| I i * ŽE Prga = a MAMA. sia imi. - 8 — sEE== \ oo SM. sen sadu i s nomskim prilikama nalazi, porezni su činovnici toliko toga odmjerili, da je mislio i sam, da je veleporeznik. (Veselost.) Jedna je ranjava peta naše države poštan- ska uprava, gdje se tu namještaju ljudi, koji i ne zna- ju jezika, koji se u zemlji govori, a naši se sinovi ma- ćuhinski zapostavljaju. Govori, da bi valjalo uvesti hr- vatski poštanski tečaj, jer da mnogi naši pripravnici ne znaju talijanski, čime su im nauci otegoćeni. Onda se tuži na pošt. upravu u Zadru, koja ne postupa zako- nito prema potčinjenim. Preporuča osnutak hrv, nar. skog društva. Govori za sjedinjenje s Hrvat- skom, što ga je Kruna svakom prigodom obećavala. Veli, da je prva dužnost hrv. zastupnika, da uvijek i svagdje zahtijevaju slobodnu Hrvatsku. Za tim ciljem uz to geslo prionuti će za cijelo sve stranke, pa i bra- ća Srbi, koji su u prošlosti, dok nije bilo klina izmegju njih i nas, bili uvijek s nama složni. Ovakova Hrvatska biti će najjači bedem proti navali tugjinstva na balkan ske narode (Odobravanje.) RII. sjednica. Izvjestitelj Dr. P. Čingrija veli, da preokret, koji se zbio u ovom saboru u ove posljedne dane, preokret megju saborskim strankama, koji je pak našao odjeka u svoj našoj pokrajini, meće ga s jedne strane u ugodni položaj, u koliko tomu preokretu po- vlagjuje, a s druge strane u mučni položaj, jer pri za- buni, koju je taj preokret u njega pobudio, misli da valja mjeriti danas svaku riječ. On nebi htio, da reče nešto danas, što bi sutra moglo dati povoda, da se pre- kori. Imati će pred sobom mudru izreku: Est modus in rebus, sunt certi denique fines. Svi znaju razloge preokretu, koji se zbio. Razlozi ovi imaju svoju klicu u pobuni, koja se zbila u Hrvatskoj. Ta buna rekbi, da je mnogim otvorila oči i prelazeć preko granica hr- vatske kraljevine, otvorila oči i skinula koprenu s oči- ju cijeloj Evropi i cijelom naobraženom svijetu, čineći uvigjet, što znači taj magjarski liberalizam. (Odobra- vanje! Vrlo dobro!), liberalizam, kojim se oni, Magjari, hvastaju, a u istinu nije drugo, nego apsolutizam, jer je lasno trpjeti jednoga gospodara, ali je teško, teško trpjeti više gospodara, a nadasve je teško trpjeti naro- dima, da narod jedan nad drugim gospoduje. Taj preokret, koji je otvorio oči cijelom kultur- nom svijetu dokazuje nam još nešto. Pokazuje, veli, ko- liko ima trula u habsburžkoj monarhiji; pokazuje uam, da ta trulost pako ima svoju klicu u onom kobnom sistemu, koji se zove dualizam, koji dovodi do toga, dapače na tom se temelji, da dva naroda gospodare svim drugim narodima u istoj monarkiji. Ima mnogo trulosti u državi Danskoj, rekao je engleski pjesnik, a on kaže, da je sve trulo samo u našim stranama, da je sve trulo samo u habsburžkoj monarkiji i ako se toj trulosti ne nagje lijeka, neće biti čudo, ako i ta mo- narhija propadne u onaj bezdan, koji s ovim nesretnim sustavom sama sebi kopa. Otvorio je oči taj pokret i znade se, da u opće više Hrvati nemadu se ni od koga od zgora nadati po- moći, veli govornik, Hrvati ne mogu nego u sebe se sami pouzdati i iskati prijatelje gdjegod ih nagju. (Burno odobravanje! Pljesak. Dr. Trumbić: Vrlo dobro!) To nam svjedoči i jedan dogagjaj, koji se ovjh njih dana zbio ; to nam svjedoči i ručno pismo, koje je svjetla kruna upravila na bivšeg Bana Khuena Hedervarya. (Velika buka: Dolje Khuen! odobravanje Biankini: To je pismo prava sramota! Presjednik: