Br. 49. U DUBROVNIKU, 5. Dećembra 1903. Godina XIII. CRVENA HRVATSKA Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa Her s poštom : na godinu 10 kruna, na po godine 5 kruna. Za inosemstvo tarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. jem u kuću, za Austro-Ugarsku, Bosnu i : 10 kruna i po- Izlazi svake subote. rt Pojedini broj #20 para. frankirana pisma ne primaju se. Pretplata i oglasi plaćaju se upravi Crvene lirvatske“ u Dubrovniku gdje su utužljivi, Za isja- ve, priopćera, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta ti- skaju po pogodbi i uz razmjerau popust. Dopisi salju se Uredništva. Rukopisi se ne vraćaju, a ne- Borba i utakmica. Nema više borbe, zavladao je aekakut mir, vogje hoće slogu, a mi smo se tek u borbi jačali, = ona nas je tek pravo organizovala i disciplinovala“. Ovako nekako n: govori u novije doba samo jedan od onih, što su u domaćim borbama bili dobri i oduševljeni vojnici. I u istinu za ovakov elemenat danas su nastupila pusta i kukavna vremena. Prije = je bilo borbe u izobilju, izmegju narodnjaka i pra- vaša, izmegju Hrvata i autonomaša, te Srba. Na sve strane se moglo boriti, te je bilo široko polje za ovakovo četovanje. U svakom gradu je bilo te borbe. A ne može se reći, da nije ta borba držala donjekle budnima duhove, da nije disciplinovala i organizovala masu. A gle, sada na jednom zavladao mir izmegju narodnjaka i pravaša, pa onda izmegju Hrvata i Srba, a napokon izmegju Hrvata i tali- janaša. Megdandžijama se čini, da je to propast, jer da ćemo se raspasti i da ćemo zaspati ovako bez borbe. Nije tako. Kućau borbu prenijeli smo samo van, na veliku arenu, a kod kuće nam uza sve to ostaje dovoljno i predovoljno posla. Glavna po- gibelj nam prijeti iz vana, a ove kućne neprilike riješiti ćemo već nekako. Ovdje, kod kuće, ostati će i ma dalje stranke i frakcije, biti će i na dalje lokalnih inata i zadjevica, jer ih ima uvjek i svag- dje, ali neće biti one žestine, neće imati one sankci- je, koju je do sada javnost tim borbama davala. Kriterij patriotske vrijednosti bio je u tim bor- bama, ali kad nestaje tih borba — ili se ove ubla- žuju — obični vojnik misli, da je nestalo već i patriotizma, ili da će ga sa tim kriterijem nestati. Ali nije tako. Patriotizam se od sada dapače može i proširiti i probuditi, jer se mi od sada mo- ramo spremati na veliku vanjsku borbu, a ujedno nastojati da se unutarnje utvrdimo i ojačamo. Ovu veliku vanjsku borbu ne možemo voditi kao što onu dnevnu domaću, to je istina, ali moramo zna- ti da ju vodimo i onda kad radimo da sebe u bilo kojem pogledu jačamo. A nova domaća situacija upravo pogoduje jačanju. Stranke postoje, postoje Srbi i Hrvati i talijanaši. Ljuta je borba obustav- ljena, na izigravanje, zamke i slično se i ne misli i ne smije misliti — dakle preostaje nešto treće — a to je nadmetanje, natjecanje, utakmica. Ovo je naravno i dobro i potrebno. Velikom borbom upravljati mogu i moraju na- rodni prvaci, a masa naroda moći će u njoj sudje- lovati izravno i otvoreno rijegje nego u dnevnim lokalnim borbama. Ali opet nemaju krivo oni, koji kažu, da je ova mala borba disciplinirala i organi- zovala ljude. Sada pako neka ih plemenita i mirna utakmica jača i koncentrira, a organizovati ih mora dnevni sitni, ali ustrajni rad. Gimnastiku i igranje vojske zamijeniće ekonomika i prosvjetni