Godina XV.

Cijena listr

Za Austro-Ugarsku, Bosnu

U Dubrovniku 28. Januara 1906. |

Broj 4.

iHHercegovinu na godinu Kruna 11.
Za Srbiju i Crnu goru ua go j
dinu Kruna 12.
Z» sve ostale zemije na govnn
anaka 15 u zlatu. 1
Za Dubrovnik na godinu Kr. 10 :
Na pč godine i na čelvrt gocin: ge ;
urazmjervo
i Pojedini broj lista ZU para.

Pretplata i oglasi.

Saju se administraciji Dubrovnik»

Dozisi se šalu uredništva.
Hukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano.tzjave
javne zahvale, računska izvja
šća i slična objave plaća se 20 par*
od reika (sitnijeh slova). Akose više
puta štampaju, po pogodvi.

Bofrankov«na= pisma
maju se.

ne pr

Vlasnik i izdavatel Dr. Mato Gracić.

Dubrovnik, 27. januara 1906.

Pitanje o zastavi na našoj općinskoj
zgradi, koje je kroz toliko vremena zanimalo
našu lokalnu i pokrajinsku javnost, skinuto
je s dnevnog reda. Prema zaključku dubro-
vačkog općinskog vijeća vijaće se dakle po-
red hrvatske i srpska trobojka. Razne spletke,
kojima su izvjesni neodgovorni faktori htjeli
omesti ovu pojavu bratske sloge, nijesu u-
spjele i na dan sv. Vlaha, blagog i mirnog
sveca — našeg zaštitnika — vladaće u njego-
vom gradu blagi mir, koji su uzalud nasto-
jali pokvariti neki nemirni služitelji njegovog
oltara. Oduševljenje, koje je u cijelom gra-
gjanstvu proizvela vijest o ovom zaključku
općinskog vijeća, najbolji je dokaz i jam-
stvo za to.

U ostalom i sama stranka prava, kako
se zove zvanično sadanja manjina u općin-
skom vijeću, sigurno je uvidjela, da njezini
dosadanji napadaji u novinstvu nijesu bili
opravdani i da se oni ne bi nikako mogli
dovesti u sklad sa imenom stranke, jer ko
traži pravo za se mora ga priznati i dru-
gome. S toga je ona u izjavi, koju je njezin
prvak izrekao na sjednici, izostavila sve to-
božnje. druge razloge i ograničila se samo
na, po svoj prilici, neispravno tumačenje
mišljenja svojih birača. Ova izjava bila bi
s toga gledišta zaista razumljiva, kad ne bi
i poštovana manjina zastupala isto mišljenje
kao i većina, biva da je sloga potrebna. Oni
ge razilaze samo u načinu, kako i u koliko
treba tu slogu mapifestirati. Barem toliko
proizlazi i mi to zaključujemo iz dosadanje
novinarske polemike, jer se manjina brižljivo
klonila, da u tom pogledu dade svoje mišlje-
nje u ovoj općinskoj sjednici, premda je bilo
mnogo prilika za to.

Ali, ako manjina hoće odista slogu, ona
mora htjeti i sve prirodne konsekvencije

.sloge, megju koje spada i priznanje prava
na zastavu. Ako li ona sloge ne želi, znak je da
njezina politika nije pučka, demokratska, kako
to ona stalno ističe, jer je upravo isticanje
demokratskih principa i sa srpske i sa hr-
vatske strane dovelo do sporazuma i sloge.
Napuštanje agresivne politike fraza i prisva-
janje defensivne politike razuma, koju je di-

Kzlazi svake nedjelje.

Odgovorni urednik Antun Zipfel.

ktovala narodna potreba, i dovelo nas je jedne
i druge u zajedničke redove, jer nam je
Opasnost zajednička. Raditi protiv ovog za-
jedničkog rada, kad smo i udruženi jedva
toliko jaki da samo obranimo ono, što su
nam stari ostavili u naslijegje, značilo bi ra-
diti protiv naroda, protiv demokratskih prin-
Cipa.

