= Br. 51. U: DUBROVNIKU, 19. Dećembra 1903. Godina XIII. GRVENA MRVATSKA Cijena je listu inu s poštom polugodište. uvaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, za Austro- Ugarsku, Bosnu i | ; na godinu 10 kruna, na po godine 6 kruna. Za inosemstvo : 10 kruna i po- | tarski troškovi, Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto Izlazi svake suboto. Pojedini broj 20 para. frankirana pisma ne primaju se. Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene lrvatske“ u Dubrovniku gdje su ve, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se skaju po pogodbi i uz razmjerau popust. Dopisi salju se Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, a F Za više puma gr Za aneksiju? Aneksija, ako mora da uslijedi, uslijedit će i mi- mo nas i bez nas, a svakako protiva nas, isto onako, kao što i provedba vladine jezične osnove, koja, ako je s jedne strane dokazom težnje za stanovitom jedinstve- nom upravom, kaže nam takogjer u pravome svjetlu i težnju te jedinstvene uprave, koja za nas znači nove borbe, nove kušnje. Glasovi o aneksiji ponavljaju se često i uvijek ostavljaju za sobom ono vrijeme, koje su i našli. To će se valjda i ovoga puta ponoviti. Da u Beču i u Pešti snuju o aneksiji to stoji; ali stoji takogjer i to, da se još nijesu nagodili što i kako bi s Bosnom, u slučaju da se žugjena aksija u istinu i provede. Nu ako se još nijesu nagodili, nagodit će se svakako netom i ako pi- tanje dozrije — i pri nagagjanju, o tom smo valjda svi uvjereni, neće zvati nas, da rečemo svoju. Nego pošto se nagode, mogli bi nas pozvati u pomoć da našim gla- som doprinesemo i da se smekšaju oni, koji bi se anek- siji mogli protiviti i koji bi je mogli zapriječiti kao do- sad, a za plaću, za nagradu troškova bi smo opeta pla- tili mi Hrvati, Srbi i Bosna. Jer da tako nije, Magjari bi se danas još jače protivili aneksiji nego Andrassy u svoje doba okupaciji. A pošto se Andrassy odvažio na okupaciju, bio je to znak da je imao jamstva da će se ona provoditi ona- ko, kako je u istinu bila i provedena, na isključivu ko- rist Beča i Pešte a ne samo protiva Biograda i Cetinja već i protiva Zagrebu. I zaista, okupacijom je ponara- sla bojazan o razvitku slavenskoga juga, ne mari dali razvitkom Hrvatske u okviru — i ta je bojazan doni- jela sa sobom željezničku politiku, postepeno rušenje nagodbe, jači otpor proti sjedinjenju i još mnogo toga počam od nijemih grbova pa sve do nijemih čitana- kA ....; a aneksija, a Bože đaj da ne bude tako, anek- sija će donijeti novih potreba jedinstvenoj upravi, no- vih oblaka nad našom glavom, mnogih bojazni magjar- skim snovima, što će sve ići za tim, da križa narodne naše osnove ne samo, već je tu i pogibao da budemo izloženi magjarskim pokušajima do Jadranskoga mora i mimo nagodbe, ako je ostave i na papiru, i mimo dalmatinskoga sabora, uza sav ustav, koji bi se tomu protivio. Dosta su jasni planovi magjarske neodvisue stranke, koja napokon reasumira težnje magjarskoga naroda i onda, kad joj vogja Fr. Košut zagovara fede- rativni ustroj monarhije, a pri tom zaboravlja Hrvatsku; a jasno nam je takogjer ito, da država nije nikad tra- žila svoju jakost i moć u zadovoljstvu svojih naroda. Ustav vlada i u Banovini!I tako ustavno vladanje za- htijevaju viši državni probici, pri kojima se na nas ne misli; pak će ti isti državni probici zahtijevati da se i očuvaju prema novoj situaciji, koja bi tako nasta- la. Sve se dakako ne bi moglo izvesti prema samim takozvanim državnim probicima, jer se priroda može siliti samo za vremena i do stanovitih granica, ali