Br. 50. U DUBROVNIKU, 12. Dećembra 1903. Godina XIII. GRVENA HRVAT MA Cijena je listu inu : na godinu 10 kruna, Hercegovinu tarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra polugodište. unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, sa Austro-Ugarsku, Bosnu i na po godine 5 kruni. Za inosemstvo : 10 krunć i po- se da je predbrojen i za došasto Izlazi svake mbole e Pojedini troj 98 para. frankirana pisma ne primaju se. Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crveve Hrv ve, priopćena, zahvale plaća se 40 para skaju po pogodbi i uz razmjerau popust. atske“ u Dubrovniku gdje su utužljivi, Za izja- po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta ti- Dopisi sslju se Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, & ne- Politika slobodnih ruku. Nakon toliko godišta tmurnih dana, nakon to- liko vremena posvemašnje i opće depresije, nakon pustih riječi i svagjanja, eto se polako naše obzor- je vedri. U patnjama i kušnjama ragja se polaga- no novi neki duh, novi zrak. I da je čistiji od do- sadašnjega, vidi se već odatle, što nekako lakše dišemo, da je slobodniji vidi se odatle, što eto po- čimamo da se krećemo, da radimo, da se otima- mo raznim tutorima, domaćim i vanjskim, koji su htjeli da za nas misle, Ujedno pucaju pred nama ši- ra obzorja, te se ogledavamo svijetom, nalazimo ili tražimo prijatelja i mirimo se sa onima s kojima smo se zavagjali. U Banovini pokret krvavo započet ovoga lje- ta nastavlja se sveudilj mirnijim načinom u obliku skupštinskoga pokreta. U Dalmaciji pako se navje- stio preokret u narodnoj politici. Sve ovo je bilo moguće jedino usljed toga, sto se počeše rastvarati stare stranačke grupe, a svak je htio da svojom glavom razmišlja o krizi u koju nas je stranačka rascijepkanost i borba do- vela. Iz ove težnje za pojedinačkom slobodom ra- gja se novi duh, duh unutaruje slobode i rada. Taj duh polako, preporagja naše društvo i naš javni ži- vot osvježuje. Kako je svježina znak mladosti nije onda ču- do, da taj duh unaša u naš život baš mladost i da taj duh pomlagjuje starije. Dosta se uzadnje doba čuje govoriti o ,mlagjim elementima“. Va- rao bi se omaj, koji bi mislio, da se tu radi samo o mladosti po godinama. Ti mlagji elementi su če- sto zreli muževi, u naponu snage. Radi se tu o mla- dom duhu, o duhu, koji je kadar da se snagje u i , da bude pristupau uoviin misliua i potrebama, da bude gibak u taktici, idealan u te- žnji, radikalan u praksi, a uz to da vjeruje u sna- gu svoju i maroda svoga. Ovakav duh može da ima i starac, kao što može da bude i staračke mladeži. Drugim riječima to znači, da su se u hrvat- skom narodu pojavile takove unutarnje prilike, ko- je su nužno dovele do toga, da ljudi osjećaju po- trebu nekog preokreta, ili bolje reći unutarnjega preporoda. Takovih ljudi ima u svim strankame, a ima ih i izvan stranaka. To su oni, koji su slo- bodni u prosugjivanju, koji gledaju na zdrave, a ne naočarene oči naš život, koji osjećaju potrebu ak- tivae politike, koji jednom riječi osjećaju da se na- še društvo i naš narod našao u zastoju, u krizi, te da se starim receptima ne mogu liječiti sve bolesti. U zadnjih nekoliko godina se pojavljaju sve u većem broju takovi mlagji elementi, Ponajprije izagjoše oni godinama mlagji, ali u odijeljenim gru- pama. Kasnije se te grupe sjediniše. Onda se javili slično raspoloženi duhovi iz starih