O

 

Dubrovnik i sloga.

Ne bi htjeli prenagliti, ali rekao bih da mi sto-
jimo već pred gotovim činom  srpsko-hrvatske sloge.

Ako je istina, ko što i jest istina, da u današ-
njim teškim okolnostima, pitanje za naš narod najži-
votnije jest uprav pitanje sloge izmegju dosad ljuto
zavagjenih Hrvata i Srba, to onda valja reći da zadnje
dvije sjednice ovogodišnjeg zasijedanja dalmatinskog
sabora imadu za inokupni naš narod neprocijenjivu, usud-
nu vrijednost, da one same dvije sjednice vrijede više
nego vas jalovi rad našeg sabora od trideset i više go-
dina mazad. /

Sve od jednom, u času kad su valjda raogućnici
računali na našu neslogu da uzmogu izvesti svoje osno-
ve, Dalmacija se trgla. ona je ustala, ona je progovo-
rila, te na usta prestavnika naroda činila je znat svi-
jetu i narodu da želi slogu, da hoće slogu, da joj je
u slozi spas.

Naši zastupnici navijestili su preokret: preokret
u svemu dosadašnjem političkom mišljenju i radu. Oni
su narodu pokazali nove staze i nove vidike, Nepo-
sredni povod preokretu dali su ljetošnji udesni doga-
gjaji u Banovini, čaša muke hrvatskog patnika se je
prelila, i preokret koji je već onda potajno bio zahva-
tio duhove, čekao je samo prigodu da se očituje, a pri-
goda je bila: Handelova jezična osnova.

Sinteza svega preokreta zbija se u malo riječi:
Narode, nemaš više da se uzdaš, ni da išt4 očekuješ
od mogućnika. Oni, koji bi te, da je pravice, imali bra-
nit, zapuštaju te, muče te, progone te. Odakle si mi-
slio da će ti sunce zasjati, odtole te rgja bije! Išti
dakle sebi prijatelje i saveznike — gdje god ih nagješ!

I hrvatski narod, prepušten sam sebi i svojoj sud-
bini, odbacajući usudno skrbništvo mogućnika, kao lav
ranjen ali još ne usmrćen, ogledao se okolo sebe, da
vidi me bi li našao prijatelja. Srbi su tu prvi, kao no
ti njegova braća i po krvi i po jeziku. a suviše vežu
njega s njima jednake stoljetne patnje, jednaki konačni
ciljevi i ideali. I pružiše oni jedni drugim pomirnicu
ruku, izmijeniše misli, pregoriše jal, zaboraviše prošlost,
te se slošiše u tomo da obezbijede tvrdu i punu brige
sadašnjost.

Na radosne giasove o slozi svakome iskrenome
i nesebičnom rodoljubu kao da je odlanulo u grudima.
kao da mu se digao teški kamen s prsti. Jer, pored
strastvene borbe dosad vogjene, makar koliko se kome
činilo da dobija, makar koliko se Hrvati ponosili po-
bjedam hrvatskim, a Srbi srpskim, svak je ipak u duši
svojoj bio uvjeren, i ako je to navlaš tajao, da na kon
cu konca ne dobijaju ni Hrvati ni Srbi. nego onaj aus-
strijski sistem, koji, cupiditate dominandi ac-
tus, udario je grdni klin u negdašnju divnu zgradu
narodne sloge.

Za to nam je i zaigralo srce u grudima i duša
nam se kao preporodila na samu pomisao da bi se mo-
gla povratit ona lijepa vremena, kad su složni Hrvati
i Srbi udarali temelje onom narodnom preporodu, ko-
me se mora zahvaliti, ako je naš narod sada mogao
smoći toliko svijesti i snage da se jednodušno opre
njemačkoj napasti. i

