Postalia.
XXXIX.
U ,Postaliama“ bi dokazano, da se hrvatski jezik
usprkos svim proganjanjima od godina i godina upotre-
bljava kao nutarnji i vanjski uredovni jezik ma pošti i
brzojavu u Dalmaciji, bilo pri poštarskim brzojavnim
Uredima, bilo u dopisivanju ovih sa Ravnateljstvom
Pošta i Brzojava u Zadru i obratno ne samo, ali dal-
matinski poštarsko-brzojavni Uredi dupisivali su hrvat.
ski i sa Uredima vani Dalmacije i primali odnosna ri-
ješenja kako to još nazad devet godina svjedoči što
Ravnateljstvo jur navedenom okružnicom 27/10 1894.
broj 19766. i da ga i dandanas usprskos tajnim i ja-
vnim proganjanjima upotrebljava kao nutarnji i vanjski
uredovni jezik dobar dio činovnika i pri državnim i ne-
državnim pošt.-brzojavnim Uredima te da i samo Ra-
voateljstvo Pošta u Zadru još i sad dopisuje isključivo
na hrvatskom jeziku sa 11 nedržavnih Ureda, & napo-
kon, da i dišiplinarna komisija pri istom Ravnateljstvu
daje osude državnim činovnicima i na hrvatskom jezi-
ku, što je sve opet dokazom, da je i hrvatski jezik
na pošti i brzojavu u Dalmaciji de facto nutarni i vanj-
ski uredovni jezik ne samo po $. 19. temeljnog držav-
nog zakona, ali i po običaju (što ,Il Dalmata“ toli ra-
do svojata samo za talijanski jezik), koji bi *(kao što
je sasvim naravno u zemlji gdje žive preko 97%, Hr-
vata) davno bio sasvim istisnuo besmisleno telijansko
uredovanje, što ga je silom nametnula mletačka repu-
blika, a do dandanas silom i pod okriljem austrijske
vlade uzdržala i uzdrži talijanska iredenta, da se nije
činilo i da se ne čini moguće i nemoguće, da se hrvat-
ski jezik sasvim istisne a da ga se zamjeni sa njemač -
kim, koji a Dalmaciji ne samo da nema nikakvog
praktičnog smisla, već je protazakonit, i služi jedino,
da poveća kaos, koji i tako radi talijanskog uredovanja
vlada.
Ako se pak promisli na okolnost, da je ukinućem
jur spomenutih jezičnih fermana onog u Zadru i onog
u Dubrovniku, ako i mučke bio priznat i hrvatski kao
uredovni jezik sa strane Ministarstva Trgovine, nared-
be ili zakoni, da se prizna i hrvatski kao
nutarnjii vanjski uredovni jezik na pošti
i brzojavu u Dalmaciji sasma su izlišne.
Potrebito je samo, da se ne progone či-
novnici, koji hrvatski uregjuju, da se ne
progoni ni tajno ni javno hrvatski jezik,
već da bude barem ravnopravan talijansko.
me i da se protuzakonitom i ničim opravda-
nom njemačkom uredovanju zakrči za Vaz:
da put. To se pak može postići, ako se samo pod-
strižu krila samovoljnoj i bahatoj i fanatičnoj italo-
germanskoj iredenti na Ravnateljstvu Pošta i Brzojava
u Zadru i ako se njihov pogled svrne s Rima i s Ber-
lina na $. 19. temeljnog državnog zakoni i na pravo
hrvatskog naroda, koji te zlotvore svoje krvavim tru-
dom svojim pošteno plaća.
_Postalia“ se ne pišu -- kako već jednoć spo-
menuh — ni od objesti, ni od šale a još manje od za-
bave, kao 'što se ne pišu ni zato, da zabavljaju časne
čitaoce ,Crvene Hrvatske“, već jedino, da se navedeni
jadi i nevolje uklone i da se već jednom stane na put
bezakonju, zulumu i kaosu, što vlada na pošti i brzo-
javu u Dalmaciji, te javnom i tajnom proganjanju hr-
vatskog jezika i hrvatskih činovnika sa strane drzo-
vite italo germanske iredente. '
U ,Postaliama“ se sve to evo već 9 mjeseca iz-
nosi, ali usprkos svemu tome, još se ništa nlje pro-
jenilo; znak je dakle, da italo-germanska gospoda na
Ravnateljstvu Pošta čvrsto sjede i da ne misle krenuti
pravim i zakonitim putem.