stranaka, a po- veseliše se oni, koji su se nezadovoljni zbog stra- načke naše nevolje bili povukli. I ovi se javljaju još odijelito, ali se opaža megju njima naravni o- ajećaj solidarnosti. Sve ovo nije umjetno, jer da je umjetno ne bi se bilo razvijalo ovako postepeno. Ovo je pojav naravan, ovo j : pojav nuždan. U ovom pojavu mo- žemo vigjeti upravo probijanje zdravlja u našem na- rodnom životu, možemo u tom vigjeti potšikavanje prvoga rumenila na blijedim dosad obrazima bole- snika, biva hrvatskoga društva i javnoga života. Pa i ti elementi rado nazivlju sebe ,zdravijim e- lementima“. A i jeste tako. Stranačke borbe uvi- jek imadu za naravnu posljedicu to, da isplivaju na površinu oni, koji se znadu s najviše sljepoće i bijesa boriti, a to redovno nijesu bolji, nego gori elementi. Tako je bilo i u nas. Za to i vidimo da u svim strankama takovih elemenata ima. Naravno je ouda i to, da bolji elementi u svim strankama hoće da reaguju proti tim nezdravim pojavima, pa da traže zbliženje sa isto tako boljim elementima iz drugih stranaka. I tako stranačke razlike za njih prestaju, a počimaju cijeniti narodne trudbenike po vrijednosti, ne po programima. Prema tome dakle smo sada na osvitu nove koustelacije: zdravi i bo- lji elementi iz sviju stranaka stoje prama nezdra- vim i zasukanijim iz sviju tih stranaka. Ne radi se dakle o novoj stranci, niti o sa- sma odregjeno novom pokoljenju, nego se radi 0 novom duhu, o novoj pomlagjenoj Hrvatskoj, o na- rodnom preporodu. Taj novi duh, ta preporodna težnja može se najbolje označiti u politici riječima zast. dr. Smodlake; , politika, slobodnih ruku“, jer je takova politika kao što u opće rad, slobodni ruku“ preduvjet, osnov preporodu. ,Slobodne ru- ko“ prema vani, i prema unutarnjem životu, Ali da to ne znači anarhija, svjedoči baš ta činjenica, da se svi ti ljudi slobodnih ruku sbližuju u svrhu :a- jedničkoga rada. Naravnim razvojem stvari mora doći do toga, da se ti ljudi konačno i udruže u svrhu kooperacije, Ni tada se neće raditi o novoj = stranci, ni tada se neće raditi o programima, jer ako već treba stranaka imade u svakoj nešto do- bra i u programu i u ljudima. Ljudi slobodnih ru- ku pako složiv se u radu, ponijeti će ono bolje i ono zdravo iz programa i tradicija. Ieto tako sto- jimo pred pojavom, koji se razvija, a značiti će ni- šta manje nego sintezu svega dobroga i zdravoga što narod sada ima i što mu je politički i ostali život u ovom prošlom vijeku dobroga ostavio u baštinu. Stojimo dakle pred nečim što će u istinu biti krv i duša naroda, pa će ga za to i preporoditi i o- svježiti i primaknuti bliže i brže idealu slobode, ujedinjenja i nezavisnosti. Svak mora željeti i nastojati, da se ova evo- lucija, ovaj proces što prije i što bolje izvrši! DUBROVNIK, dne 11 Prosinca 1903. Skupitino. U najvećoj varoši na poluotoku Ratu (Pelješcu) t. j. u Janjini držaće se koncem ovog mje- seca velika narodna javna skupština; svakako prva u Dalmaciji ove vrsti. Na skupštini raspravljaće se 0 mno- gim aktuelnim političkim pitanjima, kao i gospodarstve- no-ekonomskim. Naoseb govoriće se: 1) o radu sabor- skom zastupnika; 2) o sjedinjenju Dalmacije sa Hrvat- skom; 3) o trgovačkoj školi za Dalmaciju; 4) 0 klau- zoli; 6) o glagoljici, gdje će se neki osobiti zahtjevi iznijeti. Mnogo će nadoći još i pitanja lokalne naravi, te Li skupština mogla i dva dana trajati. To