Pozivam vas na red. Čingrija slijedi i kaže: To nam svjedoči ono ru- čno pismo, o kojem neće ni riječi reći (Dr. Klaić: I bolje je), ali rijet će to, da će o njemu reći u svoje doba svoju presudu historija. (Živahno pljeskanje i odo- bravanje). Sada odgovara pojedinim govornicima i ka- že, da je raspravu otvorio č. drug g. dr. Trumbić i mi- sli, da najbolje bi bilo, da je s njegovim govorom ra- sprava i svršena, jer je on baš sve predmete više ma- nje iscrpio i tim bi se bilo prištedilo dragocijena vre- mena. Opaža g. Kovačeviću, koji je rekao: ja neću ne- se samo zaustaviti na jednoj tački njegova govora, to jest, da onaj sistem, koji je. nekada vladao u Ita- i dok je Austrija onamo gospodovala, samo je pre- na jug, na jug ove monarhije. Misli, i ko pozna kako su u opće, da tu ima dosta istine, Da je neće u dalje razlaganje se upustiti, ali čovjek stvari vidi, rekao bi, da je svegi potreba Au- si sama stvara neku irrcdentu u svojoj drža- vi (Burno odobravanje.) U nas rekao bi, u Austriji, stvari su tako upravljene da se cijeni, kao da su pu- kovi učinjeni za vlade, a ne vlade za pukove, (Burno pljeskanje i odobravanje). To je opće poznato, djeca 2a školu, a ne škola za djecu, ljudi za vojsku, a ne vojska za obranu države. To je sistem, koji kod nas vlada. Neće govornik odvratiti d.ru Majstroviću glede omalovaženja zasluga nar, stranke, pošto mu je na to odvratio č. Borčić Opaža mu, da je on, Majstrović, re- kao, da smo se mi uzdali, da će Austrija stvoriti Hr- vatsku; Opaska je jako umjesna. To je istina, valja da priznamo, da je to bila velika bludnja nar. hrv, stran- koja nas je do današnjega stanja i dovela (Dr. :-Vrlo d Narodnjaci su mislili, da će sa strane austrijske bili vise razbora, u ovom posiu i zato, on je sa- da star — ali bio je onda sam mlad, kad je slijedila okupacija zaprema Bosne i Hercegovine. On i njegovi drugovi zu s velikim zadovoljstvom gledali i Hil EE (Burno odobravanje), On misli, da svaki misaoni čo- vjek, koji promatra postupak austrijske politike u ovom smjeru, treba da dogje do razuma. . "Razum ljudski govorio je, da monarhija kad ide da zaprema zemlje turske, recimo zemlje hrvatskog ili srpskog značaja, da će je nasloniti u svojoj unutraš- elementu hrvatskom ili srpskom. Ali se je dogo- y što su mogli na- Opaža, što je č, g. Milić nešto prigovorio č, Trum:- biću, kad je rekao, da pitanje, koje visi izmegju nas i talijanskog elementa, recimo Italije, da je to pitanje naravi granice, da se tu radilo o granicama, koje bi se imale udariti izmegju te dvije narodnosti, i č, Milić je rekao, da to ne stoji, jer da Italija svojata svu onu o- balu, koja se nalazi na ovoj strani Jadranskog mora. Govornik ne zna, da li se to može tako stalno reći, ili ne, ali zna to, da od onoga časa, kad bi Italija počela da proteže svoju ruku na zemlje koje nijesu talijanske iznevjerila bi se onom načelu, onoj podlozi, na kojoj je stvorena sadanja talijanska kraljevina, A to, uzda se, da se dogoditi neće, ne za to, što bi to bili elementi ka- kvi su ju potisnuli u daleku Abisiniju do Adue, ali sa- danja vlada nije takova; one su vremena prošla. Ele- menti, koji sada gospoduju u Italiji, daju potpunu jam- čevinu. da se to ne bi moglo dogoditi. jer svi, koji ste čitali u posljednje vrijeme novine. čitali ste, da )je no: vo ministarstvo pod ministrom preosjednikom Giolitti htjela sada uvesti u se najradikalniji elemenat i akoto nije sadanjem ministarstvu