=

Br. 51.

U: DUBROVNIKU, 19. Dećembra 1903.

Godina XIII.

 

GRVENA MRVATSKA

 

Cijena je listu
inu s poštom

polugodište.

uvaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, za Austro- Ugarsku, Bosnu i |
; na godinu 10 kruna, na po godine 6 kruna. Za inosemstvo : 10 kruna i po- |
tarski troškovi, Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

 

Izlazi svake suboto.
Pojedini broj 20 para.

 

frankirana pisma ne primaju se.

Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene lrvatske“ u Dubrovniku gdje su
ve, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se
skaju po pogodbi i uz razmjerau popust. Dopisi salju se Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, a

F

Za
više puma

gr

 

Za aneksiju?

Aneksija, ako mora da uslijedi, uslijedit će i mi-
mo nas i bez nas, a svakako protiva nas, isto onako,
kao što i provedba vladine jezične osnove, koja, ako je
s jedne strane dokazom težnje za stanovitom jedinstve-
nom upravom, kaže nam takogjer u pravome svjetlu i
težnju te jedinstvene uprave, koja za nas znači nove
borbe, nove kušnje.

Glasovi o aneksiji ponavljaju se često i uvijek
ostavljaju za sobom ono vrijeme, koje su i našli. To će
se valjda i ovoga puta ponoviti. Da u Beču i u Pešti
snuju o aneksiji to stoji; ali stoji takogjer i to, da se
još nijesu nagodili što i kako bi s Bosnom, u slučaju
da se žugjena aksija u istinu i provede. Nu ako se još
nijesu nagodili, nagodit će se svakako netom i ako pi-
tanje dozrije — i pri nagagjanju, o tom smo valjda svi
uvjereni, neće zvati nas, da rečemo svoju. Nego pošto
se nagode, mogli bi nas pozvati u pomoć da našim gla-
som doprinesemo i da se smekšaju oni, koji bi se anek-
siji mogli protiviti i koji bi je mogli zapriječiti kao do-
sad, a za plaću, za nagradu troškova bi smo opeta pla-
tili mi Hrvati, Srbi i Bosna.

Jer da tako nije, Magjari bi se danas još jače
protivili aneksiji nego Andrassy u svoje doba okupaciji.
A pošto se Andrassy odvažio na okupaciju, bio je to
znak da je imao jamstva da će se ona provoditi ona-
ko, kako je u istinu bila i provedena, na isključivu ko-
rist Beča i Pešte a ne samo protiva Biograda i Cetinja
već i protiva Zagrebu. I zaista, okupacijom je ponara-
sla bojazan o razvitku slavenskoga juga, ne mari dali
razvitkom Hrvatske u okviru — i ta je bojazan doni-
jela sa sobom željezničku politiku, postepeno rušenje
nagodbe, jači otpor proti sjedinjenju i još mnogo toga
počam od nijemih grbova pa sve do nijemih čitana-
kA ....; a aneksija, a Bože đaj da ne bude tako, anek-
sija će donijeti novih potreba jedinstvenoj upravi, no-
vih oblaka nad našom glavom, mnogih bojazni magjar-
skim snovima, što će sve ići za tim, da križa narodne
naše osnove ne samo, već je tu i pogibao da budemo
izloženi magjarskim pokušajima do Jadranskoga mora
i mimo nagodbe, ako je ostave i na papiru, i mimo
dalmatinskoga sabora, uza sav ustav, koji bi se tomu
protivio. Dosta su jasni planovi magjarske neodvisue
stranke, koja napokon reasumira težnje magjarskoga
naroda i onda, kad joj vogja Fr. Košut zagovara fede-
rativni ustroj monarhije, a pri tom zaboravlja Hrvatsku;
a jasno nam je takogjer ito, da država nije nikad tra-
žila svoju jakost i moć u zadovoljstvu svojih naroda.
Ustav vlada i u Banovini!I tako ustavno vladanje za-
htijevaju viši državni probici, pri kojima se na nas
ne misli; pak će ti isti državni probici zahtijevati da
se i očuvaju prema novoj situaciji, koja bi tako nasta-
la. Sve se dakako ne bi moglo izvesti prema samim
takozvanim državnim probicima, jer se priroda može
siliti samo za vremena i do stanovitih granica, ali bi
novi eksperimenti došli; i kako da bi došli! Ta mi
znamo kako &e na nama operira, kako se na zdravom
i kompaktnom tijelu našega naroda obavlja vivisekcija
a pri tom još i traži našu zahvalnost.

