Božični prilog ,Grvene Hrvatske“ br. 52. Dva Božića. Slika iz života. Piše J. Onyszkiewicz. Daždi. Daždi kako ono samo u našim južnim krajevima za crne ćiće zime uinije da daždi, baš iz neba i zemlje. Vani sve pusto, nigdje ni žive duše, osim što kad i kad koji kučak hrlo proleti, da se u prvo dvo- rište sakrije. Još se jedino može vidjet kakovoga voj- nika podignutim do uši ovratnikom i gačama zavuče- nim u čizme, gdje brzo ali ipak po vojničku osječeno koraca, da kakovu naredbu izvrši. Inače nigdje živa stvora. A ko bi se s prirodom nagonio? Vrijeme je, da se iz kuće ne može. Ipak sa svim ovim grubim vremenom da pogle- daš put ,Boninova“, vidio bi gdje se od četvorice no- šen miče prosti crni lijes, a pred njim ira Pera, gdje pomno koraca, da u što manju lokvu ugazi. Bože moj! Koga to nose po ovome nevremenu ukopat, ko je taj te nikoga nema, da ga do groblja doprati, komu je onaj žalostni sprovod? Sjegurno kakav bijednik i nevoljnik, bačen me- gju vrtlog svijeta, koji je samo na teret svijetu bio, pak ga se sad svijet riješio, ali hoće još i po smrti da mu se osveti, pa svu svoju zlu i opaku žuč na nj izlijeva ! i Tužan život, tužnija smrt! Andro i Luce, muž i žena živjeli su u jednoj maloj kućici u Gružu. Bogatstva nije bilo, ali baš ni siromaštva. Andro je bio kalafat i radio na škaru u prota Mata, a Luce je vršila posle domaćice. Proto Mato je najvolio Andra izmegju svih me- štara. A i bio je valjan. Valjo je za tri druga. Svaka radnja mn je hodila za rukom, ko da je sam dobri Bog blagoslovio. Nije se nijedan brod sa škara pori- nuo, što meštar Andro nije prije porinuća sve pre- gledo i,prividio, jeli u redu i jeli brod za porinuće gotov. ,Ala djeco, veselo“ značilo je, da je sve u re- du i da se brod može porinut. Najveća pak radost i veselje Andra i Luce bijaše lijepa zlatokosa mala djevojčica, kojom ih bijaše Bog obdario nakon dvije godine iza vjenčanja. Na krstu joj nadjenuše ime Franica. Kad bi meštar Andro onako umoren od duga i tvrda rada došao doma na objed ili na večeru, prva mu bijaše: ,Luce, gdje je Franica?“ A Franica bijaše ili u baštini te savijaše kitu od majčine dušice i ljubičica, da njom obraduje oca, ili gdjegod u susjestvu u tete Mare Baldove ili File Antunove. Frane, Franice, dušo!“ zazvala bi majka. A Franica bi ko proljetni leptir dolepršala, da zagrli i poljubi svoga milog oca. On bi je pak milo- vw 4 stuwav ju) pramuve gia, a pri tom se od u- godnosti topio. o Prolažahu dani, mjeseci i godine a Franica rasti- jaše i razvijaše se ko cvijet ukraj vode. Od nježna pupoljka razvi se prelijepi cvijetak, čekajuć ruku da ga ubere i za svoje srce zasadi. I nagje se ruka! »Covjek više puta progje pokraj kakovog lijepog cvijeta a da ga i ne opazi, ali jedan put opazi nje- govu ljepotu, čuje njegov miris i pruži ruku da ga ubere“, kaže Šenoa. I Stijepo Gjivov, Bog zna koliko je puta vidio Franicu i s njome govorio kao sa svakim drugim, ali na jedanput dogodi se nekakva promjena, koju on nije umio protumačit. Svaki put, kad bi vidio Franicu, nekako bi se smeo, zavezo bi mu se jezik i skoro da bi porumenio. Ako bi prošo mimo nje, pozdravio bi je, a ne bi je ni zeti jer je