Godina XV. Cijena listr Za Austro-Ugarsku, Bosnu U Dubrovniku 28. Januara 1906. | Broj 4. iHHercegovinu na godinu Kruna 11. Za Srbiju i Crnu goru ua go j dinu Kruna 12. Z» sve ostale zemije na govnn anaka 15 u zlatu. 1 Za Dubrovnik na godinu Kr. 10 : Na pč godine i na čelvrt gocin: ge ; urazmjervo i Pojedini broj lista ZU para. Pretplata i oglasi. Saju se administraciji Dubrovnik» Dozisi se šalu uredništva. Hukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano.tzjave javne zahvale, računska izvja šća i slična objave plaća se 20 par* od reika (sitnijeh slova). Akose više puta štampaju, po pogodvi. Bofrankov«na= pisma maju se. ne pr Vlasnik i izdavatel Dr. Mato Gracić. Dubrovnik, 27. januara 1906. Pitanje o zastavi na našoj općinskoj zgradi, koje je kroz toliko vremena zanimalo našu lokalnu i pokrajinsku javnost, skinuto je s dnevnog reda. Prema zaključku dubro- vačkog općinskog vijeća vijaće se dakle po- red hrvatske i srpska trobojka. Razne spletke, kojima su izvjesni neodgovorni faktori htjeli omesti ovu pojavu bratske sloge, nijesu u- spjele i na dan sv. Vlaha, blagog i mirnog sveca — našeg zaštitnika — vladaće u njego- vom gradu blagi mir, koji su uzalud nasto- jali pokvariti neki nemirni služitelji njegovog oltara. Oduševljenje, koje je u cijelom gra- gjanstvu proizvela vijest o ovom zaključku općinskog vijeća, najbolji je dokaz i jam- stvo za to. U ostalom i sama stranka prava, kako se zove zvanično sadanja manjina u općin- skom vijeću, sigurno je uvidjela, da njezini dosadanji napadaji u novinstvu nijesu bili opravdani i da se oni ne bi nikako mogli dovesti u sklad sa imenom stranke, jer ko traži pravo za se mora ga priznati i dru- gome. S toga je ona u izjavi, koju je njezin prvak izrekao na sjednici, izostavila sve to- božnje. druge razloge i ograničila se samo na, po svoj prilici, neispravno tumačenje mišljenja svojih birača. Ova izjava bila bi s toga gledišta zaista razumljiva, kad ne bi i poštovana manjina zastupala isto mišljenje kao i većina, biva da je sloga potrebna. Oni ge razilaze samo u načinu, kako i u koliko treba tu slogu mapifestirati. Barem toliko proizlazi i mi to zaključujemo iz dosadanje novinarske polemike, jer se manjina brižljivo klonila, da u tom pogledu dade svoje mišlje- nje u ovoj općinskoj sjednici, premda je bilo mnogo prilika za to. Ali, ako manjina hoće odista slogu, ona mora htjeti i sve prirodne konsekvencije .sloge, megju koje spada i priznanje prava na zastavu. Ako li ona sloge ne želi, znak je da njezina politika nije pučka, demokratska, kako to ona stalno ističe, jer je upravo isticanje demokratskih principa i sa srpske i sa hr- vatske strane dovelo do sporazuma i sloge. Napuštanje agresivne politike fraza i prisva- janje defensivne politike razuma, koju je di- Kzlazi svake nedjelje. Odgovorni urednik Antun Zipfel. ktovala narodna potreba, i dovelo nas je jedne i druge u zajedničke redove, jer nam je Opasnost zajednička. Raditi protiv ovog za- jedničkog rada, kad smo i udruženi jedva toliko jaki da samo obranimo ono, što su nam stari ostavili u naslijegje, značilo bi ra- diti protiv naroda, protiv demokratskih prin- Cipa. Pobijanje ostalih razloga manjine daleko bi nas odvelo i bilo bi suvišno, jer je to s uspje- hom učiniv glavni govornik većine. Mi sa- mo napominjemo, da, kad se govori o kući, u kojoj domaćin ima apsolutno pravo na sve, ne smijemo nikako zaboraviti i na tu sitnu sitnicu, da i Srbi plaćaju porez i da oni imaju pravo na biranje domaćina Manjina je učinila po svoj prilici sve ono, što je imala namjeru da učini i što je mislila da je bila obvezana učiniti. Ona je šta više svršila svoju ulogu sa stavljanjem predloga na prelaz preko predloga o zastavi i nije