Pobijanje ostalih razloga manjine daleko
bi nas odvelo i bilo bi suvišno, jer je to s uspje-
hom učiniv glavni govornik većine. Mi sa-
mo napominjemo, da, kad se govori o kući, u
kojoj domaćin ima apsolutno pravo na sve,
ne smijemo nikako zaboraviti i na tu sitnu
sitnicu, da i Srbi plaćaju porez i da oni
imaju pravo na biranje domaćina

Manjina je učinila po svoj prilici sve
ono, što je imala namjeru da učini i što je
mislila da je bila obvezana učiniti. Ona je
šta više svršila svoju ulogu sa stavljanjem
predloga na prelaz preko predloga o zastavi
i nije htjela ni glasati protiv predloga. Mi
S toga ne možemo vjerovati glasovima, da
manjina ne smatra borbu kao svršenu, jer
bi se ona na taj način odrekla glavnog prin-
Cipa demokratije — principa većine i jer bi
se onda borba mogla vrlo lako prenijeti i na
druga polja, gdje niko sada ne želi borbe.
I strpljenje naroda, koji svom dušom želi mir i
slogu, moglo bi preći granice, jer on ne će
dopustiti da mu kvari mukom stečeni mir
niko, a najmanje oni, čiji je poziv  pripovi-
jedanje mira i ljubavi. U tom slučaju bi si-
gurno kanonik dum Antun Liepopili žalio
za onim što je uradio općinski vijećnik go-
Spodin Antun Liepopili.

A ooo
Cpćuja 2 XpB:5TOKO-OpnoKU GNOPASVM.

OnuTa NIOKPET H TOKA HApola 3a Haliuo-
HaJIHHM u3uBajaH»eM H CPOHHHUKHM FPyIIMCAHEM TI1O-
uHHIb€ Ca 3anaja na ce rmpeHocu Ha ucTOoK EBpone
Ha MAJIE M PaCTpkaH6& Hapoje. Benuku Hapojla,
KOj4 Cy uuuuujaropu oBora rokpera, rnenajy y cBo-
Me npućupay jeMcT8o 3a najbe lupewe u jauatwe
CBOTA CJIEMEHTA HA IITETy CnaGujuXx Hapola, a Maru
HApojiu ormeT y cBome NPHKJYTIJBAH6Y TPAKE CHATy 34
oTnop npema jauum u Belum Hauujama. Tako ce

*) OBaj unana« no6unu emo on jenuor yrnenuor cprekor
HayuHuKa #3 KpajbeBune u pano My najemo mjecra y maiwem

JIHCTYy. Tip. Ypen.

nocTeneHo usnBajajy ua jenuy crpany Behu u jauu
a Ha upyry Mau 4 cna6nju. Taj nokpeT uuje, Ha
gpeliy uauy, o6uiuiao Hu Maje jyro-cnaBencke Ha:
pone. Ilpso Cp6u u Byrapu_a ouma 3a TuM Xp-
BATH 4 Cpću uajacH:ume ce 3a eKOHOMCKY M KYJI-
TypHO-mpocBjeTHy 3ajeuuuuy. Y camMoj cTBapH, y KO-
JiuKO Ce TuMe no6uja y eKOHOMCKOM H KYJITYPHOM,
ucTO ce Tonuko no6uja 4 y HAUHOHAJIHO-IIOJIHTHUKOM
norneny, jep je nosnaTo na oBo nBoje uny ynopeno
jeuuo ca npyrumM. Behu u ekoHomMcku jauu Hapoju
ocBajajy uamac HoBe o6nacTH TIpBO eKkOoHOMCKH a
OliMAa 34 TUM M NOJIHTHUKH. XpBaTu, Cp6u, Byrapu
H HETBpTH 4JaH jyFO-CIIAaBEHCTBA: CJOBEHLIH, MAJIH
cy cBaku sa ceće u Tako ojujesbeHu Hujecy y crarey
nyro nasaru ornopa crpanoj H rmojiu-
TuuKoj najesnu, aru ako 6u ce yupyKuJiu, no6uJu
6u NOBOJBHO CHare 3a oTNOp M cBoje HALHOHAJIHO
jauame. Mebyrum 6am To 3upyxere, koje je jenuHu
CIIAC E6HXOBOM ONICTAHKY, HHje Ce No maHac Moro