ćutio da u sebi ne- ma snage za to. Čudio se, što je to i bilo mu je u isto doba milo i srdio se. Sto i sto puta bi rekao sam sebi, da će š njome progovorit, čim je sastane! Ali da! Kad bi je sastao zavezalo bi mu se grlo, a riječ bi mu pobjegla, ne bi je ni kliještima izvadio. Megjutim uije ni Franica bila kao prije. Kad bi prošo Stijepo mimo nju, nije više bila hladnokrvna kao prije. Nekako bi sva preko volje porumenjela, a kad bi je Stijepo pozdravio, jedva bi smogla da mu kroza zube odgovori. I u kući se promijenila. Majka bi je pitala jedno, a ona bi odgovarala drugo; poslala bi je gdjegod, a ona bi došla do po puta, pak bi onda zaboravila, gdje ima poći. Uz to je bila uvijek nekako nujna i zamišljena. Roditelji su to opazili i na svaki su se način mučili, da bi obaznali što joj je. Ali ona je uvijek odgova- rala, da joj nije ništa, da je ona ista kako i prije. Majka je dapače više puta š njome započela iz dale- ka razgovor, da upozna je li to do kakve ljubavi ili do šta je, ali vazda bez uspjeha. Majka se već i sa susjedama svjetovala i u crkvu zavjete nosila i živo se Bogu molila — — ali sve zaludu. Stijepo Gjivov momak je od oka, visoka stasa, vatrenih crnih oči i crnih brčića. U najboljem je rzu mladosti, tek uljegao u dvadesetu godinu. Rodom je s Šipana, ali već od djetinstva u Gružu nastanjen i zaposlen na škaru u prota Mata, gdje i meštar Andro. 1 u poslu prvi je izmegju sve mladosti; gdje udre, puca; gdje upre, tisne; gdje zabode, probode. A ka- kav je tek u svetac! Kad obuče novu opravu od do- maćeg šipanjskog sukna, na glavu nametne novi ši- roki prekomorski klobuk, male brčiće zarudi a cvijet za pucu pristavi! Pa još kad se ono u Mihajlu preko mise ukoči i kad stane jakim i bistrim glasom da čita epistolu, e bogme mnogoj se lijepoj Gruški i nehotice otme uzdah iz prsi, A nadasve jer svak zna da Stije- po, osim prirodne ljepote ima i ma Šipanu svoju ku- ćicu i baštinu. I Stijepo je više puta opazio kako se kriomice oči ove ili one ljepotice za njim omiču, i kako bi mnoga ženica željela, da joj on bude zet. Ali on za o haje i ne haje. id Nu što ne učine dani, mjeseci i godine, učini je- dan čas! Ljubav dogje, a da je se i ne ište! Tako i Stijepu, ni on ne zna kako, najednoč nekako počeše oči bježati za lijepom Franicom, bilo mu je nekako slatko, ugodno, kad bi na nju promislio. I što je prije š njome govorio i šalio se, kako sa svakom drugom, najednoč, kad bi je vidio, nije umio više, nego jedva da je zbunjeno pozdravi. o0+ Bilo je taman na Božić. Stijepo je bio u Mihajlu na misi i čitao je po običaju epistolu i pjevo onu staru, jednostavnu, ali uvijek obljubljenu pjesmu U sej vrijeme godišta“, tako jakim i razgovijetnim gla- som, da je sve pjevače nadvisivao. Po misi uputi put kuće. Hodio je sam, nekako zamišljen. Na jednoč pričini mu se ko da ga neko zove. Okrene se, i zbilja zvao ga je meštar Andro. Što si nekako zamišljen, pa još danas na Bo- žić, čovječe“, reče mu meštar Andro. ,Znam ja što je, bit će kakva tičica na Šipanu, pak ti je žo, da nijesi tamo. Ej mladost, mladost, lijepi dani! Ali ostavimo to, znaš li što sam te zvo? Da dogješ iza objeda u mene, pa ćemo popit žmuo vina i učinit partitu na dominala. | onako, Božić je, gdje bi pobjed hodio?