»Postalia“ se čita i na Ministarstvu Trgovine u
Beču i ma Namjesništvu u Zadru, a pošto se kroz to-
liko mjeseca nije ništa promijenilo, mora se zaključiti,
da se i ove Vlasti slažu sa pašovanjem italo-germanske
iredente na Ravnateljstvu Pošta u Zadru, što je zaista
odveć žalosno, kad i ne bi bilo škandalozno, kano
što jeste.
(Slijedi) Dubrovčanin
Domaće vijesti.
Znamonite sjednice. Zadnje sjednice sabora možemo
i moramo da nazovemo znamenitima radi govora tamo
izrečenih i novoga duha, koji se je pokazao, Nove vi-
dike stvaraju nam ovi govori, pa ćemo glavnije od njih
donijeti u narednim brojevima i popratiti govore kao i
čitav saborski rad nekojim refleksijama. Za danas do-
nosimo samo u kratko izvještaje. Pošto smo htjeli da
već danas donesemo sve te izvještaje, morali smo 1zo-
staviti drugo gradivo, a mislimo, da nam to čitatelji
neće s obzirom na važnost predmeta zamjeriti. Mi će-
mo ih u buduće oštetiti.
Iz Pločica nam pišu: Dne 26. proš. mj. preminuo
je u domobranskoj kasarni kršan momak, a plemenit
mladić Mihovio Memed, sin čestite konavoske obitelji.
Zdrav ko kaplja otputovao je iz rodnih Konavala 20.
tek. dana prije, a da nitko nije ni posumnjao da se
onakav struk neće više povratiti, da stare roditelje
utješi, koji su, i sami njegov rastanak za dva mjeseca
jedva prigorjeli. Milota je bilo pogledati ono ogledalo
zdravlja i krepoće. Težak je i neprežaljen gubitak, koji
se svakako komentuje, jer nije prvi slučaj da Konavljanina
Gruško polje pokopa u , Gospino polje“, 28. bio mu je spro
vod, zahvalan njegovoj svojti, drugovima i dobrodušnim
gragjanima sjajan. Naša vruća želja da mrtve ostanke
prenesemo u rogjenu grudu, nije nam bila uslišena.
Hvala onomu koga se tiče!..,.... hvala mu! Bez
prigovora svi vojnički liječnici, a opčina napose, na-
su povoljit nam, zato im izrazujemo dužnu
harnost, kao i svim vojaicima, Pokojniku, žrtvi dužuo-
sti, omiljelom jaranu, ko ruži još ne raspupčaloj, koju
je nemilosna ruka prije vremena ubrala — vječni po-
koj, a ucviljenoj i neutješljivoj obitelji od Boga pomoć
i razabranje!
Glagoljica. Ibis redibis u pogledu glagoljice ču-
gova je nekakav pojav, dapače donekle i ne shvatljiv.
Ne gradim se sudijom. ali kako se čini u mojoj
maloj pameti, temeljeć se na odnošaje i pisma Rimskih
Poglavica prama naroda slavjanskoga u pogledu glago-
ljice da oni kada su podjelili privilegij glagoljice slav-
janima, podjelili su ga kao narodu nipošto kao crkvi,
Ako su se kasnije ta privilegija počela nekako stezati.
da se glagolja u crkvama, gdje se glagoljalo nazad 30
god. to su doprinijele razne okolnosti, koje ne nabra-
jam jer su poznate svakomu. Privilegij glagoljice podat
slavjanskomu narodu niti ga je Rim niti narod ukinuo.
Ako su razni svećenici slavjanski prihvatili latinsku li-
turgiju, na to su ih svele neke okolnosti, a najpače
nestajanje misala, dakle ex necessitate, no zato je do-
nekle zamjenio glagoljačke misale današnji šćavet, koji
se rabi po svim crkvama, i drži živu uspomenu glago-
ljačke liturgije.