Naš je narod jedan, jedna mu krv, jedan jezik,
jedna mora da mu bude budućnost. Živa je to istina,
ali je opet živa istina da je tugje tutorstvo izradilo
da se taj narod razdvoji, zaveden himbenim obećanji-
ma, koja su laskala plemenskom svojeljublju Srba i
Hrvata. Nu varao bi se ko bi vas uzrok narodnome
razdoru htio pripisati tugjinskom utjecaju. Mi sami smo
takogjer dosta krivi našom političkom nezrelošću, koja
se očituje u plemenskoj megalomaniji i šovinizmu, po
čem je tugjin mogao naći kod nas podesno i plodno
zemljište za izvagjanje svojih osnova. >

A ipak nije, što no riječ, svako zlo za gore. te
borba što se do sada vodila izmegju Hrvati i Srbi ima
i ona svoju korisnu i poučnu stranu, u koliko nam se
pokazuje kao jedno od tako zvanih ,potrebitih zala“,
da se uzmože doći do onoga do šta vidimo da se je
do sada došlo, te da se uzmogu postaviti tvrdi temelji
trajnoj narodnoj slozi.

Prepuštajući ostale predjele, obazret ćemo se sa-
mo na Dubrovnik, na ovaj naš grad, koji, kao što je
zadnji bio megju dalmatinskim gradovima da se pove-
de za razdorom, tako ne bismo rada da, radi raspalje-
nog osobnog trvenja više nego radi ičesa drugoga,
bude megju najzadnjim da prigrli slogu. Pri tom nek
nam se ne zamjeri, ako se povedemo za piscem zad
njeg vvodnog članka u ,Dubrovniku“, te zavirimo i mi
za čas u ,muzej starin4“, da iz njih vadimo doličnu
pouku.

Ovaj naš grad slovio je u povijesti, :a sve do
nazad kakvih dvaćstak godina, uvijek kao slovinski
grad. ,Začudno je — veli jedan nepristrani naš histo-
ričar — da zemljište, gdje se najprvo pojavio pismeni
rd, gdje najprvo zacvala narodna knjiga, od žalo se je
bezimeno, za kog povjesničar sreta najvećma ime ,slo-
vinsko“ ili ovome sinonimno ilirsko; gdje statista
sreta narod, koji zbori naški, gdje lingvista u je-
ziku jednoliku onome, koji zbore svi ostali Hrvati i

Srbi, ispremiješane sreta tragove ,ekavštine“, _jekav-
štine“ i ,ikavštine“, na ,štokavštinu“ i ,čakavštinu +
Riješilo napredno proučavanje domaćih pitanja ovu za-
gonetku kako mu drago, ja smatram ovi pojav kao
jednu osobitu narodnu sreću i štujem u
njemu mudru odredbu Božije Providnosti, po kojoj u
smjesi ni ćisto hrvatskoj, ni čisto srpskoj, na razmegju
Hrvatskog i Srpskog naroda, održao se narod bezimeni,
kome je sugjeno opirati se, da Hrvati i Sr.
bi, u sastavšim razmiricam, ne vade si oči
žive; opstoji zemljište neutralno, kog da nema,
stvoriti di ga valjalo, da na njemu genij
posrednik narodne sloge prije il poslije
slavi svoju plemenitu pobjeda“,

»U Dubrovniku — piše drugi -—- svi stanovnici,
ne isključiv ni same rišćane, zvali su do nazad 15 go-
dina (sada 25) svoj jezik naški i nikako drugčije.
Ne bi bio onda našo jednog jedinog Dubrovčanina, da
nazove svoj jezik hrvatskim, a još manje da nazove
wvoj jezik srpskim, Svi, svi bez iznimke, kao u opće u

— EDO a.

svim predjelim gdje vlada jekavština, zvali su svoj je-
zik naškim. Ovo je povjest. Ovo se ne da poricat.
I to je naravno. Taj dio našega naroda živio je od
pamtivijeka politično o sebi, te u tom (obziru nije
bio ni hrvataki ni srpski, naime nije imao zajednikog
političkog života za dvima političkim skupinama, koje
su na kraju našega naroda hrvatskoga i
srpskoga“.