“ Stijepo skoro da je imo skočit iz kože od vese- lja. Meštar Andro ga zove u njega doma. Da, u nje- ga a u isto doba i u Franice doma! Jedva od vese- lja, da je umio zahvalit na pozivu i odgovorit, da će doć. Doma je objedovo, ali nekako čudan je pri tr- pezi bio, toliko da ga je starica majka više puta ispod oka pogledala, pa napokon upitala, što mu je? Odgo- vor bijaše, da pobjed ide u meštra Andra na posjed, jerbo ga je on pozvao. Starica ga milim materinskim pogledom pogleda, a pri tom ko da se nečemu sjeti- la, reče: ,Ajde sinko, u dobra prijatelja ideš, a majci ne možeš sakrit što je, nije majka zaludu stara. Ako je dobri Bog dosudio, neka bude blagosovljeno“ i pri tom joj se dvije suze obališe niz lice. Stijepo se za- crveni do uši i jedva smogne: ,Zašto mi majko to govoriš, ne razumijem te“ ? ,Razumijem ja sinko, znam ja, ljubav se i siromaštvo ne može sakrit“. Stijepo ne progovori ni riječi, samo se dublje prigne tanjuru. Po objedu odmah obuče novi sivi kaput, javi se majci i uputi put meštra Andra. Što se više toj kući primicao, srce mu je sve življe tuklo i bilo mu je u isto doba i ugodno i tjeskobno. Sve mu je u glavi šumjelo. Taman da će rukom za kucalo, a meštar An- dro s prozora opali iz trombuna i prasak puške po- prati riječima: ,Zdrav si mi, meštre Stijepo“ ! Vrata se otvore a Stijepo stupi u kuću. Mala je to kućica, ali lijepa i uredna kao malo koja. Što je najglavnije u njoj više Božjeg blagoslova, nego u mnogoj velikaškoj palači. Meštar mu Andro pohrli u susret i rukovavši se š njime, uvede ga u sobu na desno. Soba je prosto ali lijepo i čisto urešena. Uza zid stoje na dva čavla obješene osti i tri-četiri trsti. Kod njih o čavlu visi ribarski koš a pokraj njega rastegnut je na tri čavla rićijak. U kutu pak stoje na tlima dva velika paran- gala i jedan omanji. Sa suprotne strane visi 0 zidu puška, lovačka ćesa i pas za fišeke. A na pročelju vise tri slike: ,Večera Gospodinova“, slika pokojnog kraljevića Rudolfa i slika Gundulićeva. Posred sobe je stol, a na njemu svakog blaga božjeg, po sredini pak veliki božićni kruh a u njem zabodena gori bo- žićna svijećica. Za stolom sjedahu Luce i Franica, ko- je se pri dolasku Stijepovu, u znak počasti, digoše na noge. Franicu pri tom obli rumenilo ko da si je zalio žmulom onoga crvenog, što se u boci i u ča- šama veselo rumeni. Stijepu se zaveza jezik kO zvono u Mihajlu na Veliki Četvrtak. ,Dobro nam došo, meštre Stijepo“ prva će do- maćica, ,sjedi, evo ti mjesta“ i pri tom mu pruži stočić. Meštar Andro u to nalije čašu do vrha pravog domaćeg ,s Marova“, i ponudi je Stijepu, pak uzme svoju, koja je već puna bila i kucne se š njime: ,Zdra- vo bio, i vazda u mene u zdravlju i veselju dohodio !* ,| vas zdrave i vesele nalazio“ jedva odgovori Stijepo i kucne se s meštiom Androm. ,U dobar čas, ako Bog da!“ otpovrne meštar Andro i pri tom skoči k prozoru i ponovno opali iz trombuna. Stijepo, koji nije znao, kako da počme razgovor, uhvati priliku, pa će: ,Dobro ti grmi trombun, meštre Andro, čuje se Bogme do grada“. ,Ovo mi ga je, meštre Stijepo, donio pokojni dundo Antun iz svijeta. Ne bi ga do za živu glavu. Kad je ono o Vlasićima na Pilama, grmi iznad svijeh, niko ga nije još nadjačao pa ni sam llija s Konalice.