Ako je taj privilegij ab origine podat slavjan
skomu narodu kao narodu, kako i jest, a ne crkvama,
ne shvaćam zašto porabu lokalizirati na ovu ili onu cr-
kvu, i datirati vrijeme za nje porabu.
Mislim, da su rimski poglavice u času kad su po:
djelili privilegijum, potpuno bili uvjeieni da u toj bla-
ženoj glagoljici nema šta da vrijegja ili patvara bitnost
misne liturgije ili crkveno jedinstvo s Rimom.
Crkva se nije protivila, niti je protivna glagoljici
u liturgiji, to je poznato iz fakta, da se rabi, a opet
su tu i listine, koje nam svjedoče kako se živo staralo
za nje proširenje.
U Dubrovačkoj biskupiji n. pr. za doba republike
nahode se pisma gdje se u velikomu vijeću daje oblast
malomu vijeću i rektoru da nagje glagoljaša i da ih
namješta po kotaru dubrovačkomu i po rtu Stona. Ta
kovih je bilo po Župi pa i u Gružu. Ako ih je tamo
bilo, a fortieri i po primorju. a to nam jamči. što se
katkad u kojoj župi primorja megju kartušinama na-
hodilo malih komadića rasparanih iz misala glagoljač-
kih, osobito gdje bio križić, te bi vjernicima kao zapis
omotali. Da je znanja bilo da će se doći do ovoga pi-
tanja, to se moglo sačuvati kao dokumenat. Ali?da. tu
smo ga. Glagoljica je od postanka imala neprijatelja.
Koji su bili nje neprijatelji, ne treba tumačiti, Svak ko
i malo imade soli u glavi naći će ih u mukama. pat
njama i zlostavljanju Sv. braće Ćirila i Metoda, i po
tomu vuk mjenja dlaku a ma ćud nikad.
Dok se u Dalmaciji živo radilo i radi za reinte-
graciju amaneta, u Hrvatskoj šute. A zašto ova borba
nema biti jednoglasna složnog slavenstva ? Popuštava-
mio pred neprijateljem dok nas posve nestane. Sada
smo izglogjana kost a kasnije prah. Jedan svećenik.
FOULARD SVILA
od 60 novč. do fr. 3 70 metar za bluze i odijela. Šalje
se u kuću franko i već plaćenom carinom. Bogati uzor-
nik odmah. Tvornica svilo Henneberg, Ziirich. = 31
PREPORUČUJE SF PAZI-
TI NA OVAJ ZNAK, ČEP SA
OGNJANIM ŽIGOM, KAO
ŠTO NA CRVENU ETIKETU
ORLA KAO ZAŠTITU PRO-
TI ČESTIM PATVORENJI-
Siro
Mattoni's
384
Giesshabler Sauerbrunn.
Dobar kućni lijek. izmogja kućnih lijekova, koje se
običava upotrebljavati kao mazala koja ublažuju i dižu bol pre-
hlade i t. d., zaazimlie prvo mjesto iment. Capsici comp.
sa ,sidrom“, koji se spravlja u radionici Richterove ljekarne
u Šrago. Cijena je niska: 80 para, K 1-40 i 2. — ; svaka
je boca u elegantnoj kutiji i raspoznaje se po poznatom sidra.
e za pripra-
we kave. Mnogim manje vrijednim
i tisućputa slično omotanim patvorinama un ja i ke
SRposiNh uvijek naglasiti ime Kathreiner, pa treba takogjer
p štitni v
pžupnika Kneipps.“
Pronagjeno jest da su sveopće obljubljene i na
sve strane rasprostranjene Kapljice sv. Marka, Gradska
okarna Markov trg, najpotrebitije u svakoj
kući imati, da se može bolesniku prva pomoć pružiti,
a kod zdravih ljudi predusresti bolesti. Stoga upozo-
rujemo gg. čitatelje na današnji oglas Gradske Lje-
karne, Zagreb Markov trg, koji se nalazi na 4. str.
našeg lista.
| Hrvati i Hrvatice!
Kupujte žigice družbe
= Sv. Ćirila i Metoda!
Gradska kronika.
Nadvojvoda Franjo Salvator prekjučer je stigao
u Grušku luku. Govori se, da misli otići u Aleksandriju.
