Božični prilog ,Grvene Hrvatske“ br. 52.

Dva Božića.

Slika iz života. Piše J. Onyszkiewicz.

Daždi.

Daždi kako ono samo u našim južnim krajevima
za crne ćiće zime uinije da daždi, baš iz neba i zemlje.

Vani sve pusto, nigdje ni žive duše, osim što
kad i kad koji kučak hrlo proleti, da se u prvo dvo-
rište sakrije. Još se jedino može vidjet kakovoga voj-
nika podignutim do uši ovratnikom i gačama zavuče-
nim u čizme, gdje brzo ali ipak po vojničku osječeno
koraca, da kakovu naredbu izvrši.

Inače nigdje živa stvora.

A ko bi se s prirodom nagonio? Vrijeme je, da
se iz kuće ne može.

Ipak sa svim ovim grubim vremenom da pogle-
daš put ,Boninova“, vidio bi gdje se od četvorice no-
šen miče prosti crni lijes, a pred njim ira Pera, gdje
pomno koraca, da u što manju lokvu ugazi.

Bože moj! Koga to nose po ovome nevremenu
ukopat, ko je taj te nikoga nema, da ga do groblja
doprati, komu je onaj žalostni sprovod?

Sjegurno kakav bijednik i nevoljnik, bačen me-
gju vrtlog svijeta, koji je samo na teret svijetu bio,
pak ga se sad svijet riješio, ali hoće još i po smrti
da mu se osveti, pa svu svoju zlu i opaku žuč na nj
izlijeva ! i

Tužan život, tužnija smrt!

Andro i Luce, muž i žena živjeli su u jednoj
maloj kućici u Gružu. Bogatstva nije bilo, ali baš ni
siromaštva. Andro je bio kalafat i radio na škaru u
prota Mata, a Luce je vršila posle domaćice.

Proto Mato je najvolio Andra izmegju svih me-
štara. A i bio je valjan. Valjo je za tri druga. Svaka
radnja mn je hodila za rukom, ko da je sam dobri
Bog blagoslovio. Nije se nijedan brod sa škara pori-
nuo, što meštar Andro nije prije porinuća sve pre-
gledo i,prividio, jeli u redu i jeli brod za porinuće
gotov. ,Ala djeco, veselo“ značilo je, da je sve u re-
du i da se brod može porinut.

Najveća pak radost i veselje Andra i Luce bijaše
lijepa zlatokosa mala djevojčica, kojom ih bijaše Bog
obdario nakon dvije godine iza vjenčanja.

Na krstu joj nadjenuše ime Franica.

Kad bi meštar Andro onako umoren od duga i
tvrda rada došao doma na objed ili na večeru, prva
mu bijaše: ,Luce, gdje je Franica?“

A Franica bijaše ili u baštini te savijaše kitu od
majčine dušice i ljubičica, da njom obraduje oca, ili
gdjegod u susjestvu u tete Mare Baldove ili File
Antunove.

Frane, Franice, dušo!“ zazvala bi majka.

A Franica bi ko proljetni leptir dolepršala, da
zagrli i poljubi svoga milog oca. On bi je pak milo-
vw 4 stuwav ju) pramuve gia, a pri tom se od u-
godnosti topio. o

Prolažahu dani, mjeseci i godine a Franica rasti-
jaše i razvijaše se ko cvijet ukraj vode. Od nježna
pupoljka razvi se prelijepi cvijetak, čekajuć ruku da
ga ubere i za svoje srce zasadi.

I nagje se ruka!

»Covjek više puta progje pokraj kakovog lijepog
cvijeta a da ga i ne opazi, ali jedan put opazi nje-
govu ljepotu, čuje njegov miris i pruži ruku da ga
ubere“, kaže Šenoa.

