4 : f MW ii: > napokon je došlo do ilirizma, do dogogjaja g. 1845. i do odlučnoga koraka g. 1848. U ovoj nam knjizi Šurmin pokazuje samo to ka- ko se je marodni pokret razvio u ilirizam, ali kasnije će nam pokazati kako je Ilirizam naravnim putem došao do dogogjaja g. 1848. Ilirizam je bila jedna nužda, on je bio nuždan za to, da probudi duhove pomoću prosvje- te i romantike, pa kako je cijeli pokret nastao iz po- litičke nužde, isto je tako napokon i doveo do politič- koga odlučnog čina. Prije ilirizma se je pomišljalo na to kako da se obrani od Magjara Hrvatsku, a napokon vidimo, kako g. 1848. ilirizam postaje aktivnim branio- cem iste Hrvatske i hrvatstva čak i s mačem u ruci. Gaj je bio svega toga svijestan. On je — kako bilježi Šurmin — jednom zgodom kazao, da on mora govoriti onako zanosno i u romantičkim slikama, i da mora naglasivati u prvom redu prosvjetnu svrhu svega rada — jer da drukčije ne bi tako lako išlo. Gaj je bio političar i kao takav on je dobro shvatio, da tre- ba najprije narod probuditi, obodriti i prosvjetno oja- čati. Braniti dokazivanjem svojih prava svoj narod — ne donosi uspjeha, nego treba da narod postane jedna živa sila, jedna moć, To će pako postati onda ako bude znao da imade braće i prijatelja, pa će početi i vjero- vati u svoju stvar. Za to su ilirci i propovijedali sla- venstvo, te radili oko sloge južnih slavena. Gajeva je zasluga, što je narod izveo iz izoliranosti i što mu je pokazao šire vidike. I eto u tome je neka sličnost izmegju doba ili- rizma i današnjega doba. Do nedavna smo i opet bili izolirani. Branili smo svoja prava pismom i govorom, branili ih dokazivanjem. Magjaroni pako su sve više i više popuštali i tako smo došli na rub propasti. Ali napokon smo se otrijeznili. Omladina je i tu počela da vrši onu ulogu, koju je vršila i sjajno izvršila za ili- rizma. Može se misliti o ilirizmu što mu drago, može se reći, da je on premalo naglasivao hrvatstvo, da je bio zabluda it.d. Ali ako trijezno prosudimo cijelo ono doba, sve one prilike i cijeli onaj pokret — onda ćemo morati priznati, da je ta zabluda, ta utopija nas spa- sila, da su ilirci naglasujuć ilirstvo mislili u prvom re- du na spas i obranu Hrvatske i hrvatskoga naroda. Oni su shvatili svoje doba, oni su shvatili to, da se jedan narod mora boriti onim oružjem, kojim se proti njemu bori. Magjari su se borili svojim demokratizmom i nacijonalizmom — pa da im nijesu Hrvati za vreme- na ista dva načela suprotstavili — bili bi u borbi pod- i legli. Omladina tadanja je došla baš u zadnji čas. Da- nas Magjari i drugi naši protivnici vode istu taktiku kao što i onda. A mi smo se do nedavno borili onim istim srestvima, kojima i naši pragjedovi, onodobni sta- leži i redovi. Za to smo dospjeli u položaj koji je sličan onomu u kojemu smo bili prije 70 godina. Napokon se je počelo uvigjati datreba raditi oko toga da izagjemo iz izolacije, da cijelu našu politiku demokratizujemo i da slijedimo napredni duh vremena. zo nas i opet na pragu novoga narodnoga prepo- Ako sve ovo promotrimo, onda možemo u istinu reći, da je Šurminova knjiga o počecima hrvatskoga y preporoda ne samo ša znanstveno-povjesne strane važ- ua.na, nego i poučna i aktuelna, suvremena, pa je upra- kongo potrebno za svakoga, koji hoće da se našim javnim 5; Boa, rilikama bavi (u bilo kojemu praven) da ju ozbiljno F so ! Pomno prouči. Jer da smo mi do sada ilirizam bolje u ošhvatili, te ga