eKoHomMckKoj

HH HA KOju4 HauuH u3BecTu. OHu, Koju cy jauu on
HaC 6&KOHOMCKH, 6MJIH Cy CBojuM MHTpuraMa jauu u
ON THX CNOpa3yMa, a HuM ce je Ma Ha Kojoj crpaHu
NOKAZAJIA BOJbA 34 Ty 3sajenHuluiy, ynoTpe6ibaBana
Cy cBa Moryia cpencrBa na ce ona jou y come
3aueTKy yryuu..H uro je jou rope, mocrmuje Tux
nokyuwaja sa sajenuuuy, Hacrynano je MHoro xa-
nocuuje u HecHocHuje cTame usmMeby oBux jenuuo-
pouHux Hapona, Hero uwuro je 6umo npuje Tora. Ja
norcjeiam oBnje caMo Ha Cpncko-6yrapcku par u
Ha CKOpaulibeE 3sarpe6auke uarpene. IlosnaTo je na
Ham je o6e ope 3nocpelide yenoMeHe rmpupenuja
jeuna ucra_ pyka, u TO 6aul oHna, Kan je HajBulie
HMAJIO H3rnea na he ce nokiu no cropasyMa usmMe-
Gy cpnekor u 6yrapcKor, OJIHOCHO XpBATCKOF M CpII-
CKOra Hapoja. Aju  nonuTuuke npurnuke y EBpornu
Hujecy, xsana Bory, yBujek jenme ucTe. Onu, Koju
Noge paoy y MYTHOj BOJIM, HMajy AAHAC NyHe IiaKe
nocna u y cBojoj pokeHoj Kyhu, na um TeliKko maga
Ha yM, da Gaparajy no Tyhboj. Ty npurnuky ynyuumu
Cy XPBATCKH M CPIICK4 POLOJBYĆU Na M3BeNy OHO,
IUTO Ce 34 TOJIHKH HH3 TOLHHA HHje NaJO M3BECTH.
Pujeuka u 3anapcka KoHnepeHuuja xpBaTcKHX u
cprickux npsaka u3 KpameBuHe XpBarcke u Jlan-
MaliHje CTBOPHJIE CY OCHOB Ha 'KOME fe nouuBaTu
XPBATCKA M CPIICKA EKOHOMCKA HM  KYJITYPHA 6Gyuy-
fuocT. OHu_cy y momMeHyTumM mMjecTuMa nonujeju
ONJIJKE, KOje CY, KAO WTO je mnosHaTo, Bpilo npu-
jaruo ojjekuyne u Bpmo pano npuxBaheHe y uuje-
JOM XPBaTCTBy HM CpricTBy, y rpaHuuaMa XpBaTcKke
H BaH ie. Kako Cy OHe ounujeteHe y Cp6uju u
KAKO HX CMaTpa Cpricku Hapon 43 Cp6uje, uuje, 6e3
CYMI6€, NOBOJ6HO No3HATO uHuTaOLuMA ,/ly6poBHuKA“
u sa To hy mokyllaTu ga MX y KpaTkO O Tome
o6aBujecTuM.