I Stijepo Gjivov, Bog zna koliko je puta vidio
Franicu i s njome govorio kao sa svakim drugim, ali
na jedanput dogodi se nekakva promjena, koju on
nije umio protumačit. Svaki put, kad bi vidio Franicu,
nekako bi se smeo, zavezo bi mu se jezik i skoro da
bi porumenio. Ako bi prošo mimo nje, pozdravio bi
je, a ne bi je ni zeti jer je ćutio da u sebi ne-
ma snage za to. Čudio se, što je to i bilo mu je u
isto doba milo i srdio se. Sto i sto puta bi rekao sam
sebi, da će š njome progovorit, čim je sastane! Ali
da! Kad bi je sastao zavezalo bi mu se grlo, a riječ
bi mu pobjegla, ne bi je ni kliještima izvadio.

Megjutim uije ni Franica bila kao prije. Kad bi
prošo Stijepo mimo nju, nije više bila hladnokrvna
kao prije. Nekako bi sva preko volje porumenjela, a
kad bi je Stijepo pozdravio, jedva bi smogla da mu
kroza zube odgovori. I u kući se promijenila. Majka
bi je pitala jedno, a ona bi odgovarala drugo; poslala
bi je gdjegod, a ona bi došla do po puta, pak bi
onda zaboravila, gdje ima poći.

Uz to je bila uvijek nekako nujna i zamišljena.
Roditelji su to opazili i na svaki su se način mučili,
da bi obaznali što joj je. Ali ona je uvijek odgova-
rala, da joj nije ništa, da je ona ista kako i prije.
Majka je dapače više puta š njome započela iz dale-
ka razgovor, da upozna je li to do kakve ljubavi ili
do šta je, ali vazda bez uspjeha. Majka se već i sa
susjedama svjetovala i u crkvu zavjete nosila i živo
se Bogu molila — — ali sve zaludu.

Stijepo Gjivov momak je od oka, visoka stasa,
vatrenih crnih oči i crnih brčića. U najboljem je rzu
mladosti, tek uljegao u dvadesetu godinu. Rodom je
s Šipana, ali već od djetinstva u Gružu nastanjen i
zaposlen na škaru u prota Mata, gdje i meštar Andro.
1 u poslu prvi je izmegju sve mladosti; gdje udre,
puca; gdje upre, tisne; gdje zabode, probode. A ka-
kav je tek u svetac! Kad obuče novu opravu od do-
maćeg šipanjskog sukna, na glavu nametne novi ši-
roki prekomorski klobuk, male brčiće zarudi a cvijet
za pucu pristavi! Pa još kad se ono u Mihajlu preko
mise ukoči i kad stane jakim i bistrim glasom da čita
epistolu, e bogme mnogoj se lijepoj Gruški i nehotice
otme uzdah iz prsi, A nadasve jer svak zna da Stije-
po, osim prirodne ljepote ima i ma Šipanu svoju ku-
ćicu i baštinu.

I Stijepo je više puta opazio kako se kriomice
oči ove ili one ljepotice za njim omiču, i kako bi
mnoga ženica željela, da joj on bude zet. Ali on za
o haje i ne haje.

 

id

Nu što ne učine dani, mjeseci i godine, učini je-
dan čas! Ljubav dogje, a da je se i ne ište! Tako i
Stijepu, ni on ne zna kako, najednoč nekako počeše
oči bježati za lijepom Franicom, bilo mu je nekako
slatko, ugodno, kad bi na nju promislio. I što je prije
š njome govorio i šalio se, kako sa svakom drugom,
najednoč, kad bi je vidio, nije umio više, nego jedva
da je zbunjeno pozdravi.

o0+

Bilo je taman na Božić. Stijepo je bio u Mihajlu
na misi i čitao je po običaju epistolu i pjevo onu
staru, jednostavnu, ali uvijek obljubljenu pjesmu U
sej vrijeme godišta“, tako jakim i razgovijetnim gla-
som, da je sve pjevače nadvisivao.

Po misi uputi put kuće. Hodio je sam, nekako
zamišljen. Na jednoč pričini mu se ko da ga neko
zove. Okrene se, i zbilja zvao ga je meštar Andro.