uspjelo, nije daleko, kad će se to zgoditi. dapače dozvolom krune, koja, svijesna svoje budućnosti, ne oprečava se tim strujama, kojima na svršetku treba pripoznati pravo na opstanak i pokloni- ti se. Promislite, — veli — ostavljam vama na pro- matranje, da li se tako zbiva u nekoj drugoj držav#? (Smijeh). On nemisli ni iz daleka, da može biti u misli da- našnjoj Italiji, da ponovi nekadanju dominaciju mletač- ku. Sad vremena nisu onim ravna. Nekada — znamo, a to je bilo uskoro — u jonskim otocima u legislativ- nom tijelu, u njihovu saboru, dok su živili pod engles- kim protektoratom, jezik je bio talijanski, ali da sada dodje komu na jonskim otocima na pamet protjerali grčki jezik, koji su Grci uveli, iza kako su oni zavla- dali — reklo bi mu se. da je mahnit. Obraća se na g. Salvia i s velikim je zadovolj- stvom posve rado čuo one njegove riječi On (Salvi) je|. dotle došao, da je rekao: Dok se vi budete priječili u- vedenju njemačkog jezika, a da se s jezikom dovuče i njemačka prevlast, ja ću i moji drugovi će biti s vama! Mi ćemo svi uljesti u vaše redove kao prosti vojnici. On misli, da će tumačiti jednoglasnu misao svih naših stranaka, kad mu reče, da smo mu mi za to za- hvalni. Sad je već stvar posve čista. Nema ovdje niko ga — veli — izmedju sve četiri stranke, koje se u st- boru nalaze, koji nije odlučno proti uvedenja njemsi- kog jezika. Taj jezik žalibože je uveden. ali to se 1e- kako kriomice dogodilo. Ljudi, koji su prije bili na če- la ove zemlje podupirali su to kriomćarenje i dopustili su da se došlo do žalosnog današnjeg stanja. Govori o vojničkoj školi u Zadru. Pučka pjemač- ka škola nije vojnička de facto, ali se skriva pod voj- ničkom opravom. (Odobravanje.) On ne zna samo, oda- kle dolaze srestva za uzdržavanje te škole! (Glasovi: Ratno ministarstvo i kultus.) To ministarstvo nebi zlo učinilo, da nama pomogne. (Veselost.) Vojrici mogu imati donekle i svoje škole, imadu ih i imat će ih i ministarstvo ih može potpomagati kako hoće. Ali ne na ovaj načia, jer ovo nije ništa drugo — pa govoxi- lo se što mu drago — nego nešto, što se samo pokri- va pod koprenom vojničtva, ali nije vojnička stvar. (Odobravanje.) Ovo je početek, kojim se kuša, da nas se iznarodi! (Glasovi: Tako je!) I ta škola — veli — nije ništa drugo, nego jedan atentat proti našoj narod- nosti, ali i proti onima, koji se Talijanima zovu: U Zadru ima dosta talijanskog jezika i talijanske nao- brazbe. Ali on znade — i ne će vam biti žao — da se s vaše (talijanske) strane previše miješa pojam kul- ture s pojmom narodnosti. Govornik priznaje, da se je i on naobražavao u talijanskom jeziku, i rado i mnogo govori talijanski, ali se ne osjeća Talijanom, jer po njegovom mnijenju o narodnosti jednoga predjela etno- grafija je ona - koja prosugjuje. — Povraća se na predmet i kaže: ako hoće ratno ministarstvo, da uzdr- žaje takovu školu, neka ju uzdržaje, ali u kasarnama, jer drži, da razmjer izmegju vojničkih sinova i onih, koji pohagjaju ovu školu ima biti takov, da će možda od 10 njih biti tek jedan vojnički sin. (Glas s galerije : Nema ih ni toliko!) Tim se dakle hoće, da prikrije nešto, a to nije nego prvi korak za našim iznarogjiva- njem. (Odobravanje.) Ovaj je već učinjeo te nalazi i odziva, pa se već misli i na ustrojenje jedne njem. gimna- zije. Govornik se potpuno slaže s time, da se g. na- mjestnik, kako je rekao, ne upušta u to, jer govoreći s pjime, mogao je opaziti, da je on