Unatoč svemu tomu morala je da nastupi kriza.
Osamdesetih godina, dok se još za srpstvo i 'hrvatstvo
nije ni znalo u Dubrovniku, i dok oni koji su onda bi
li za hrvatsku političku misao, žacali su se isticati hr
vatsko: jali srpsko ime od bojazni da tim ne bi došli u
sukob sa tradicijam staroga Dubrovnika, podigla se
srpska omladina, te počela isticati isključivo srpstvo na-
šega grada takom upornošću i bezobzirnošću da je mo-
ralo doći do reakcije i preloma. Nastao sukob  izme-
gju mlagjih i sturijih dok nije došlo dotle, da stariji,
oćutjevši uza se drugu omladinu, omladinu hrvatsku,
uvidješe da već nije druge, nego da javno istaknu ime
hrvatsko, čim bi se jedino paralizovalo djelovanje srp-
ske struje, koja je već silni zamah bila preotela.

Onda je nastupila borba, žestoka borba. u kojoj
ko što to biva u svakoj stranačkoj borbi, potpisalo se
je većekrat i s jedne i s druge strane, bilo je granja,
bilo je psovaka, bilo je podmetanja, u jednu riječ svega
i svačesa, i teško onijem koji su morali, da kušaju svu
gorčinu dana onijeh! Napokon se je došlo do onoga
do šta, ako možda i besvijesno, valjalo je da se dogje.
Hrvatska i srpska stranka, svaka sa svojim štabom
i sa svojim nazorima, utvrdile su se u Dubrovniku na
način da su prisiljene računati jedna na drugu i za
mjenito se priznati O kakvom popuštaju, van ako to
ne bi bilo objestrano u svrhu zajedničke narodne obra-
ne, o kakvim »Pobijegjenim“ ili »Pobjediteljima“, već
ne može da bude govora, Dubrovniku je povraćen, i
ako dugim i trnovitim putem, njegov  istorički značaj.
njegovo slovinstvo, koje ukljačaje u sebi priznanje
i hrvatskog i srpskog elementa, I tako na zidinama o
voga slavnoca grada genij posrednik narodne sloge slo
vi svoju plemenitu pobjedu, dok oči složnih Hrvati i
Srba ne prestaju, ko prigodom Gundulićeva slavlja, sve

jednako biti uprte u Dubrovnik. sjećajući se riječi pje
snikovih:
Još sred usta ljuta zmaja
I nokata bijesna lava
Oko tebe s oba kraja
M.

Slovinska je sva država!
> ES a -

Iz ižanovine.

politički život. Ali i ako je bujan i ako ima mnogo do-
brih klica u njemu ima dosta i nečisti i kukolja Nema
prave orijentacije, nema vedrine, Može iz svega toga
biti i dobro i zlo. Vidimo neko vrijenje, ali može da
iz toga izagje dobro vino, a može da se i ukiseli.
Pitanje sloge oporbe najviše smetnje zadaje. Po-
lemike traju i nadalje. Opet se čuju inati megju ob.
zoraštvom“ i ,pravaštvom“ za koje inate smo mislili da će
već jednom prestati. Pišu se veliki. članci, gast5&lja se
i agitira. a mutež sve veći. Centralni odbor  , hrv. str.
prava“ zaključio je ponovno pokušati, je li se može stu-
piti u koaliciju sa ,čistima“. U Karloven se groze sa
navom strankom. I tako bi imali četiri frakcije — a
sve se zovu ,hrv. str. prava“, Starčevićanska. ph. s. p.“
Naprednjačka ,h. s. p.“, Olizoraška ,h. s. d.“ i Karlo-
vačka ,h. s pj

Ali ako su stranački odnošaji ovakovi ipak se raz-
mahao velik skupštinski pokret. Svake nedjelje po ne-
koliko skupština. Dolazi na svaku popriječuo oko hilja-
du naroda, osobito seljaka. Već je takovih skupština
bilo preko 20. Ovo je utješljiv pojav; Ovo je javna
politička škola. Govornici lijepo upućuju narod. Od go-
vora je vrijedno istaknuti Radićeve, pa Barčićev na Su-
šaku i Tuškana u Petrinji,