bi novi eksperimenti došli; i kako da bi došli! Ta mi znamo kako &e na nama operira, kako se na zdravom i kompaktnom tijelu našega naroda obavlja vivisekcija a pri tom još i traži našu zahvalnost. Okupacija nas je malo, veoma malo približila Bo- sni. Da nije bilo strategičkih razloga, mi bi od Bosne bili danas još udaljeniji nego za turskoga gospostva. Beč je odustao od naumljene izgradoje željezničke pru- ge Knin-Novi; Banjaluka još svegjer čeka da bude spo- jena sa ostalom bosanskom željezničkom mrežom iako bi ona kratka pruga izmegju nje i Jajca postala naju- nosnijom u Bosni, te oživjela one krajeve; sudbina pru- ge Bugojno-Aržano spojena je sa sudbinom pruge Doboj- Šamac, a ter i nju ne dočeka sudbina one pruge, koja se iz Spljeta morala graditi do granice Banovine, naši će se gospodari pomagati diferencijalnim tarifama, ka- ko u Banovini i nastojati će zato, da ovgje u Dalmaciji stvore koju novu Rijeku, Sve nas valjda neće moći utući; ali Bosna, koja bi, bilo putem plebiscita, bilo silom ne- predvidljivih dogogjaja došla do samouprave bez skrb- ništva, ili inače ispala iz okvira, tražila bi more, od kojeg je sada drže daleko i bila bi nam bliža nego što je danas, nego što će biti nakon aneksije, koja bi za nas imala svakako veoma probiematičnu vrijednost i u narodnom i u ekonomskom pogledu, U narodnom, jer će sve sile upotrebiti, da je i nadalje drže od nas odi- jeljenom, da od nje stvore nešto posebno, jednu izoli- ranu političku tvorbu, poput današnje; a mi znamo, da ako je za jedan narod najgora politička tvorba ona, u kojoj se silom mogu ugnjetavati prirodna i narodna prava, još bi gora bila ona, koja bi zato bila navlaš stvorena. U ekonomskom takogjer i s toga razloga, što bi nama ostalo samo ono, što nam se ne bi moglo ote- ti i što bismo, svakako u obilatijoj mjeri, imali uz ne- zavisan razvitak Bosne, jer lašnje se danas, na pri- mjer, riješavaju sporovi komunikacija izmegju države i državo nego oni izmegju jedne i druge pole monarkije, pretpostaviv da su, što se nas tiče iskreni; a to s je- dnostavnoga razloga, što u posljednjem slučaju nijesu samo ekonomski razlozi po srijedi već i politički i to takovi, da im se vidi jasna i očita tendencija premoći nad nama, našeg raznarogjenja i osiromašenja. Prems ovim činjenicama jasno nam je, da pri eventualnoj aneksiji neće voditi računa o našim intere- sima; da u našem današnjem podregjenom stanju, na to pitanje i nećemo utjecati; da bi se ta aneksija provela i ako bi joj mi bili protivni, a ne bi se pak provela, kad bi je proti volji naših gospodara zagovarali. A po- što nam je sve ovo jasno, moralo bi nam biti jasno i to, da naši dobro shvaćeni narodni interesi, da naše narodno dostojanstvo, s obzirom takogjer na vanjski svijet, na koji moramo računati, zahtijevu da ne pruži- mo ni ovgje pomoći onima, koji su nam odavna svaku pomoć otkazali. A dolazi i druga, svakako najvažnija, da bi mi naime u ovom poslu morali ići složno sa Srbima. Teška bi to bila pogrješka, kad bismo se mi Hr- vati bacili iznova na tu kost, da je glogjemo i prožili našim gospodarima pomoć protiva prirodnog razvitka našega naroda, kad bismo našim glasom sankcijonirali rastvorno djelovanje tugje sile u onim krajevima; kad bi tako odobrili sve ono, što smo dosle vigjeli i doži- vjeli; kad bi napokon željeli, da se ustali u Bosni da- našnje stanje. Prelom valjalo bi da bude potpun. Naše jade ne čuje nego nebo, a nemamo nikoga da ih s njim dijelimo do srpske braće s kojim su nam zajednički i stari jadi i novi, i oni koji nam dolaze iz Beča i oni koji nam dolaze iz