rad. Bor- POBLIŠTAK. Književne novosti. Izdanja naše tiskaro. Od ovo malo vremena, što postoji ,Dubrovačka hrvatska tiskara“ napredovala je u svakom pogledu. Ali što moramo osobito istaknuti je to, da se ona daje u nuakladnička poduzeća — po- jav to kod nas, vrlo rijedak. Do sada je izašla nakla- dom naše tiskare mala šaljiva brošurica ,Hrv. Srpska sloga“ i ,Iz pjesama Paše A. Kazalia“, a spremaju se još druga izdanja. Upozorili smo već na izdanje Kaza- lijevih pjesama. Ovo izdanje je postalo već potrebno. Kazalia, druga Pucića i ostalijeh dubrovačkijeh velika- na, pjesnika puna mašte i života, trebalo je i opet iz- nijeti na javu. Mlagjem naraštaju treba učiniti pristup- nim naše starije pjesnike. O Kazaliu se uči u školama, čitaju se u čitankama odlomci ,Zlatke“, ali istom sada, iz ovoga izdanja će moći mlagji naraštaj dobiti pravu sliku pjesnika. Izdanje prof. dr. Medini udešeno je tako da nam uzmogne p odati tu sliku, Nadati se je pako, da će se ovo izdanje obilnije rasprodati megju prijate- ljima narodne knjige, a napose u Dubrovniku. Stariji i mlagji će bez sumnje pokazati interes za domaće us- mene. Ali ovo izdanje neće biti osamljen pojav. Njima je tek započet posao za popularizovanje starijih pjes- nika i njihovih radova, posao za koji se je već odavna osjećala potreba. Djela naših starijih pjesnika bješe za- kopana u rukopisima, ili su otisnnta u manje pristup- nim i skupim, a ug to ne komontiranim akadomijskim izdanjima ili su stara njihova izdanja već davno ras- prodana i prava rijetkost. Zato je naša tiskara naka- nila izdati čitav niz djela iz starije naše literature. Iz- dati će se takova djela, koja još i danas mogu da za- bave i zanimaju. Ova izdanja će biti obilno komenti« rana, svakom djelu dodan uvod, a cijena će im biti malena. Priredbu djeli preuzeo je g. prof. dr. Medini, Naskoro će izaći prvisvezak ove biblijoteke sa Držić evinj komedijama ,Tirena* i ,Stanac“. Naovaj način će moći be su nam donijele vlasti, ali utakmica nam može donijeti jakost. Sada se ne ide samo 0 vlast, nego u prvome redu o vrijednost. I eto sada zgode sva- kom pojedincu da se istakne, da se natječe, a iz toga natjecanja u radu ekonomskom i prosvjetnom nicati će naša trajna, nepobjediva snaga. Drugi kriterij patriotizma namiće nam ova nova situacija, što je nastala uslijed preokreta u našoj politici, a taj kriterij nije unutarnja borba, nego dobro shva- ćanje vanjskog neprijatelja i unutarnja utakmica u radu. Borba razara, rad gradi i stvara. Ovaj kri- terij je bolji, jer je korisniji. Prema tome je dužnost nas sviju, da se baci- mo čvrsto stisnutih redova na organizovan, promiš- ljen i obilan rad društveni, gospodarski i kulturni. Treba naći puteve i sredstva, treba stvoriti centru- me i raditi. Nijesmo nakanili ovoga puta raspraviti ovo pitanje u detaile, tek smo sa načelne strane htjeli da prijateljima borbe pokažemo bolju, dostoj- niju, korisniju, stvarajuću borbu, biva borbu rada, borbu o vrijednost, a ne samo o i moć. DUBROVNIK, 4. dećembra 1903. Skupštine po Dalmaciji. Misao, koju smo u zad- njim brojevima zagovarali, biva da po Dalmaciji zare- daju pučke skupštine, naskoro će se početi ostvarivati. Sa više nam strana iz pokrajine javljaju, da su narodi zastupnici raspoloženi za takov pokret, a javljaju nam isto iz Zadra i Spljeta. Spljet će po svoj prilici preu- zeti