Vrlo je važno i to, što na mnogim skupštinama
sudjeluju i Srbi, U Petrinji je hrvatsku zastavu nosio
Srbin, a srpsku Hrvat. Bratimljenje se sve više širi i
ukorjenjuje. I Srbi sami sazvaše već nekoliko sku pšti-
na za ustavna prava i finance. samostalnost Hrvatske,

Ovih dana su bili izbori na sveučilištu za upravu
nhrv. potpornog društva“. Bila je velika agitacija i bor-
ba megju starčevičancima i naprednjacima. Ovi potonji
pobijediše sa većinom od 100 glasova,

Dne 16. o. mj. slavila je osječka ,Nar. Obrana“
godišnjicu svoga opstanka. Ovaj velezaslužni list učinio
je prvva čudesa u Slavoniji u ovu godinu dana, te sva-
kim danom napreduje,

rk

Postalia.

XL.

Mi se zato i obraćamo već hrvatskom našem
narodu i njegovim prestavnicima, jer se samo od njih
nadamo boljemu.

Molimo stoga časnu gospodu zastupnike, du naj-
energičnije zahtijevaju, da se čim prije uklone nave-
dene nerednosti, bezakonja. zulum i kaos, što vlada na
pošti i brzojavu u Dalmaciji ; da prestane tajno i javno
proganjanje hrvatskih činovnika; da prestane protuza-
konito i ničim opravdano njemačko uredovanje i uopće
samovoljna i nasilna germanizacija ureda i osoblja; da
se hrvatskom jeziku u nutarnjoj pošt.-brzojavnoj službi
u Dalmaciji dade ono mjesto, što ga po zakonu i po
pravici ide, a što opet interes lužbe i stranaka za
htijeva.

Uvjeravanjima gospara Pattay-a i njegovim hrvat-
skim govorancijama nek ne vjeruju pa im on to do-
kazivao i s izvješćima na Ministarstvo o tobožnjem
predlogu, da se ,dozvoli“ hrvatski uredovati.

Za njemačko uredovanje on nije činio izvješće na
Ministarstvo, nije pitao dozvolu, da njemački ureduje
u hrvatskoj Dalmaciji, nitli se razbija glavu o tom zna-
de li ili ne njemački njegovo osoblje, pa ipak germa-
niše sve u šesnaest, makar njemačkom jeziku ne može
biti mjesta u dalmatioskim poštarskim-brzojavnim Ure«

 

dima ni po formuli Visoke Vlade ,da je uredba uredov+

U Banovini je sada nastao razmjerno dosta bujan | —

nog jezika isključivo posao vladin i vršiteljne vlasti “
jer je, kad ne bi ni bilo temeljnog državnog zakona
pravo i obraz hrvatskog naroda mnogo više nego li ne
znam kakove vladine formule i ne znam koliko ,visoka“
Vlada, a nijedna Vlada kao što nijedan ma ne znam
koliko visokopoloženi birokrat nema opet prava. da
vrijegja najsvetije osjećaje tog naroda samovoljnim na-
mećanjem ne znamo koliko kulturnog i finog i milo-
zvučnog tugjeg jezika.
XLI.

U ostalom moliti Ministarstvo, da dozvoli i hr-
vatsko uredovanje, kad je još u kreposti $. 19. temeli-
nog državnog zakona i kad je i hrvatski jezik od go-
dina i godina već uredovni; pitati dakle nješto, što već
opstoji, kad to ne bi služilo da se zavaravaju njeka
gospoda narodni zastupnici, kao što slaži, bile bi zajsta
prava ludost. Ako li je pak gospodu Pattay-u na sreu
redovitost službe i ako li u istinu želi odstraniti kaos.
što radi četverojezičnog uredovanja vladu na pošti i
brzojavu u Dalmaciji, tad nek se postara. da se tali-
janski i njemački (protuzakoniti) jezik u unutarnjoj
službi na pošti i brzojavun u Dalmaciji zamjeni iskliu-
čivo sa jezikom, kojim govori 97%, stanovnika, sa jezi-
kom dakle hrvatski.