pomnije proučili, možda bi nam bilo u- *'_štegjenio. mnogo razočaranje, možda ne bi nas bila za- desila mnoga nedaća u našem narodnom životu. ISIN DUVNA Za hrvatski dom u Sarajevu. Prošlo je već punih dvadeset i pet godina što je dignut tvrdi kordun na Savi i na Uni, a hrvatska mi- i sao gotovo sama od sebe stala da hvata staro svoje tlo u Bosni i Hercegovini, da nas budi iz duboka sna i da nam priča, bih rekao, nevjerojatnu priču, da su ono naša rogjena braća, s kojom smo se toliko vjekova kr- vili, I najrazumljivija je ta priča katolicima u Bosni i Hercegovini, ali su baš oni, na žalost, elemenat i bro- jem i dobrima ovoga svijeta najnejači. Znamo, da naša braća po drugim krajevima imadu stotine svojih bližih briga i jadova, ali opet ljuto boli, kada se vidi, kako smo mi u Bosni i Hercegovini ostavljeni kao zapušte- na pastorčad bez braće i prijatelja, bez bratske pomo- ći i slatke riječi. — Probudila se je, hvala Bogu, hr- vatska duša i hrvatska misao i u Bosni i Hercegovini, ali je sve nesregjeno, razbacano i ostavljeno samo sebi, Nema ognjišta, uz koje bi se mogli svi ogrijati, nema srce. iz kojega bi imala da poteče zdrava krv kroz žile čitavo ove zemlje. Kako je Sarajevo glavni grad i ka- ko su oči svega našega svijeta ovamo uprte baš u Sa- rajevo, a Sarajevo samo nije moglo, da odgovara ni najčednijim željama i nadama, jer nije imalo svoje kuće i ognjišta, iz kojega bi se dizao plamen ljubavi i bras- tva i rada i mara oko kulturnoga i gospodarstvenoga boljitka, odlučili su Hrvati u Sarajevu, da grade u sr- cu Bosne, na svom rogjenom tlu ,Hrvatski dom“. U njem bi se okupila sva hrvatska društva (Trebević, Či- taonica, Soko i Siovensko omizije), a našla bi sigurna zaklona i druga slavenska društva. Taj bi dom imao biti rasadnik svih onih ideja i svega onoga nastojanja, koje je potrebno za naš opstanak i razvitak, Tubi se s vre- menom namjestile i hrvatska tiskara i hrv, list, koji bi i promicao duševne i tjelesne probitke našega svijeta, bio bi ognjište, s kojega bi se raznosila vatra prosvjete, oduševljenja i patriotskoga rada čitavom Bosnom i Her- cagovinom. Okupilo bi se tu u kratko sve, što misli hrvatski 1 slavenski, bio bi to prvi jaki bedem da oču- va ono, što je naše i po Bogu i po pravdi ljudskoj. Ne diže taj dom objest niti želja za zabavama i vese- ljem, već ga diže prijeka nužda i potreba, jer dok se sve oko nas užurpalo i grčevito radi, nemožemo mi mirno gledati, kako nam se otima djedovina i kako nam se trese rogjeno tlo poll nogama. Valja da se ckupimo, stisnomo u tvrde redove, jer naši su dnšmani vrlo jaki. Nezanosimo se praznim ni maglenim nadama, da će se izgradnjom hrv. doma za noć doskočiti svim potreba- ma, ali taj je dom prvi kamen lijepoj i sretnoj buduć- nosti hrvatskoj ovdje.. Iz njegova krila kao nekada iz krila čitaonice ilirske, imalo bi se razviti sve, što je ADA. i S a Ne prema duhu i vremenu potrebno hrvastvu u Bosni i Hercegovini. Sarajevski Soko, koji bi imao da po či- tavoj Bosni i Hercegovini osniva mlade Sokole, nemo- že da poleti, jer neima svoje gombaonice već mu valja da žive u tugjoj milosti. U današnjim prostorijama Trebevićevim nemože da se razvije nikakova društve- nost, nemaju gdje da se ljudi okupljaju, da se upozna- ju i čeliče u borbi za narodne idejale. Čitaonica hrvat- ska nema dolična mjesta. I tako nemogu hrvatska druš tva, a s njima i sav naš. javni život niti da životare, a kamo li da