e U DUBROVNIKU, 24. Dećembra 1903. Godina XIII. GRVENA HRVATSKA Cijena je listu unsprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, sa Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: va godinu 10 kruna, na po godine 5 kru tarski troškovi, Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto | polugodište. ; i Božić. Pobožni puk će pjevati svoju starodrevnu pje- smu ,U sej vrime godišta, mir se svitu navišta“, propovjednici će propovijedati o porogjenju Spasa, koji je navještao svijetu ljubav i mir i koji je go: vorio da je ,kraljestvo božje u nama“, a na ogujiš- tima našega naroda tinjati će veliki božićni pani, tradicijonalni , Badnjak“. Najljepša kršćanska svetkovina izazvati će obilje misli i razmišljaja u dušama našim, izazvati će misli pobožne i uspomene, uznijeti će duhove i umiriti strasti. I u nama, koji rabotamo na na- rodnoj njivi, koji pratimo iz ljubavi, brige i dužnosti svaki kucaj narodnoga bila, izazivaju ovi blagdani raznolike misli. I nehote se ragjaju u duši našoj prispodobe, pa oada osnove, pa nade u ljepšu bu- dućnost. Možemo li da se podamo onom istom _vese- lom i zanosnom raspoloženju, koje osjeća u ove dane svaki dobar kršćanin u pogledu vjerskom, mo- žemo li da se podamo ovakovom zadovoljstvu i u po- gledu narodnom. Možemo li? Ali ne, nećemo da se u ovoj zgodi podamo tek osjećajima i nadama, & nećemo to zato, jer su se naši ljudi već dosta po- davali, pa je red da se manje podajemo, a više od sebe dajemo znakova pravoga života. Rodio se Spas! Rodio se i naučao svoj narod, ali ga prestavnici naroda, kojiževnici i farizeji ne shva- tiše već ga progonjahu. Rodio se je u skromnoj štalici. Ali mu se dogjoše pokloniti mudraci — kraljevi iz dalekih krajeva. Tek što se rodio svijetu, već eto progona sa strane rimskoga namjesnika, koji dade pogubiti nevinu djecu. Ali Spas se zaklonio, da izvede kasnije veliko djelo otkupljenja, da po- čme to djeio megju priprostim ribarima, pa da za- vrši_osvajajući svijet. Ako se mogu s time prispe- dabljati pojedini momenti iz života jednoga naroda, onda nije teško prispodobiti ovim zgodama život našega hrvatskoga naroda u ovo zadnje doba. Probudio se je, počeo je da se giba. Misao megjusobne ljubavi i mira, misao ljubavi i pošto- vanja bližnjega svoga, braće svoje, misao da je spas njegov i kraljevstvo njegovo u njemu samomu, u duši njegovoj, u svijesti njegovoj, ta misao se rodila i naučila nas je gledati sebe i oko sebe dru- gim očima. Ali ne htjedoše shvatiti i priznati ove misli farizeji i ,književnici“, koji paze tek na mrtvo slovo starih knjiga, pa i ue vide da se stara proročanstva o dolasku Spasitelja ispunjuju. Misli se ove rodiše u skromnosti i uvigješe njihovu za- mašnost strani mudraci. Zato se je svijet i bavio s nama toliko u ovo zadnje doba. Tek što se na- rod krenuo, pobojali se namjesnici tugjega impe- rija, te dali posmicati one, koji su se za njih borili, dali posmicati nevine, ali misao preporoda i spasa se nije dala ugušiti. Ona mora da izvede veliko djelo oslobogjenja, ponajprije duševnog, unutarnjeg, djelo ljubavi i ujedinjenja, djelo mira. 1 širi se ta misao ponajpače ivegju priprostim narodom, koji ju bolje razumije nego ,književnici i farizeji“; ali napokon će ta misao osvojiti sve, zavladati megju nama i u čin privesti davne nade i ideale hrvat- skoga naroda. Rodio se je početak novoga narodnoga živo- ta, ali sada se ne smije sustati. Kao