Okupacija nas je malo, veoma malo približila Bo-
sni. Da nije bilo strategičkih razloga, mi bi od Bosne
bili danas još udaljeniji nego za turskoga gospostva.
Beč je odustao od naumljene izgradoje željezničke pru-
ge Knin-Novi; Banjaluka još svegjer čeka da bude spo-
jena sa ostalom bosanskom željezničkom mrežom iako
bi ona kratka pruga izmegju nje i Jajca postala naju-
nosnijom u Bosni, te oživjela one krajeve; sudbina pru-
ge Bugojno-Aržano spojena je sa sudbinom pruge Doboj-
Šamac, a ter i nju ne dočeka sudbina one pruge, koja
se iz Spljeta morala graditi do granice Banovine, naši
će se gospodari pomagati diferencijalnim tarifama, ka-
ko u Banovini i nastojati će zato, da ovgje u Dalmaciji
stvore koju novu Rijeku, Sve nas valjda neće moći utući;
ali Bosna, koja bi, bilo putem plebiscita, bilo silom ne-
predvidljivih dogogjaja došla do samouprave bez skrb-
ništva, ili inače ispala iz okvira, tražila bi more, od
kojeg je sada drže daleko i bila bi nam bliža nego što
je danas, nego što će biti nakon aneksije, koja bi za
nas imala svakako veoma probiematičnu vrijednost i
u narodnom i u ekonomskom pogledu, U narodnom, jer
će sve sile upotrebiti, da je i nadalje drže od nas odi-
jeljenom, da od nje stvore nešto posebno, jednu izoli-
ranu političku tvorbu, poput današnje; a mi znamo, da
ako je za jedan narod najgora politička tvorba ona, u
kojoj se silom mogu ugnjetavati prirodna i narodna
prava, još bi gora bila ona, koja bi zato bila navlaš
stvorena. U ekonomskom takogjer i s toga razloga, što
bi nama ostalo samo ono, što nam se ne bi moglo ote-
ti i što bismo, svakako u obilatijoj mjeri, imali uz ne-
zavisan razvitak Bosne, jer lašnje se danas, na pri-
mjer, riješavaju sporovi komunikacija izmegju države i
državo nego oni izmegju jedne i druge pole monarkije,
pretpostaviv da su, što se nas tiče iskreni; a to s je-
dnostavnoga razloga, što u posljednjem slučaju nijesu
samo ekonomski razlozi po srijedi već i politički i to

 

takovi, da im se vidi jasna i očita tendencija premoći
nad nama, našeg raznarogjenja i osiromašenja.

Prems ovim činjenicama jasno nam je, da pri
eventualnoj aneksiji neće voditi računa o našim intere-
sima; da u našem današnjem podregjenom stanju, na
to pitanje i nećemo utjecati; da bi se ta aneksija provela
i ako bi joj mi bili protivni, a ne bi se pak provela,
kad bi je proti volji naših gospodara zagovarali. A po-
što nam je sve ovo jasno, moralo bi nam biti jasno i
to, da naši dobro shvaćeni narodni interesi, da naše
narodno dostojanstvo, s obzirom takogjer na vanjski
svijet, na koji moramo računati, zahtijevu da ne pruži-
mo ni ovgje pomoći onima, koji su nam odavna svaku
pomoć otkazali. A dolazi i druga, svakako najvažnija,
da bi mi naime u ovom poslu morali ići složno sa
Srbima.

Teška bi to bila pogrješka, kad bismo se mi Hr-
vati bacili iznova na tu kost, da je glogjemo i prožili
našim gospodarima pomoć protiva prirodnog razvitka
našega naroda, kad bismo našim glasom sankcijonirali
rastvorno djelovanje tugje sile u onim krajevima; kad
bi tako odobrili sve ono, što smo dosle vigjeli i doži-
vjeli; kad bi napokon željeli, da se ustali u Bosni da-
našnje stanje. Prelom valjalo bi da bude potpun. Naše
jade ne čuje nego nebo, a nemamo nikoga da ih s njim
dijelimo do srpske braće s kojim su nam zajednički i
stari jadi i novi, i oni koji nam dolaze iz Beča i oni
koji nam dolaze iz Pešte i oni u Bosni. Jasno nam je
već svima, da se ničemu dobromu ne smjemo nadati sve
dotle, dok nas tugja lukavost bude izrabljivala u svoje
sebične svrhe, dok ne budemo ruku o ruku branili is-
ključivo naše narodne interese, ma pod kojim se obli-
kom oni pojavljali, sa svim onim srestvima što nam
ih daje recimo zakon i pravo božije i ljudsko; dok
nas naobraženi svijet ne bude vidio da stupamo složno
kao jedan narod, što u istinu i jesmo i kao jedma je-