čovjek lojalan, pa da ni ne ti htio da u takova šta ulazi. Tendencija je, da će se ustrojiti ta gimnazija. ali to bi bila najodur- nija, najljuća provokacija, jer nas ne bi ponijemčili, a postali bi odijozniji nego su danas. (Odobravanje). Od vraća č. g. Prodanu, koji je govorio o stvari, na koje ne će se obzirati. Ali nemože dijeliti mnijenje njegovo, kad je iznio nešto, što je Napoleon I, rekao o firvati ma. Misli, da bi to bilo kukavno za Hrvate. kad zna šta je bio Napoleon veliki. kako je carem postao i da bi morali doći do toga zaključka, da je, kad je hvalio njihovu hrabrost, upotrebio neku njihova slabu stranu, koja, misli, dan danas na opće zadovoljstvo može reći — da nema čovjeka na svijetu, koga bi zavela, [ tim je svršio Predlaže da se pregje na posebnu raspravu. (Opće burno odobravanje - i pljesak u kući i na galerijama. Govorniku čestitaju.) — Zatim je slijedila po- sebna rasprava, u kojoj je Biankini govorio proti ger- manizaciji i progonstvu naših oružnika, i proti nekojim + | knjigama gragjanskih škola u Beču, gdje se pogrdno o dalmatinskim Hrvatima piše, Nekoji drugi govornici zagovarali su interese svojih kotara, Proračun je po tom za g. 1908 i 1904 bio odobren, XIJI. sjednica. U večernjoj sjednici od utorka naj- prije su se birali prisjednici zemaljskog odbora: 1. Iz sreza veleporeznika Dr. Smodlaka. 2. Iz sreza gradova i trgovačkih komora glasovanje je slijedilo ovako: naj- prije 2 cedulje bijele, 2 za Radića, 2 za Smrkinića a 4 za Korlaeta. Pošto nije bilo apsolutne većine, prešlo se je nadrugi izbor. u kojem su bile 4 cedulje za Kcr- laeta, 2 za Smrkinića, 1 bijela & 8 za Radića. Pošto ni sad nije bilo apsolutne većine, prešlo se na uži izbor izmegju Korlaeta"i Radića, u kojem su 4 cedulje bile za Korlaeta, a 4 za Radića. Onda je odlučila sreća. Iz žare Dr, Verona izvadio je ime Korlaeta, koji je na taj način bio biran. Smodlaka je na to zatražio riječ i izjavio, da je on poslije dugog, trijeznog i ožbiljnog razmišljanja bio odlučio primiti se izbora, ali da gane- predvidljivi razlozi u zadnji čas sile, da se zahvali. Po ustavnom shvaćanju, on će po zatvoru sabora položiti mandat, te pred biračima iznijeti razloge. Prelazi se na izbor jednog prisjednika iz (cijelog sabora. Sa 82 glisa izabran je Dr. Ružević. On na to izjavlja, da se je u klubu bio primio kandidature u kombinaciji s Dr. Smodlakom, nu pošto se je ovaj odrekao. zahvaljuje se i on na toj časti. (Pljesak na trijemovima, Predsjednik daje odstraniti one, koji su pljeskali.) U sabornici je velika uzrujanost. Prelazi se po tom na riješenja mol- benica. Izmegju ostalih. slikaru Vidoviću doznačeno je 400 K pripomoći za izložbu, a kiparu Meštroviću 600 godišnjih K, dok svrši nauke, Sjednica je zaključena u 8 sati. a nova je urečena za sjutra u 11 sati, XIV. sjednica. Vukotić je u ime srpskog kluba, dao izjavu, kojom pozdravljaju oduševljenjem izjave sa strane Hrvata i očituju da će odpasti i zadnja njiho- va reserva u pogledu sjedinjenja. (Burno odobravanje). Za tim je primljen zakon o povišenju učiteljskih plaća. Trošak će se pokrit povišenjem školskog doprinosa.'