Lične vijesti, U Srijedu dne 11 tek. povratio se
je iz Rima naš biskup presvj. i prep. Dr Josip Mar
čelić. — Dne 9 tek. došao je u Dubrovnik D.r Kirsch
baum. viši financijalni savjetnik, izvjestitelj činovničkog
osoblja kod generalne uprave duhana u Beču. — Ju-
čer su se povratili sa sabora zastupnici gg. D.r Pero
Čingrija i D.r Melko Čingrija.
Čitulja. U Nedjelju, dne 8 tek., premine u cvije-
tu mladosti Don Frano Anlauf, svećenik, od same 24
godine. Pokojnik je bio uzor svećenik, svojim izgledom.
Mirne duše, vesele i blage ćudi, sa svakim umiljat bio.
Pokojnik je bio rodom iz Slavonija; dne 10 tek.
bio mu je sjajan sprovod uz prisustvo cijelog mjesnog
klera. Laka mu zemlja!
gvoti Omobon. Dne 18 tek. po običaju mjesni
šavci i brijači proslavili su sv, Omobona, svog pokro-
vitelja. U oči toga dana. pred crkvom sv. Vlaha, hr-
vatska općinska glazba otsvirala je program pod upra-
vom učitelja g. Krestina. Na svečev dan u 9 sati jutra
bila je u crkvi sv. Vlaha svečana sv. misa, preko koje
je, kao i po podne na blagoslovu pjevao zbor brvatskog
pjevačkog društva ,Gundulić“ pod upravom učitelja
pjevanja gosp. Frana Lederera.
Sr. Tripun. Ovdje nastanjeni bokelji prirediće dne
10 tek. mj. sv. Misu na čast i slavu njihova parca sv.
Tripuna.
. .m..._.... >
Iz domobranskih krugova doznajemo, da se naše
vijesti, kako se postupa sa novacima, nijesu ugodno
dojmile starješina. I nama je samim žao, kad moramo
iznositi slične vijesti, a iznosimo ih jedino u tu svrhu,
da dopru do znanja gospode starješina i da tako oni
uznastoje, da se slični prizori ne ponove jer smo uvje-
reni, da koliko mladi toliko stariji vojnik neće od straha
da iznese svoje tužbe glede nepravednog postupanja
pred pozvanu vlast; na taj se način dogagja, da ne-
pravda nekažnjeno napreduje. Isto smo tako tvrdo uvje-
reni o gosp. potpukovniku Klikiću, da se on obazire
na tužbe, koje na javnost izagju i da preduzimlje shodna
sredstva, da ostrani svako zlo: to nam jamči njegova
uzorna ljubav discipline i reda. njegova strogost i pra-
vednost. Ići ćemo za to rado u susret želji vojničkih starje-
šina, te ćemo naći shodan način, da im dojavimo even-
tualne nama priopćene tužbe. Ali ako se uvjerimo da
neće imati uspjeha i opet ćemo ih iznositi pred široku
javnost. Megjutim se nadamo da nećemo za to imati
više povoda.
Samoubojstvo. U Nedjelju dne 8 tek. bio je nestao
iz grada Jelić Gjorgjo Mitrov, šavac, od 35 godina,
pravoslavne vjere. Dva dana su ga svuda tražili. dok
su ga napokon dne 10 tek. našli pod Orsulom, na hri-
dinam pri moru, svega stučena, jedna noga i ruka bila
mu je“ prelomljena a glava pak tako stučena, da mu je
mozak. prsnuo iz nje. Nesretnik ima se biti bacio niz
ponor u Nedjelju 8 tek. po podne. Uzrok samoubojstvu
nije poznat. Pokojnik je bio prenešen u mjesnu zemalj-
sku bonicu, U žepu su mu bila nagjena dva notesa,
jedan sat od tula sav stučen od udarca uslijed pada,
jedna poštanska primnica i 540 kruna. Rodom je bio
iz Mustača kod Trebinja, a živio je sam u Dubrovniku
Pohvalno. Prigodom smrti Tomislava Kovačevića
bi udijeljeno u fond za bolesne radnike Hrv. Radn.
Zadruge“ od g. Mata Beasić kr. 2.