što naš narod čuva vatru u božićnom panju, tako moramo i mi u kućama našim, u obiteljima našim čuvati vatru rodoljublja. Čuvati ju da ne ugasne ni onda, kada siju svijetli dani narodu, ni onda kada dogju teške i mračne noći, Mi svi moramo zuati, da je spas naš u nama i da kraljestvo svoje, kraljestvo na- roda nosimo svaki u sebi. Dok je Hrvata biti će i Hrvatske. Kakovi mi takova i ona. Kakav narod takova i njegova vlada. Koliko je sam narod u du- ši svojoj slobodan tolika je i mjegova vanjska slo- boda! Mi, živa domovina, prava smo domovina. I onda kada bude svaki slednji od nas radio svoju dužnost svagdje i svagda — onda ćemo moći na- vjestiti mir i porogjenje našega spasa. Ali jedno ne smijemo zaboraviti, a to jest, da prije Božića dolazi Badnji dan. Bdijmo i spre- majmo se da ue padnemo u nevolju i napast. U to ime: Čestit Božić! Dubrovnik, dne 23 prosinca 1903. Hrvati za Bočt! Prije nekoliko dana donio je »Reichswehr“ članak, navodno sa hrvatske strane, i to iz Dubrovnika, u kojemu se pretresa. najnovija politič- ka situacija, traži se rastumačiti preokret u našoj po- litici, te se apelira ma Hrvate, da se ne dadu svesti od radikalaca, kao što su Trumbić i Smodlaka, na ,krive staze“, te da neka i nadalje smatraju svojom najvećom prednosti to, da budu ,najpouzdaniji elemenat u drža- vi“ i odani Beču. U tom se članku doduše blagim na- činom opominje vlada da se više brine za Dalmaciju, ali se za sve okrivljuje nerad — parlamenta, kao da nA. Za inosemstvo: 10 kruna i po- upozoravaju Hrvati, da su im Talijani i Srbi najveći du- šmani, a napokon se denuncira naše političare, koji su jednodušno učinili u zadnjem zadarskom saborskom za- sjedanju okret u politici — da očijukaju sa magjaro- nima, Italijom i — Crnom Gorom! — Na ovaj se je članak osvrnuo u subotu i ,Obzor“, te mu tendenciju osudio. Mi moramo to isto činiti tim više, što se tu go- vori tobože uime Hrvatstva, što se prikazuje naša nova politika časovitim ogorčenjem i nama tako poriče svaka odlučnost i ozbiljnost, i napokon što se to piše tobože iz Dubrovnika. Vrlo bi rado znati, koji je to Hrvat iz Dubrovnika, koji je veći rodoljub od sviju zastupnika na zadarskom saboru ?| Talijani i Nijemci. Svaki čas se javi koji evrop- ski list, pa se osvrće na zadnje dogagjanje u zadarskom saboru i pripisuje im veliku važnost. Čine to listovi iz Italije i Francuske, a i po koji drugi. Nijemci pako su najprije šutili, a onda su podijelili uloge. Jedni (kao n. pr. ,Grazer Tagespost“) očito napadaju Tal- jane i poručuju im, da Njemačka mora do Jadranskoga mora, pa zato će svakako uprijeti da dobije Trst, do- čim drugi (kao n. pr. ,Zeit“ i ,N. F. Presse“) počeli su da Talijane snube u savez proti Hrvatima. I u de- legacijama su snubili Talijane u savez, ali ovi nijesu pristali. Ovo najbolje dokazuje kako je nekome vrlo neprijatna najnovija politička konstelacija na našem jugu. Nekoji vanjski listovi su dapače pisali, da je ta konstelacija izazvala paniku u njemačkim krugovima ! Vidi se da i vanjski svijet i oni, kojih se tiče mnogo bolje shvaćaju zamašaj i —- uspješnost po nas — iz- java u Zadru nego mnogi od naših »Novi List“. Na drugom mjestu donašamo objavu o proširenju i usavršenju ,N. L.