(e- setpostotnom odredbinom na parobrodarske karte i po- višicom odredbine na uvoz piva, ako pak ovi zakoni ne bi postigli potrebitu sankciju, povisit će se za po- kriće u prvom zasjedanju prirezi ma izravne poreze, Na koncu predsjednik je pročitao izjavu zast. Korlaeta, ko- jom se odriče časti prisjednika na zemaljskom odboru. XIV. sjednica. Dne 12 o. mj. obavljen je izbor prisjednika na zemaljskom odboru. [Izabrani su nakon otstupa Korlaeta iz sreza veleporeznika Dr. J. Smo- dlaka, zamjenik dr. R. Arneri; iz sreza gradova Radić, zamjexik Dr. M. Čingrija, a iz čitavoga sabora D.r Ru- žević zamjenik Dr. Marovi Iza toga je predsjednik držao zaključni govor u kome je istaknuo radosnu činjenicu zbliženja stranaka poželio da ima dalje vladati sklad i mir u radu za nirodno dobro. Na to je ovo zasjedanje zaključeno. Odgovor na vladinu jezičnu osuovu. Dne 7 o. mj. poslije podnve u 5 sati predsjednici raznih klubova na dalmatinskom saboru predali su gospo- dinu namjesniku odgovore na već poznatu vladinu je- zičnu osnovu. Hrvati i Srb složiše se u ovom odgovo- ru: ,Kiub narodne hrvatske stranke, klub stranke pra- va i srpski narodni klub u saboru dalmatinskom uzeli su u pretres vladinu osnovu o porabi jezika kod uprav- nih oblasti u Dalmaciji, te povodom iste zajednički izjavljuju, što slijedi: Sva tri kluba stoje na stanovištu, koje je u jezičnome pi'anju zauzeo sabor kraljevine Dalmacije u svojim opetovanim zaključcima, počamši od god. 1884. Prema tome stanovištu kluhovi ne mogu pri- stati na vladinu osnovu. jer se istom ne udovoljava sa borskim zaključcima, u protiv narodnom pravu daje se mjesta u Dalmaciji tugiemu jeziku njemačkome. Prema tome stanovištu ponovno traže, da uredovni jezik sve- ga poslovanja i megjusobnog dopisivanja ce. kk. uprav- nih i sudbenih oblasti u Dalmaciji ima biti hrvatski ili srpski sa jedinim izuzetkom, da podnesci i zapisnici 'stranaka. sastavljeni talijanski, imaju se riješavati u istome jeziku“, Talijani predadoše pismeno ovaj odgovor : stupnici talijanskog kluba smatraju nepripustivom vla- »Zadinu osnovu o uregjenju jezičnog pitanja u uredima, te ne pristaju na istu: 1. jer se po njoj ne bi zajam- čio talijanskom jeziku položaj surazmjeran pravu i teh- ničkim potrebama uprave: zahtjev nuždan i opravdan, i dozvoljavajuć širi razvitak jezika hrvatskog ili srpskog ; 2, jer bi se u javnu službu uveo njemački jezik, koji je sasvim tugj značaju običajima i potrebama pokraji- ne; 3. jer je predložena osnova nepotpuna i namjera: vano provedenje neustavno“, U nedjelju u večer klubovi hrvatske narodne stran- ke. stranke prava i srpske stranke držali su plenarnu sjednicu, na kojoj su predsjednici istih klubova prika- zali izvještaj o razgovoru sa e k. namjesnikom, kada su mu uručili odgovor na vladinu jezičnu osnovu, što su ga sva tri kluba zajednički zaključili. Po izvještaju, namjesnik je predsjednicima klubova rekao, da će po- dastrijeti odgovor ministru-prepsjedniku, te da će od govor ministra dostaviti u svoje doba istim predsjedni- cima: Što se tiče same stvari. nije se mogao izjaviti, već je izrazio nadu, da ministar predsjednik neće bith; nučelno protivan klubskom odgovoru; a u pogledu nje- mačkog jezika, primjetio je, da vlada namjerava ogra- ničiti uporabu istoga na stanovite slučajeve, taksativno odregjene u dopisivanju s centralnim vlastima, prama potrebama jedinstvene uprave, priznavajući, da njemač- ki jezik u Dalmaciji ne može da bude ni zemaljski ni državni. Odgovor ministra predsjednika mogao bi stići od priiike kroz dva mjesece. Na to su predsjednici od- vratili, da klubovi ne primaju njemački jezik niti u naj- manjoj mjeri i stoje na stanovištu, da je zemlja jeduo- jezična, kako su već to u svom odgovoru naglasili, Na- kon izvještaja u plenarnoj