budu svjetlo da daju poticaja i poleta ostaloj braći svojoj. Pa ako naša borba i trzanje nije puko slovigje, ako dosadanja politika teorije i velikih granica nije pusta utopija, ako su Bosna i Hercegovi- na teško sidro, o koje se jedino može sigurno da za- kopča brod hrvatske budućnosti: onda je dužnost čita- va naroda hrvatskoga, da upre oko svoje u ove kraje- ve i da svim silama podpomaže svako patriotsko giba- nje, da nam dadne pomoći i utjehe, da nam pruži ru- ku u svakom poslu i radu. Hrvatski je narod svojim žuljevima i svojim krupnim znojem podigao sam sve svoje tečevine kulturne i političke, on ih svojom krv- lju zadaja i uzdržava pa se u tvrdo nadamo, da će ro- doljubi hrvatski, kojima je Bog dao još nešto dobara zemaljskih, i ovaj put široke ruke potpomoći U š se izgradi u Sarajevu dom hrvatski i prema dostojanstvu i časti naroda hrvatskoga i prema potrebama, da taj dom bude ognjište, s kojega će se rasipati zrak ljuba- vi i svakoga bratskoga rada za domovinu i narddnost hrvatsku. Svaki i najmanji dar, bit će kamenčak na oltar zapuštenom i svojoj sudbini ostavljenom hrvatstvu Bosne i Hercegovine; svaki će: kamenčak lijepo prista- jati u taj bedem i ako Bog da odbijati će sve one zva- ne i nezvane, kojima se tako popašno otima oko za našom mukom i sirotinjom. Hrvatski će narod sigurno pokazati, kako se dra- ga srca lomi i zadnji komadić crna i tvrda hljeba, ako se dijeli s bratom, Pa netreba da diramo u mekane žice, da molimo i zaklinjemo, jer se ne traži milosti- nja, nego se radi o obrazu i časti čitava naroda, a na- rod hrvatski nije nikada ostao erna obraza. Uz naše domaće sirotne hrvatske domove, gdje mučimo svagda- nju našu muku, neka se digne visoko i ponosno lijep i dostojan hrvatski dom, vjekoviti svjedok, kako se oz- biljno shvata dužnost kako nije teška nijedna žrtva u radu za svoj narodni opstanak i sretniju budućnost. ostalia. a Valja mi ovom prilikom spomenuti i to, kako italo- germanska gospoda opravdava njemačko dopisivanje sa potčinjenim poštarsko-brzojavnim Uredima i sa ostalim Dalmatinskim Uredima i Vlastima. Oni se vade veleći, da oni jiišu njemački, da im se njemački odgovori, eda pak te odgovore prilože od- nosim izvješćima na Ministarstvo, gdje da ne razumiju ni hrvatski ni talijanski, te po tom da ne bi, mogli: ra- zumjeti sadržaj priloga. a a Za komodine dakle italo-germanske gospode krši se zakon i vrijegja hrvatski narod?! Megjutim ne odgovara istini, da na Ministarstvu Trgovine ne razumiju ni hrvatski pi tali ljanski; jer ako ne razumiju svi ministarstveni činovnici, ima ih koji razumiju, a osim toga imadu na Ministarstvu naročiti tumači za sve jezike, za hrvatski mn. pr. ima poštarski savjetnik g. Mirko Barković. Ovaj razlog italo-germanske gospode pada opet i stoga, što se nazad nekoliko godina u nas nije germd- nizalo, pa ipak su ma Ministarstvu, koli hrvatske toli talijanske priloge izvješća razumijevali, kao što su ra- zumijevali i kao što i sad razumiju sve privatne hrvat- ske i talijanske podneske, upravljene direktno istome Ministarstvu. Nu, kad bi slučajno i bila istina, što govori italo- germanska iredenta, tad nek Ministarstvo prizove k sebi potrebni broj naših činovnika, koji znadu i hrvatski i talijanski i njemački, jer se: zakon ne može i ne smije kršiti, ni hrvatski narod, koji plaća porez i krvi i nov- cem, vrijegjati ni rad ničijih komodina ni z: ničiju ljubav ! XI Pregjimo sad preko onoga, što