t. d Da je pak sve što navedoh živa i gola istina, to govore jasno i mavedene činjenice. U ostalom pozivljem c. k. Javnateljstvo Mošta i JBrzojava u Zadru, da pobije, ako mo- že i najmanje, što navedoA. Moglo bi se još mnogo i mnogo toga navesti, osobito o zapostavljanju pri promaknućima i pri ime- novanju činovnika i poslužnika Hrvata, ali valjalo bi čekat calendas graecas, da dogjem kraju. Ta evo već od Ožujka 1903. da se i tako ,Postalia“ neprekidno suče. a bojim se, da će uza ovo moje nastojanje, da budem što kraći, uhvatit i Marač 1 04. (Slijedi) Dubrovčanin. , .. . Domaće vijesti. Glagolica. Pronijela se bila tu skoro po našim listovima vijest, da je Rim zabranio glagolicu. Po vije- stima tršćanskoga ,Piccolo“ nije baš tako, ali jest ne- što slično. Rim je naime odbio predstavke klera i dal- matinskih općina, te ostaje pri svom dekretu iz god. 1898, po kojem se smatra glagolica privilegij crkava, a ne osoba. te ge odregjuje, da se može glagolati sa- mo u onim erkvama, gdje se je glagolala kroz zadnje 30 godina. Prepirke o tomu pravu imat će da riješe biskupi zadarski. gorički i zagrebački skupljeni u sjed- nicu, a u toliko će biti svećenicima i redovnicima za- branjeno govoriti i raspravljati ob ovom. Ibis redibis ... Iz Korčule nam pišu, 1. Novembra:, Korčulanska ,Šiba“ zna često ponavljati, da je obzire zabacila, ali sve mi se pričinja, ili da je puno blaga. ili pak da po- što velika ne može u svakom kutu zaviriti, te ošinuti kako ide. Ja pak, pošto mi je ime ,Šibica“ cijenim, da ću moći kad i kad svaku i najmanju ako ne ošinuti, ono barem pecnuti, a po mogućnosti i manju prašinu uz- vitlati i odstraniti. »Šiba“ je doisto mnogo doprinijela, da su se mno- ge neurednosti ostranile, uvjerila mnoge da zna za sva- ke njihove najtajnije čine, namjere i misli i za to če- stokrat, osobito u krugu naših talijanaša, u kojemu pred- njače činovnici, a vogja im je poglavar Marinković, ču- je se ,kako je moguće da je to, ovo i ono ,Šiba“ doznala“ te, premda uvjereni da je sama istina, nastoje zanijekati ili barem upraviti kako njima stoji dobro. Čitateljima ,Crvene“ bez dvojbe poznata je ličnost velikog čova ,Bubbi in coffa“ poštarskog činovnika, po svoj prilici iz Kotora, ali ako nije, neka on ispravi, najelavnije je, a što je istina, da se on smatra velikim i misli da mu je sada sve dozvoljeno, dočim njegova osoba ne bi zaslužila niti ovo par redaka, da nije po srijedi ured ili bolje uredovna tajna. Nazad dana prijatelj putnik zapita me, dali je kod Brzojava namještena kakva djevojčica i koja je ona, Ja iz znatiželjnosti odoh do ureda i nagjoh njega sa svojom ženkom u potpunom uživanju ,la luna di miele*, uo sam pak pripovijedati, kako je nedavno jedan iz uglednijih mjesta imao otpremiti jedan sasvim važan a istodobno tajan brzojav, te se navraćao do tri puta u istu svrhu, ali majposlije zbog njezine prisutnosti olustao i bi prisiljen posebnom lagjem otići u Orebić i otpremiti onaj brzojav. Upravitelj ovomjesnog ureda, uvjeren sam, zna za sve ovo, jer je on neprekidno u uredu kroz ure- dovne satove, ali neda mi se razumijeti, kako njegova skrupoloznost inače dopušta, da se ovakova šta dogagja. Razumijem i ja, da se nekoje malenkosti mogu više puta