Cpncku_ Hapon y KpareesuHu Cp6uju cmarpa

.XpBare Kao cBoj, y rmpaBoM cmucjy, GparTcku Ha-

pon. KpBHO CPONCTBO, Y KOJIHKO OHO MOXE a IO-
cToju_ Mey HajeponuujaM HApojuMa, aKO CPOLCTBO

Hrpa y OBOj HAKNOHOCTH  CplcKOra Hapona npema
XPBATCKOM FJIABHY yHlory. Tek nocjnuje oBora no-
Ja3e Upyre Hauwe 3sajenuuuke cpouuuuke oco6uHe,
Kao jesuk, Koju Ham je nornyHo ucTu, o6uuaju,
HAHHH XKMBOTA H T. U. Hema cyMis€, cprcke cuM-
naTuje npema XpBaruma uMajy noHekne csora yapo-
KA H y Hamoj ucTopujekoj npowunocru. Jep u ako
CMO xuBjeju ojBojeHo 4 y aace6HuM upxaBamMa, urak
HHKan HHjecMO MMAJIH KpBaBuX parToBa u phaBux
ycnoMeHa 43 npoliocrTu, Kao tWuro je To cnyuaj
uaMeby Hac u Byrapa. Mu Cp6u BojumMo 3ajeuHuuy
u ca Byrapuma jep cy "am u oHu rmnemeHcka 6pa-

.fa, anu ucTuHy Basa pelin, Mu He BjepyjeMo »umMa

KOJIHKO XpBaruma. Mu ce 6ojuMo ibHXOBHX ripeBapa,
NOoIBAJIA H JIJKABCTBA, JA JIH CA pa3NOrOM MHJIH HE,
He MOry CHIypHO pelin, anu KoHcTaTyjem dakaT, na
HaM je 6ojasaH, TaKO .pehu, ypobeHa. Huura og
TOra H& HAJNa34MO KOJ XPBATa, na unak ce cnora
u šajenuumua u3Meby mux u cpnckor Hapona mo-
MHjelIaHOT C ibHMA HHje MOrJIA NO naHac usBecTu.
Menu ce umnu a Moxna rpujeniuM Kan KaxeM ma
Cy Toj 3šajenuuuu yBujek Mae HarHibaJiu XpBaTuH
Hero Cp6u, u ako 6u rnenajyhiu Ha reorpapcke u
UPXaBH&  NojuTuuKe nonoxaje, Tpe6ano na 6yne
O6PHyT cnyuaj. OHu cy y Henocpenuom nonmupy ca
TEPMAHCTBOM OL KOFA HaM nNpujeTu 3ajenuuuka ona-
CHOCT, M aKO Ću LOLO ma ce HauuoHajHo rmpo-
nana, ouna 6u, no ce6u ce pasymuje, ouu_npuje nac
Ouju Ha peny. Amu sa nac Cp6e uuje To nukakBa
yrjexa! TIponacTu npuje unu ouma nocjiuje XpBara,
jenuo je ucTo. H Ga 36or Tora, Wuro Mu y Cp6uju
TAKO HA CTBapH renaMo, .ajecT o xpBaTcKo-cpri-
ckoj sajeuuuuu y Aycrpo-yrapekoj MOHapxuHju Hac
je Bpno MHoro o6panosana. Taj dakT, cam mo ce6u,
Beh je Benuka TEeKOBHHA  CPIICKO-XPBATCKOF Hapona
u ou je Kao TakaB y Cp6uju u ouujeweH. Huje
6uno Hu jeuuor cpnekor guceTa, Koju uuje Ty Bujecr
PanocHo nosnpaB#o u y cBojuM je crynHuMa  ćaon-
turuo. Mano je nak Guno mucroBa, Koju Hujecy
tiudjene pesonyuuje a no TOM M uuTaBe KoMeHTApe
noHujenu. Og 6eorpanckHx JucToBa npeuwramnanu
Cy oBe Bujecru u pesojyuuje Mau JIHCTOBH y
yHyTpalusocTu Cp6uje u Tako ux 34 HeKOJIHKO NaHA
pa3Hujenna y Macy napona no najsarypenujuM Kpa-
jesuma KpasbeBuHe Cp6uje. H osoM ce npunukom
nokasajo na cpneku napon us Cp6uje oBoj sajen-
HHLH HE CaMO jeNHONYIIHO CHMNATHINE, HEFO y Hy
u Bjepyje. Anu noMeHyTH MOpAM JA KOJ OJIJIIEBIbE-
HHX ponomyća u ucrakHyTHjux npujarema oBora
Cnopa3yMa HMA NOpen pauoncTu no Majo u crpaxa
ON CTApHXx HHTpHrA, KOje Cy NO can nokasusane
cBoje HajorpoBuuje njejerBo Galu oHna, Kan cmo
Gunu  naj6nuxe wemeHoj Meru. 0Onura je nak
Hana na cy Bolje oBe 3ajeuuuue HMalc noBorEHo
MCKYCTBA, Te na He 360r Tora ymjeru Bjeluro on-
6uTu cBa Tajua poBapeia, Koja 6u npoTuB ie 6una
YNpaBIbeHa. Cp6uH u3 Cp6uje.