Što si nekako zamišljen, pa još danas na Bo-
žić, čovječe“, reče mu meštar Andro. ,Znam ja što je,
bit će kakva tičica na Šipanu, pak ti je žo, da nijesi
tamo. Ej mladost, mladost, lijepi dani! Ali ostavimo
to, znaš li što sam te zvo? Da dogješ iza objeda u
mene, pa ćemo popit žmuo vina i učinit partitu na
dominala. | onako, Božić je, gdje bi pobjed hodio?“

Stijepo skoro da je imo skočit iz kože od vese-
lja. Meštar Andro ga zove u njega doma. Da, u nje-
ga a u isto doba i u Franice doma! Jedva od vese-
lja, da je umio zahvalit na pozivu i odgovorit, da
će doć.

Doma je objedovo, ali nekako čudan je pri tr-
pezi bio, toliko da ga je starica majka više puta ispod
oka pogledala, pa napokon upitala, što mu je? Odgo-
vor bijaše, da pobjed ide u meštra Andra na posjed,
jerbo ga je on pozvao. Starica ga milim materinskim
pogledom pogleda, a pri tom ko da se nečemu sjeti-
la, reče: ,Ajde sinko, u dobra prijatelja ideš, a majci
ne možeš sakrit što je, nije majka zaludu stara. Ako
je dobri Bog dosudio, neka bude blagosovljeno“ i pri
tom joj se dvije suze obališe niz lice. Stijepo se za-
crveni do uši i jedva smogne: ,Zašto mi majko to
govoriš, ne razumijem te“ ? ,Razumijem ja sinko, znam
ja, ljubav se i siromaštvo ne može sakrit“. Stijepo ne
progovori ni riječi, samo se dublje prigne tanjuru.

Po objedu odmah obuče novi sivi kaput, javi se
majci i uputi put meštra Andra. Što se više toj kući
primicao, srce mu je sve življe tuklo i bilo mu je u
isto doba i ugodno i tjeskobno. Sve mu je u glavi
šumjelo. Taman da će rukom za kucalo, a meštar An-
dro s prozora opali iz trombuna i prasak puške po-
prati riječima: ,Zdrav si mi, meštre Stijepo“ !

Vrata se otvore a Stijepo stupi u kuću. Mala
je to kućica, ali lijepa i uredna kao malo koja. Što je
najglavnije u njoj više Božjeg blagoslova, nego u
mnogoj velikaškoj palači.

Meštar mu Andro pohrli u susret i rukovavši se
š njime, uvede ga u sobu na desno. Soba je prosto
ali lijepo i čisto urešena. Uza zid stoje na dva čavla
obješene osti i tri-četiri trsti. Kod njih o čavlu visi
ribarski koš a pokraj njega rastegnut je na tri čavla
rićijak. U kutu pak stoje na tlima dva velika paran-
gala i jedan omanji. Sa suprotne strane visi 0 zidu
puška, lovačka ćesa i pas za fišeke. A na pročelju
vise tri slike: ,Večera Gospodinova“, slika pokojnog
kraljevića Rudolfa i slika Gundulićeva. Posred sobe
je stol, a na njemu svakog blaga božjeg, po sredini
pak veliki božićni kruh a u njem zabodena gori bo-
žićna svijećica. Za stolom sjedahu Luce i Franica, ko-
je se pri dolasku Stijepovu, u znak počasti, digoše
na noge. Franicu pri tom obli rumenilo ko da si je
zalio žmulom onoga crvenog, što se u boci i u ča-
šama veselo rumeni. Stijepu se zaveza jezik kO zvono
u Mihajlu na Veliki Četvrtak.

,Dobro nam došo, meštre Stijepo“ prva će do-
maćica, ,sjedi, evo ti mjesta“ i pri tom mu pruži
stočić.

Meštar Andro u to nalije čašu do vrha pravog
domaćeg ,s Marova“, i ponudi je Stijepu, pak uzme
svoju, koja je već puna bila i kucne se š njime: ,Zdra-
vo bio, i vazda u mene u zdravlju i veselju dohodio !*

,| vas zdrave i vesele nalazio“ jedva odgovori
Stijepo i kucne se s meštiom Androm.

,U dobar čas, ako Bog da!“ otpovrne meštar
Andro i pri tom skoči k prozoru i ponovno opali
iz trombuna.

Stijepo, koji nije znao, kako da počme razgovor,
uhvati priliku, pa će: ,Dobro ti grmi trombun, meštre
Andro, čuje se Bogme do grada“.