“ Pri tom ga je opet nabio i treći put ispalio ,U ime Boga i ovoga velikoga dana“. Tad sjede za trpezu i udari u razgovor sa Sti- jepom o vremenu, o radnji, o ribanju, o maslinama, dok Luce ne donese kutiju dominala. Započe igra i igralo se do dobrog smrknuća, a onda će Andro: ,Eto Bogu fala, napili smo se i naigrali, a sad je vrijeme da idemo na počinak, i onako prošle noći nijesmo ni ja ni ti oka zaželi, t4 bila je badnja noć“. Rukovahu se, a kad pruži Franica Stijepu ruku, tresla se je njezina, ali i Stijepova. Nije potreba da vam pripovijedam, da se i Sti- jepu i Franici razvezo jezik i da su više puta dugo i dugo se razgovarali, dok nije o Uskrsu Stijepo zapro- sio Franicu u meštra Andra. Ženitba se uglavila, kad se Stijepo povrati ,iz marine“, jer je bio zavojačen. Negdje svrhom Rujna ode Stijepo uz majčin bla- goslov i suze Franice u Polu, da se ,obuče od marinijera“. Redovito je svake sedmice piso majci i Franici, dok nakon ne vele vremena stiže Franici dugo pismo, gdje se izmegju ostaloga čitalo i ovo: ,Zlatna moja Franice! Ne znam kad ću ti opet pisati, jer ratna lagja , Zenta*, na kojoj se ja nalazim, dobila je nalog da ide u rat u Kinu. Nemoj se strašit, moli se Bog" + mene. a on će me čuvat. Kad se vratim iz Kine, donijet ću ti lijepi dar. Pozdrav i poljubac od tvoga do groba Stijepa.“ Kad je Franica ovo pismo pročitala, sva je pro- trula i skoro da nije htjela vjerovat, ali kad je dru- gi i treći put pismo pročitala, uvjeri se o žalostnoj istini i suze joj bujicom navriješe na oči. Prošlo je od tad nekoliko vremena, a da Frani- ca nile od Stijepa pisma dobila. : U toliko su žene po Gružu već koješta počele megju sobom tajno brbljat i krstit se. A kad bi Fra- nicu susrele, nekako bi je čudno pogledale. .oŽ Taman na Božić evo knjigonoše, gdje nosi Fra- nici pismo- Kolikogod se na prvi mah razveselila, to- liko se ražalostila, kad je na navlaki vidjela da pismo nije pisano Stijepovom rukom. Sva drhčući brzo ga otvori i stane da čita. Nu još ga nije dočitala, vrisnu k6 da je zmija ujela i pane onesviješćena. Crna slutnja zasadi se u srce meštra Andra, uz- me u ruke pismo, i dok je majka nastojala, da kćer svijesti dovede, on je čitao: ,Cijenjena Gospogiice! Žao mi je da Vam moram gorki jad ovim pismom tiavijestiti, ali zadnja želja moga najboljeg prijatelja na to me sili. Stijepo Š. boreći se hrabro u prvim redovima protiv divljeg neprijatelja, pao je smrtno ra- njen, a do malo izdahnu. Zadnja mu želja bijaše, da Vam to odmah javim. Utažite suze i molite se Bogu za njegovu dušu. Odani Mato Marinović“. ,lspunila se slutnja“, uzdahne sijedi meštar Andro ! Franica se po malo razabrala, ali nestade veselja s njezina lica. Dan po dan sve je više vehla i ginula. Dobro se čuje na daleko a zlo još na dalje. Brzo su susjede obaznale za smrt Stijepovu. Još više njima posla da pretresaju nesretnu Franicu. Kroz malo vremena umre od jada stara Lucija, a meštar Andro ,da ne vidi pod svoje stare dane sramotu jedine kćeri“ ukrca