——i>

Podlistak.
Aleksandrijsko Pitane.

(nastavak)

Hristofor de Vento, francuski konsuo za
čijeli Egipat, Marta 1572. javi kralu, da su se
neki Dubrovčani, koristeći se jednim sporom
oko francuskog konsulata, riješili da se dignu
iz negove jurisdikgije, i u izvještaju upozorivaše
krala na štetne posledice, koje bi pretrpio fran-
cuski ugled na istoku od toga odmetnuća. No-
vembra iste godine, odgovarajući na kralevo
Pismo iz Lijona od 19. Juna, konsuo se ponovo
žali Karlu IX. na postupane Dubrovčana.

.Između dva posledfia konsulova pisma
bješe se ispunio svjetski događaj. Sedmoga
oktobra godine hiljadu pet sto sedamdeset i prve
udružena flota španiska, mletačka i papska pod
Vrhovnom komandom Don Huana _d' Austrije
izvojšti sjajnu pobjedu kod Lepanta nad moćnom
turskom flotom i u onaj veliki dan slomi za
gotovo cio jedan vijek osmansku moć. Onog
dana potamni u istini za vazda prestiž nepo-
bjedivosti Otomanske Imperije i ova započe
polako, na mahove, ali postepeno i sigurno da
slazi. Brada, koja, po riječi velikoga vezira
Mehmeda Sdkolovića, bješe samo postrižena kod

ne bi ni tada bila porasla tako brzo, da je bilo
sreće, pa da su hrišćanski saveznici pokazali
poslije pomorske pobjede malo više sloge i to-
pline za svetu stvar vjere i civilizacije. Ali, ka-
komudrago bilo, Otomanska Imperija ležaše sada
teško bolesna, a Dubrovnik mudrošću svoje
diplomacije i zaštitom Svete Stolice bješe izbje-
gao u oči odsudnoga boja možda najvećoj opa-
snosti koja je, do velikoga zemlotresa 1667,
zaprijetila negovoj političkoj egzistenciji. Sveta
Liga, taj savez kratka vijeka između Filipa II,
Pija V i Republike Svetoga Marka, zahtijevaše
u pregovorima za zajedničku akciju, da se Du-
brovnik pridruži vojni protiv osvajača Kipra,
Filip i Pijo brzo odustaše od toga tražena. Ali
najuporniji u tom nastojanu bjehu Mleci. Nihov
poklisar kod Svete Stolice, Mikele Soriano, tra-
žaše bez prekida od Pape — moralnoga šefa,
što više, pravoga tvorca krstaškoga pohoda —
da primora Dubrovnik na kooperaciju sa Ligom,

kako u ono daleko vrijeme kad mala jadranska :