je narodni sabor, gdje će narod slobodno svoje tegobe iznijeti i svoja prava tražiti. Pozvan je na istu i zastupnik Ja- njine i Pelješca Biankini. Toliko radi prosvjete naroda i odziva braći u Banovini. Pitanje hrv. sveučilišta. Akademičari iz Dalma- cije i Istre, koji uče na zagrebačkom sveučilištu, obra- tiše se resolucijom na naše zastupnike u Beču, da se zauzmu kod ministra nastave, da izjavi jasno: što je & pitanjem o priznanju ispita, položenih na sveučilištu u Zagrebu, i za Cislajtaniju. Ministar je bio obećao, da će se do jeseni ovo pitanje definitivno riješiti, ali je- sen je prošla, a riješenju ni glasa ni traga. Uslijed današnje neizvjesnosti više je gjaka nastradalo. Danas, kad su sveučilišna pitanja na dnevnom redu, trebalo bi da se i ovo po nas vrlo važno pitanje postavi na tapet. I u istinu bi trebalo uprijeti da se jednom i riješi ovo pitanje u povoljnom smjeru. Mi ne smijemo odustati od našega zahtjeva. Zagreb je naše središte. Za ovo pitanje bi se morala povesti živa agitacija i u pokrajini. Ratne pripreme. Kako doznasmo od upućene stra- ne, vojničke su oblasti po Bosni nedavno točno ispita- le stanje sviju zavoda, te konstatirale, koliko mogu za- kloniti ranjenika ili vojske. Isto tako su učinjene sve priprave za opskrbu vojske i prevoza. Ovo sve svjedo- či, da u proljeće možemo očekivati marš u Macedoniju. Vrhovni zapovjednik ariaade bio bi nadvojvoda Ot6 Hodorvary u Bosni. Javljaju nam iz Sarajeva, da tamo upućeni najviši činovnici kažu da je gotova stvar da će Khuen-Hedervary postati upraviteljem okupiranih pokrajina. To da je stalno kao 2 put 2 je 4. Burjan da nema volje ostati u Bosni, te bi rado čim prije o- tići. Glasovi pako, da se kani odijelisi zajedničko mi- nistarstvo financija od uprave Bosnom, te osnovati no vo Bosansko-Hercegovačko ministarstvo da su takogjer ispravni. m I SEVA Hrvati i Talijani. II. Nova politika Engleske, Francuske i Italije u pr- vom je redu naperena proti Germaniji, a onda proti Austriji dok je ova u službi Njemačke. Ali ova politi- ka je — o tom se ne smijemo varati — do neke mje: ro uperena i proti Rusiji. Do neke mjere, rekosmo, jer ide samo za tim, da se Rusija ne ugnjezdi sasma na Balkanu. A to izlazi iz same situacije. Austrija, kao ne- posredni susjed, najviše je kod Balkana interesovana. Ali ona ni ne vodi samostalne politike, a još manje pako paralizuje ili spriječava njemački ,Drang“. Za to, da barem donjekle paralizuje taj ,Drang“ mora Rusija da povuče u svoju sferu Balkan. Ali mirnim načinom mo- že ona da to postigne samo tako, ako se nagodi sa Au- strijom na temelju podijeljenja interesnih sfera. Na o- vaj se način barem donjekle zaštićuje jedan dio Balka- na od ,Dranga“, a opet je tako Austrija nekako veza- na uz Rusiju, te ne može da otvoreno i snažno pogo- duje tom ,Drangu“. Ovakova situacija nije po volji Engleskoj, koja ne bi rado vidjela, da dogje Rusija i ovakovim putem do. Carigrada, pa za to će ona — ne mogući drugo, po- dupirati misao posvemašnje slobode balkanskih naroda. Francuska se ne bi očito angažovala za taj plan, da joj nije do spriječćnja ,Drauga* i da ne zna, da Re- sija pristaje na dijeljenje sfera samo iz nužde. U nje- nom je interesu više slobodan slavenski Balkan, nego nesigurni upliv u jednome dijelu. Italija pako osim stra- ha pred Njemačkom ima i direktnih interesa. I eto tako nastaje sada uslijed sukoba i