se za nostroma na neka- kav brod i pogje daleko u svijet. Franica je sad još više ginula i s dana na dan umirala, a žene su ju više pretresale! Bože moj! Svijet li je ovaj čudan: Tugja nesre- | ća, njegovo veselje! Prezire žensku i odbaca je od sebe, ako je zgriješila. A ko zna, koliko se svaka jad- nica s kreposti borila, dok je podlegla! Franica zaleže i ne digne se više. Još se toliko milosrgja za nju na svijetu našlo, da su došla dvojica i ponijeli je u nosiljki u bolnicu. Ali nije vele bolovala! Jad, tuga i nevolja ubili su mladi život! Porodila je plod grijeha — mrtav —, a sutra dan preda i ona Bogu svoju izmučenu dušu. Onaj jednostavni i tužni sprovod, sprovod je tužne i bijedne Franice. aa Rimski objed. Piše J. Onyszkiewicz. Ko se je iole bavio životom i običajima starih Rimljana, tih gospodara svijeta, ne može su manje, a da se ne čudi velikom bogatstvu i raskoši njihovom. Na daleko su pak poznati radi luksusa i ogromnih trošaka rimski objedi (coena). Dapače će nam se činit nevjerojatno i pretjerano ono, što nam je povjest o tom sačuvala. I bilo bi baš nevjerojatno i nepojmljivo, kad nam ne bi opet s druge strane povjest pokaziva- la ogromnu raskoš i bogatstvo ovoga slavnog naroda. Naravno, svako čugjenje ovih objeda gubi snagu, kad se promisli, da je gospogja Lolia Paolina prigodom vjenčanja jednog njezinog znanca, nosila na sebi odi- jelo i nakit u vrijednosti od 40 milijuna kruna; da je Tigelij potrošio u pet dana jedan milijun; da je Ku- rijon bio dužan 60, Milon 70 a Ćina 80 milijuna; da je Apicij potrošio u same objede 90 milijuna, te kad | je vidio, da mu ih ne ostaje nego još ciglih 10 (mi- lijuna!!), otruje se od straha, da ne umre od gladi; *) da je glasoviti i slavni Julij Ćesar jednoč uskliknuo: nlitjelo bi mi se 250 milijuna, da takone budem više imat ništa ni moga ni tugjega“; da je Oktavijan Au- gust nakon pobjede u Egiptu položio u državnu bla- gajnu 160.000 unača zlata i 50 milijuna sestercija (kruna) srebra, a osim toga darovao svakom vojniku (bilo ih je 120.000) po 1000 sestercija i 400 svakom siromašnom gragjaninu; da je zlosretni Kaligula u sa- mo jedno godište potrošio sve silno blago sakupljeno od Tiberija: ta sam jedan objed priregjen pjevačicam i prestavljačicam koštao ga je 10 milijuna kruna! A nije li jedno -ciglo slavlje Dioklecijanovo izjelo 310 milijuna ! s Stari su Rimljani bili osobiti proždrljivci, te ko- likogod im je bilo milo i zanimalo ih svako slavlje i svečanosti, toliko su još više nastojali da dosta, dobro i sladokusno jedu. Bili su i pretjerani u tome. Kad bi već bili siti, a došla bi na stol nova sladokusna hra- na ili piće, silimice bi izbljuvali ono što su prije iz- jeli, da tako mogu nanovo jesti i piti. Seneka kori ovaku pretjeranu neumjerenost Rimljana: ,Bljuvaju da mogu opet jesti, jedu da mogu opet bljuvat; dobav- ljaju omamljivih hrana sa svih strana svijeta. Kad pro- mislim, kakvi su danas Rimljani, ne mogu a da ne uskliknem ; Zlo i naopako, da vas ne uzdrži tvrdi te- melj postavljen krepošću djelova!