republika bješe stavila jednome drugome papi
(Evgeniju IV) svoje galije na raspoložene pro-
tiv nekrsta. Hitri Mlečić tražaše bar da se
Dubrovnik: javno obveže ,da ne će pomagati
Turcima“, uvrjedliva i opasna formula koja u

stvari bješe ravna aktivnom udijelu u krstaškoj

Lepanta, porašće bez sumne još nekoliko puta, ! vojni. Ne ushtjedbude li Dubrovnik ni jedno ni
LJ B

ali nikada više sa onom bujnošću i jačinom. A

drugo, mletački : poslanik predlagaše da se ni
pod kojom cijenom Dubrovniku ne zajamči
Zaštita Svete Lige za trajana rata. Dubrovački
poslanik, Frano Gundulić, ponavlaše naprotiv
Piju V, da bi pridružene negove otašbine Svetoj
Ligi značilo isto što da se izreče nad Dubrovni-
kom smrtna presuda. Slavodobitan ili pobije-

ođen, Turčin bi se kad tad osvetio onome prista-

nu civilizacije i slobode na Jadranu. Mletačko-

“me poklisaru, koji ponavlaše: ,Ceterum censeo

Cartaginem esse delendam i kako treba uništiti
onaj grad da ne bi pao u neprijatelske šake,
pa da mu treba razasuti sjeme“), Gundulić pred
Papom odgovaraše da su neutralnost i nepri-
kosnovenost Dubrovnika identični“ sa obranom
Hrišćanstva predatom onoj izloženoj stražanici
na vratima Istoka. Na posletku, Dubrovnik,
moćno zakrilen od Pija Petoga, kome zbog
revnosti u vjeri i zbog borbe protiv protestant-
skog pokreta bješe osobito mio, održa potpunu
pobjedu. Članak XV špansko-mletačko-papskog
ugovora od 20 maja 1571 obezbijedi neutralnost
Dubrovnika i negovu neprikosnovenost sa strane
hrišćanskijeh saveznika.“ Opažamo da, ako se
bojem kod Lepanta bileži početak dekadence
osmanskoga carstva, da je taj znameniti dan
imao biti udesan i maloj republici Sv. Vlaha.

'
') Depeša Gundulića Senatu iz Rima 27 Juna 1570. ,

Dubrovnik je erpo najveći dio svojega bogatstva

iz trgovine po vodama Levante, oslalajući se
na zaštitu egipatskijeh i turskijeh sultana. Pri-
rodno je dakle zaklučiti, da je zalaskom tur-
skoga prestiža počela da slabi i dubrovačka
trgovina, i po tom snaga Dubrovnika kao dr-
žave. Početak dekadence dubrovačke republike
treba dakle. postaviti vijek prije velikog po-
tresa od 1667. -—

Mjesec dana iza bitke kod Lepanta, Frano
de Nodj, biskup akški (Francois de Noailles,
ćveque d' Acqs), uputi se put Carigrada da u
ime francuskoga krala posreduje mir između
Mletaka i Sultana. Nakon poduleg boravka u
Mlecima, 5. Januara 1572. francuski poklisar
stiže u Dubrovnik, odakle u pismu kralu hvali
prijem od strane Dubrovčana. Samo malo ura
poslije Nodj-evog dolaska, Senat najavi svojem
poklisaru kod Porte Andriji Bundiću (Bonda)
dolazak francuskog poklisara u Carigrad. Prije
polaska iz Dubrovnika Nofij piše kraju 24 Ja-
nuara, i u ovom drugom pismu još“ lepšijem
riječima hvali prijaznost i skladnost Dubrovčana,
te veli da nije mogao propustiti a da ne ponudi
dubrovačkoj gospodi, na nihovu molbu, prepo-
ruku i posredovane Negovo& Veličanstva _kod
Sultana, u kojoj bilo nihovoj potrebi. >

»Nodj stigne u Carigrad 13 marta i nađe
situaciju koju smo u početku ovoga > na-

ia