inicijativu, te će prirediti u gradu i okolici prve velike skupštine. I cijela akcija će se od tuda voditi. Ovaj pokret će podupirati i promicati osobito nar. za- stupnici, a napose mlagje sile. I eto tako će se, nade je, razbujati javni život i u ovoj pokrajini. Spremati se treba dakle već sada za to, da ove skupštine budu što impozantnije, ali ne samo to, nego i što poučnije, što veći izražaj razbora i svijesti. Agitacija proti nijemštini. Dr. Ivan Majstrović iz- naša u ,H. Kruni“ ovaj prijedlog: ,U borbi proti ni- jemštini svi sinovi ove zemlje treba da se okupe u je- dnu vojsku; da se dosadašnji platonični prosvjedi pre- tvore u opću svagdašnju neprekidnu i jedinstvenu bor- bu. U toj borbi ovo bi imala biti glavna i najuspješni- ja sredstva: 1. Nijedan pošteni sin ove zemlje ne pri- ma načelno nikakva uredovna spisa u njemačkom jezi- ku, te ga povraća opaskom: odbijam, jer ne razumijem i jer je njemački jezik u Dalmaciji protuzakonit; 2. U dojednom mjestu u Dalmaciji imadu se držati javni sa- stanci i podučiti sve slojeve pučanstva zašto i kako se imadu odbijati njemački spisi ; 3. U Splitu se sastaje naročiti odbor kojem je zadaća nastojanje i upriličiva- nje tih sastanaka, dopisivanje i u opće briganje da a- gitacija proti nijemštini bude opća i živa u cijeloj zem- lji; 4. Svi odvjetvici u zemlji, dužni su bez nagrade po- moći koga bilo djelom i savjetom u kojoj mu drago neprilici, koju bi mogao imati radi odbijenog njemačkog spisa; 5. Svi pokrajinski listovi dužni su odsele na vid- ovakova knjižnica poslužiti široj čitaćoj publici, djacima i našim pozorišnim družinama. Uz druge bolje kome- dije od M. Držića i drugih starih pisaca, izaći će u ovoj biblijoteci pjesme Lucića Hvaranina i Vetranića. Napose ističemo po najstarijim rukopisima priregjeno i veoma obilno komentirano izdanje Gundulićevoga Osmana“, koje se takogjer već sprema. Poznato nam je kako su se mnogo i brzo proda- vala, osobito megju mladeži izdanja , Osmana“ ,Dubrav- ke“ i ,Pavlimira“, pa nema sumnje, da će i ove publi- kacije naše tiskare naći odziva. Rado bi još da se od pjesnika izdadu i pjesme grofa Meda Pucića. Ovo zasnovano poduzeće naše tiskare — nadamo ge, da će svaki Hrvat isvaki prijatelj stare naše knji- ge sa radošću pozdraviti i poduprijeti. Ovo poduzeće svjedoči, da naša tiskara shvaća u jednu ruku prosvjet- ne potrebe narodne inteligencije, a u drugu ruku, da shvaća svoj zadatak koga ima kao dubrovačka hr- vatska tiskara. ,Vionao“. U pretprošlom smo broju javili nekoje privatne informacije o našim književnim listovima, pa smo megju inim rekli za ,Vijenac“, da će ga sadanji urednici izdavati i bez potpore ,Matice Hrvatske“ dalje, Megjutim se od onda situacija promijenila. Kako nam sada javljaju — pitanje ,Vienca“ stoji ovako: prije kojih 6 sedmica bila je sjednica odbora ,Mat. Hrv.“ na kojoj se je iz utanačenoga proračuna konstatiralo, da Matica“ može i na dalje subvencijonirati ,Vie- nac“, ali nije bio stvoren nikakav zaključak. Osam da- na kasnije bila je opet sjednica i bio je iznesen drugi proračun sa stavkama za hrvitsku enciklopediju i puč- ka predavanja tako, da ,Matica“ ne bi imala suficita niti bi mogla podupirati ,Vienac“, Ali odbor je redu- cirao proračun i zaključio je sa svima proti 3 glasa dati ,Viencu“ subvenciju od 7000 K. Ali kada je dr. Arnold izjavio, da smatra taj