\ _— a m - i > pi Ee više ne bi trebali bojati Italije, a ako od nje i ne bi bilo pomoći, već ta sigurnost za nas je velika dobit. Od straha pred Talijanima i Srbima vezali smo se uz Beč. Sloga sa Srbima i sporazum sa Talijanima otkla- nja belj i strah i mi dobivamo onda u istinu u po- litici slobodne ruke, pa će i svijet i Beč potražiti kad ustreba nas, a ne mi moljakati u njega. Onaj, koji traži pomoć mora da i dade nešto. Do sada smo mi tražeći pomoć sve davali — a ništa ne dobili. Prosjaku se da- ju mrvice, a obezbijegjenom čovjeku i slobodnom se nugja i — vjeresija! Do sada smo govorili gotovo uvijek o Talijanskom narodu ili o Italiji, jer smo se bavili važnošću pitanja sa vanjske strane. Ali, kako smo rekli, to pitanje ima i unutarnju važnost, osobito u Istri i Trstu. I sada bi bio red, da se osvrnemo na razne izjave koje su pale na obim stranama U Zadru su naši ponudili prvi mir talijanašima. Salvi jena to m ime kluba dao načelnu izjavu u kojoj je pri- znao dvoje: Prvo, da su talijanaši bili samo iz oportu- niteta autonomi, a budu li iza riječi s naše strane sli- jedili čini, da će oni kao vojnici s nama raditi za o- stvarenje naših narodno-političkih ideala: Drugo, što je priznao je to, da je u Dalmaciji službeno danas još u- vjek premalena vlast hrvatskoga jezika, a time je pri- znao hrvatski karakter zemlje. Ovo ne smijemo oma- lovažiti. U istarskom saboru rekao je Bartoli, da dal- matinski talijanaši kao pobjegjeni i ne mogu drugačije govoriti. Pobjegjeni su, to je istina, ali za pravo je samo svedena njihova vlast na pravu, realnoj njihovoj snazi odgovarajuću mjeru. Šta je sada naša dužnost? Da prema toj realnoj snazi njima priznamo i odgova- rajući dio prava. Koji i kolik dio? To je pitanje — kako neki kažu — vrlo škakljivo, Mi pako mislimo da se dade riješiti najbolje tako, ako se obazremo na Istru i Trst, pa postavimo na stanovište: ono što vi nama, to mi vama, ili obratno. Ali prije nego zadjemo u potankosti mora nam biti jasno ovo: sporazum ima da se osniva na onom načelu, koje danas u Europi vrijedi i na temelju kojega je došlo do ujedinjenja Italije, biva na temelju načela narodnoga i faktičnog stanja stvari i marodnih težnja naroda. Italija se nije pozivala na historiju kad se je ujedinjivala nego na narodno načelo, za to talijani ni danas ne mogu i ne smiju tražiti za sebe prava na osnovu historije, već na osnovu pravednosti. Ako se prihvati ovo općenito stanovište, onda je jasno, da se ni kod Istre ni Trsta ne smije sa talijanske strane izlaziti sa tradicijama, s time, da su to po proš- losti talijanske zemlje (,Venezia Giulia“) i sličnim, ne- go se mora osvrnuti na današnje stanje stvari i raz- mjer megju Hrvatima i Slovencima s jedne, a Talijani- ma s druge strane. Poznato je, da je u Istri gotovo dvije trećine našega naroda prama nešto više od jedne tre- ćine Talijana. Prema tome bi de facto morali baš mi tamo priznati talijanima samo neka prava manjine. Ali opet je istina i to, da mi danas tamo nijesmo prama našemu broju i po vlasti i pravima izvojevali ono što smo izvojevali u Dalmaciji. Sada nastaje pitanje: hoćemo li mi čekati dok to pravo većine sebi za cijelu Istru izvojujemo, ili bi kako drugačije ušli u sporazum sa Talijanima? Uvažimo li sve do sada rečeno čekati ne možemo, jer baš one prilike i ona politika, proti kojoj se mi