“ na Rijeci. Upozorujemo na to i na ovom mjestu za to, jer su zasnovane refor- me podobne, da u velike doprinesu i našoj narodnoj emancipaciji! Kako nam je privatnim putem javljeno, ,N. L. će dobiti još dva stalna suradnika «u redakciji, jednoga stalnoga zvanično samo za list angažiranoga u- rednika u Zagrebu, mnoštvo dopisa i brzojava. Format će povećati kao ,,Obzor“, ili još veći, a otprema lista je tako udešena, da će u Dalmaciju i primorje dolaziti pri- je nego ,Piccolo“, a u Banovinu i Bosnu prije nego Bečke i Peštanske novine. U Zagreb će dolaziti 3-4 sata prije nego izlaze tamošnje novine. Sve ovo je važ- no za to, jer sada imamo zgode, da se emancipiramo od talijanskih i njemačkih, nama neprijatnih novina, a da uz to budemo isto toliko, a i brže informirani. Eman- cipacija je potrebna na svakom polju, a na novinar- skom u prvom redu. Hrvatski dom u Sarajevu. Primili smo ovaj pro- glas: Hrvati! U nijednoj hrvatskoj zemlji nijesu teške i krvave prilike narodnu svijest tako duboko zakopale kao baš u Bosni. Ali zrake probugjene hrvatske narod- nosti i ponosa doprle su i k nama, a zatrpani ugljen brzo se rasplamtio. Kao prvi znak tomu novom suncu osnovalo se je u Sarajevu društvo ,Trebević“, da pje- smom okuplja oko sebe sve, što hrvatski misli i osje- ća, pa je uz razvijanje Trebevićeve zastave slavila i hr- vatska pjesma u ljubavi i bratstvu prvi svoj probugje- ni dan. Ali što je hrvatska svijest hvatala sve više i više maha, pokazivale se i sve veće i veće potrebe. Sa skuta te probugjene svijesti raširio je krila ,Sokol“, o- snovala se ,Hrv. Čitaonica“. Pa sada, kad se je Bogu hvala i u Sarajevu, u srcu Bosne, razgranala narodna misao i raširila se u veliko i ponosno stablo, osjeća se teška potreba, da se sagradi dostojno ognjište, gdje će narodna svijest naći dostojno obitavalište, gdje će sefkao u svom i na svom moći da slegne sve, što misli i osjeća hrvatski i slavenski. Današnje prostorije društvene, u tugjoj kući, gdje se je stisnuo i ,Trebević“ i ,Čitao- na“ i ,Soko“ i ,Slovensko omizje“, nijesu ni iz dale- ka dovoljne da budu i spram najčednijih zahtjeva. Sa- rajevo je glavni grad, pa treba da u ovakom pogledu bude žila kucavica, koja će tjerati zdravu krv čitavom zemljom: U Sarajevu treba da se osnuje hrvatski dom, iz kojega bi se širile ideje ljubavi i bratstva, gdje bi se zametavale klice svemu, što je potrebno za kultur- ni i gospodarstveni napredak našega svijeta s ove stra- ne Save i Dinare, . e . e Hrvati i Talijani. VI. Ne kanimo istrčavati sa nagagjanjima, nego smo htjeli samo to, da naznačimo kako se ima postaviti pi- tanje, a na osnovu onom, na kojem je jedino moći doći do trajnoga, trijeznoga, pravednoga i — logičnoga spo- razuma. Ako hoćemo da dogje do takovoga sporazuma i zbliženja, onda se ne trebamo obazirati na kojekako- ve vikače i na tršćanske političke spekulante ili ekzal- tadose. Doći će k pameti i oni, ili će pametniji Talijani preko njih preći na dnevni red. Dosada smo izložili sa načelne strane pitanje spo- razuma izmegju Hrvata i Talijana. Uvjerili smo se, da ući u taj sporazum ne znači s naše strane slabost, da je takav sporazum u interesu nas i Talijana, da nam je nevolja naša tek od par zadnjih godina. Nadalje se od njega ne može zaprijetiti pogibelj, da nas sama eu- i Islasi svako subote. Pojedini broj 20 para. | I ve, priopćera, frankirana «pisma ne primaju se. Q ropski situacija upućuje na jaj sporazum, te smo na- pokor, označili i nekoje ;potankosti glede podijeljenja sferi ždugostwlo bi nam još, da se pozabavimo sa ovim pitazjišhiu : je li je moguće doći danas već do