— Prigodom smrti Steliana Dobrić, c. k. carin. čin..
udijeli mjesnom dječijem zakloništu g. Abram Tolen-
tino kr, 5.
Pišu nam iz grada: Uprava crevljara iznosi opet
u ,D.“ nekakovu izjavu, što se odnosi na svečanost
sv. Grišpina. Čini nam se da je to suvišno bilo, pošto
ta izjava potvrgjuje direktno i indirektno sve, što je
bilo kazano u zadnjem broju ,C. H.“ Ali opet pri svr
šetku ,Uprava“ hoće da govorio nekakovu inadu. koji
obara na O. Taliju. Ako je zbilja to tako, valjalo je
prije da .Uprava“ dokaže, da joj je O. Talija bilo di-
rektno bilo indirektno preko sakristana Male braće i
preko njena kapelana poručio: ,Ne dopuštavam
nikakovo sudjelovanje svečanosti sv. Gri-
špina“ i tada bi možda moglo biti govora o kakovu
prkosu. Ali to ,1 prava“ niti je dokazala, niti je mogla
dokazati. Zato kada ona nije to učinila, a nije htjela
šutjeti, mi ćemo joj pokazati matematičkom izvjesnosti,
da joj O. Talija toga nije poručio, nego da je to iz-
mišljotina. luda dakako, ali dosta zlobna ; čigova je pak
ne znamo. [ evo kako to dokazujemo. ,Uprava“ izjav-
ljuje, da joj je kapelan povratio novac s izjavom sa
kristana Malebraće, da O. Talija ne dopuštava nikakovo
sudjelovanje svečanosti sv. Grišpina. Dobro; a taj isti
gakristan rekao je O. Miličiću: ,Ako ti reče O. Ta
lija. da odeš u Domino, kaži mu, da su mu
erevljari poručili, da su našli drugoga za
asistenciju.“ Sakristan dakle uvjeren je bio, da će
O. Talija poslati asistenciju. ako je uvjeren bio, pozna-
vao namjeru O. Talije, ako je poznavao i uvjeren bio
o njegovoj namjeri, nije mogao od njega nipošto čuti:
.ne dozvoljavam nikakovo sudjelovanje
* svečanosti.“ Ovo je tako jasno, da jasnije nije niti
sunce na nebu u sred podne. Jeli pak sakristan tako
4 | zbilja kazao kapelanu, mi to ne znademo; znamo ovo
samo, da kada je kapelan otišao do Domenikanaca da
traži asistenciju, rekao je po prilici ovako: ,Fratri mi
crni ne mogu dati asistenciju.“ Bilo to kako mu drago,
svakako i da je bila prevarena ,Uprava“ ili da je tu
bilo kakovo nesporazumljenje, nije nikada smjela žuč-
ljivim tonom pisati u prvoj izjavi: ,Premda nam je
zanijekao ..... ipak je svečanost lijepo
ispala... . kao da im je O. Talija navlaš gledao
kako će im omesti svečanost. Sada neka ,Uprava“ pita
i sebe i one. s kim je govorila, o kakvu se ovdje ina-
du radi . . . . Malo obraza . . . . ili barem malo svi-
jesna muka, da joj se svijet ne ruga.
Neredi u Gružu. Piše nam prijatelj: Ima već po
prilici dva mjeseca dana, da noćni skitači, koji nemaju
rada, već se klatare po cijeli dan i po cijelu noć, na-
valjuju na mirne kuće, zadavajuć im straha i trepeta.
Kore od nas nije poznato noćno navaljivanje na ku-
će i lupeštine počinjene u g. Ucovića i u g. Zuecka,
o kojih prvi bio je usilovan upotrebiti noćne straže
da barem noć provede mirno i to ne samo jedan nego
više dana. Stoga molimo našu Vlast da razvidi ove na-
še svagdanje nevolje, koje se nijesu nigda još doga-
gjale u ovoj našoj ubavoj gruškoj .luci. Usilovani smo
putem javne štampe zamoliti c. k. Političku Vlast u
Dubrovniku da prigleda radnike po Gružu. jesu li op-
skrbljeni sa putnim listovima, i oni koji se noću i da-
nju bez posla klatare, prazne iz našeg mjesta. Uvjereni
smo da ih ipak polovica ima koji besposlice šetaju na-
še mjesto, a ti bez rada usilovani su ukrasti i robiti
jer ih nevolja naganja. — Gružani.