Pešte i oni u Bosni. Jasno nam je već svima, da se ničemu dobromu ne smjemo nadati sve dotle, dok nas tugja lukavost bude izrabljivala u svoje sebične svrhe, dok ne budemo ruku o ruku branili is- ključivo naše narodne interese, ma pod kojim se obli- kom oni pojavljali, sa svim onim srestvima što nam ih daje recimo zakon i pravo božije i ljudsko; dok nas naobraženi svijet ne bude vidio da stupamo složno kao jedan narod, što u istinu i jesmo i kao jedma je- A a slačaju pak, da bi aneksija bila provedena, ona ista misao, koja bi vodila Hrvate, da joj se pro- tive, morala.bi dovesti i Srbe do misli i težnje da se sve što u ovoj državi jednim jezikom govori, sakupi u jednu cjelinu, kojoj je tu Banovina stoljetna i ako osakaćena jezgra; da pomognu i nama Hrvatima i sebi e da oživi stara hrvatska kraljevina u koju da se za- klonimo i u kojoj bi morala vladati potpuna ravnoprav- nost bratskih imena, jer bez potpune ravnopravnosti nema sloge, ne može je biti, sama joj se priroda protivi. A kad bi nastala ova složna i zajednička borba, ovako narinuta od povjesnih dogogjaja, narod bi lašnje nosio teško breme sudbine; lašnje bi podnosio i patnje i kušnje, jer nije se varati, jaki su, mnogobrojni su naši protivnici i svi do jednoga, kako se protive srp- skim težnjama, protive se takogjer i obnovljenju slo- bodne i nezavisne Hrvatske, jer znadu, da bi im pomr- sila mnoge račune, da bi u prvom redu križala german- ske osnove prema istoku, za koje Beč radi isto tako oduševljeno kao što i Berlin i da bi otpuhnula mnogi magjarski san, a boje se fakogjer i toga, da bi ona mogla biti ništa drugo već jedna velika etapa u raz- vitku cjelokupnoga naroda hrvatskoga i srpskoga. Koji potisnut odasvud, zanemaren od svakoga, uvijek u be- svjestici pod udarcima zle sudbine, traži još svegjer uzalud jednu formulu okolo koje bi se sakupio.i koja bi mu dala prave hrane, da se potpuno osvijesti i raz- vije. Nas čeka po tom teška i duga borba, koju bi sa- mo izvanredni dogogjaji mogli ublažiti; jer ako je mno- gi jači narod samo preko teških oluja mogao prebro- diti do svog političkog razvitka, nama, kojima još ostaje mnogo kulturnoga rada i kojima siromaštvo tan- ča i tupi narodnu snagu, nama je taj put još teži. Još težim ga pak čine naši veliki programi, kad izazivlju otpor i desno i lijevo i kad nam stvaraju neprijatelja baš ondje, gdje bi morali tražiti prijatelja, saveznika, brata. A ipak! A ipak bi morali već znati i razumjeti, da će samo složan rad podvostručiti naše narodne sile, koje još uvijek s obzirom na protivnike, neće biti ve- like: da će samo pri složnome našem radu ostati be- zuspješni žalosni eksperimenti na narodnoj duši u Bo- sni i drugdje, da će samo jedinstvena narodna volja odoljeti prolaznoj sili, koja mas inače može malo po malo oslabiti do uništenja; da samo složan narod mo- že zaslužiti simpatije i zauzimanje slobodoumnoga svi- jeta i napokon da samo u složnome narodu može pra- vo konačno pobijediti. — (n. ž.) Zaplijenjeno. Zaplijenjeno. Novi smjer u balkanskoj politici. U svojem ex- pozeu u delegacijama je min. Goluchowski dne 16. o. mj. rekao, da se je upoznala potreba krenuti u bal- kanskoj politici drugim putem. Koji dobrijan će pomi- sliti, da se već radi o slavenskom smjeru austrijske balkanske politike. Ali ne, čujte samo: taj novi put sas“oji se u tome, da više neće imati to pitanje u ru- kal“ nheokretni europski koncert“ nego samo dvije ruke biva Austrija i Rusija. Kakav je pako smjer aus- trijske politike — vidi se iz riječi ministra kojima se obara na Macedonske ustaše, grozi Bugarskoj, Srbiji po- ručuje da se neka odreče raznih političkih pogriješaka i — spozna pravu vrijednost austro-ug. prijateljstva.