sjednici bio je izabran od: bor od slijedećih lica : Dr. P. Čingrija, Dr. V. Ivčević, Dr A. Trumbić, Dr. J. Smodlaka, Gjuro Vukotić i Dr. A. Puljezi, s nalogom, da primi uručbu eventualnog vla- dinog odgovara, te da eventualno izrade takogjer jed- nu detaljnu jezičnu osnovu, koja će pak biti prikazana na vijećanje i odobrenje plenarnoj sjednici (sviju triju klubova. Namjesnik barun Handel otputovao je u Beč, da izvijesti ministra pred-jednika o saborskom zasjedanju i o odgovorima na vladinu osnovn glede riješenja je- zičnog pitanja, U čemu je poraz vlado , Jedinstvo“ piše: G. 1884 bljaše jednako na dnevnom redu u saboru pitanje o u- redovnome jeziku Izabran je u saborskoj sjednici dne 8 julija odbor ad hoc. Odbor je pozvao i vladu da prisustvuje, a vlada je odbila poziv. To odbijanje ob razložio je vladin povjerenik u saborskoj sjednici ovim tekstualnim riječima; »Dužan sam izjaviti, da je uredba uredovnog je- zika isključivo posao vladin i vršitoljne vlasti“, A ove godine u modernoj upravi, pod civilnim namjesnikom, vlada, koja kaže da je isključivo nje po- sao pitanje uredovnog jezika, obraća se svima klubovi- ma sabora i nugja im osnova, da o njoj raspravljaju i da se izjave, rr To hoće reći. da vlada zna, da ona e se ovo pitanje neće, jer se ne može riješiti bez spora- zuma s narodom, preko njegova sabora. Pa dobro! Svi klubovi saborski odgovorili su joj čisto i bistro, da neće da znadu, ni da čuju o jeziku njemačkom, odgo- vorili su joj tri kluba, koja prestavljaju do 600,000 duša, da hoće, da u ovoj zemlji bude hrvatski (ili srp- ski) jezik uredovni. Što je vladu moglo ponukovati, da se obrati klu- bovima? Da čuje što misli, kako osjeća, što hoće cijela zemlja, i ona je čula cijelu zemlju, preko zakonitih joj prestavnika. Sad pitamo; Hoće li još, hoće li i dalje, i poslije ovoga, od sada, kako je i do sada, u uredima biti pro- ti zakonu, ustavu, kao i proti pravici i \zdravom razu- mu, zapostavljen jezik hrvatski, i hoće li još ce, kr. vlada trpiti, dopuštati njemački jezik po uredima, pa ga i dalje proturati ? Nebi mogla, nebi smjela... ali ona hoće. Za što? Za to, što se mi zovemo Hrvati, a ona se zove vlada bečka. Upit Dr. 4. Verone i družino na Vladu Nj. Veličanstva | Prošle godine mjeseca decembra preminuo je u varoši Prčanjskoj kap. Tripo Gjurović ostavivši neku svotu u svrhu da se osnuje štipendija za jednog siro- mašnog učenika, r6dom 'iz Prčanja, na Vis. školama. Namijenjenom svotom imao je upravljati Odbor po po- kojniku imenovan. Pomenuti Odbor izradio je potrebiti Štatut te ga podastro na odobrenje Vis. Namjesnistvu. Poslije toga, ako se ne varam, mjeseca Januara ove g jedan od članova Odbora uložio je utok protiv nekim odredbama pomenutog Štatuta. Od toga vremena od Namjesništva nikakovog ri- ješenja ni na radnju Odbora, ni na utok odnosnog od- bornika. a da se ne zna uzrok tome neopravdanom o- klijevanju koji ometa da se gotov novac namjeni onoj svrsi, koju je pokojnik odredio, dok s druge strane si- romašni mladić koji bi mogao i htio da svoje nauke nastavi uzalud čeka pripomoć na koju ima pravo. Kako se ovdje ne radi o pitanju koje se tobože ne može riješiti zbog običnih već proverbijalnih finan- cijalnih poteškoća, mora se smatrati da je birokratsko žalibože obićno zatezanje i ovdje uzrokom pomenutoj neprilici. Dok se ovo pitanje dakle neopravdanim načinom oteže a — dotični siromašni i marljivi djaci obično u- zalud traže i natječu se za