pretrpjeti a i premučati, jer gdje više, gdje manje svuda zloraba ima, ali mislim da ovo nijesu malenkosti jer ovim trpe stranke, a uredovua tajna može lako postati javna. Svakako uvjeren sam, da će on svemu naći lijeka. jer ne samo kod otpremanja brzo- java. već i kod drugog uredovanja nije dobro, da je prisutna ma bila koja osoba, koja nije zvanično pozva- na, jer višeput i prosto pismo i sama dopisnica ima za primaoca veliku važnost, pa ne bi htjeo, da drugi za nju znade. Upozorujem istodobno gospodina upravitelja, neka pozove poduzetnika Jakšić-a, da pri prenosu pošte do parobroda ugarsko-hrvatskog društva svoju dužnost unaprijed ne zanemaruje. Njega naime nikada nije već onu službu kao i onu za prenos pošte do Orebića po- vjerava trećim osobama, koje često ili pijani ili ne od- govorni, bacaju predmete pošte, da je prava sramota, a jesi li im što opazio zuadu te uvrijediti i odgovoriti vili mi je ćaćino!“ Nazad dana bio sam prisutan pri jednom prenosu pošte do parobroda, ado mene stao je poduzetnik Jak- šić; dotični činovnik groziv se zbog ružnog vremena, pošta i on izloženi su bili kiši i moru, ali gospodin Jakšić mje našao potrebitim, da sebe izloži, premda je njegova sveta dužuost bila, da barem poštu na sjegurno mjesto postavi i od kiše sačuva, Da je njemu sve doz- voljeno, nepobitna je istiua, ali n > bi htjeo da budem prisiljen tražiti uzroka, za što tako mora da bude, ,Mi intendo chi puo, che me ne intendo ben io.“ Isti Jakšić poduzetuik prenosa pošte do parobroda i Orebića, seos- ki je listonoša za Žrnovo i Pupnat; vidi se, da je on neophodno potrebita ličnost kod Poštarskog Ureda. Ov- dje se obistinjuje ona ,chi lavora una sardella e chi no due“, Ali: ,zaklela se zemlja raju da se svake tajne saznaju“, a i jesu, — Ja neću ništa obećavati, već ću počekati, da se pravica viši, a kad bi uzaludno počekao, munjevinom ću se napuniti i ošinuti, a onda »Prenda chi tocea“. — Šibica. Iz Janjino nam pišu, 26 oktobra: Jučer se je odijelio od nas višegodišnji maš župnik, veleč, Dum Niko Buatjelić. Ide na svoje novo odregjenje za nad- popa u Ston. Kroz sve vrijeme, što je stao kod nas, veleč. Bu..tjelić je vršio svoje dužnosti revno i zauzet- Iz boljih krugova. (Po slovenačkome.) a Oo: da ja toga St rekla !“ mazila se oteo Iz susjedne dopirao pridušen plać i se čule išesijiro u što ih gdje i gdje Ona seljačina uvijek laže!“ srdila se Olgica prie sestri Elici; ,ja ću joj već pokaza! ugje, gospocja savjetnikovica, Olgina i m, nacifranim cipelicama. . Što je to 4 ,Ta zoaš: Marica je ocu ia da sam joj ja ona s nama neće u kazalište. jer tako suši- čavo kiša Opet same laži.“ a 1“ opomene je RA i prito u k&će tako o ljubezno, da je opomena ala, nego e. Svim se je znala pred svijetom vješto pret Tako je ljubezno govorila Marici, na poe cama titrao Zi raa što prikrivao mržnju . . storka aki put osjetila, kada bi se ori lostivoj prohtjelo s njom_govoriti. Dr. Miren, savjetnik a sudu, bijaše neumoljiv, kada bi tuženiku citirao kaznene le, Na licu bi mu se uduble oštre, neumitne crte i e bi drhtao oštrim ep bijaše teta di vačiji. Niti pisnuti ne bi o ubvao, a e ari o Olgica ree Ni prste ) u enu r uprla one svoje M ek. a 4 : re "o. mo bi nogama m inje usnicama, ali