zbližismo sa Talijanima spriječava tamo naš razvoj, a budemo li se mi tamo i na dalje borili sa Talijanima za cijelu Istru i Trst — crpsti će iz to- ga jakosti samo ta politika, a s njome i germanizam. Za to moramo naći drugi način, a taj je u razdijeljenju sfera. Napustiti morali bi i Talijani i mi misao o supremaciji nad cijelom Istrom i Trstom, pa postaviv se na stanovište faktičnog stanja našega i njihovoga podijeliti Istru i Goricu na dvije sfere: na zapadnu s Trstom: i istočnu. U prvoj u istinu prevlagjuju oni u drugoj posvema prevlagjujemo mi baš onako kao i u Dalmaciji. Za to naš odnošaj u srednjoj i istočnoj Istri prama Talijanima ima da bude analogan odnošaju u Dalmaciji: Ali priznav da zapadna obala Istre i Trst spada u talijansku sferu, mi se za naš narod, koga ta- mo ima, ne odričemo tražiti u sporazumu zaštitno pra- vo manjine. Što se Trsta tiče, to nam mora biti jasno, da ga predobiti i slavizirati posve ne možemo, a borba koja bi za tim išla, samo bi pospiješila prodiranje ger- manizacije. U ostalom za Trst i Goricu su mjerodavni Slovenci i u tom pitanju bez njih ne možemo ništa ni govoriti, pa ćemo se za sada držati samo Istre. Sporazumiv se u ovoj podjeli Istre možemo istom da pregjemo na pitanje o detailizovanju odnošaja iz- regju uas i Talijana na čitavom primorju. "Načelo po kojemu bi mogli taj odnošaj urediti već smo prije istak- nuli: što vi nama, to mi vama ili obratno. B. Viliari u ,Corr. della Sera“ nedavno je tražio, da mi predamo Talijanima u Dalmaciji takove pozicije kakove su priie imali. Na ovo bi mogli reći, da bi on- da mi istim pravom mogli tražiti od Talijana u Istri da nam dadu takove pozicije kskove mi danas u Dal- maciji imamo. Ali mora biti jasno, da mi možemo samo dati. ili - bolje reći priznati dalmatinskim talijana- šima ono, što nam oni daju ili priznavaju na zapadnim obalama Istre i Trsta, a to jest: jamstvo da neće naš elemenat i naš jezik biti potlačen, nego da će mu biti dozvoljena ona uporaba koju traže potrebe i broj toga elementa. To isto možemo i moramo priznati i mi ta- lijanašima u Daimaciji. Villari je tražio uspostavu sta- rih talijanskih škola. O uspostavi se ne radi, jer se ne spo- razumljujeimo u opće na osnovu prošlosti, i jer danas stoji faktični razwnjer izmegju talijanaša i nas drugačije nego je prije stajao. Radi se samo o pravednosti i zaštiti jezika. Pitanje moramo postaviti ovako: bi li nacijo- nalna država Italija našem elementu u zapadnoj Istri i ' Trstu, da su slučajno ti krajevi njezini, dala iz svojih srestava narodne škole ili ne. Kad smo jednom na či- stu, da Dalmacija, istočni i srednji dio Istre imadu posve hrvatski harakter, onda moramo to pitanje baš ovako postaviti, pa još dodati: bi li Talijani, koji idu | zu natodnom državom (& i mi idemo za tim da posta- memo narodni državni organizam, pa i u okviru mo- “narkije) priznali našem elementu posebnu političku na- rodnost ili bi mu samo priznali etničko pravo t. j. pra- RER istim it ma »Austro-ugarsko slavenstvo“. Pod ovim naslovom piše zadnji ,Dubrovnik“ čla- nak iz koga prenašamo ove misli : slima punijeh šest godina, da se pregovara o na- godi izmegju Austrije i Ugarske i da se vodi žestoka borba izmegju Beča i Budimpešte, U isto vrijeme Austro- Ugarska sprema se za akciju na balkanskom poluostrvu. Sva unutrašnja krupna borba i očita spoljašnja