zaključak izrazom nepo- vjerenja, te da će se zahvaliti na presjedništvu ,Ma- tice“ — izabran je odbor koji da će o ,Viencu“ vije- ćati. Glavno je bilo da se dosadanje urednike makne. Pozvalo se je Nikolića, ali ovaj je izjavio da neće bez ljisu mjestu nositi opomenu: odbijajte njemačke spise! —te stalnu rubriku pod naslovom borba proti nijemštini u kojoj će biti svakome prosto be&platno priopćivati sve što se na borbu odnosi i mo- že služiti u agitacijone svrhe. Što u Beču snuju. Ovih je dana Piccolo“ donio braojav iz Beča prema kojemu bi vlada kušala da po što po to dogje do sporazuma izmegju Čeha i Nijema- ca. Vlada da nagovara Nijemce, neka popuste od svo- jih zahtjeva u Českoj i Moravskoj, te 3e sporazume sa Česima, a ona da će to nadoknaditi time, da će otvo- riti široko polje germanizaciji — na jugu monarhije ! Nijemci da još na taj plan neće da pristanu. Ova je značajno e i to, da ju donaša , Piccolo“. Nije nevje- rojatna za to, jer vlada u istim ne može ni za korak dalje, ako se ne primire Česi, a ovi se neće primiriti dok ne postanu umjereniji Nijemci. I taktika vlade od- govarala bi staroj praksi: udovolji onoga, koji te naj- više smeta na račun onoga koji je miran i koga misliš da se ne trebaš ozbiljno bojati. — Čini se da je s ovim u šav&zu i vijest, što ju donašaju češke ,Lydove No- viny“, list koji ima često puta dosta dobre informacije. Taj list javlja, da u najvišim krugovima žele što prije uvedenje normalnih odnošaja u parlamentu, da se može pristupiti riješenju važnih državnih pitanja i prama U- garskoj i prama inozemstvu. U tu svrhu, da misli ot- stupiti Koerber, (da se tako primire Česi), a da bi ga zamijenilo prelazno ministarstvo, koje bi izmirilo Čehe i Nijemce. Pregovori da se vode, samo se još čeka ka- da će uspjeti Tiszi, da svlada u magj. saboru opstruk- ciju. Ni ovo nije majnevjerojatnije. Izjave Koerbera neka nas ne bune. Germanizacija ne treba da bude oči- ta i nagla. Može se tobože pogodovati hrvatstvu na ju- gu (jer ga trebaju za Balkanske stvari), ali uza sve to lavlačiti nijemštinu (kako to dokazuju Handelove osno- vlj-Wbećavati će se dakie na sve strane. Hoće li se uspjeti — drugo je pitanje. Nijemci teško da će po- puštiti dotle, da bi se Česi mogli primiriti, a ovi opet neće ići na lijepak. Sa talijanske se strane opet javlja, da Česi snube — Talijane u savez proti Germanizmu, te da će to i javno učiniti. Ne trebamo se prenagliti, ali valja biti na oprezu i paziti na sve, što se oko nas zbiva ili samo snuje. Na kordunu. Kako nam s pouzdane strane jav- ljaju, na jugoistočnim granicama Herceg-Bosne u veli- koj je mjeri uvedeno stražarenje. Svi časnici razmje- šteni po stražarnicama dobili su ponovni najstroži na- log, da ne smiju živi niti jednoga časa ostaviti svoje mjesto na koje su otposlani za tri mjeseca. Nekoji čas- nici bi se do sada po koji put svratili kućama svojim, od sada im je to strogo zabranjeno. Ujedno nam jav- ljaju, da su mnoge pukovnije u Bosni popunjene u broju kakav moraju imati za ratnoga stanja. Novo baterije. Jedan dio starih skladišta ugljena u Gružu preuregjuju sada za magazine topova. U Gruž Dežmana, ponudio se ,Vienac“ Dioničkoj Tiskari, ali ona je izjavila da prima samo uz redaktore Dežman i dr. Šurmin. Napokon bude pozvan g. 1. Velikanović, ali on, kad je vidio kako stvari idu odbio je ponudu. De- žman bi