,Ovo mi ga je, meštre Stijepo, donio pokojni
dundo Antun iz svijeta. Ne bi ga do za živu glavu.
Kad je ono o Vlasićima na Pilama, grmi iznad svijeh,
niko ga nije još nadjačao pa ni sam llija s Konalice.“
Pri tom ga je opet nabio i treći put ispalio ,U ime
Boga i ovoga velikoga dana“.

Tad sjede za trpezu i udari u razgovor sa Sti-
jepom o vremenu, o radnji, o ribanju, o maslinama,
dok Luce ne donese kutiju dominala. Započe igra i
igralo se do dobrog smrknuća, a onda će Andro: ,Eto
Bogu fala, napili smo se i naigrali, a sad je vrijeme
da idemo na počinak, i onako prošle noći nijesmo ni
ja ni ti oka zaželi, t4 bila je badnja noć“.

Rukovahu se, a kad pruži Franica Stijepu ruku,
tresla se je njezina, ali i Stijepova.

Nije potreba da vam pripovijedam, da se i Sti-
jepu i Franici razvezo jezik i da su više puta dugo i
dugo se razgovarali, dok nije o Uskrsu Stijepo zapro-
sio Franicu u meštra Andra.

Ženitba se uglavila, kad se Stijepo povrati ,iz
marine“, jer je bio zavojačen.

Negdje svrhom Rujna ode Stijepo uz majčin bla-
goslov i suze Franice u Polu, da se ,obuče od
marinijera“.

Redovito je svake sedmice piso majci i Franici, dok
nakon ne vele vremena stiže Franici dugo pismo, gdje
se izmegju ostaloga čitalo i ovo: ,Zlatna moja Franice!
Ne znam kad ću ti opet pisati, jer ratna lagja , Zenta*,
na kojoj se ja nalazim, dobila je nalog da ide u rat
u Kinu. Nemoj se strašit, moli se Bog" + mene. a

 

on će me čuvat. Kad se vratim iz Kine, donijet ću ti
lijepi dar. Pozdrav i poljubac od tvoga do groba Stijepa.“

Kad je Franica ovo pismo pročitala, sva je pro-
trula i skoro da nije htjela vjerovat, ali kad je dru-
gi i treći put pismo pročitala, uvjeri se o žalostnoj
istini i suze joj bujicom navriješe na oči.

Prošlo je od tad nekoliko vremena, a da Frani-
ca nile od Stijepa pisma dobila. :

U toliko su žene po Gružu već koješta počele
megju sobom tajno brbljat i krstit se. A kad bi Fra-
nicu susrele, nekako bi je čudno pogledale.

.oŽ

Taman na Božić evo knjigonoše, gdje nosi Fra-
nici pismo- Kolikogod se na prvi mah razveselila, to-
liko se ražalostila, kad je na navlaki vidjela da pismo
nije pisano Stijepovom rukom. Sva drhčući brzo ga
otvori i stane da čita. Nu još ga nije dočitala, vrisnu
k6 da je zmija ujela i pane onesviješćena.

Crna slutnja zasadi se u srce meštra Andra, uz-
me u ruke pismo, i dok je majka nastojala, da kćer
svijesti dovede, on je čitao: ,Cijenjena Gospogiice!
Žao mi je da Vam moram gorki jad ovim pismom
tiavijestiti, ali zadnja želja moga najboljeg prijatelja
na to me sili. Stijepo Š. boreći se hrabro u prvim
redovima protiv divljeg neprijatelja, pao je smrtno ra-
njen, a do malo izdahnu. Zadnja mu želja bijaše, da
Vam to odmah javim. Utažite suze i molite se Bogu
za njegovu dušu. Odani Mato Marinović“.

,lspunila se slutnja“, uzdahne sijedi meštar
Andro !

Franica se po malo razabrala, ali nestade veselja
s njezina lica. Dan po dan sve je više vehla i ginula.

Dobro se čuje na daleko a zlo još na dalje.
Brzo su susjede obaznale za smrt Stijepovu. Još više
njima posla da pretresaju nesretnu Franicu.