XLII.

Izlikama i uvjeravanjima gospara Pattay-a, du to-
bož nema novca za izdavanje Ministarstvenog Nared-
benog Lista i onog poštarskog štedioničkog Ureda u
Beču, te svih službenih knjiga i pouka. cijenika i o. pa
hrvatskom jeziku takogjer nek ne vjeruju, pošto se
troškom, što se ima za nepotrebna njemačka i suvišna
talijanska izdanja. mogu sasvim lasno pokriti troškovi,
što bi se imali za hrvatska.

U ostalom je začudno, da se nekoliko stotina kru
na ne može naći za apsolutno potrebito hrvatsko izda-
nje spomenutih kujiga i Naredbenih Listova. dok se za
nepotrebno njemačko i suvišno talijansko izdanje uvi-
jek ima i dok se rad ničim opravdane neprekidne br
zojavne službe i zbog ničim opravdanog izloženstva
državnih činovnika, za sami poštarski i brzojavni Ured
u Crkvicama (Krivošije) utaman troši ništa manje već
4000-5000 kruna na godište. Ta dosta je pri ovon; Ure-
du urediti poštarsku i brzojavnu službu kao što Je u
mnogo važnijim mjestima toli sa vojničkog, koli sa tr-
govačkog i prometnog gledišta, kao n. pr. u Ercegno-
vome, Risnu, Budvi, Tivtu. Sutomori i t. d.. *) povje-
rivši ga jednom pomoćnom činovnike ili poštarskom
poslovaču, a da se svake godine prištedi najmanje 4-5000
kruna, svota po svoj prilici dostatna za spomenuta hr-
vatska izdanja !

Rad novaca je dakle baš najlakše,

(Slijedi) Dubrovčanin.
e Ustanoviti naime ograničenu dnevnu poštarsku i brzejav:u
službu a provigjeti Ured, cduosno stam činovnika sa električnom
budilicom za eventualne državne brzojavke, što bi mogle stići
obnoć, koja bi u ostalom bila i izlišna, kad se znade da su sve
vojničke vlasti u južnoj Dalmaciji spojene sa vojničkim telefo-
nom, koji je dan i noć otvoren a one u Krivošijama još i sa
takozvanim ,Schuber-Telegrafom.“

 

— Zion
Govor zastupnika Dr. Salvi-a.

Salvi ne dijeli pesimizam D.ra Trumbića glede
vladanja današnjeg političkog poglavice u Dalmaciji.
On pače ne može nego da pohvali haruna Handela.
jer je baš zasluga njegovi, baruna Handela koji je do-
šao u Dalmaciju s mandatom, da prikupi i uzgoji jaku
stranku čisto anstrijansku. ako se je danas stvorio novi
ambijenat i dobro oksigemirao u ovoj staroj parlamen-
tarnoj auli. (Veselost). Trumbić je pravom predbacio
Austriji sustavnu nezahvalnost, a mi ne slijedimo sta
ru griješnicu i pokažimo se zahvalni barunu Handelu !
(Živa veselost). Istina je, da smo mi, želeći gradjanskog
nasljednika onim starim generalima. koji ne ostaviše
medju nama druge uspomene do li iskrenosti. imali
drugih nada. Ali ako logika, bez naše krivnje promje-
ni svoj put; ako onaj, koji bi nas htio dovesti do o-
čaja bratoubilačkog, žrtvujići nas pangermanizmu, na-
protiv besavijestno nam pozaj ni sjekiru, da porušimo
uizke pregrade, koje nas dijele, jer smo svi skupa za
sefrom zajedničke bijede, drugovi u jadu i neveljama
otačbine, koja nam je majka svima, zahvalimo Bogu.,
i barunu Handelu! (Burno odobravanje). Trumbić Je
izjavijo narodu talijanskom ud vljenje i zahvalu. Govor-
nik mije vlastan, da mu jednako odgovori, jer je tek
atom velikog talijanskog naroda; ali ako je mamjera
dovoljna, nek bude uvjeren, da njegove riječi otvaraju
visoko i vedro obzorje, te ne ostaju bez odjeka, netom
za poletom misli nadodju čini. Staru je generaciju u
ovoj pokrajini za mjenila nova koja ne nosi u srcu
ilirektne utiske borbe bezumne i okrutne, koja se je
vodila kroz skoro polovicu vijeka. Nova osvjedočenja
razpršuju konvencijonalne predrasude prošlosti, novi
kriteriji, rek bi. nameću se novim dušama, koje teže.
da se emancipuju od jadnih spona sterilna sukoba.
Lojalno je i pravedno je bilo priznati. k& što je učinijo
častni Trumbić, da u ovoj zemlji talijanski jezik sred-
stvo prosvjete i kulture, ne umanjuje karakter Hrvati