A a slačaju pak, da bi aneksija bila provedena,
ona ista misao, koja bi vodila Hrvate, da joj se pro-
tive, morala.bi dovesti i Srbe do misli i težnje da se
sve što u ovoj državi jednim jezikom govori, sakupi
u jednu cjelinu, kojoj je tu Banovina stoljetna i ako
osakaćena jezgra; da pomognu i nama Hrvatima i sebi
e da oživi stara hrvatska kraljevina u koju da se za-
klonimo i u kojoj bi morala vladati potpuna ravnoprav-
nost bratskih imena, jer bez potpune ravnopravnosti
nema sloge, ne može je biti, sama joj se priroda protivi.

A kad bi nastala ova složna i zajednička borba,
ovako narinuta od povjesnih dogogjaja, narod bi lašnje
nosio teško breme sudbine; lašnje bi podnosio i patnje
i kušnje, jer nije se varati, jaki su, mnogobrojni su
naši protivnici i svi do jednoga, kako se protive srp-
skim težnjama, protive se takogjer i obnovljenju slo-
bodne i nezavisne Hrvatske, jer znadu, da bi im pomr-
sila mnoge račune, da bi u prvom redu križala german-
ske osnove prema istoku, za koje Beč radi isto tako
oduševljeno kao što i Berlin i da bi otpuhnula mnogi
magjarski san, a boje se fakogjer i toga, da bi ona
mogla biti ništa drugo već jedna velika etapa u raz-
vitku cjelokupnoga naroda hrvatskoga i srpskoga. Koji
potisnut odasvud, zanemaren od svakoga, uvijek u be-
svjestici pod udarcima zle sudbine, traži još svegjer
uzalud jednu formulu okolo koje bi se sakupio.i koja
bi mu dala prave hrane, da se potpuno osvijesti i raz-
vije. Nas čeka po tom teška i duga borba, koju bi sa-
mo izvanredni dogogjaji mogli ublažiti; jer ako je mno-
gi jači narod samo preko teških oluja mogao prebro-
diti do svog političkog razvitka, nama, kojima još
ostaje mnogo kulturnoga rada i kojima siromaštvo tan-
ča i tupi narodnu snagu, nama je taj put još teži. Još
težim ga pak čine naši veliki programi, kad izazivlju
otpor i desno i lijevo i kad nam stvaraju neprijatelja
baš ondje, gdje bi morali tražiti prijatelja, saveznika,
brata. A ipak! A ipak bi morali već znati i razumjeti,
da će samo složan rad podvostručiti naše narodne sile,
koje još uvijek s obzirom na protivnike, neće biti ve-
like: da će samo pri složnome našem radu ostati be-
zuspješni žalosni eksperimenti na narodnoj duši u Bo-
sni i drugdje, da će samo jedinstvena narodna volja
odoljeti prolaznoj sili, koja mas inače može malo po
malo oslabiti do uništenja; da samo složan narod mo-
že zaslužiti simpatije i zauzimanje slobodoumnoga svi-
jeta i napokon da samo u složnome narodu može pra-
vo konačno pobijediti. — (n. ž.)

 

Zaplijenjeno.

Zaplijenjeno.

Novi smjer u balkanskoj politici. U svojem ex-
pozeu u delegacijama je min. Goluchowski dne 16. o.
mj. rekao, da se je upoznala potreba krenuti u bal-
kanskoj politici drugim putem. Koji dobrijan će pomi-
sliti, da se već radi o slavenskom smjeru austrijske
balkanske politike. Ali ne, čujte samo: taj novi put
sas“oji se u tome, da više neće imati to pitanje u ru-
kal“ nheokretni europski koncert“ nego samo dvije
ruke biva Austrija i Rusija. Kakav je pako smjer aus-
trijske politike — vidi se iz riječi ministra kojima se
obara na Macedonske ustaše, grozi Bugarskoj, Srbiji po-
ručuje da se neka odreče raznih političkih pogriješaka
i — spozna pravu vrijednost austro-ug. prijateljstva.“
A ujedno se izražava priznanje pol. zrelosti — Rumunj-
skoj i Grčkoj u macedonskom pitanju! Eto — to je
novi smjer ! Zar da se i opet s naše sttane opominje
Goluchowskoga na to, da vodi slavensku politiku ? Ne,
jer bi bilo uzaludno i naivno i — koješta još! Motri-
mo i pazimo samo. A južni
povuku konsekvencije.