možda bio valjan i bez subvencije izdavati list, ali ,Matica“ je vlasnik lista i on tu nemože ništa. Umjes- to, da se ,Vienac“ ili preda i opet sadanjim urednici- ma ez subvenciju ili bez nje, umjesto da se ,Matica“, ako misli, da joj u koječem škodi smjer ,Vienca“, vla- guištva odreće — u zadnjoj sjednici stvara se na pred- log prof. Klaića zaključak da se ,Vienac“ definitivno obustavlja. I za ovaj zaključak glasuju sami bivši urednici ,Vienca“ ka prof. Klaić, dr. Bosanac i t. d. Ovo je očita pizma i prkos. Lanjske, je godine ,Mati- ca“ potrošila za ,Vienac“ 30.000 K, ove godine samo 8.000 K, a ne traži se od nje ni to više — pa je zato vrlo čudno, da se list ovako pokopa tim više što sada nećemo imati ni jednog pravog književnog lista! Ovo nije utješljivo, Zagorka: Vlatko Šaretić. Poznat je već sva- kome Hrvatu onaj znameniti pokret, koji je ove godine buknuo u banovini. Poznat je opet depotski način zlo glasnoga bivšega Khuena, da pošto po to uguši taj po- kret. Lijevala se krv, zatvarali se novinari urednici, Izmegju svih uredništava bio je Khuen uzeo osobito na oko ono uredništvo, koga se najviše i pravom bojao, naime — ,Obzor“. Skoro svaki suradnik ,Obzora“ bio je u zatvoru i progonjen od policije. Ista je sudbina zadesila i jedinu žensku suradnicu, ,Obzora“, poznatu patriotkinju, gospogju Zagorku. Zagorka se je ista- knula tiekom svoga dugogodišnjega rada dobrim djeli+ ma. Zadnje je njezino djelo ,Vlatko Šaretić“, roman iz zagrebačkoga života. Roman se zbiva baš u doba naj- većih demonstracija. Nije spisateljica posvetila glavnu brigu opisivanju tih nemira, ali ih ipak dosta ilustruje dotičući se istodobno i nasilja kod izbora, što ga je uplela u svoju knjigu. Opisuje nasilnost, brutalnost, ne- poštenje vladinih ljudi, činovnika. Svi su jednaci. Svi gaze prava svoje domovine i izrugavaju im se, samo da se što prije domogne i brže što viših časti. Kakvi vijest sama po sebi zanimiva i nije vele nevjerojatna, ali |. će doći jedna baterija gorskoga topništva sa momčadi, koja će biti uvijek spremna, a uz to će u skladištima biti smještene još dvije baterije topova, koje će se mo- ći svaki čas lako armirati, te upotrijebiti eventualno i za obranu ove obale. I tako ćemo uz tvrgjavno topniš- tvo dohiti još i gorsko. Donašamo ovu vijest na ovome mjestu, jer je .— po svemu sudeći — u savezu sa osta- lim ratnim pripremama na jugu monarkije, pa za to nije i bez neke političke važnosti. Hrvati i Talijani. I. Ima ljudi, koji se čude (a i rugaju) tome, što je sada u nas zavladalo općenito naglašivanje sloge na svim linijama, a ima ih koji se tome raduju i očekuju od toga preokreta brzi i jedini spas. Ali ne treba se tome pojavu ni čuditi niti se nadati, da će.nam sada letiti pečeni golubi u zube. Čuditi se ne treba za to, jer je ovaj preokret bio već dugo pripravljen i nije ne- go rezultat postepene evolucije. Ponajprije je narod uvi- dio da megjusobno klanje oporbenih stranaka ne vodi k ničemu i tražio slogu hrvatskih stranaka. Ovaj zah- tjev je bio snažan. Kada je pako bilo načelo slaganja ili bolje reći usredotočenja narodnih sila postavljeno i prihvaćeno, moralo se je naravnim putem proširiti i dalje. Najprije se je počelo misliti, govoriti pa/i raditi oko sloge sa krvnom braćom u našoj kući, sa Srbima, a onda i sa drugim elementima. I tako je peno sazrela i misao sloge, ili