-

ma, već im daje oružja, da napreduju, da jačaju i da l

oživljuju djevičansku narodnu dušu; jer talijanski je
zik, djedovska i domaća tekovina učenih Dalmatinaca
ne može da se uporedi s petljom njemačkog birokra
tizovanja. koje gasi i ledeni svaki životni impuls mo
ralne ueodvisnosti, uprežući pod jaram tudjinskog na-
meta one, koji su pozvani, da upravljaju javnim poslo
vima, da bdiju nad razvitkom naše ekonomijske i poli-
tičke budućnosti. Pošto nas zadnji dogodjaji uvjeravaju,
da odstranjezje talijanskog jezika iz Dalmacije znači
uveđenje njemačkog, nužda je povući konsekveucije,
jer se radi o našem izlučenju, & vašem razoružanju.
On še slaže s time, da nije teško doći do sporazuma ;
ali svaka inicijativa treba da poteče od moćnijih, Kad
bi nužda održanja talijanskog jezika, za koju su se o-
ni toliko borili i trpjeli, mogla da postane ponosom i
saborske većine, oni će ju slijediti kao prosti vojnici
ideje, koju su i do d.nas, sami i uztrajni, ali malo
sretni, branili. Zadnji dogogjaji u Hrvatskoj, koji po:
budiše živo saučešće Hrvata u Dalmaciji i zauzimanje
i pažnju drugih naroda, uvjeriše mnogo o nušdi, da
priskrbite vašoj stvari moćnu moralnu polugu simpatije
slobodnijeh naroda. Takve se simpatije postižu najprije

mjerom, kako se sami po! prama slabijim. Niti
sjajna tradicija magjarskog liberalizmu, niti energična
borba proti modernoj društvenoj tiraniji, klerikaliznn
i militarizmu, nisu poštedili magjarskom narodu prije-
kor, je htio da uztraje u nju oblivenu krvlju
plemenitog hrvatskog naroda. (Burno odobravanje). To
nas povjest uči, Dok govornik ne sumnja o iskrenosti
namjeri mldjee naraštaja, žali, što jedan starac kao
što častni Milić, a možda i drugi s njima, koji sve du

 

guju Italiji, gdje se napojiše znanja i slobodarskog
sjećanja, mješte

 