nije imao , da prkosnoj kćeri pokaže, da je i Marica Strašna je ženska t vost“, izmicao bi go- se, e ice, jer bojao Gle. kej reć dobro vaše očevu \olot, da će će joj više je Mj Ke nego I k e o orijiah božica oj ji pjev aju i ljudi. to su oluljudi. Takovi ne mogu imati plemenita sa... Tako o je Olga često razlagala bivstvo blagoga srca svojoj mirnijoj sestri Elici. Njoj je jedan pjesnik poklanjao darove svoga ge- nija u jednome beletrističnom listu. Olga mu je davala naslov _, božanski moj Franjo. Kada je izašao novi broj lista, ona je željno po- segnula za njim pDivno! Čuj, Elica, što mi je napisao božanski moj Franjo !* I čitale su njegovu neslanu pjesmu, koja je po- čimala ge a jobica pi gradov, ragih ali zlata? Pokičen vse škrate, a prineseio morskih voda.. Olga bijaše A sretna, da se njezinu samoljublju pali voštanica i u literarnim krugovima. Marice ne mogaše pustiti u miru. Što joj Marica | dijele na žao učinila, toga sama Olga nije znala, Elici je tvrdila, du joj je Marica s onim blijedim obrazom silno s. U svakoj prigodi Olga bi joj dosko čicama dosagjiva Marica je bolovali na istoj bolesti, na kojoj i nje zina pokojna mati, Kuga, osobito za mlade ljude. što je nazvalo sušicom, zaiinula Marici u prsa smrtnu stri- jelu, što joj trovalo mladi život, I ako joj već bilo dva deset godina, Marica je ipak više nalikovala tankoxitoj petnaesgodišnjoj djevici, nego li u tim godinama raz- vijenoj se Bijaše jako osjetljiva. Jedan samo oštriji pogled i njezine su velike, plahe oči suzile, Ve- činom u poiii ala, pa i u društvu s Olgom i Elicom malo bi govorila. A dobra Olga znala bi uvijek govor tako I. da bi svoju polusestru zgodno badala. bi je Marica u strahu zapitala, što joj je opet nu žao učinila, idealna bi Olgina duša planula i Marica bi se morala povući u bližnju sobu, gdje bi zaplakala. Dobiše nove odjeće. Olga je dugo ostala pred ogledalom, ata pa |T rani na čdjeći pitala sad majku, sad Elicu, kako a: Marici e sjete VE. Pa te same kosti; kako onda da ti se od primi tijela ? I Mi: nama u kazalište, jer izgle- daš, ko da utjelovljena sušica u tebi ide po g I om see plače. na bojale svo: je kčeri i Marica je svukla odjeću, uklonila se Olginu boc- | jak oš lon pak NN IR pa ni sav a. e tome ostade, jer se : * x * U komitatu dama, koje se imahu brinuti za zapu- štene bolesnike, bi Olga izabrana za tajnicu ,Majko. majko“, pospješi kući, pomisli, održah pobjedu na izboru. Većina glasovala za mene ko taj- nicu našega društva.“ Gospoji se mamici žarilo srce od veselja, poljubi svojn zlatokosu ptičicu, kako reče Olgi i sama ne zna- dijaše, kako bi joj još bolje čestitala. »Danas ćemo upriličiti izlet, jer je Olga pobjedi- la na izboru !“ ,A hoće li i Marica s nama ?“ javi se Olga. "Pa da“, potvrdi savjetnik nekako u strahu. i odvezoše se u bližnje selo. Na putu sretnu čovjeka, koji je vodio za ruku malu, tek petgodišnju djevojčicu, Siromah bijaše nešto veseliji. Gubio bi ravnotežu i svaki put, kada bi po- srnuo na drugu stranu ceste, i dijete bi povukao sobom. »Tata mene boli!“ ,A ništa te ne boli — šta da te boli? ,Ruka. jer mi je tako stiskate.“ "Rado te imam, Jijete; pa još kako rado — zar ne, da te imam rado I opet ga porinulo na drugu stranu ceste. Konji stupahu polagano i izietnici čuše taj razgovor. Ha. ha, to je ljubav!