se je na Pošti i Brzojavu u Dalmaciji dogodilo i što se dogagja a osvr- nimo se časkom na tvrdnju italo-germanske gospode in capite gospara Pattay-a, da se naime na Ravnatelj- stvu Pošta i Brzojava u Zadru i u dalmatinske državne i nedržavne poštarske i brzojavne Urede ne može uve- sti hrvatski kao isključivo nutarnji uredovni jezik, s ra- zloga tobože što člnovnici osobito oni pri Ravnateljstvu i pri državnim Poštarskim i brzojavnim Uredima ne znadu hrvatski, odnosno što je ueznatan i nedostatan broj onih, koji bi na tom jeziku bili kadri uredovati. Poznato nam je, da je gospar Pattay iz petnih žila nastojao i da nastoji da o tom uvjeri Ministarstvo Trgovine i Namjesništvo u Zadru, kao što je nastojao a na žalost i uspio, da ih uvjeri kako on nema čino- vnika, koji bi mogli predavati hrvatski na pošt.-brzo- javnom tečaju u Zadru. Ne valja pak zaboraviti, da je taj isti gospar Pattay, kako već gore spomenusmo, kroz sama dva- tri mjeseca uveo njemački kao nutarnji uredovni jezik na Ravnateljstvo Pošta i u državne poštarske brzojavne Urede, makar su svi dalmatinski državni i nedržavni te i ravnatelj: stveni činovnici (izuzevši ,kulturtraegeri“) svršili ili hrvatske ili talijanske pučke i srednje škole, makar ih samo neznatan broj zna njemački i to nikada kao hr- vatski ili talijanski i makar i oni, koji znadu njemački, i u službi i van službe govore ili hrvatski ili talijanski a nikad njemački!!! Hej, kako to sve i nemoguće ide, kad se radi za Veliku Germaniju ! XU. I s ovim za sad završivam, ali samo privremeno, da kasnije, ako bude potreba, i ne krenu li stvari na bolje, jače i tvrdim dokazima opet započmem. Dubrovčanin. Sedmični pregled. Dologacije. U sjednici od 17. o. mj. ugarska de- legacija u Beču je raspravljala o provizornom prora- čunu. Delegati Okoliczany i Ugron govorili su i tom prigodom za magjarski jezik i za nezavisnoj ugarskoj vojsci. Ugron osugjuje istočnu politiku zajedničke vlade. Ne prima zakonske osnove, jer nema povjerenje u zajedničku vladu. Oštro je napadao na germanizator- nu akciju u Bosni i Hercegovini. Tuži se, što vojnička uprava ne mari za to, da bolje uredi stvar glede pro- maknuća ugarskih časnika. Nadalje veli da se Turska ne smije sprječavati u tome, da sama uspostavi red na vlastitom teritoriju. Imalo bi se naprotiv suprotstaviti onima, koji izašilju svoje emisare u svrhu, da drže Is- tok i Evropu u trajnoj agitaciji, i da pažnju Austro- Ugarske svedu od drugih krajeva. povećavajuć umjetno nerede u Turskoj. Govornik nema nikakva povjerenja u dobar uspjeh politike ministra vanjskih poslova što se tiče Bugarske, jer ta politika oskudjeva na svakoj energičnoj inicijativi. Austro-Ugarska imala bi se odu- prijeti okupatornim tendencijama Rusije na Balkanu i osjegurati balkanskim narodima njihov slobodni razvi- tak, a sebi samoj trgovačku korist Balkana. Nema po- vjerenja ni u prijateljstvo sa njemačkim carstvom; iz- nosi, da su njemački dvorski krugovi zapodjeli pravu hajku, da predobiju katolike Austro-Ugarske za pro- testansku vjeru; germanske države kušaju prokrčiti si put do Jadranskoga mora. Ovo su — veli Ugron — problemi daleke budućnosti ali o njima valja voditi ra- čuna već sada, Pa već i s tog razloga Ugarska mora da se bori proti njemačkom komandovnom jeziku, pak traži da i na ovome polju ima vladati ugarski držav- ni jezik. Pošto je još u prilog proračuna govorilo više go- vornika, bude provizorijum