Kazalište. Družina g. C. Matuccia ue može da
se potuži na dubrovačku publiku, jer gotovo svaki put
prestavlja pred dobro posjećenom kućom. Ovo je ujed-
no dokaz, da ta družina nastoji igrom i pjevanjem za:
dovoljiti naše općinstvo.
Minula sedmica donijela je ove nove operete: ,Le
Camypane di Corneville“, ,La figlia di Madama Angot“,
Le donne guerriere“ i ,La gran via“.
U subotu kod premiere ,Le Campane di Corue:
ville“ morali smo žalibože opaziti, da je ova opereta
bila pred nas iznesena bez dovoljne priprave Hramalo
se u razgovornom dijelu, a i zbor je nesigurno pjevao.
Naprotiv se kod nedjeljne prestave iste operete nije
moglo ovih mana opaziti. Ggje Matucci, Pery i Torel-
li dobro su se podnijele kao i do sada, te je svaka
nastojala da što više udovolji općinstvu. G.gje Matucci
i Pery istakle su se u ,La figlia di Madama Angot* ;
i - -. NR. . .
u ,Le Campane di Corneville“ bila je g.gja Pery vrlo
dobra. a isto tako i g.gja Matucci u ,La gran via“,
osobito u ulozi službenice. Ovoga puta moramo govo-
riti sa priznanjem i o g.gji Torelli; ona se je pokazala
u ,La figlia di Madama Angot“ i ,La gran via“ kao
dobra, naivna i gracijozna plesačica U obje se operete
vrlo svidila. osobito kao Amaranta u prvoj. — Gosp. C.
Matucci umije da nas neprestano uzdrži sa svojom ko-:
mikom u dobrom raspoloženju, Sve su njegove juloge
dobre i mi rado gledamo njegovu živahnu pojavu na
daskama. I g. Brillarelli drži se na onoj visini, | aa ko-
joj nam se je prikazao u prvoj sedmici. Dobro pjeva
i glumi, te nam je za to simpatičan. — G. Aschieri.
dao nam je zgode u ,Le Campane di Corneville“ da
upoznamo njegov glumački dar. Kao Papa Gašpar bio
je u 2. i 3. činu izvrstan, te je ubrao? obilan pljesak. .
U četvrtak je bio njegov benefic, te je i za tu večer
odabrao drugi čin spomenute operete. pa je i ovoga
puta bio izvrstan. I?ostale su se njegove uloge svidjale.
Uloge g. Ginghini-a nijesu mu pružile do sada zgode,
da se osobito istakne. Ono, što je do sada iznio pred
nas, nije kvarilo ensemble. ;
Orhestar je sa svojim vrijednim upraviteljem g.
M.ro Torelli svake/hvale vrijedan, Kostimi su sjajni, &
inscenacija|bez prigovora. — Danas) je prva prestava
»Donna Juanits“.
Dubrovački parobrodi. , Gundulić“ iskrcava magne- -
situ u Marianopoli — ,Balkan“ krca rudu u Tiros za
Trst. — ,Beatrice“ na putu iz Methill-a za Trst, krcat
ugljevlja. — ,Becher“ na putu iz Fleetwod za Galatz,
prazan. — ,Dubac“ na putu iz Anverse za Dunav, pra-
zan. — ,Gradac“ na putu iz Londona za Dunav, pra-
zan. — ,Naprijed“ na putu iz Glasgow-a za Trst, kr-
cat ugljevlja. ,Prazattus“ iskrcava žito u Anversi.
-- ,Epidauro“ na putu za Dunquerke. — ,lstok* na
9 tek. prispio u Rotherdam, krcat žita. —- ,Leopoldi-
na“ u Galatz krca žito za Hull. — ,Orjen“ u Braili
krca žito za Hamburg. — ,Zora“ na putu za Dunav,
prazan. — ,Scooner Marije“ na 10 tek. otputovao iz
Progressa za Oruba, prazan, gdje će krcati rudu za
Gjenovu.