Kroz malo vremena umre od jada stara Lucija,
a meštar Andro ,da ne vidi pod svoje stare dane
sramotu jedine kćeri“ ukrca se za nostroma na neka-
kav brod i pogje daleko u svijet.

Franica je sad još više ginula i s dana na dan
umirala, a žene su ju više pretresale!

Bože moj! Svijet li je ovaj čudan: Tugja nesre- |

ća, njegovo veselje! Prezire žensku i odbaca je od
sebe, ako je zgriješila. A ko zna, koliko se svaka jad-
nica s kreposti borila, dok je podlegla!

Franica zaleže i ne digne se više.

Još se toliko milosrgja za nju na svijetu našlo,
da su došla dvojica i ponijeli je u nosiljki u bolnicu.

Ali nije vele bolovala! Jad, tuga i nevolja ubili
su mladi život!

Porodila je plod grijeha — mrtav —, a sutra
dan preda i ona Bogu svoju izmučenu dušu.

Onaj jednostavni i tužni sprovod, sprovod je
tužne i bijedne Franice.

aa
Rimski objed.
Piše J. Onyszkiewicz.

Ko se je iole bavio životom i običajima starih
Rimljana, tih gospodara svijeta, ne može su manje, a
da se ne čudi velikom bogatstvu i raskoši njihovom.
Na daleko su pak poznati radi luksusa i ogromnih
trošaka rimski objedi (coena). Dapače će nam se činit
nevjerojatno i pretjerano ono, što nam je povjest o
tom sačuvala. I bilo bi baš nevjerojatno i nepojmljivo,
kad nam ne bi opet s druge strane povjest pokaziva-
la ogromnu raskoš i bogatstvo ovoga slavnog naroda.
Naravno, svako čugjenje ovih objeda gubi snagu, kad
se promisli, da je gospogja Lolia Paolina prigodom
vjenčanja jednog njezinog znanca, nosila na sebi odi-
jelo i nakit u vrijednosti od 40 milijuna kruna; da je
Tigelij potrošio u pet dana jedan milijun; da je Ku-
rijon bio dužan 60, Milon 70 a Ćina 80 milijuna; da

je Apicij potrošio u same objede 90 milijuna, te kad |

je vidio, da mu ih ne ostaje nego još ciglih 10 (mi-
lijuna!!), otruje se od straha, da ne umre od gladi; *)
da je glasoviti i slavni Julij Ćesar jednoč uskliknuo:
nlitjelo bi mi se 250 milijuna, da takone budem više
imat ništa ni moga ni tugjega“; da je Oktavijan Au-
gust nakon pobjede u Egiptu položio u državnu bla-
gajnu 160.000 unača zlata i 50 milijuna sestercija
(kruna) srebra, a osim toga darovao svakom vojniku
(bilo ih je 120.000) po 1000 sestercija i 400 svakom
siromašnom gragjaninu; da je zlosretni Kaligula u sa-
mo jedno godište potrošio sve silno blago sakupljeno
od Tiberija: ta sam jedan objed priregjen pjevačicam
i prestavljačicam koštao ga je 10 milijuna kruna! A
nije li jedno -ciglo slavlje Dioklecijanovo izjelo 310
milijuna ! s
Stari su Rimljani bili osobiti proždrljivci, te ko-
likogod im je bilo milo i zanimalo ih svako slavlje i
svečanosti, toliko su još više nastojali da dosta, dobro
i sladokusno jedu. Bili su i pretjerani u tome. Kad bi
već bili siti, a došla bi na stol nova sladokusna hra-
na ili piće, silimice bi izbljuvali ono što su prije iz-
jeli, da tako mogu nanovo jesti i piti. Seneka kori
ovaku pretjeranu neumjerenost Rimljana: ,Bljuvaju da
mogu opet jesti, jedu da mogu opet bljuvat; dobav-
ljaju omamljivih hrana sa svih strana svijeta. Kad pro-
mislim, kakvi su danas Rimljani, ne mogu a da ne
uskliknem ; Zlo i naopako, da vas ne uzdrži tvrdi te-
melj postavljen krepošću djelova!“ A Salustij veli:
»Ne čekaju da ogladne i ožedne, nego umjetnim i za-
to stvorenim mamilima izazivlju glad i žegju“. A bili su
dobro upućeni u gastronomiju. Ćak pojedine hrane ni-
%) Marcijal mu se ruga;

Dederas, Apici, bis tricenties ventri:

Sed adhuc superat centies tibi laxum

Hoc tu gravalus, ut famem et sitim ferres

Summa venenum potione duxisti.