akcija kao da se Slavena u monarhiji tek u drugom redu ti- če. O kakvoj zajedničkoj akciji nema pi govora, Austro- ugarski Slaveni teško će se ikada složiti, da sastave u glavnijem pitanjima jednu jedinicu, jer svaki slavenski narod ima svoje posebne interese, više ili manje oprav- dane stjecajem raznijeh prilika. S (fgga, kad god čitamo tamo amo štogod o slavenskoj Austriji, neprijatno nam je. S takom politikom austrijski Slaveni stoje pred sud- bonosnijem dogagjajima. Kad bi se sve zajedno smije- šalo, što hoće austro-ugarski Slaveni, ne bi ni gjavo pokusao. Uzmimo u pretres politiku Hrvata i Srba u Austro-Ugarskoj. Koliko god čovjek pratio, čitao i raz- govarao se, da vidi i shvati stanovište, koje političari s jedne strane i s druge strane zauzimlju u borbi iz- megju Beča i Pešte i u balkanskoj akciji naše monar- hije, uzalud će tražiti jedno opće i glavno stanovište, bilo kod Hrvati bilo kod Srbi, pa se i razilazili u detalju. Političari su u Hr- vati i Srbi bez kompasa. Ti političari ne znaju, što hoće, pa da jedan šija drugi vozi. Ti političari pe umiju naći realnu i poštenu formulu za politički život i da barem od- biju od sebe ulogu izmećarstva i stafaže. Istina, kod ovake političke konstelacije, Hrvati i Srbi ne mogu poboljšati svoj po: ložaj, ali bi trebalo da u glavnom znadu, što hoće. To što bi oni htjeli, moglo bi se i ne izvršiti, već se sve protitno dogoditi, jer veliki dogagjaji više puta prijegju preko računa malijeh i sitnijeh, ali se barem zna- de. da tomu nije sudjelovala luda pamet dotičnijeh. Ovo je kritika. A kritike treba sada najviše. Radikalstvo ne može s dana na dan izliječiti jedno cijelo pokoljenje, tu treba dugoga kri- tičnog i sitnoga rada, da se nešto postigne, a do tada neka se Bog smiluje i zaštiti“. h Izostavili smo prenaštjući temeljne misli član- ka u ,Dubrovniku“ sve uzgredice. Ali u interesu stva- ri je, da i te ne pustimo s vida. Sina ira et studio napomenuli bi ovo: ,Dubrovnik“ nije mario ignorovati sve ono, što se s naše strane dogodilo u ovu zadnju godinu dana, pa reći, da su ,svi hrv, političari u bal- kanskoj politici, s rijetkim iznimkama, za imperijalis- tičku politiku Beča i Pešte pod firmom veliko hrvat skom“, jer je i sam donio kompetentne izjave od raz- nih stranaka, dane u Zadru. A govornici imadu pravo tražiti da se vjeruje tim izjavama. ,Dubrovnik“ prispodablja još ,velikohrvate“ ukraj nafilskim rusinima, koji sa- njaju o maloruskoj ukrajini (za koju bi trebalo prije razdijeliti Rusiju), dok ne misle kako će pomoći na- rodu — Galiciji. Naše pogriješke s t& strane su naši listovi i političari javno priznali i opozvati svoje pri- znanje za cijelo neće, ali prigovor se ne tiče samo velikohrvata ! ,Dubrovnik“ još spominje akciju dr. Franka, te pometnju koja će nastati, Više puta se je istaknulo sa Srpske strane, da njima zadaju bojazan hrvatski radikalno-ekskluzivni elementi, koji da bi mo- gli eventualno i prevladati u narodu. Ovo mi naprosto ne razumijemo. Prije svega mogu i s naše strane pri- jatelji sloge reći, da se boje šovinista srpskih — kojih takogjer ima i te kakovih ! Pa zar ćemo čekati dok i jednoga ultraekskluziviste nestane? Zar ih neće i na jednoj i na drugoj strani stvarati do potrebe oni, koji hoće da budemo nesložni ? Zar da čekamo tražeči ne- moguće : da budu Hrvati i Srbi angjeoski narod svi