Todna rezolucija mletačkih mladića. Kako nam

velika prosvjedna skupština učenika svih mletačkih ško-
la i gragjanstva. Nego čujte tu ratobornu momčad:
»Smrt Nijemcima, smrt barbarskim ordama sjevera“....
Tad se zahvaljnju onome, kockom izabranom učeniku,
koji je u Rimu demonstrirao proti austrijskom posla-
niku, hvale korektno držanje talijanske policije i s80-
kole one, koji će morati isto da učine konsulima Ru-
sije i Njemačke osobito. Onda se toplo, ganutljivo,
zahvaljuju domorodcima Trsta, koji darovaše Kući po-
slanika Italije poprsje Imbrianija (zakletog iredentiste),
živo opominju nespašenu učeću mladež Trsta, Tirolske,
Istre i Dalmacije, da pod svaku cijenu ustraju u borbi,
jer da je blizu dan njihovog oslobogjenja ispod pre-
zrenog barbarskog iga. Onda buncaju, kako se talijan-
ska flota i vojska (po riječima nekog ministra) već
odavna spremaju, da osvete Vis i Custozzu. Vodiće ih
današnji njihov kralj i Riciotti Garibaldi (l), a pridru-
žiti će im se Francuska, da i ona osveti godinu 1870.!
(Sada dolazi najkomičnija strana). ,Onda ćemo se pro-
šetati po toj barbarskoj krvi do Beča i Berlina, poće-
rati sa tronova tamošnje monarhe, satarisati naše vje-
čne neprijatelje i proglasiti premoć latinske rase nad
sasonskom, kličući ,Živio V. Emanuel III, živila tali-

još autokrasi ruskom, živilo skoro oslobogjenje Ugar-

očito ne znači ništa, ali ju je vrijedno zabilježiti kao
kurijozum. Ovi su mladići očito vrlo ,dobro“ shvatili Ga-
ribalda ! I baš za to ne treba dati ovome važnosti, 0-
sobito ne u pitanju sporazuma izmegju ;Hrvata i Tali-
jana. — J.

 

Hrvati i Talijani.
IV.

Razloživ kako i čime su uklonjene eventualne po-
gibelji i bojazni, koje bi nam zaprijetile sa tijesnijega
zbliženja sa Talijanima i Italijom, morali bi sada go-
voriti o koristi koju nam to približenje može da donese.
O tome je bilo po gdješto upleteno i u dosadanjem
razlaganju. Ali da bude slika bolja moramo se i na tu
stranu pitanja (baš najvažniju) osvrnuti — u koliko se
to naime može.

Mnogo je tome već vremena što se šire glasovi
i nagovještanja, da će se naša monarkija naskoro ras-
pasti. Ove glasove podržavaju u Europi u prvom redu
Pangermani, da svijet tako priprave za svoje aspi-

se, da je Austrija, dakako pre-
porogjena i poslavenjena, evropska nužda. U Austriji
o svema tome ne vode toliko računa
učujući faktori, nego žive u iluziji, da će se moći
rati dalje pomoću svoje tradicijonalne kamarilske po-
litike, koju svi poznamo.

SE

 

 

Slaveni zajedno neka

kjuvijajii iz Trsta; držala se je dne 8. o: mj. u Mlecima jalati ćemo samo onda, ako ;