Nil est, -Apici, te gulosios factum !

A Seneka piše : Kojega diktatora cijeniš sretnijim? Da li

onoga, koga poslanstvo gdje u prostoj kućioi na žeravi pe-
če pogaču ili Apicija,

zateče,
videći, da mu ne preostaje nego 10 mi-
Hiuna imotka. nrinane se da ne umre ad aladi na se nkile

 

jesu se smjele pripravljat, ako ne na osobitoj vrsti drva
znalo se koja su drva zašto. | trošili su prekomjerno za
ovake objede: dobavljale su se tice i ribe ne zato, što
bi imale osobiti ukus, nego jer su Iz daleka i rijetke
samo da se moglo reći da su preskupe, da puno ko- /
štaju. Polijon je ćak murine u ribnjaku hranio mesom
svojih robova, samo da budu pretile i ukusnije! Ima
pravo jedan stari rimski pisac, kad stavlja u usta Me-
telina pivničara, kad ga ova pita, da joj pripovidi, što
sve ima objedu: ,Bit će ti dugo slušat, jer bi bilo
kraće, da ti svu llijadu pročitam.“

A sad da vidimo, kakav je sastav ovih objeda.
Dvorana (sale a manger) je poduprta kolonama od
ebana isprepletenim slonovom kosti, a niza njih vise
vijenci svakovrsnog finog i skupog cvijeća. Na zidi-
nam vide se naslikani bogovi hrane i pića: (Cerera,
Bako, Vertun, Flora i Pomona. Na malim stolićima
naokolo stoje vrči i tanjuri umjetnički izragjeni od ko-
vine i porćelane. Fina indijska sukna prostrta su po-
vrh stola, a njih pokrivaju skupi istočni sagovi. Za-
stori izatkani od finog španjolskog sukna brane, da
ne propuhiva kroz vrata i prozore.

Stol je u sredini sobe u obliku šuplje pačetvo-
rine ili u obliku konjskog kopita ili u obliku trokuta,
a gosti leže naokolo na naslonjačima tako zvanim tri
clinium, koji su popeljeni svilom i razom a udešeni
su tako, da se svaka udobnost na njima može imat.
Iza svakog gosta stoji jedan ili dva roba, te ga hlade
skupim istočnim lepezam i štrcaju najfinjim parfimeri-
jam a spravni su i zato, da ga, kad se pijan pod tr-
pezu obali, podignu i na triklinij opet namjeste.

Objed pako dijeli se u tri dijela: gustatio je
prvi dio. To odgovara današnjemu enfreć. Jelo se ljuto-
slatkih slatkiša, končanih ribica, kamenica, raznih mor-
skih trava i raka, uregjenih maslina, da se time po-
budi dobar t6k. Iza toga dolazi drugi dio, koji se
zvao coena, gdje su se jele svakovrstne varene, peče-
ne i pržene sladokusne hrane, a napokon treći dio se-
cundae mensae sastojaše se iz voća, sira i slatkiša

|(današnji giardinetto).