trijezni, svi snosljivi u oči zajedničke pogibelji? Pa on- da: ako čekamo — moramo ili raditi na obim stranama da ne prevagnu takovi elementi — ili ćemo čekati dok ih nekim čudom nestane? Ali zar čekati, kad se radi o što skorijem sporazumu radi obrane od pogibelji koja ne čeka?! Prijatelji sloge na jednoj i drugoj strani koji čekaju dok ultraekskluzivista nesta- ne na drugoj strani, a na svojoj ih puštaju — zateza- njem, rezervama i bojaznima puštaju trećega da dotle radi! Oni zapuštaju — baš onako kako kaže ,D.“ za sine —- obranu naroda — radi raznih rezerva. Kad smo kod rezerva bi spomenuli još jedno. Preokret u našoj politici sastoji se po raznim izjavama — u tom što hoćemo da dobijemo slobodne ruke od Beča, a ujedno prekinemo sa našom izolacijom. Zato se i radi za sporazum sa Srbima, Ali kako to ne znači našu slabost spram njih, već spoznaju zajedničke sla bosti spram trećih, te zdravo shvaćanje prave narodne politike — isto tako se neka niko ne vara, da i naši Srbi nijesu vodili politiku izolacije, I oni su osamljeni usprkos dvaju narodnih država! I oni trebaju iz izola- cije izaći jer je to u interesu zajedničkog naroda, a i specijalno srpskog plemena, osobito onog u sferi Austro-Ugarske monarkije. Zato je neki preokret i tu potreban. Ako se misli da ga nije zgodno svijetu raz- bubnjati i stvoriti kakovo prejudiciranje — ne smeta, tek treba da se on u istinu, pa i bez izjava, u akciji i u činima pokaže. Uza sve ovo nuzgredno na što smo se u članku ,Dubrovnika“ osvrnuli nadamo se, da će se i pokazati, jer članak ,D,“ znači kritiku, jer sadr- žava važne misli. Te su misli zdrave, ovo je kritika opravdana i ovakovom kritikom se u istinu mogu polagano liječiti i pokoljenja i narodi! Nama ova kritika nije ništa no- vo, Čujemo ju -+- i žešću — već nekoliko godina a i u našemu listu nagjoše je naši čitaoci dovoljno — tako pa putu ustrajati. Ova pako kritika ,Dubrovnika“ nas ga- mo veseli. Ne možda iz zloradosti, nego radi stvari! Veseli nas i radi toga, jer držimo, da će se povući i konsekvencije, pa — ne oklijevajući pristupiti dogo- voru, da već jednom vidimo, možemo li doznati makar u četiri oka jedni od drugih ono što hoćemo, možemo li se u tom složiti, možemo li naći busolu i zaveslati u taktu i skladno. Da nagjemo realnu i poštenu formulu, te da u našoj nesreći ne sudjelujemo kao do sada našom ludom pameću i ako se budemo razilazili u koju detailu. Iz Banovine. Zagreb, 16/12 1908. Hrv. sabor. U utorak je otvoren hrv. sabor, Pe- jačević je čitao programni govor u kojemu opet govori o poštenoj upravi, 0 čuvanju nagodbe, o sudstvu, te o tom da je on prijatelj ustavne slobode, Napokon iz javljuje, da je on ,pružio prijateljsku desnicu svećenstvu, pase nada da će ju ovo primiti,“ — Bresztyensky kritizuje banov govor, kaže mu neka bra- ni nagodbu spram gore, poziva ga da ukine one zakone, koji sprječavaju narod u razvoju, govori o tom kako su sc pasivno držali magjaroni u zaj. saboru kod voj- ničkih pitanja. Govori o općinskom redu, koji da je karikatura, o tiskanom zakonu, o ujedinjenju sa Dal- macijom te dovikuje ,jao si ga zemlji gdje anarhija dolazi odozgo.