pošolj- noga jo nas sporazuma, s kojim faktorima da prego- varamo i kako da se unaprijed ponašamo. Mnogi će reći, da je još danas cijelo to pitanje o slozi preuranjeno, a tako nekako su se izjavili i naši narodni. pretstavnici iz Istre. Istina je, mi moramo biti na oprezu i ne smijemo istrčavati. Ali mi i nijesmo is- trčali. Istina je da talijanska klika u Trstu i Istri još uvijek luduje, istina je i to, da je baš timo naš polo- žaj najteži i da mi ne smijemo za volju općih narod- nih interesa pustiti iz vida životne interese na- roda i onim krajevima. A napokon vidimo i to, kako u najiovije doba Nijemci svom silom hoće da privuku Talijane k sebi i da ih odbiju od nas. Mogli bi istar- sko-tršćanski Talijani još ina lijepak ići, mogla bi politika ,divide et impera“ pobijediti. Sive je to istina i na sve ovo moramo paziti. Ali opet %ioramo cijelu stvar motriti sa nekog višeg gle- dišta | ne promijeniti ponovno našu frontu, Kako da to postignemo? Radeći u dva smjera i to, megju Tali- janim: i megju nama. Raditi moramo megju Talijanima Italije! A raditi moramo tako, da dogjemo sa tamoš- njim ;judima u što češći osobni i pismeni dodir. Pred- sude moraju da padnu, a pretjeranci u Tratn i_ Istrl da debiju lekcije baš iz Italije. Da je takav rad mo- guć sijedoči to, što talijanske novine svaki čas o nama pišu, a mnogi tamošnji prvaci ne odobravaju slijepačko ponašanje austrijskih talijanaša proti nama. Mi mora- mo dakle paći u samoj Italiji terena! Moramo talijan- sko javno mnijenje predobiti za našu stvar i za misao sporazuma. Ovo je jedan naš zadatak, kod koga će sudjđlovati svi koji to mogu. Prema pretjerancima u Trstu i Istri pako moramo stajati u defensivi kao i do sad». ioš_ bolje, ali sve naše tegobe, ne iznašati pred po' mogla — već pred javno mnijenje u Italiji! Na ovaj način ćemo pospješivati sporazum, koji neće biti na našu štetu. Ovaj rad bi imao biti upravo sustavan i uporan. Drugo je pitanje pako bilo o kakovom konkretnom sporazumljivanju, njegovom cilju i potankostima. Ovo itanje, držimo, da nije niti potrebno, niti uputno pre- tresivati. Valja prepustiti našim prvacima, da rade kako misle da je najbolje. Oni neka odluče s kim će, kako, kada i dokle. Za nas je glavno to, da nam bude smjer rada i borbe jasan, da nam budu sredstva b orbe otvo- rena i moralna, da uvjek, dogodilo se što mu drago, ostanemo ustrajni na putu kojim smo pošli, da svoje uvjek branimo, a tugje poštujemo. Ustrajnošću ćemo pobijediti, njome ćemo napokon dovesti pameti i one, koji je još uvjek nemaju, ustrajnošću ćemo se pokazati karakternima i vrijednima, pa će nas napokon oni tra- žiti, pa će se napokon i oni pokloniti. Put kojim smo udarili je plod političke uvigjavnosti i zrelosti — i mi ne smijemo s njega skrenuti rad časovitih neprilika, otpornosti pretjeranaca i sličnoga. Pobjediti ćemo onda. ako se ne budemo dali smesti ni od koga, ni od čega Braniti ćemo se, ali sami, kad bude potrebno i dok bude potrelno, a ne prosjačiti pomoći u trećega. Ova- kova zrelost, stalnost i poštenje mora napokon da pobijedi. Ali nešto je potrebno još istaknuti; Na početku ovih članaka rekli smo, da se svim tim pojavima sloge ne smijemo ni čuditi, niti se od njih nadati, da će nam sada letiti u usta pečeni golubi. Sada, nakon svega što smo o ovom pitanju rekli, moramo to ponovno nagla- giti, Kao što se je svijet počeo za nas zanimati istom onda kada smo se pokazali vrijednima