janska vojska. živio R. Garibaldi, smrt (ut supra); smrt

ske Češke i Poljske!!! Ovakova zbrka svega i svašta

iz Francuske) čuju se razlaganja pro- | napadaj

istinu korisnom za nas nadati, jer su za nju
narodna prava i težnje samo šahove figure, ili
kojima se ona igra, a vrijednost se tih karata mijenja
po — adutu, po karti koja baš u kojoj igri odlučeje.
im smo mi svi ovoga svijesni, mora da
preokret u našoj politici, a taj preokret nas uwpućaje-
na to da moramo voditi ,politiku slobodnih raku“, €. j.
početi računati takodjer s drugim faktorima nego:su baš
faktori k4marile. Cilj je danas nama svima jasan i u sjena:
smo složni: ujedinjenje pod jednu jedinstvenu upr&vu,
sloboda i nezavisnost hrvatskoga naroda i hrvatskih £#-
malja! Ne oslanjajući se na kamarilu — moramo sada
računati na ove druge dvije mogućnosti, biva sa pres--
strojstvo i n& raspad. Ovdje nije mjesto, da
mo što bi za nas bilo u današnjoj europskoj sitwaciji
bolje — raspad ili preustrojstvo i šta bi mi od toga
našom politikom podupirali. Danas smo mi ješ uvijek
u takovom položaju, da ne možemo utjecati na sve i.
stvari onako, kako bi trebalo, nego moramo šamo da
se spremamo za jedan i za drugi slučaj, da ss m8
zateče nepripravne. :
Raspad mi danas ne bi — čini se — tako lake
mogli niti prepriječiti niti pospiješiti, to manje, šte se
je u zadnjem zasjedanju dalmat. sabora dosta jam
označilo naše stanovište: sa svakim smo ko je za a4s,
i dokle je za nas, a mi za interesima Beča nećemo više
trčati, ako on hoće neka trči za nama. Mi ćemo braniti
samo svoje interese! A ti naši interesi zahtijevaja, da
za zlučaj preustrojstva i za slučaj raspada budento stali

ei

i

i mogli osigurati sebi bolji položaj i u kolika
god bude više moguće naše prilike u smisle saredajk-
ideala i težnja popraviti. I jedno i drugo ćewo mtdi
postići onda ako budemo faktor s kojim će se mdći
i morati računati, faktor, koji se bude svijeta i-&rim
interesovanim faktorima nametao tako, da preko us
ne budu nikako mogli preći. Ovakav faktor palit.
bademo i

jedni i krepki, a uz to imali
u svijetu. Ono prvo ćemo postići unutarnjom

kom ustrajnoga rada na svim

ji
M:

takogjer sami, pa Beč na njih računa za
hoće da barem donjekle pokaže izvansustrijskim
cima kako on sa njihovom braćom ne postupa
drugi! Rumunji imadu cijelu kraljevinu za sobom, iste.
Talijani, a da o Nijemcima i ne govorimo. Napokoš-i
Srbima pomaže mnogo to, što imadu izvan Austrije ješ
dvije države, a i na Rusine bi se imalo manje obsira
da nemaju masu braće u južnoj Rusiji. A za što so
ne računa sa Slovacima, za što sa Slovencima, za
nama Hrvatima ne pomaže ni povjest ni prava ni ista vjer-.
nost Beču? Jer smo vezivali naše interese samo sa iate-
resima Beča. i ovako se u povodu toga osamili od bra-
će i izgubili prijateljstvo drugih. Danas mi za to. me»
ramo tražiti trajno (a ne časovito) približenje braći, a
prijateljstva u svijetu. Ali to ne smije biti samo čut-
stveno prijateljstvo, nego mi moramo te sveze osuovati
na praktičnom temelju megjusobnih interesa, na temelju.
sporazuma za sve konkretne slučajeve, koji bi
nadoći.

Nakon svega toga možemo lako i kratko reći.
to, koje koristi bi imali od sporazuma (a ne
idealnoga bratimljenja i sentimentalne ,sloge*) se
lijanima, pretpostaviv dakako slogu i sporazum sa
bima. Eto koje: Italija se sve više prik
a otklanja od trojnoga saveza, a time n
da treba Austriju odbiti od Njemačke.
Francuske politike, pa se je možda baš
žila Francuska Italiji. Ova misao se može

s
s

š

E

i

s...

E sI
lis:
iii

;
:
i
:
I
fir

g
i
:

i
i
E

sri
ii
f

ii
i

E
z
g
=

i

ti
e
1:8
ll

u
ii

i
:

.
-

E
=

h

i
|

:
i
i

 

it
|
ti
u

 

i

drugo vanjskom politikom pameti i allapaije
prijateljstva. Ili drugim riječima : moramo gledati da
postanemo po sebi vrijedni, i da ne budemo ossmljesi.
O tom kako da postanemo jaki i vrijedni nećemo
ovdje raspredati, ali za to je ovdje važno ono «drage.
pitanje o osamljenosti. Ako dobro promotrimo položaj
u našoj monarkiji vidjeti ćemo da svi glavni narodi
s kojima se računa imadu neko zalegje dapače se buš
i za to s njima računa. Česi imadu u svijetu Slavsa-
skom i u Francuskoj velikih simpatija, Poljaci nijesu