“ Glede Srba kaže u svoje ime, da Hr- vati niti umiju niti mogu nijekati Srbima ime. Srbima se mora dati ne koncesije nego svako pravo, koje se ne kosi sa političkim karakterom Hrvatske. Dr. Frank ističe pogubnost nagodbe. sadanje finane. stanje (dug iznaša preko 15 milijuna kr.), to ne priznaje Srbe u Hrvatskoj kao narod, te otklanja svaki savez sa vla- dom. — Spevec megju inim priznaje da je nagodbena praksa mnogo skrivila. Kad bi se ona nastavila onda bi i najokorjeliji unionista izgubio vjeru u nagodbu.“ — Rubetić predlaže da se ukine isključenje Haramba- šića, Vinkovića i Tuškana. Ne prima se. — U srijedu iznio je Vrbanić predlog proti magjarizaoiji mjesnih i- mena. a Frank o uspostavi porote u tiskovnim stvari- ma. Oba su govornika govorila žestoko, te je sjednica bila dosta burna. Iz opozicije. Dne 14 v. mj. središnji odbor ,hrv. stranke prava“ zaključio je da se saborskom klubu pu- ste slobodne ruke prama ,čistoj“ frakciji. da se dopu- ni statut za organizaciju i napokon da se proglasi ,Ob- zor“ kao ,glavno glasilo hrv. stranke prava“, Čudni pojavi. Prije nekoga vremena je ,Novi Sr- bobran“ donio, da postoji tajni savez izmegju Pejače- vića, nadbiskupa zagrebačkoga i d.ra Franka. Upućeni krugovi opozicije u Zagrebu znali su o tom toliko, da je Pejačević odmah čim je zasjeo na bansku stolicu i- zjavio nadbiskupu, da će sa politikom Khuena preki- nuti u toliko, što će osobito zaštićivati interese crkve i svećenstva. Znade se i to, da je njegov plan taj, da predobije viši kler. te ga odvrati od opozicije dajući mu neke koncesije ili bolje reći — obećanja i prika- zujući se zaštitnikom crkve. Zna se i to, da se je i dr. Frank sa Pejačevićem sastao u Pešti. Ali kako je seo- sko svećenstvo patriotično, te ne bi išlo lako na ljepak Pejačeviću za volju obećanih koncesija, nakanilo se je agitirati time, da je tobože narodna opozicija, osobito mlagji elemenat, protivan crkvi, a patriotsko svećenstvo bi tako imalo preći na stranu dr. Franka, A sada pa- zimo na ove činjenice: Nadbiskup Posilović najprije izdo je 22. studenog, službeni ,Varaždinski Viestnik“ donio, a ,Nar. Novine“ preniješe okružnicu iz koje vadimo ova mjesta: ,Doznasmo od visoko što- vane i službene strane, da su neki svećenici upotrijebili propovijedaonicu, da s nje pozovu svoje župljane na pučku skupštinu, na kojoj da će ,tra- žiti svoja prava“. Što se tiče tih pučkih skupština, za nje imamo civilni zakon, koji odregjuje, da ih čivilua oblast ima dopustiti ili ne dopu- stiti. i povjerenik civilne oblasti ima bditi, da se na skupštini ne iznosi i me raspravlja ništa nedo- puštena. Svećenik, ako hoće, može ići na dopušte- nu pučku skupštinu i može na njoj govoriti; samo neka govori, kako se njemu kano najobraženijemu i od- ličnijemu pristoji ; ali u crkvi neka Kristovim vjerni- cima ne raspravlja o stvarima. koje ne spadaju u crkvu i ma propovijedaonicu. Ako se gdje koji svećenik, opre- dijeljen za dušobrižje, više zanima za političke ili u opće za svjetovne stvari, nego li za svoje crkvene i du- hovne, takov ne čini svoje dužnosti ni prama Bogu, ni prama svojemu narodu“. Kako se iz uvodnih | riječi: (,Doznasmo od vis. štovane službene strane“) vidi ova okružnica nije drugo nego izvršenje vla- dine želje. Ovo je kod toga glavno. Dr. Frank napisao je već dvanaest članaka ,Za neodvisnost Hrvatske“ i dokazuje kako bi bili sretni da smo slobodni. Ovo dokazivati — skroz je suvišno, jer to svak zna. Ali to ima svoj smisao. Kako doći do neodvisnosti? Toga se pitanja ni ne dotiče u tim člancima, jer se radi samo