prihvaćen u prvim dvima čitanjima. U sjednici od 18. o. mj. austrijske delegacije Kra- marž u ime Čeha i dr. Susteršić u ime južnih Slavena izjaviše, da će glasovati proti csnovi. a ponajviše s ra- zloga nutarnje politike. I talijanski zastupnici glasovati će proti, jer njihovi kulturni zahtjevi nijesu uzeti u ob- zir, Pitreich, ministar rata, smatra posve opravdanim, da se traže opširna objašnjenja o današnjem stanju, jer se inače ne može upraviti mirni pogled u budućnost. Nada se, da će se stvar lijepo izravnati i izražava svo- je zadovoljstvo, što delegati pristaju, da se ova debata odgodi do siječanjske delegacijone sesije. U sjednici od 19 o. mj. govorili su Kramarž, Bian- kini, Kaftan, Delugan (Talijan), Vasilko (Malorus) svi proti. Napokon je govorio svenijemac Kieneman te Ba- equehem. Biankini, pošto je govorio malo hrvatski, nastavio je njemački, davši najprije državopravnu izja- vu na obranu prava hrvatskoga naroda i zemlje, koju zastupa. Za tim je širokim potezima stao risat vanjsku politiku monarhije, osvrćući se na trojni savez, kojemu poriče prednosti istaknute u eksposču ministra Go- luchowskoga. Nije trojni savez sačuvao mir narodima, nego strah od Manlichovih pušaka, nedostatnosti pri- prema za veliku ratnu akciju i skup raznih slučajnih činjenica. Razlagajući o uplivu, što trojni savez vrši na unutarnju politiku monarhije, govornik spominje po- kušaje germanizacije, kojoj se tragovi protežu do Dal- macije, osnove Velike Germanije, da preko tijela Au- strije pogje do Adena it.dg Trojni savez čini hapsbur- šku monarhiju rophinjom Njemačke. Govori o ulozi i- granoj od Austrije pod uplivom Njemačke u zadnjem konklavu, prosvjeduje, što se je radilo proti Rampoli, koji slovi kao prijatelj Slavena i zaštitnik glagolice u hrvatskim krajevima. Prelazeći na Italiju, kaže, da je ona tako dobra naša saveznica, da se sprema na oku- pacćiju Albanije, netom bi se jedan austrijski vojnik uputio Balkanu. Savez s Italijom nametnuo nam je vin- sku klauzolu i druge terete, osobito na propast Dalma- cije. Govornik živo prosvjeduje proti bilo kojoj na- mjeri, da se klauzola obnovi pod drugim vidom i da se opet Dalmacija žrtvuje na rušljivom oltaru trojnog saveza, Nema se dopustiti ni uvoz stanovita kontigen- ta vina talijanskoga, ni obaliti redoviti cijenik. Razlaže dalje u ovom nizu misli o obalnom brodovlju i ribar- stvu, pa dolazi na zavod sv. Jeronima u Rimu, podvr- gava oštroj kritici ponašanje diplomacije u tomu pita- nju i pita, u kojem se stanju seda nalazi. Prelazeći na politiku balkansku, pita dalje, što hoće tamo da ra- di monarhija, koja je svojom politikom prama Slaveni- ma otugjil« Balkan, za koji mora da u istinu vrijedi geslo: Balkan balkanskim narodima Ovi narodi morat će se urediti na foderativnom temelju, ko što je odav- na predvigino velik talijanski otačbenik Mazzini, U bal- kansku konfederaciju mogla bi monarhija stupiti samo sa homogenom skupinom hrvatskih zemalja, čvvsto zdru- ženih na temelju državnoga i narodnoga prava. Ali politika, koja se vodi na jugu, ide baš protiv tomu. Usprkos pravu i zakonu, Dalmacija nije združena s Hr- vatskom, a u Bosni-Hercegovini nijemštiva, magjarština i glasoviti austrijski birokratizam stvoriše opće neza dovoljstvo. U preko 25 godina nijesmo znali anektirati Bosnu, pe ni uputiti postupak asimilacije, a niti rije- šiti jedno samo veliko pitanje, Agrarno pitanje ostaje mal ne na istoj, pitanje