križanja interesa i interesnih pravaca neko ravnovjesje. Dok se nijegh druge vlasti interesovale — moralo je čuvati rav- novjesje dijeljenje sfera izmegju Austrije i Rusije. Ali odke4a je Italija počela da se interesuje pridošao je sa zapajne strane okomito jedan novi pravac politike, po- duprt od Francuske i Engleske. I ovaj pravac je bio potteban i to baš radi nas, koji smo u Austrijskoj sfe- ri i piše izloženi ,Drangu“. Ovaj pravac interesa poti- skuje natrag težnje Berlina i Beča, a nama bi olakšavao i omogućivao obranu. Ali ova situacija nam ujedno jasno namiće i preokret u našoj politici. _Ako hoćemo da se ovom situacijom okoristimo (a o toi se u prvom redu za nas radi), moramo da se u prvom redu stavimo u očitu ofenzivu proti ,Drangu“. Onda treba da se tjesnije spojimo sa braćom na isto- ku, sa Srbima. Ova sloga će nas učiniti kompaktnijima tako, da nas eventualno jače pritiskanje sa strane Ita- lije ne bude moglo rastrgati i zgnječiti. To bi se mo- glo dogoditi ako ostanemo sami te ovako tanki kao što smo danas sučelice Italiji. Sloga i sporazuman postu- pak,sa Srbima onemogućio bi i eventualni pokušaj, da se mimo nas i — preko nas kuša tražiti saveznika na Balkanu. Ali ova sloga (a to je vrlo važno) nas preko Srba i Bugara može da približi Rusiji, dotično da ona na taj način počme i s nama računati. Danas, po sve- mu sudeći, ona nas drži tugjim slugama i za to na nas u svojim kombinacijama i ne računa. Ali kako novi in- teres, onaj iz Italije i dalje, mora da s nama računa, a mi koristeći se time, a u slozi sa balkanskom braćom, poštajemo pravi balkanski (što do sada usljed naše po litike nijesmo se smatrali niti smo bili) i to pravi sla- venški narod, mora da i Rusija o nama vodi račun. Ka- da je jednom to postignuto onda će interes što ga Ru- sija ima na Balkanu paralizovati i eventualni prejaki utjecaj prohtjeva Italije i njenoga zalegja. Ovo pako zuači, da prava, iskrena i trajna sloga sa istočnom bra- ćor.2 zaštićuje dovoljno: od političkog utjecaja Italije i onemogućuje već unaprijed svaki pokušaj Italije da nas politički podjarmi. Prema tome je jasno, da ne ovisi naše držanje prema Italiji i naša korist, koja izlazi iz prijateljstva sa Italijom od toga, hoće li tamo biti na vladi trijezni ili pustolovni političari, nego ovisi o tom kako ćemo mi stajati prama istočnoj slavenskoj braći. Sloga s tom braćom odklanja za svaki slučej svu po- litičku eventualnu pogibelj sa strane Italije i s tom slogom mi postizavamo ravnovjesje za sve slučajeve, te možemo da mislimo samo na političke koristi, koje nam prijateljstvo s Italijom donosi. Možemo li se pako bojati kulturnoga upliva? Razni govornici na dalmatinskom saboru su tu bojazan kušali oprovrgnuti time, što su upozorili na činjenicu, da do sada nije talijanski jezik naše ljude odnarodio, te da za to, kad moramo i onako znati jedan svjetski kulturni jezik, učimo nepogibeljni talijanski. Ovo je istina, ali moramo odmah reći da se tu ne radi samo o jeziku, nego o kulturnom uplivu. Taj upliv je u primorju a napose u Dalmaciji, od vjekova velik, dapače i prevelik. Prevelik je bio za to, jer je našu inteligenciju i odviše povukao u kulturnu sferu romansku, napose talijansku tako, da je ta inteligen- cija kulturno bila često više talijanska nego li hrvatska i slavenska. Tome se nije u pregjašnja vremoua moglo izbjeći, ali danas, kad se slavenska (osobito Češka, Poljska i nada sve Ruska) kultura tako orijaškim ko- racima razvija, mi moramo da se priklonimo u prvom redu toj slavenskoj kulturi i da iz nje crpemo hranu. Italija može i mora da za nas bude posrednicom za- padno-evropske moderne, te klasičke kulture, ali ne našim kulturnim ognjištem Ili da govorimo u slici : mi ne moramo 1 ne smijemo gotove plodove kupovati iz Italije, nego ih sami odgajati ili uzimati od Slaven- stva. Iz Italije neka tek dolazi oplodni vjetrić ili kiši ca, preko nje neka budemo svezani sa ostalim zapadom. Kad se ne bi obazili i oslonili o kulturu slaven- sku, bili bi upućeni lih na Italiju, a onda bi lako i na še narodno (osobito ono u Banovini) kulturno napre- zanje bilo oslabljeno, a naša kulturna fiziognomija bi izgubila osebujne crte. Time bi ujedno izgubili i onu vrijednost, koju inače po položaju i po elementima i klicama naše narodne kulture imamo. Te elemente tre- ba sastaviti, klice treba razviti — i onda ćemo prama zapadnim utjecajima uzdržati paritet i neku mjeru u primanju tih utjecaja. Naš položaj nas pako čini na- ravnim posrednicima slavenske kulture megju roman- skim svijetom i zapadom. Mi možemo lakše nego iko upoznavati preko Talijana zapadni svijet sa plodovima slavenskog kulturnog rada, a time mi postajemo potre- ban i vrijedan faktor naprama Italiji i u kulturnom pogledu. Prema tome nam ne prijeti iz preko mora niti u kulturnom pogledu opasnost, ako se i na tom polju smatramo dijelom slavenske kulturne sfere, Dapače nam u tom slučaju niču mnoge pogodnosti, koje mogu ko- ristiti ne samo+većem razmahu našeg kulturnog nego u opće narodnog života. Sve pako ovisi o tome hoće li naše kulturno težište biti preko mora ili u nas,te na Balka- nu i dalje na sjeveru. Bude li ovo potonje onda se mo- žemo vrlo lako oteti i Banovina uplivu Beča i German- ske kulture, a tjesniji će saobraćaj sa Italijomibiti plodo- nosan, a nimalo štetan. Nešto je zapletenije pitanje o ekonomskoj pogi- belji i koja bi nam mogla zaprijetiti iz Italije, Ako pro- matramo historiju probugjenja i preporoda Slavena u prošlome vijeku, lako ćemo opaziti, da je taj preporod (kod Čeha, a i kod Hrvata) nastao pod utjecajem baš Njemačkih humanitnih ideja (Herdera i romantičara). Pa eto — kad se Nijemci ojačali — danas nas njihov upliv guši i kulturno i ekonomski, a napokon i politič- ki hoće da nas skuči do kraja. U Dalmaciji su se pako narodni borci nadahnji- vali idejama talijanskoga preporoda. Italija je od onda ojačala, njen život je sve bujniji, a osobiti se rad vi- gia na polju ekonomskom. Doći će u Italiji naskoro potreba ekonomske ekspanzije. Ona će morati da traži sebi ekonomsko zalegje i ekonomsko stovarište. To sto- varište, a djelomice i zalegje, već po zemljopisnom po- ložaju čini Balkan. S time moramo računati. Ekonom- ski razvoj ravna se po prirodnim zakonima, a ovi su jači od naše volje i moći. Ali čovjek može da te za- kone modificira, njihovo štetno djelovanje pretvori u koristonosno. I munja je pogibeljna, ali iz munjine je čovjek znao iscrpiti za sebe neprocjenive koristi. Isto je i u ekonomiji. Italija se mora baciti na Balkan, ali iz toga još ne slijedi da nas mora isisati ili zgnječiti. I to ovisi o nama. Ovisi o tome, kako ćemo iz te či- njenice iscrpsti koristi. U detaile se ne možemo upuštati, (to je posao stručnjaka), ali ipak se može već sada nabaciti ova mi- sao: u onome, što nemamo sami, a čime nas poplav- ljuje Germanija — istisnimo ovu kao posrednici Italije Ali pamtimo dobro: ,što nemamo mi sami“ (dakle ne toliko u surovinama, u vinu i poljodjelskim produktima, koliko u industriji) i ,kao posrednici“. Ovo potonje znači, da s Italijom trgujemo (t. j. zamjenjujemo eko- nomske vrijednote) a me-ds 'samo kupujemo, primamo ili prekomorskim trgovcima dajemo u bescjenu. 