zanimanja — isto tako će se za nas zanimati samo dotle dok ostanemo vrijedni. Vrijednost je nekoga naroda u njegovoj ener- giji, u njegovoj muževnosti, u njegovoj upornoj dje- latnosti. Za to moramo i ovom zgodom reći, da ćemo koristi od. bilo kakove sloge i s bilo kime imati samo onda, ako ne budemo na ni jednoj strani više prosja- čili, na ni jednoj strani se slagali kao beskućnik sa bogatunom, nego kao čovjek sa čovjekom. Za to i mo- ramo gledati, da budemo i ostanemo ljudi barem u du- ši slobodni, ljudi trijezni i — radišni. Raditi moramo da se ojačamo i moralno i materijalno. Vanjska — da ju tako nazovemo — naša politika ovisi o unutar- njoj. Za to je za svaki slučaj u prvom redu potreban naš unutarnji preporod, naš unutarnji rad. Drugim ri- ječima, naš program je izrazio dr. Smodlaka, kada je rekao, da ćemo od sada malo govoriti o velikoj poli- tici, ali da ćemo mnogo misliti o njoj i pratiti ju, do- čim ćemo se baciti na dnevni sitan rad, koji će nas unutarnje ojačati i preporoditi. Ove riječi pako znače to, da se vraćati na staro nećemo, nego ustrajajući na novome, raditi i raditi. A i mi smo napisali ove član- ke, u kojima je bilo dosta govora o velikoj politici, baš za to, da dokažemo, da su novi putevi, kojima se je u nas udarilo dobri i bez pogibelji, da možemo ko- racajući njima, biti sigurni svoje stvari, pa za to da se ne trebamo i opet vraćati na raskršće, nego se spo- kojno prihvatiti posla i posvetiti mu se čitavim umom za$u i prell našu vladu, koja uam još niješpe- Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene lHrvatske“ u Dubrovniku gdje su utužljivi. Za izja- zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 20 pars. Oglasi koji se više puta ti- skaju po pogodbi i uz razmjerau popust. Dopisi salju se Uredništva. Rukopisi se me vraćaju, & me- i cijelim bićem svojim. Nema veće zaprijeke radu od neizvjesnosti i bojazni, jesmo li na pravome putu i ne- će li pred nama zinuti na jednom kaki ponor. Ako pa- ko tih bojazni i te neizvjesnosti nema, onda ćemo svu brigu posvetiti tome, kako da se okrijepimo, kako da ustrajemo. kako da čim dalje dogjemo. A onda ćemo u istinu i doći dalje, jer |do sada smo se neprestano vr- tili i prepirali oko raskršća... x. M. Hrvatski preporod. Kako smo javili, prije kratkoga vremena je iga- šla pod ovim naslovom knjiga prof. dr. Šurmina o po- čecima onoga narodnoga pokreta, koji se je kasnije rasevao u ilirizmu, i napokon rodio godinom 1848. Možda je slučaj što je ta knjiga izašla baš ove godine, ali svakako je izašla u pravo vrijeme. Izašla je u vri- jeme za to, jer ova godina 1908. takogjer zaači neku vrst preporoda i preokreta u našem narodnom životu, te je vrlo poučno baš u današnje doba proučiti sve ono, što je dovelo do preporoda, što ga je opravdalo i što mu daje važnost. Kada smo ovu opsežnu i teme- lito sastavljenu knjigu, koja sadržaje mnogo novih podataka, pročitali, odmah nam je bilo jasno, da je to djelo za nas Hrvate od velike važnosti. Prof. Šurmin je do sada već napisao i povjest cijele hrv. književno- sti, ali ta je povjest bila puka kompilacija, na brzu ruku sastavljena i po općem, a i po autorovom sudu, neuspjela. Kasnije je Šurmin počeo da se potanje bavi ilirizmom, te je nedavno izdao. ,Bilješke za hrv. pre- porod“. Napokon je na sveučilištu otvorio niz preda- vanja o hrv. preporodu. Sada je svoj rad oko toga do- ba izdao u knjizi. Šurmin je