o tome, da se odvrne na- rod od aktuelne politike, Nadalje ,Hrv. Pravo“ u novije doba ustaje češće u obranu vjere i svećenstva. Ovo je lijepo — ali ono ustaje u obranu redovno ondje gdje nema povoda. Ali se radi o tom da se omrazi narodna opozicija. Ko se ne sjeća kako je dr. Frank za vrijeme katoličkoga kongresa isticao liberalizam — i agitirao proti ostaloj oporbi time da ju je prikazao — klerikalnom? A sada? Neki razlog mora biti. — Opo- zicija priregjuje skupštine. Nekoji frankovci kušaju da ih spriječavaju i govore, da ne treba skupština, U ,H. Pravu“ se ruga onima koji putuju po skupšti- nama (u. pr. u broju od pretprošle subote) — U ,H. Pravu“ se ustaje proti izmirenju sa Srbima i Talija- nima, te proti zastupnicima u dalmatinskom saboru i hoće da se narod osami. A eto još nešto: na skupštini u Popovaci (izborni kotar dr. Franka) rekao je dr. Frank, da se ova skupština bitno razlikuje od sviju ostalih. Za što? Jer da tu ne trela osvijašćivati više narod, koji je i onako svijestan i da se ,na drugih skupštinah raspravlja pod geslom ,dolje sa magjaroni“, a ovdje nije to potrebno, jer u kotaru nema već 20 god. magjarona osim službenika. — Kakova je svijest njima). Ali ono drugo je još značajnije. Njegova skup« ština ne radi proti magjaronima jer ih u kotaru ne- ma! Ali ujedno — izjavljuje se proti Srbima i Slav? nima, te ostaloj opoziciji akoprem je u njegovom kotaru — kako kaže —. nema! Ovo je u istinu bitna razlika izmegju ove idrugih skupština. U najnovije doba pako razaslan je jedan anonimni pamflet na sve sveće- nike u Banovini u kojem ih se poziva na borbu _,za krst časni i slobodu zlatnu“ — proti ,hrv. stranci pra- va“. Govori se tu da su nekoji rodoljubi primili nova- ca iz Rusije, da hoće prodati domovinu, da progone vjeru itd. Ne govore li sve te činjenice, da postoji stalni plan po kojem se proti narodnoj opoziciji i narodđuom pokretu radi? Ko nije slijep vidjeti će i to za čimtaj plan ide! — Iz Beča. (Iz djačkoga živote.) U predzadnjem broju ,Crvene“ kaže se, da su Sla- veni i Talijanci demonstrirali proti Nijemcima. Ja ću Vam u kratko, g. uredniče, pripovigjeti stvar. Slaveni su bi li čuli, da Nijemci misle demonstrirati proti njima, što pitaju svoje universe u Brnu i Ljubljani, s toga se sku- piše svi Slaveni osim Poljaka i Čeha, kojih je bilo -5-6 u auli universe i čekahu izaziv njemačkih djaka, ali o- vi uvidiše neizmjerni broj Hrvata, Slovenaca i Srba, pak stadoše ugovarati i ispričavati se, da oni nemaju ništa proti Slavenima, a osobito južnim. Ovo je prvi put, što su se njemački djaci našli prisiljeni da ugo- varaju sa slavenskim. I zbilja razigjoše se Nijemci pr- vi i odoše, a Slaveni krenuše pred parlamenat, da de- monstriraju proti Korberu. Tu je bilo oko 1000 djaka samih Slave»a& Vikalo se svašta proti ministru pred- sjedniku. Bilo ih je tu uapšeno 4. Policija je bila sla- ba, mnoge su kacige letile. Kada je nadošlo pojača- nje policije, demostranti uz poklike ,Živili Slaveni“ i uz pjevanje ,Hej Slovane“ odoše na sveučilište. Oni pred sveučilištem, a jedna bosanska pješadija s glazbom mimo prelazila. Na to se zaori gromki Živjeli braćo“ i pozdravljalo se rupcima, klobucima i kišobranima. Bila je milota gledati ovaj prizor. I naši opet zapjevaše pred zatvorenom universom »Hej Slovane“, kad Nijemci, ne samo djaci nego i sankilote bečki s