1 ovgje, ako dobro i konkretno shvatimo da smo balkanski na- rod, dakle da u prvom redu štitimo sebe u savezu sa ostalom braćom, i ovgje se dade eventualna pogibelj pretvoriti u korist. Treba samo naći ravnotežu, a to će biti onda, ako ne budemo mi puki posrednici Italije na Balkanu, bez obzira na braću, i ako ne budemo mi plot Italiji, preko koga će ona ravno na Balkan, ne- go ako budemo jedna kompaktna cjelina sa istočnom braćom. Radi se dakle o tome, da mine budemo samo transitna postaja nego da naše obale budu i ekonomski, trgovački naše; da budemo trgovci, jedan ekonomski faktor, a ne prevažači ili ekonomska parija. — (Slijedi.) — ta Iz Banovine. Zagreb, 8/XU. 1903. Pred sabor. Dne 15 o. mj. sastaje se hrv. sabor. Napetost kojom se očekuje je velika. Časovi su odlačni, a situacija vrlo teška. Pejačević je doduše dobio pri- v.emenu tangentu sa 3 milijuna više, ali upravni defi- cit iznaša preko 9 milijuna. Megju magjaronima su dvi- je struje: jedna je radikalnija (sa Pliverićem na čelu), a druga popustljiva do skrajnosti (sa Tomašićem). — Oporba je pako rascijepana. Ali uza sve to imade da- nas baš oporba više snage nego ikada. Ne u saboru, ne u broju zastupnika, nego u svijesnom narodu. &ko tu moralnu silu, sko, tu snagu zalegja bude znala zgodno upotrijebiti, mogla bi postići ipak neke uspjehe U prvom se redu radi o tom da se provede reforma izbornoga reda, uspostavi porota i uvede sloboda tiska, govora, sastajanja i udruživanja. Ako bar nešto od toga opozicija postigne, onda je već : učinjen korak dalje. Čujemo, da se sprema svu akciju koncentrirati za sada na to. Vidjeti će mo. Skupštine u Banovini. Do sada su sazvane ove |.skupštine: Virovitica, Velika Gorica, Otočac, Osiek, Vir- je, Koprivnica, Glina (srpske samostalne stranke), Va- raždin, Dugar<sa, Glina (hrvatskog neodvisnog gragjan- stva), Sušak, Bakar, Sunja, Petrinja, Novigrad, Gjurgje- vac, Pakrac (srpske samostalne stranke), Bregi, Nova Gradiška, Visoko, Dugoselo, Dolnji Miholjac, Glina, Ča- zma, Križevci, Valpovo, Ivanec, Vinica, Vrbovec, Osiek (srpske samostalne stranke), Gospić, Djakovo, Požega, Zagreb (u Streljani), Oriovac, Brod na Savi, Semeljci, Gorjaui, Kutina, Generalski Stol, Novi, Bribir. U svem 42 skupštine. Zabranjene su ili sasvim ili samo u ne- djelju ove skupštine: Osiek, Čepin, Visoko, Virovitica, Novigrad, Ivanec, Vinica, Novimarof, u svem 8 skupšti- na. Pouzdani sastanci držani su ovi: Sv. Petar na Mre- žnici, Nova Gradiška, Petrinja, Karlovac (za izbornike vojničkog kotara), Zagreb, Vrbovec, Oriovac i osam 0+ kolnih mjesta, Sesvete, Nart, Gračani, Osiek (doljnji Grad), Kutina, Dugoselo, Horvati, ukupno 23 pouzda- na sastanka. Novi list. Još prije = više vremena | smo javili, da se kani izdavati jedan novi pučki list. Da je naša informacija bila dobra svjedoči nam to, da sada Hrv. Pravo“ javlja, da će mlagji pravaški naraštaj takav list izdavati, pod naslovom Hrv atska Zastava“, a na hrvatskom i vjerskom temelju“.