ću ne rad (sebe, već radi interesa uprave ,divide et
impera“, kao neki nosioci želja austrijske diplomacije .. .
za Albamjom! Neće da zadje u elukubracije o vanj-
skoj politici; ali mora reći, da se prikazivanjem tobo-
žnjih političkih aspiracija kraljevine Italije kao zapreke
ujedinjenju hrvatskog ili srpskog mogu plašiti samo
djeca ili obnemogli starci, nesposobni da sh vate megiu
uarodne odnošaje. (Predsjednik zvoni i prosvjeduje pro
ti ovim riječima.) Neprijatelj pravi mnogo je bliži, te
povirkuje i u Zagrebu i u Mia u Bosni i Herce-
govini, koje su nesretnije u prosvjeti nego li u ropstvu
(Odobravanje), pa i u Zadru pod cvijećem kite jezičnih
uaredaba. Naglašuje nadalje, da se talijanski narodnosni
zahtjevi ne smiju preokrećati u aspiracije političke. U-
regjenje granica, doznaćenih političkoj pripadnosti jed-
nog ili drugog plemena, drugo je pitanje; dočim je si-
gurno, kako je zgodno rekao jedan publicista, da inte-
loktualni odnošaji megju narodima ne prestaju ondje,
gdje se plaća carina na duhan. (Odobravanje). Koja je
bila politička tendencija njihove stranke u početku. po-
zvato je. Autonomija Dalmacije u sklopu cislajtanskih
zemalja. Je li to bila politika osjećaja? Ne. Bijaše po-
litika oportuniteta. A je li država odgovorila povjerenju
stranke? Je li održala i jedno od svojih obećanja, je li
osigurala i jedno ekonomno dobro zeilji, je li se bar
pokazala, da zna cijeniti ovaj čin? Danas ona, koja je
od Dalmaaije stvorila porugu narodima, gdje postoji
sumo ono, što je nevjercjatno, absurdno, smiješno. ne
da zahtijeva naše priznanje, niti da računa na našelsim -
patije. Ona žanje što je posijala. Što nam dakle preo-
staje da želimo, u što da se nadamo? Nismo ovdje, dafri-
ješavamo pitanja; ali ako nas nagon samoodrženja ne vara
tiemo za tim, da otstranimo megjuto izmjenične kavge,
jer moramo da se mučimo na istom putu razočaranja i
poniženja. Zašto bismo tajili, da, poslije svoga, najveće
volimo drugi jezik naše zemlje? A da iz toga potiče
i živa simpatija za sudbinu naroda, koji nam je 'najbli-
ži? (Burno odobravanje). Neka te simpatije budu u
nama utvrdjene pravednim obzirom na 'naše čedne, ali
svete aspiracije našeg nacijonalnog karaktera i potre-
bama zajedničke uljudbe. Neka velika većina zemlje
pokaže sbilja onu političku csbiljnost. koja jamči ma-
njini slobodno vršenje njezina prava, i onda će moći
da osvanu bolji dani za sve nas! Častni je Trumbić,
čemerom i ganućem, spomenuo uspomene, koje žaloste
prošlost naroda hrvatskog, kad je bio sredstvom okru-
tuosti u tudjoj ruci. Onomu, koji priznaje, oprašta se
grijeh! A govornik želi, da svjetlost novih podviga
obasja onaj nesretni narod, da preko konvencijonalnih
okvira prebaci svoj pogled i svu svoju svijes na zem-
lje. gdje teče njegova krv, te da se izgladivši svagie i
razmirice, uputi k onom ujedinjenju, koje je uz štova-
nje i tugjih prava naravna i dužna težnja svakog ple
mena. (Burno odobravanje u sabornici i na trijemovima).

Sedmični pregled.

Pri otvoru zastupničke kuće. Česi su majavili op-
strukciju. Zahtijevaha doslovno čitanje svih spisa pri
spjelih na presjedništvo, Minis'ar financija prikazao je
proračun za 1904. i sam je priznao, da proračun nije
sjajan. Ministar Korber apelirao je na kuću, moleći ju,
da izagie iz labirinta narodnosnih razmirica. Austrija.
teče uz ostalo, želi razvitak svojih naroda. Dao je ipak
razumjeti, da će se morati doći do promjene ustava,
ako parlamentarni stroj ne bude funkcionirao. Socij: -
lista Breiter predložio je, da se ukine $ 14. ustava.
Korber je još izjavio, da ugarski vojnički program ne
tangira Austriju, jer da vojničke stvari spadaju u vr-
hovna prava krune. Druge sjednica bila je jučer.

Italija je, rek bi, napustila vinsku klauzulu,
te tim postaje moguće sklopljenje provizornog trgovač-
kog ugovora.

Srpski ministar vanjskih posala Andro Nikolić
opravdao je umorstvo Aleksaudra kao sreću za otačbi-
nu, i ako je umorstvo sramotno,

esi se misle svi okupiti u jedan klub u carevin-
skom vijeću. a to u interesu zajedničke češke stvari.
Česi će poduprijeti i prešni predlog S ovenaca radi je-
zične ravnopravnosti u Koruškoj. te će wu pače pusti
ti prednost pred svojim.