barem izmirenja i složne obrane proti trećemu sa Talijanskim narodom pa i sa našim domaćim talijanašima. Ovo je put naravan i svje- doči, da u našem narodu prevlagjuje razbor i zrelost. Nekoji hoće da vide u tome potvrdu naše slabosti, ali nije tako. Istina je, prevladalo je i u nas uvjerenje, da posve osamljeni i sa cijelim svijetom zavagjeni ne može mo ostati, te da se ne možemo nadati, da ćemo cio svijet pobijediti i naše ideale ostvariti sami od sebe a proti svima. A ovo je uvjerenje prevladalo odmah onda, kad smo počeli misliti na praktično ostvarivanje naših ideala narodnih. Ali čim smo počeli misliti na to ostvarivanje i tražiti najprikladnije puteve k cilju, odmah smo uvi- djeli, da nam treba još mnogo preduvjeta za usudnu borbu. Prilike oko nas i megju nama postale su tako- ve, da smo osjetili živu potrebu za naše ideale početi raditi, a ne samo o njima raspravljati i njih propago- vati. Ovo nam služi dokazom, da naš narod sazrijeva, da je u njega već svijest jaka u tolikoj mjeri, pozna- vanje svojih prava i potreba tako rašireno i uvriježeno, da se mora već jednom sa propagande ideje preći na pro- pagandu čina. Duhovi su pripravljeni, treba sada pri- praviti puteve i pribaviti orugje, pokrenuti ljude na rad, na čin. Iz ovoga utješljivoga stanja stvari potekao je i ljetošnji narodni pokret. Vidjelo se je, da se treba naj- su oni, takvi su i njihovi sinovi. Raprezentant ovih mla- dih nitkova je Vlatko Šaretić, nije ovaj samo politički lopov, nego i moralni nepoštenjak. Dok se zaručuje sa ćerkom visokoga činovnika, koji će mu pomoći u avan- ciranju, pošto je upropastio i oteo i čast siromašnoj švelji, koja s toga i umire — gleda zavesti poštenu kasiricu Zdenku. Zdenka je isprva upravo nesavladiva, * ali napokon podlegne medenim lažima Vlatka Šaretića, koji ju je posjećivao i zabavljao se s njom. Prije nego je Zdenka izgubila čast, dozna za zlodjelo Vlatkovo, naime za smrt siromašne švelje, & ujedno i za njegove zaruke. Zdenka odbije Vlatka, koji ju htio imati za pri- ležnicu, a istodobno se oženiti sa činovnikovom kćerkom. Zagorka je naravno kao ženska, mnogo po- svetila ženskoj — Zdenki. Cio je njezin život ob ovo iznesen, sve njezine prilike, sve njezine misli i na ne- sreću njezino pouzdanje u Vlatka. Zdenka je uzor če- stitosti i poštenja. Drugi bi je htio vjenčati, ali ona odbija ponudu, jer ju je Vlatko cjelivao. Zagorka vjerno iznosi zagrebački život, osobito onaj što ga mladež, napose Vlatko s prijateljima pro- vodi po noći i 10 Vlatko ć“ je dobra fotografija pokvarenoga magjaronstva. Zagorkin je stil lagan, a pripovijedanje teče živo. Tendencija je Zagorkinih djela, da koriste. Drugih tendencija osim patriotičnih Zagorka nema. No nije Zagorka kao oni pisci, koji dok u knjizi ističu patrijotizam, svojim životom i postupanjem rade obrat- no. Zagorka je iskrena kao što je u njezinim djelima, tako je i u privatnom životu, kao što na početku član- ka istaknuh, A dužnost je hrvatske publike, da ovako- ve pisce u prvom redu podupru, osobito kada im je to i eksistencija. Zagorku vrlo malo poznavaju u južnim krajevima naše domovine, U Dubrovniku se za njezina djela niti ne pita. Da se ta pogreška ispravi i da se i dubrovačka publika oduži Zagorki, neka naruči njezino najnovije djelo ,Vlatka Šaretića“. Cijena mu je 1 Kru- na, Hoće li ovaj poziv uspjeti? — X. Y. GR