“ usklikne Olga. "Može i _ čovjek ima ipak dobro srce“, pla- ho primjeti Mari o! seli Jak seljaka hvali! mi soi! I tvoja ma- ti bijaše seljak nja!“ štipaše Olga d Savjetnik je oštro pogleda. ' ali odmah ublaži, jer mu se pogled sreo s Olginim. A savjetnikovica se samo nasmiješila. Ona bijaše kći gradskoga liječnika. Maricu Olgina pe ns upeče u dušu i on« u taj čas zaželi k materi — ie Maricu spopadaše suh kašalj. Jedne večeri, kad se sprewala na počinak, ne je nešto gušiti u grlu i mato joj udari krv, Otada očito propadaše. Jednoga se dana potuži, da je slaba i legue u RE e _ prijazan gu A u crnoj tu i ta mo već srebrno bije io dak lakama ord bradi. sto ajte se reed go ; kada nastane ma ije vrijeme, bit će Vam ot. bolje. Sada je baš tičan čas za bolesnike; vas je vazduh regbi nemoćine.“ Marica se tvrdo uzdala, joj se više gasile životne moći njena se duša to više hvatala života i slatka joj nada šaputala laži o m - lijepome. pramaljeću, o ozdravljeloj Marici. Neka se sa- mo malo odmori, da se umiri i ojača, pa će već bi- ti bolje. Domaći, osobito savjetnikovica i 2 rijetko su kada zalazili k bolesnici. Elica se gdjegod ukrala u Maričinu sobu i tuj joj budila nove še u zdravlje. Najviše bijaše uza nju stara sluškinja. ,Gospodično, danas ste mnogo bolja; oči su vam jasnije nego jučer, a i boja vam se vraća,“ Tako ju je starica tješila. A u sebi se srdila, da se gospoda tako malo brinu za bolesnicu, kad ipak vide, da ne će dugo potegnuti. Savjetnik danom bijaše u uredu; kad bi se pa večer vratio kući, nije mu baš ugodno bilo dulje se zadržati kod bolesnice. Svaki put, kad bi Olga čula Maričin prazni, du- boki kašalj, nevoljko bi uzdahnula: ,Oh,taj kašalj ! Me- ni je već dosta toga hriptanja!! Postajem tako nervozna !“ A kada bi ko posjetio Maricu, evo ti odmah Olge : Maričinoj sobi. Sjela bi obično na rub postelje, i ako bi joj ko namignuo, da je bolest opasna, Olga bi mu odmah presjekla riječ i počela bi deklamovati : Neo će mir s , ne, danas su joj lica tako ružičasta.“ 1 pri tome bi se sagnula nad bolesni- cu, popravljala joj kosu, milovala čelo — bila samo ljubeće srce. 1 kogod bi pomislio, kako je ljubi i kako će savjetnikovi teško zaboraviti Maricu, ako umre, U sobi za primanje razgovarahu se mati, Olga i Elica. poto govor o zadnjem koncertu. , krv, gospogjići Marici y je udarila krv!“ vikala" i Zia sluškinja. doletivši bez daba u sobu. nBrv i opet krv! U pas nikada mira!“ zasu Olga. U to pokućcalo na vratima. Ugje grad:ki načelnik u pratnji strasih gospo- raku i klaku, Bijaše to njegov vijećnik, ,Hužnost mi je“, počne naćelaik, ,da gospogjici Olgi u ime naše općine izrazim najiskreniju hvalu na njezinoj zožrtvovaosti, kojom je uzela mjesto taj- nice ea komitatu dama, koje se skrbe za zapuštene bo- ike.“ Tajnici se Olgi topilo srce od ME RO A Maričine se moći bijahu već sve iscrpilo Izda- hne poput cvjetića, koji već ne može srkati iz zemije sokove života. zatim Olga se 3 Sela Pao joj u mrežu neki eni “ober i mio čovjek. tri i oni se rastaviše, da Olga malo aa tim, ali ud, zakuka nad raštrovanom sre- ćom. koja se vise nikada povratiti neće, P. Ivša Mijov. dina u