desetine pogoršalo se i teže je nego bijaše pod turskom vladom. Bugarska, koja se oslobodila turskog jarma, mal ne u isto doba kada i Bosna-Hercegovina, ima svoj razvijeni ustavni život, a u Bosni-Herc, vlada još najoštriji apsolutizam, preventivna cenzura za novine, crni gabinet, policajski sustav itd. Govoraik se ne nada, da će tomu doskočiti novi upra- vitelj barun Burian, jer on ne zna hrvatski jezik naro- da, prvi uvjet dobre uprave, Prosvjeduje i proti tomu što se uvijek Magjara nameće Bosni. Priđržava se op- širnije dalje govoriti, kad dogje na raspravu bosanski proračun, Razlaže za tim o političkim i ekonomičkim odnošajima u Hrvatskoj i Dalmaciji; žali, što se ne veže Dalmaciju željeznicom preko Knina, pak se osvr- će na ovogodišnje krvave dogogjaje u Hrvatskoj, na po- stupanje zajedničke vojske, na dolazak zastupnika iz Dalmacije i Istre u Beč, na zanijekani im saslušaj, na ručno pismo kraljevo bivšemu banu Khuenu, i na po- sljedice, koje svi ti razvratni čini — za neke od kojih odgovara i Goluchowski kao ministir carske kuće — . prouzrokuju u hrvatskomu narodu, sileći ga, da preki, ne dosadašnje tradicije i da so uvjeri, da u habsbur. škoj monarhiji nema više za njega ni zakona ni pra. vice, ni prijatelja. Pri takvom ogorčenju i raspoloženja, naroda, najbližeg Balkanu, izgledaju čudnim“ napori mi. nistra vanjskih posala, da uspostavi; red u Macedoniji, da na taj način produži tursko gospostvo u Europi i zapriječi oslobogjenje balkanskih naroda. Da je Mace. doncima do šale, mogli bi našem delegatu za provagja- nje reforma doviknuti: ,Pogriješili ste put! Idite u Hr- vatsku, u Bosnu-Hercegovinu i dalje k moru“ ! Radi kratkog vremena, doznačena ovoj raspravi, govornik pre- kida dalje razlaganje, pridržavajući se nastaviti po blag- danima. Pri koncu, u ime hrvatskoga naroda, izjavljuje da će u znak prosvjeda za nepravde i: uvrijede nane- šene mu glasovati proti privremenom proračunu. (Živo odobravanje). Na to je proračunski provizorij u oba "čitanja primljen. Ugarski sabor još uvijek raspravlja osnovu zako- na 0 rekrutima. Mala skupina Szederkenyeva nastavlja opstrukciju i samnjiči ostali dio košutove stranke da je podmitljiv, da šuruje sa dvorom itd. O tom se pišu i članci i raspravlja u saboru. U subotu se je Košut branio od sličnih napadaja. Došlo je do ogorčenih su- koba izmegju košutovaca jedne i druge skupine. Polo ny je opravdao napust opstrukcije. Napokon je Bartha predložio nacrt adrese u ime Szederkenyeve skupine. Na skrajnjem istoku su zapletaji još uvijek ve- liki. Sukob izmegju Rusije i Japana se svaki čas oče- kuje, premda ruski car hoće da izbjegne rat. Euglezi najviše pronose glasove o skorom ratu, te su turili ovih dana u svijet vijest, da je došlo i do ultimatuma. Firmilijan, srpski mitropolita u Skoplju je umro. U Banovini u saboru ide vrlo traljavo. Većina u- vijek ista a opozicija mlitava, Presjednik V. Gjurgjević je goropadan i nasilan. U utorak je saborsko zasjeda- nje odgovjeno. Indemnitet je dakako primljen, U Francuskoj je Combes izradio osnovn da se kongregacijama u opće ne dozvoli podučavanje u ško- lama. Ujedno je zatražio oveću svotu u svrhu osnova- nja svjetovnih škola. Proti Nordau poznatom židovskom piscu i vogji zionista učinio je u Parizu jedan ruski židov atentat revoiverom, jer da ovaj napušta plan kolonizacije Pa- lestine. Kugla nije pogodila Nordau-a. URGSHUBLER GQ M Isžao _ SE -OOAKAIŽELINE pokazala