“ A Salustij veli: »Ne čekaju da ogladne i ožedne, nego umjetnim i za- to stvorenim mamilima izazivlju glad i žegju“. A bili su dobro upućeni u gastronomiju. Ćak pojedine hrane ni- %) Marcijal mu se ruga; Dederas, Apici, bis tricenties ventri: Sed adhuc superat centies tibi laxum Hoc tu gravalus, ut famem et sitim ferres Summa venenum potione duxisti. Nil est, -Apici, te gulosios factum ! A Seneka piše : Kojega diktatora cijeniš sretnijim? Da li onoga, koga poslanstvo gdje u prostoj kućioi na žeravi pe- če pogaču ili Apicija, zateče, videći, da mu ne preostaje nego 10 mi- Hiuna imotka. nrinane se da ne umre ad aladi na se nkile jesu se smjele pripravljat, ako ne na osobitoj vrsti drva znalo se koja su drva zašto. | trošili su prekomjerno za ovake objede: dobavljale su se tice i ribe ne zato, što bi imale osobiti ukus, nego jer su Iz daleka i rijetke samo da se moglo reći da su preskupe, da puno ko- / štaju. Polijon je ćak murine u ribnjaku hranio mesom svojih robova, samo da budu pretile i ukusnije! Ima pravo jedan stari rimski pisac, kad stavlja u usta Me- telina pivničara, kad ga ova pita, da joj pripovidi, što sve ima objedu: ,Bit će ti dugo slušat, jer bi bilo kraće, da ti svu llijadu pročitam.“ A sad da vidimo, kakav je sastav ovih objeda. Dvorana (sale a manger) je poduprta kolonama od ebana isprepletenim slonovom kosti, a niza njih vise vijenci svakovrsnog finog i skupog cvijeća. Na zidi- nam vide se naslikani bogovi hrane i pića: (Cerera, Bako, Vertun, Flora i Pomona. Na malim stolićima naokolo stoje vrči i tanjuri umjetnički izragjeni od ko- vine i porćelane. Fina indijska sukna prostrta su po- vrh stola, a njih pokrivaju skupi istočni sagovi. Za- stori izatkani od finog španjolskog sukna brane, da ne propuhiva kroz vrata i prozore. Stol je u sredini sobe u obliku šuplje pačetvo- rine ili u obliku konjskog kopita ili u obliku trokuta, a gosti leže naokolo na naslonjačima tako zvanim tri clinium, koji su popeljeni svilom i razom a udešeni su tako, da se svaka udobnost na njima može imat. Iza svakog gosta stoji jedan ili dva roba, te ga hlade skupim istočnim lepezam i štrcaju najfinjim parfimeri- jam a spravni su i zato, da ga, kad se pijan pod tr- pezu obali, podignu i na triklinij opet namjeste. Objed pako dijeli se u tri dijela: gustatio je prvi dio. To odgovara današnjemu enfreć. Jelo se ljuto- slatkih slatkiša, končanih ribica, kamenica, raznih mor- skih trava i raka, uregjenih maslina, da se time po- budi dobar t6k. Iza toga dolazi drugi dio, koji se zvao coena, gdje su se jele svakovrstne varene, peče- ne i pržene sladokusne hrane, a napokon treći dio se- cundae mensae sastojaše se iz voća, sira i slatkiša |(današnji giardinetto). Najobljubljenije hrane bijahu od riba: triglje (ci- jele pečene ili salata od brada od trigalja), škarmi, smuduti, (Plinije nam pripovijeda da su najvoljeli smu- dute uhvaćene u Tiberu u blizini Rima ili u samom Rimu), cipoli, iveri, storijuni, murine (nalazimo neka- kvu tortu od mlijeka od murina naročito u Karpijskom moru uhvaćenih i živih u Rim preneserrih), gambori, raci i kamenice (najglasovitije bijahu one s Lukrinskog jezera i one iz Mletaka ali uhvaćene za puna mjese- ca); od letušća: guske (i to takove, koje bi salo za- dušilo), piplići, drozdi, jarebice, grmuše, fažani, papi- ge (od ovih samo moždani), rode i pauni. Ovu je zad- nju vrstu hrane prvi uveo u Rim Kv. Hortensije, On bje nazvan kraljem pravda (jer dobar govornik) i kra- ljem objeda (jer dobra ukusa). Nalazimo mlade prasice i prašćevine svježe i suhe, kozlića (najglasovitiji bija- hu iz Dalmacije), vepara (najbolji iz Luke), izabranih jaganjaca. Vidimo i razne zeleni osobito loćike i latu- ge, kupusa, pečurka i maslina. Na glasu bijahu r sline iz Taranta i iz Venafra. Najfiniji i najukus kruh bijaše onaj od etrurske šenice. Voća i soka voća na pretek. Na glasu bijahu kruške iz Pompeja, liburske jabuke, egipatske slive i kajiši( iz Sirije. Raz- nih izabranih vrsti vina (najglasovitije e i fale- rnsko, dočim ono iz Veja smatraše se kao najgore)te ulja, mlijeka pa imetskog i domaćeg meda. 'Pilo se i medice biva dobra vina izmješana boljim medom. Domaćica Lelija popisala je što se pojelo i po- pilo na jednom objedu prigodom neke svečanosti, te premda svršava popis, da je objed koštao preko 100.000 kruna, veli da je bio mršav, jer da je domaćin pozna- ti škrtica !! Nije čuda dakle da Juvenal u svojim satirama opijeva čankolize i ulizice, koji se vrte tamo amo po gradu, čekajući da ih ko pozove na objed. Ko pak nije čuo govorit o glasovitim Lukulovim objedima, tako da je i danas ostala riječ, kad se hoće kazati, da je bio gospocki objed: ,Bio je baš Luku- lov objed.“ Jedan je od najstarijih pjesnika glasoviti Lukre- cij. O njemu nam povjest piše da se toli strašno opi- jo, da bi panuo u delirij. A spjevo je slavnu .pjesan: »de rerum natura.“ O njemu veli Ovidije, da će se tek onda njegove pjesme zaboravit, kad svijet propane : »Carmina divini tunc sunt moritura Lucreti Exitio ter- ras cum dabit una dies.“ Seneka znajući za njegov delirij, a i valjanost, kliče: ,Nullum magnum ingenium sine mixtura demen- tiae.“ (Nema genija bez žice ludosti). I Horac, premda pjesnik satiričar, nije se mogo oteti ovakovim manijam, dapače se do mile volje pre- jedo i preopijo na Mećenatovim objedima. Urogjeni istinkt u čovjeku na užitak i slasti nadvlado bi svu mudrost njegovu, te odoljet nije mogao ,scit genius natale comes qui temperat astrum“. Omir je u svojim pjesmama hvalio vino. Po tom Horac cijeni, da mu ima bit i drago bilo, pa i on misli, da ga može opo- našat, te rado pije ,pocula Falerni“, Dapače on isti veli, da se toliko jelo i pilo, da je okus svu sna- gu izgubio a da bi mogao ćutjet slasti hrane i pića »fervida subtilem exsurdant vina palatum.“ I Rutilij hvali onoga, koji je iznašo kako se pra- vi ulje, ali ne manje onoga, koji je iznašo, kako se pravi vino; ,Inventrix oleae colitur, vinique repertor.“ Rimljani su bili gospodari svijeta. Rim je bio okružen sa svake strane znamenitim i velikim cesta- ma: da bude stovarište svakog inostranog blaga i umje- ća, ali istodobno da bude i istovarište svojih produ- kata na sve strane svijeta. Neizmjerno se blago sa svih strana svijeta u Rim zgrtalo, Imali su dakle okle da troše, ali su i umjeli ! Sa svim tim regbi, da je i u Rimu bilo kako u svim današnjim velikim gradovima, jer Katon kaže : »Rim je privatno strašno bogat, ali u opće bijedan i | nevoljan“,