“ A ujedno se izražava priznanje pol. zrelosti — Rumunj- skoj i Grčkoj u macedonskom pitanju! Eto — to je novi smjer ! Zar da se i opet s naše sttane opominje Goluchowskoga na to, da vodi slavensku politiku ? Ne, jer bi bilo uzaludno i naivno i — koješta još! Motri- mo i pazimo samo. A južni povuku konsekvencije. Todna rezolucija mletačkih mladića. Kako nam velika prosvjedna skupština učenika svih mletačkih ško- la i gragjanstva. Nego čujte tu ratobornu momčad: »Smrt Nijemcima, smrt barbarskim ordama sjevera“.... Tad se zahvaljnju onome, kockom izabranom učeniku, koji je u Rimu demonstrirao proti austrijskom posla- niku, hvale korektno držanje talijanske policije i s80- kole one, koji će morati isto da učine konsulima Ru- sije i Njemačke osobito. Onda se toplo, ganutljivo, zahvaljuju domorodcima Trsta, koji darovaše Kući po- slanika Italije poprsje Imbrianija (zakletog iredentiste), živo opominju nespašenu učeću mladež Trsta, Tirolske, Istre i Dalmacije, da pod svaku cijenu ustraju u borbi, jer da je blizu dan njihovog oslobogjenja ispod pre- zrenog barbarskog iga. Onda buncaju, kako se talijan- ska flota i vojska (po riječima nekog ministra) već odavna spremaju, da osvete Vis i Custozzu. Vodiće ih današnji njihov kralj i Riciotti Garibaldi (l), a pridru- žiti će im se Francuska, da i ona osveti godinu 1870.! (Sada dolazi najkomičnija strana). ,Onda ćemo se pro- šetati po toj barbarskoj krvi do Beča i Berlina, poće- rati sa tronova tamošnje monarhe, satarisati naše vje- čne neprijatelje i proglasiti premoć latinske rase nad sasonskom, kličući ,Živio V. Emanuel III, živila tali- još autokrasi ruskom, živilo skoro oslobogjenje Ugar- očito ne znači ništa, ali ju je vrijedno zabilježiti kao kurijozum. Ovi su mladići očito vrlo ,dobro“ shvatili Ga- ribalda ! I baš za to ne treba dati ovome važnosti, 0- sobito ne u pitanju sporazuma izmegju ;Hrvata i Tali- jana. — J. Hrvati i Talijani. IV. Razloživ kako i čime su uklonjene eventualne po- gibelji i bojazni, koje bi nam zaprijetile sa tijesnijega zbliženja sa Talijanima i Italijom, morali bi sada go- voriti o koristi koju nam to približenje može da donese. O tome je bilo po gdješto upleteno i u dosadanjem razlaganju. Ali da bude slika bolja moramo se i na tu stranu pitanja (baš najvažniju) osvrnuti — u koliko se to naime može. Mnogo je tome već vremena što se šire glasovi i nagovještanja, da će se naša monarkija naskoro ras- pasti. Ove glasove podržavaju u Europi u prvom redu Pangermani, da svijet tako priprave za svoje aspi- se, da je Austrija, dakako pre- porogjena i poslavenjena, evropska nužda. U Austriji o svema tome ne vode toliko računa učujući faktori, nego žive u iluziji, da će se moći rati dalje pomoću svoje tradicijonalne kamarilske po- litike, koju svi poznamo. SE Slaveni zajedno neka kjuvijajii iz Trsta; držala se je dne 8. o: mj. u Mlecima jalati ćemo samo onda, ako ; janska vojska. živio R. Garibaldi, smrt (ut supra); smrt ske Češke i Poljske!!! Ovakova zbrka svega i svašta iz Francuske) čuju se razlaganja pro- | napadaj istinu korisnom za nas nadati, jer su za nju narodna prava i težnje samo šahove figure, ili kojima se ona igra, a vrijednost se tih karata mijenja po — adutu, po karti koja baš u kojoj igri odlučeje. im smo mi svi ovoga svijesni, mora da preokret u našoj politici, a taj preokret nas uwpućaje- na to da moramo voditi ,politiku slobodnih raku“, €. j. početi računati takodjer s drugim faktorima nego:su