državne štipendije, koje u opće Bokelji nikad ne dobijaju i ako imaju sve propi- sane uslove, jer siromasi, te nemaju ni debelih kumo- va ni visokih prijatelja — možemo da pojmimo, ali da se onemogući štipendija radi nemara dotičnih čimbeni- ka, štipendija našim novcem ustanovljena -- to je ne. čuveno. Radi navedenih razloga pitamo Visoku Vladu ka- ko opravdava taj postupak i misli li shodno odrediti e sa ovo pitanje bude odma riješeno i tim udovoljeno pravednoj želji dotičnih zanimanika? Upit Dr. M. Čingrije i družine na Vladu Nj, Veličanstva! Na poštarskoj zgradi u Dubrovniku i to baš na pročelju sa strane ,Široke Ulice“, udarene su tablice, -, koje uz hrvatski i talijanski nose i njemački natpis. Ta nezakonitost, koja je upravo izazivna, jer što slično nije se usudilo do danas nigdje drugovdje u Dal- maciji da uradi, pobudila je, kao što je naravno u Du- brovniku teško negodovanje, koje je našlo oduška, u štampi i drugako. Pred malo vremena prvotne tablice bile su skinu- te,te se svak nadao, da su i nadležni faktori razumjeli opravdanost prosvjeda, pa da su ih uklonili. Ali sugjeno je nama da nam se nade jalove a ra- zočaranja da nas biju, pa tako i ovog puta osvanule nove table, ali isto njemačkim napisom samo na podrednom mjestu. Pošto po svemu tomu izgleda, da ravnateljstvo Po- šta hoće da prkosi zakonu i narodu potpisani pitaju Visoku Vladu: je li voljna doskočiti tom bezakonju, koje vrijegja tradicije grada i harakter zemlje, te narediti da se o- ne table odmah uklone, a ako nije kako to opravdava. Dr. Melko Čingrija, Dr. Klaić, Dr. Verona, Dr. Grgić. Upit Dr. M. Čingrije i družine na Vladu Nj. Veličanstva! Sjajna prošlost Dubrovnika nije samo naš ponos i utjeha već joj se i strani svijet divi i zavidi, Tragovi te prošlosti, još potpuno neistražene ni proučene, danas se nalaze ponajvećma u dubrovačkom arhivu, koji tako krije neizmjerno blago tisućuljetne kulture i državne mudrosti. Dubrovački arhiv imade za- to neizrecivu vrijednost ue samo za Dubrovnik i hrvat- ski narod, već za cijeli prosvijetljeni svijet, Na žalost njegova vrijednost i znamenitost ne nai- lazi na doličan obzir i pažnju sa strane državnih fak- tora u čije je ruke udes dubrovačkog arhiva bio predan. Prelazim preko toga, što je austrijska vlada odmah pri svom dolasku dobar dio arhiva u nepovrat ponijela, i ono što je ostavila niti pazi niti čuva kako bi se do- stojalo dubrovačkog arhiva i kulturne države. Sveopća je i jednodušna tužba učenoga svijeta, da u tom arhivu vlada potpun nered, a što je gore da je u nj teško, a katkad i nemoguće ući, jer regbi da jei ovdje zavladala ona kod nas udomaćena maksima, da nije čuvar za arhiv, već arhiv za čuvara. I tako se dogagja da učenjaci svijetskog glasa, da o domaćim ne govorim dolaze u Dubrovnik, da uče u arhivu, ali se prije reda vraćaju, jer se njim ne mo- gu poslužiti, a mnogi i ne dolaze jer znadu da bi ba- dava došli. To žalosno stanje u zaduje doba još je na gore krenulo, jer dosadanji čuvar prof. J, Gjelčić bio je pre- mješten u Trst, usčuvavši mjesto čuvara dubrovačkog arhiva i tako stigosmo do vrhunca, do prave anomalije, da čuvar dubrovačkog arhiva stanuje u Trstu, Na osnovu onog što istakosmo pitamo Vis. Vladu: jeli voljna uščuvati dubrovački arhiv, te mu ime- novati bez otezanja stalnog arhivara koji će htjeti i znati odgovarati svojoj zadaći, a ako nije kako to 0- pravdava. v Dr. Melko Čingrija, Dr. Klaić, Dr. Verona, Dr. Grgić. /