Najobljubljenije hrane bijahu od riba: triglje (ci-
jele pečene ili salata od brada od trigalja), škarmi,
smuduti, (Plinije nam pripovijeda da su najvoljeli smu-
dute uhvaćene u Tiberu u blizini Rima ili u samom
Rimu), cipoli, iveri, storijuni, murine (nalazimo neka-
kvu tortu od mlijeka od murina naročito u Karpijskom
moru uhvaćenih i živih u Rim preneserrih), gambori,
raci i kamenice (najglasovitije bijahu one s Lukrinskog
jezera i one iz Mletaka ali uhvaćene za puna mjese-
ca); od letušća: guske (i to takove, koje bi salo za-
dušilo), piplići, drozdi, jarebice, grmuše, fažani, papi-
ge (od ovih samo moždani), rode i pauni. Ovu je zad-
nju vrstu hrane prvi uveo u Rim Kv. Hortensije, On
bje nazvan kraljem pravda (jer dobar govornik) i kra-
ljem objeda (jer dobra ukusa). Nalazimo mlade prasice
i prašćevine svježe i suhe, kozlića (najglasovitiji bija-
hu iz Dalmacije), vepara (najbolji iz Luke), izabranih
jaganjaca. Vidimo i razne zeleni osobito loćike i latu-
ge, kupusa, pečurka i maslina. Na glasu bijahu r
sline iz Taranta i iz Venafra. Najfiniji i najukus
kruh bijaše onaj od etrurske šenice. Voća i soka
voća na pretek. Na glasu bijahu kruške iz Pompeja,
liburske jabuke, egipatske slive i kajiši( iz Sirije. Raz-
nih izabranih vrsti vina (najglasovitije e i fale-
rnsko, dočim ono iz Veja smatraše se kao najgore)te
ulja, mlijeka pa imetskog i domaćeg meda. 'Pilo se i
medice biva dobra vina izmješana boljim medom.

Domaćica Lelija popisala je što se pojelo i po-
pilo na jednom objedu prigodom neke svečanosti, te
premda svršava popis, da je objed koštao preko 100.000
kruna, veli da je bio mršav, jer da je domaćin pozna-
ti škrtica !!

Nije čuda dakle da Juvenal u svojim satirama
opijeva čankolize i ulizice, koji se vrte tamo amo po
gradu, čekajući da ih ko pozove na objed.

Ko pak nije čuo govorit o glasovitim Lukulovim
objedima, tako da je i danas ostala riječ, kad se hoće
kazati, da je bio gospocki objed: ,Bio je baš Luku-
lov objed.“

Jedan je od najstarijih pjesnika glasoviti Lukre-
cij. O njemu nam povjest piše da se toli strašno opi-
jo, da bi panuo u delirij. A spjevo je slavnu .pjesan:
»de rerum natura.“ O njemu veli Ovidije, da će se
tek onda njegove pjesme zaboravit, kad svijet propane :
»Carmina divini tunc sunt moritura Lucreti Exitio ter-
ras cum dabit una dies.“

Seneka znajući za njegov delirij, a i valjanost,
kliče: ,Nullum magnum ingenium sine mixtura demen-
tiae.“ (Nema genija bez žice ludosti).

I Horac, premda pjesnik satiričar, nije se mogo
oteti ovakovim manijam, dapače se do mile volje pre-
jedo i preopijo na Mećenatovim objedima. Urogjeni
istinkt u čovjeku na užitak i slasti nadvlado bi svu
mudrost njegovu, te odoljet nije mogao ,scit genius
natale comes qui temperat astrum“. Omir je u svojim
pjesmama hvalio vino. Po tom Horac cijeni, da mu
ima bit i drago bilo, pa i on misli, da ga može opo-
našat, te rado pije ,pocula Falerni“, Dapače on
isti veli, da se toliko jelo i pilo, da je okus svu sna-
gu izgubio a da bi mogao ćutjet slasti hrane i pića
»fervida subtilem exsurdant vina palatum.“

I Rutilij hvali onoga, koji je iznašo kako se pra-
vi ulje, ali ne manje onoga, koji je iznašo, kako se
pravi vino; ,Inventrix oleae colitur, vinique repertor.“

Rimljani su bili gospodari svijeta. Rim je bio
okružen sa svake strane znamenitim i velikim cesta-
ma: da bude stovarište svakog inostranog blaga i umje-
ća, ali istodobno da bude i istovarište svojih produ-
kata na sve strane svijeta.

Neizmjerno se blago sa svih strana svijeta u Rim
zgrtalo, Imali su dakle okle da troše, ali su i umjeli !

Sa svim tim regbi, da je i u Rimu bilo kako u
svim današnjim velikim gradovima, jer Katon kaže :
»Rim je privatno strašno bogat, ali u opće bijedan i

| nevoljan“,