baš faktori k4marile. Cilj je danas nama svima jasan i u sjena: smo složni: ujedinjenje pod jednu jedinstvenu upr&vu, sloboda i nezavisnost hrvatskoga naroda i hrvatskih £#- malja! Ne oslanjajući se na kamarilu — moramo sada računati na ove druge dvije mogućnosti, biva sa pres-- strojstvo i n& raspad. Ovdje nije mjesto, da mo što bi za nas bilo u današnjoj europskoj sitwaciji bolje — raspad ili preustrojstvo i šta bi mi od toga našom politikom podupirali. Danas smo mi ješ uvijek u takovom položaju, da ne možemo utjecati na sve i. stvari onako, kako bi trebalo, nego moramo šamo da se spremamo za jedan i za drugi slučaj, da ss m8 zateče nepripravne. : Raspad mi danas ne bi — čini se — tako lake mogli niti prepriječiti niti pospiješiti, to manje, šte se je u zadnjem zasjedanju dalmat. sabora dosta jam označilo naše stanovište: sa svakim smo ko je za a4s, i dokle je za nas, a mi za interesima Beča nećemo više trčati, ako on hoće neka trči za nama. Mi ćemo braniti samo svoje interese! A ti naši interesi zahtijevaja, da za zlučaj preustrojstva i za slučaj raspada budento stali ei i i mogli osigurati sebi bolji položaj i u kolika god bude više moguće naše prilike u smisle saredajk- ideala i težnja popraviti. I jedno i drugo ćewo mtdi postići onda ako budemo faktor s kojim će se mdći i morati računati, faktor, koji se bude svijeta i-&rim interesovanim faktorima nametao tako, da preko us ne budu nikako mogli preći. Ovakav faktor palit. bademo i jedni i krepki, a uz to imali u svijetu. Ono prvo ćemo postići unutarnjom kom ustrajnoga rada na svim ji M: takogjer sami, pa Beč na njih računa za hoće da barem donjekle pokaže izvansustrijskim cima kako on sa njihovom braćom ne postupa drugi! Rumunji imadu cijelu kraljevinu za sobom, iste. Talijani, a da o Nijemcima i ne govorimo. Napokoš-i Srbima pomaže mnogo to, što imadu izvan Austrije ješ dvije države, a i na Rusine bi se imalo manje obsira da nemaju masu braće u južnoj Rusiji. A za što so ne računa sa Slovacima, za što sa Slovencima, za nama Hrvatima ne pomaže ni povjest ni prava ni ista vjer-. nost Beču? Jer smo vezivali naše interese samo sa iate- resima Beča. i ovako se u povodu toga osamili od bra- će i izgubili prijateljstvo drugih. Danas mi za to. me» ramo tražiti trajno (a ne časovito) približenje braći, a prijateljstva u svijetu. Ali to ne smije biti samo čut- stveno prijateljstvo, nego mi moramo te sveze osuovati na praktičnom temelju megjusobnih interesa, na temelju. sporazuma za sve konkretne slučajeve, koji bi nadoći. Nakon svega toga možemo lako i kratko reći. to, koje koristi bi imali od sporazuma (a ne idealnoga bratimljenja i sentimentalne ,sloge*) se lijanima, pretpostaviv dakako slogu i sporazum sa bima. Eto koje: Italija se sve više prik a otklanja od trojnoga saveza, a time n da treba Austriju odbiti od Njemačke. Francuske politike, pa se je možda baš žila Francuska Italiji. Ova misao se može s s š E i s... E sI lis: iii ; : i : I fir g i : i i E sri ii f ii i E z g = i ti e 1:8 ll u ii i : . - E = h i | : i i it | ti u i drugo vanjskom politikom pameti i allapaije prijateljstva. Ili drugim riječima : moramo gledati da postanemo po sebi vrijedni, i da ne budemo ossmljesi. O tom kako da postanemo jaki i vrijedni nećemo ovdje raspredati, ali za to je ovdje važno ono «drage. pitanje o osamljenosti. Ako dobro promotrimo položaj u našoj monarkiji vidjeti ćemo da svi glavni narodi s kojima se računa imadu neko zalegje dapače se buš i za to s njima računa. Česi imadu u svijetu Slavsa- skom i u Francuskoj velikih simpatija, Poljaci nijesu