veoma marljiv sabirač gradiva, ima do- bro opažalačko oko — akoprem se ne može reći da ima dara za kombinaciju, te živahno i zanimivo prika- zivanje. Ovo jesa \itrime strane manjak, ali opet je ja“ i u tome neka prednost, jer znamo da u njega nećemo oranih naći puke kombinacije i retoriku nego zgoljna utvf«. i jatu- gjena fakta. Sva ta obilježja nosi i njegova knjiga 0ny + hrv. preporodu t. j. o njegovim počecima. Takova kaji«kys ga je bila potrebna, jer do sada nijesmo MO 0 DB oka šem preporodu veće samostalne radnje. P i /E DAS smnel Zamicchowaky), & 0 u tome Rusi (Kulakovskij) i (Poljaci ( mnoga je pitanja temeljito osvijetlio i Slovenac Murko. Šurmin je upotrijebio sva do sada izašla djela i sve poznate izvore, ali se nije ni time zadovoljio, nego je sabrao veliki broj još nepoznatih izvora i marljivo prou- čio te samostalno shvatio i obradio ono za nas toli važno doba. Kako je to bilo potrebno jasno će biti već iz jednoga primjera. Do prije nekoga vremena se u nas držalo (a tako je i pisalo u knjigama), da je Derkosov znameniti spis ,Genius patriae“. (,Duh do- movine“), koji je izašao g. 18381 — pjesma, dočim je to — politička študija. A ovakovog nepozaavanja bilo je, i još uvijek je dosta. Isto tako je u nas uobićajeno mnijenje, da je ilirski pokret samo odjek tadanjih sla- venskih preporodnih pokreta, te da je isključivo kul. turni pojav. Šurmin nam pako cijeli taj pokret prika- zuje u drugom svijetlu. On to ne naglasuje izrično, ali ko pročita pomno njegovu knjigu, taj će odmah uvi- gjeti, da je ilirizam bila u prvom redu — politička nužda i da je Gaj bio toga svijestan. Prosvijetni pre-, porod imao je biti samo preduvjet i srestvo politič- kom preporodu, koji je u godinama 1845. pa onda os0- bito g. 1848. dostigao za tada svoj vrhunac. I u tome, što nam Šurminova knjiga to jasno prikazuje — leži njezina osobita cijena i — reći ćemo odmah — njena aktuelnost. I kulturne i političke prilike u Hrvatskoj (a i u Dalmaciji) bile su početkom XIX vijeka upravo preža- losne, dapače beznadne. Magjari su pritiskali sve jače i jače, a hrv. sabor je popuštao sve više i više, baš kao i danas. A bilo je to i naravno. Magjari su se tada o- globagjali staroga duha i pošli narodnom, demokratskom i ustavnora stazom. Naši ,staleži i redovi“ t, j. naša gospoda, su kušala samo da brane svoje pravice“ pisa- ne na papiru i to da ih brane odvjetnički, dokagiva- njem. Ali ova obrana je malo koristila, jer iza prava nije stajala na našoj strani i moć, koja će da ga štiti i ostvariti. Napokon su i tu obranu napustili — iz se- bičnih, staleških motiva, baš kao i naši današnji ma- gjaroni. Magjarski se jezik počeo uvagjati u naše ško- le i u Banovini se govoreći o patriotizmu pod tim — magjarski patriotizam. Tako je bilo sve do godine 1831. Zašto je tako bilo — jasno je naznače- no u Šurminovoj knjizi. Bilo je tako za to, jer su ta- danji prestavnici naroda omalovažavali duh vremena, duh demokratski i narodni, jer u naroju nije bilo svi- jesti, a prosvjeta nije bila aktivno udo narodnoga ži- vota nego tek zabava ili moralna pouka. Ali g, 1891. vidimo već neku otpornost kod narodnih izaslanika na zajedničkom ugarskom saboru. Odakle ta odvažnost i krepčina ? Šurmin nam je jasno pokazao, da je ta ot- pornost u savezu s time, što se je u našemu društvu po» javila omladina, koja je polagano počela da % sogri- java onodobnim medenim i naprednim mislima. 1 eto