se od stotina godina kako zdrav izvor u svim bolestima disaćih i probavnih organa, kod uloga, kata- ra u trbuhu i mjehurima. Izvrsno za djecu, oporavlja- juće se i u nosećem stanju. Najbolje dijetetično i ras- hlagjujuće piće. Jedna od najsjalnijih stečevina sigurno je sladna ka- n i iredbe prokrčila sebi do anas put već u v nao naročito gotovo u ava- ku obitelj. Jer kao obiteljska kava pruža mješavina zrnate kave sa Kathreiner-Kne;ppovom sladnom kavom tako sogreEo preduosti glede ugodna okusa, kao što i za zdravlje i gledom na prištednju, da nijedna brižna gospodarica nebi ju ela smet- nuti s uma. Fini miris zrnate kave, što ga posjeduje Kathreiner- Kneippova sladna kava uslijed osobite priprave, povisuje obljub- jeni ugodni okus zrnate kave kao pridodatak, što se ne posti- zava nijednim drngim surogatom ili pridodatkom. S druge stra ne može se uslijed te vlastitosti uživati. Kathreiner-Kueippova sladna kava i bez pridodatka zrnate kave izvrsna je okusa, te se kao hrv umnažajuće i hranivo srestvo preporuča liječnički a osobito ženama i djeci, Ako je Kathreiner-Kneippova sladna ka- va odmah pri prvom pojava označena kao ,kava budućnosti“, to se je ova smjela riječ do danas djelomice već ispunila, te će se Lee dosadanjem iskustvu uvijek vise obistinjivati, Važno je ipak, da se vazda upotrebljuje samo prava Kathreinerova . na kava, radi česa je nuždno, da se kod kupovanja izričito na- glasi ime ,Kathreiner“ i da se uzimlju samo originalni zamotci sa zaštitnom markom žnpnika Kneipa. Svak neta se stoga čuva brišno i powmo svakojak h patvorina i neka ne kupuje, što se ez omota na vagu prodaje. Fronagjeno jest da su sveopće obljubljene NET sve strane rasprostranjene Kapljice sv, Marka, Gradska Ljekama b Markov trg, najpotrebitije u svakoj kući imati, da se može bolesniku prva pomoć pružiti, a kod zdravih ljudi predusresti bolesti. Stoga upozo- rujemo gg. čitatelje na današnji oglas o, Zagrob Markov trg, koji se nalazi na našeg lista. e Ljo- 4. str. Čirila i Metoda Sv. , .. e Domaće vijesti. Za pučku prosvjetu! Utješljiv je pojav, što se' u novije doba u našem narodu širi shvaćanje o potrebi pučke prosvjete; još je utješljivije to, što se razmahao u tom smjeru živ pokret, što se piše i — radi oko osnivanja muogobrojnih pučkih knjižnica, te oko organi- zacije akcije za pučku prosvjetu. Ali opaža se pri tom znatno pomanjkanje pristupnih, jeftinih i zgodnih puč- kih knjiga. Za to sam u savezu i dogovoru sa više prijatelja iz raznih krajeva naše domovine odlučio iza nove godine početi sa sustavnim izdavanjem pučkih knjiga. Poduzeće iziskuje truda i ustrajnosti, ali sam uvjeren, da će uz pomoć prijatelja hrvatskoga puka i pučkih pisaca, te uz zasnovanu organizaciju uspjet i donijeti ploda. »Pučke knjige“ će izlaziti za sada svakoga mjesecu po jedna, te će donašati jezgrovite, zao- kružene prikaze i upute o najvažnijim, najaktuelnijim zgodama, općenite pouke iz sviju grana praktičnog i“ naučnog života, (iz privrede, prosvjete, zdravstva i t. d.) iz povjesti i beletristike, a sve to u stilu jasnom i zanimivom, Pojedini svesci će imati obično 32 stranice, te će stajati za puk po 10 para. Gotovo svaki svezak imati će po koju sliku. Gragja je spremljena već u toliko, da mogu od» mah naznačiti naslove i sadržaj nekoliko prvih svezaka : Ban Jelačić; — U Ameriku, za srećom; — Sv. Ćiril i Metod; — Kako da budemo zdra- vi (pučka higijena); — Kakovi smo mi ljudi