Ugovor s Italijom. Tečajem ovog tjedna predložit
će sv carevinskom vijeću osnova, kojom se ovlašćuje
vlada, da sklopi privremeni trgovački ugovor s Italijom.

Revizija berlinskog ugovora. Novosadskoj ,Zasta-
vi“ javljaju iz Pariza, da će skoro dvojni savez, pot
pomognut cd Italije i Engleške, zatražiti reviziju ber-
linskog ugovora.

Bugarsko sobranje otvoreno je. Knez Ferdinand is-
taknuo je dobre odnošaje s Rusijom i svim ostalim dr-
žavama i naglasio je, da jn zadaća sobranja, da trajno
uredi državnu upravu i da podigne vojsku, kako bi po
stala zaštitnicom integriteta i nezavisnosti Bugarske,

Talijanski evsti par stiže u Englešku, gdje
se pripremaju na veličanstven doček.

Domaće vijesti.

Naknadni izbori g Spljetu. I u splitsku općinu
ulaze mlagje sile te se opažaju ;tako blage posljedice
megiu hrv. straiikama. Kako javljaju birani su pri na-
knadnom izboru dne 18 o, mj. za vijećnike : Dr. Trum-
bić, Dr. Mihaljević, Dr, Grgić. Dr. Bulat, Dr. Bulić, Jo-
sip Šperac, Juraj Kapić, župnik dn. Frane Ivanišević i
Marko Mikačić.

»BEdinost“ slovenski list u Trsta, počeo je ovih
dana izlaziti svaki dan (takogjer svaki svetac i nedje-
ju) u 5 sati u jutro, te je uredio svoje uredništvo ta-
ko, da donaša najnovije vijesti istodobno ili još franije
uego ,Piccolo“. Preporučili bi za to našoj tinteligenciji
da radje pretplati ,Edinost“ vrijedni i zaslužni sloven-
ski list, nego hrvatožderski ,Piccolo“.

Korčulo nam pišu dne 10. Novembra: Najgori,
uajodurniji i najmrskiji zanat na svijetu jest bez dvoj-
be uhodstvo ili vulgo spijunstvo. Uhoda, osobito poli-
tički, morao bi biti odalećen od svakog društva, te od-
bačen od svakog poštenog ćovieka kao okuženi pas.
Bolje je rekao bi općiti g lupežom ili još gorim čovje-
kom, nego li spijunom. a spijuna plaćenih nov-
cem, a imade ih koji se s tijem bave jer im je urogjen
u naravi duh policajski, kao da ih je Bog upravo stvo-
rio za takov zanat, cijelo njihovo znanje im je u tomu
koncentrirano, U comu su oni nepredobljivi majstori,
to ti im je il cavallo di battaglia, u svemu ostalome
su ti zero fracca zero, Imade pak treća vrst spijuna,
barem u našijem malijem mjestima, koji se bave spi-
junstvom ne samo stoga što imadu policajski duh u
krvi, već jer cijene da tijem čine uslugu njihovijem
starješinama i da će stoga biti protežirani, prije avan
virati ili dobiti kakvo bolje mjesto, U ovu vrst pošte-
njakovića i rodoljuba u kojima je prevelika revnost te
ogavni i nizki servihzam prama visokopoloženijem po-
kvario i najzadnji zdravi trak poštenja, u ovu vrst ve:
lim, ubrajam nekoje e. k. činovnike. — Oni su pokorne
sluge prepokornog gospodara, pripravni u svaki čas da
izdadu prijatelja, stranku i domovinu U njih su uši fi
nije nego u zeca, a zabivaju nos u svakom društvu i
u svakoj stvari, jedino du štogod izvlače, — Oni se

 

 

 

da prvi osokole sretnu evoluciju, drh- | ječi

znadu prikazati velikijem rodoljubima, pripravni da s ri:
ma skoče i u vatru za svoj narod, te znadu tako