Umrli kroz Oktombar: t. g. U gradu: Lukić An-
tun Matov, 10 mj. od zapaljenja u crijevima. Skrce Pero
Ivov, od 2 ure uslijed prirogjene slaboće. Gverini Či-
ra Ivanova, 8 mj. od zapaljenja u crijevima. Bulić Pe-
tar pok. Jakoba. 25 g. od samoubojstva iz kubure. Be-
nulić Marija, 15 mj. od zapaljenja u crijevima. Brbora
Antun Ivov 2 g. od gnojenice u moždanima. Jakobu+
šić Vlaho Ivov, od 2 dana uslijed prirogjene slaboće.
Brunsko Katica Lovrina, 9 mj. od zapaljenja u crijevi-
ma. Protić Lazar Lazarov, od */, sata uslijed prirogje-
ne slaboće. Gjurgjević Jozo, g. 80 od zapaljenja po-
grudnice.
U Zem. Bonici: Mare Milić, g. 18 od Absees-
sus celebri. Gjuranović Stevo, g. 50 od Tuber, Pal.
Chron. Grkeš Gjuro, g. 36 od Tuber. Pul. Chron. Sam-
brajilo Mare, g. 81 od Marasmus senilis. Brandolin An-
tun, g. 52 od Tuber. Pulm. Chron. Rajčević Filip,
g. 57 od Apoplexia. Deber Ivo, g. 70 od Apopleria.
Jović Andro, g 21-.0d Tuber. -Pul. Chron. Seko Gjuro;-
g. 48 od Hernia incarcerato et intestini.
Blaska Nike, g. 77 od Combustio tertii gradi et mori- i
ens translata.
4
U vojničkoj Bonici: Memed Miho, g. 22 od
upale pluća.
U Gružu: Bradaš Niko, g. 3 od Diphtheritis.
Kazimiri Ivo, g. 83 od Upale pluća,
U Župi: Medo Frano, g. 81 od ostarjelosti. Šta-
ne ud. Alanćčič. g. 65 od kapi.
JAVNA ZAHVALA.
Pozvan na svoje novo mjesto, kano kanonik
Stolue Dubrovačke Crkve, dužnost me veže, da
osim što sam jur s otara, takodjer i javnim putem
izjavim vječnu svoju zahvalnost, svijem vami, če- -
stiti Stonjani, koji ste me svakim poštovanjem ta-
vo susretali, a osobite iskaze ljubavi i poštovanja
pri odlasku ukazali mi, Moja javna hvala, vami i
svijem, a osobito Općin i, gg. Činovnicima, gg. Crko-'
vinarima, a od Boga obilata nagrada u svakom do- /
bru. Ljubav moja i srce ostaju uza Vas, a moje :
ću molbe upravljati Bogu za vašu sreću. Ponovno
hvala od preharnog vašeg župnika
Iva kanonika Ipšić-a.
+
JAVNA ZAHVALA.
Prigodom teškog gubitka, koji nas ne-
nadno snagje, u osobi našeg milog sina, od-
nosno brata,
FRANJA popa ANLAUFA
kojeg neumoliva smrt u cvijetu mladosti
shrva, ovim putem najiskreniju našu blago-
darnost izrazujemo Preč. Stolnom Kaptolu i
cijelom svećenstvu svjetovnom i redovnom,
kao i mjesnom Sjemeništu, osobito pak Preč.
kanoniku Ljepopili, koji je pokojniku u dva
puta opijelo držao, i Preč. Don Franu Dan-
ku. koji mu je u životu i u smrti u svemu
pri ruci bio, Duboka naša hvala i harnost
Veleuč. D.ru Miilleru Oberstabsarctu, na nje-
govoj osobitoj ljubavi i pažnji prama po-
kojniku.
Posebna pak hvala uglednoj obitelji Ja-
stremsky, koja je poput nježne majke pokoj -
nika njegovala, pa svim ostalim prijateljima
i znancima, koji su nam na kojimudrago na-
čin pri ruci bili, Svima naša vječita harnost
a od Boga plata.
Teresa ud. Anlauf, majka
Anton Anlauf, pravnik bret.