njima, navališe na Slavene, ali naši imajući dobru poziciju baciše se ko bijesni na njemčad i 5 do 6 njih strovali se niz stube do ulice. Kad je to vidjela policija skoči i ona, ali tada magje :složne slavenske djake i Nijemce te udri po policiji. Dva su redara bila ranjena, jedan je omjerio stube a nekolicini su bi- le ulupljene kacige i bačene na zemlju. Na takve u- darce policija je morala silom uzmaknuti i bio je samo jedan uhapšen. Iza ovoga htjelo se silom otvoriti vrata universe, ali nije se moglo, samo su sva stakla, prem- da debela i ogromna, bila polupana. Ovo vam je, gosp. uredniče, sve. Talijanci nijesu sa Slavenima bili, premda su bili spravni drugi put, zadnju subotu, da s njima zajedno navale na Nijemce, ako ovi izazovu. Prošli četvrtak sazvaše Česi veliku skupštinu u Resource“, gdje se govorilo o universamia brnskoj, ljubljanskoj i zagrebačkoj, i gdje su se Česi pokazali najvećim egoistama tako, da Hrvati i Srbi htje- doše ostaviti dvoranu. Braća Srbi glasovaše resoluciju u prilog zagrebačkoj universi i izjaviše, da će se oni s nami rame o rame boriti za zagrebačku universu, Početkom nove godine, kako saznajemo, sazivlju dva hrvatska akademska gragjanina iz Dalmacije veliku skupštinu svih akademičara Hrvati, na koju će biti po- zvana i braća Srbi. Kani se zauzeti oštro stanovište proti nekojim hrv. zastupnicima, koji htjedoše glasovati Handelovu osnovu, a Srbi će takogjer i proti jednom njihovom zastupniku. Misli se izlati javni protest i a- pelirati na izbornike, da im više ne dadu mandat u ru- ke. Skupština se sazivlje po $. 2 š. z. i samo akade- mičari imat će pravo ulaza. O ovome ću vas potanko obavijestiti. -— Sada imademo dva akademska društva nZvonimir“ i Jadran“, gdje su samo članovi Dalma- tinci. U ,Jadranu“ je nekoliko ljudi, koji ne odobra- vajući nerad i mlohavost u ,Zvonimiru“ odlučiše osno- vati novo društvo. Većina Dalmatinaca osugjuje novo društvo i ne pristupiše u nj kao članovi, navodeći, da su ti isti ljudi mogli u ,Zvonimiru“ pokrenuti rad, što se je već počelo u ,Zvonimiru“ i raditi, te se drže če- sto predavanja. Osnivača ,Jadrana“ Jerinića da su vodile osobnosti proti nekim Zvonimirašima, dok druge. člano- ve ,Jadrana“ nije, već volja za radom. Ali jedno je zlo, a to je neizvedivost njihova programa, koji je, da se poslužim riječima jednog svoga kolege, enciklopedija svih mogućih programa. Nekoliko je Dalmatinaca istu- pilo već iz društva ,Jadran“ ne odobravajući njihovu politiku prama ostalim Slavenima, a osobito Srbima. O- ni se hoće, da drže daleko i kao društvo otcjepljeno od ostalih Slavena. Budu li članovi ,Jadrana“ dobro radili i oborili sve prigovore, koje im se predbacuju, i bude li u društvu vladala pravednost i priznaja sva- čijih vrlina, onda bi ipak ,Jadran“ mogao prikupiti sve Dalmatince u svoje kolo. — Ivaniš. OODOOĆODOO Postalia. VI Netom su spomenuti ,kulturtraegeri“ stigli na Ra- vnateljstvo — razumije se — počeše nalozi i upute potčinjenim poštarskim i brzojavnim Uredima samo nje- mački, isprva dabome samo državnim Uredima & ka- šnje pokušaše višekrat i sa nedržavnim, što — zahva- leći dragome Bogu — ne nagje odziva s razloga, što nedržavni činovnici ne znadu njemački; nasuprot držav- samo štreberi, što je na žalost dobar dio još i danas, Da je dolaskom ,kulturtraegera“ na Ravnateljstvo naprasite germanizacije