htjela ni glasati protiv predloga. Mi S toga ne možemo vjerovati glasovima, da manjina ne smatra borbu kao svršenu, jer bi se ona na taj način odrekla glavnog prin- Cipa demokratije — principa većine i jer bi se onda borba mogla vrlo lako prenijeti i na druga polja, gdje niko sada ne želi borbe. I strpljenje naroda, koji svom dušom želi mir i slogu, moglo bi preći granice, jer on ne će dopustiti da mu kvari mukom stečeni mir niko, a najmanje oni, čiji je poziv pripovi- jedanje mira i ljubavi. U tom slučaju bi si- gurno kanonik dum Antun Liepopili žalio za onim što je uradio općinski vijećnik go- Spodin Antun Liepopili. A ooo Cpćuja 2 XpB:5TOKO-OpnoKU GNOPASVM. OnuTa NIOKPET H TOKA HApola 3a Haliuo- HaJIHHM u3uBajaH»eM H CPOHHHUKHM FPyIIMCAHEM TI1O- uHHIb€ Ca 3anaja na ce rmpeHocu Ha ucTOoK EBpone Ha MAJIE M PaCTpkaH6& Hapoje. Benuku Hapojla, KOj4 Cy uuuuujaropu oBora rokpera, rnenajy y cBo- Me npućupay jeMcT8o 3a najbe lupewe u jauatwe CBOTA CJIEMEHTA HA IITETy CnaGujuXx Hapola, a Maru HApojiu ormeT y cBome NPHKJYTIJBAH6Y TPAKE CHATy 34 oTnop npema jauum u Belum Hauujama. Tako ce *) OBaj unana« no6unu emo on jenuor yrnenuor cprekor HayuHuKa #3 KpajbeBune u pano My najemo mjecra y maiwem JIHCTYy. Tip. Ypen. nocTeneHo usnBajajy ua jenuy crpany Behu u jauu a Ha upyry Mau 4 cna6nju. Taj nokpeT uuje, Ha gpeliy uauy, o6uiuiao Hu Maje jyro-cnaBencke Ha: pone. Ilpso Cp6u u Byrapu_a ouma 3a TuM Xp- BATH 4 Cpću uajacH:ume ce 3a eKOHOMCKY M KYJI- TypHO-mpocBjeTHy 3ajeuuuuy. Y camMoj cTBapH, y KO- JiuKO Ce TuMe no6uja y eKOHOMCKOM H KYJITYPHOM, ucTO ce Tonuko no6uja 4 y HAUHOHAJIHO-IIOJIHTHUKOM norneny, jep je nosnaTo na oBo nBoje uny ynopeno jeuuo ca npyrumM. Behu u ekoHomMcku jauu Hapoju ocBajajy uamac HoBe o6nacTH TIpBO eKkOoHOMCKH a OliMAa 34 TUM M NOJIHTHUKH. XpBaTu, Cp6u, Byrapu H HETBpTH 4JaH jyFO-CIIAaBEHCTBA: CJOBEHLIH, MAJIH cy cBaku sa ceće u Tako ojujesbeHu Hujecy y crarey nyro nasaru ornopa crpanoj H rmojiu- TuuKoj najesnu, aru ako 6u ce yupyKuJiu, no6uJu 6u NOBOJBHO CHare 3a oTNOp M cBoje HALHOHAJIHO jauame. Mebyrum 6am To 3upyxere, koje je jenuHu CIIAC E6HXOBOM ONICTAHKY, HHje Ce No maHac Moro eKoHomMckKoj HH HA KOju4 HauuH u3BecTu. OHu, Koju cy jauu on HaC 6&KOHOMCKH, 6MJIH Cy CBojuM MHTpuraMa jauu u ON THX CNOpa3yMa, a HuM ce je Ma Ha Kojoj crpaHu NOKAZAJIA BOJbA 34 Ty 3sajenHuluiy, ynoTpe6ibaBana Cy cBa Moryia cpencrBa na ce ona jou y come 3aueTKy yryuu..H uro je jou rope, mocrmuje Tux nokyuwaja sa sajenuuuy, Hacrynano je MHoro xa- nocuuje u HecHocHuje cTame usmMeby oBux jenuuo- pouHux Hapona, Hero uwuro je 6umo npuje Tora. Ja norcjeiam oBnje caMo Ha Cpncko-6yrapcku par u Ha CKOpaulibeE 3sarpe6auke uarpene. IlosnaTo je na Ham je o6e ope 3nocpelide yenoMeHe rmpupenuja jeuna ucra_ pyka, u TO 6aul oHna, Kan je HajBulie HMAJIO H3rnea na he ce nokiu no cropasyMa usmMe- Gy cpnekor u 6yrapcKor, OJIHOCHO XpBATCKOF M CpII- CKOra Hapoja. Aju nonuTuuke npurnuke y EBpornu Hujecy, xsana Bory, yBujek jenme ucTe. Onu, Koju Noge paoy y MYTHOj BOJIM, HMajy AAHAC NyHe IiaKe nocna u y cBojoj pokeHoj Kyhu, na um TeliKko maga Ha yM, da Gaparajy no Tyhboj. Ty npurnuky ynyuumu Cy XPBATCKH M CPIICK4 POLOJBYĆU Na M3BeNy OHO, IUTO Ce 34 TOJIHKH HH3 TOLHHA HHje NaJO M3BECTH. Pujeuka u 3anapcka KoHnepeHuuja xpBaTcKHX u cprickux npsaka u3 KpameBuHe XpBarcke u Jlan- MaliHje CTBOPHJIE CY OCHOB Ha 'KOME fe nouuBaTu XPBATCKA M CPIICKA EKOHOMCKA HM KYJITYPHA 6Gyuy- fuocT. OHu_cy y momMeHyTumM mMjecTuMa nonujeju ONJIJKE, KOje CY, KAO WTO je mnosHaTo, Bpilo npu- jaruo ojjekuyne u Bpmo pano npuxBaheHe y uuje- JOM XPBaTCTBy HM CpricTBy, y rpaHuuaMa XpBaTcKke H BaH ie. Kako Cy OHe ounujeteHe y Cp6uju u KAKO HX CMaTpa Cpricku Hapon 43 Cp6uje, uuje, 6e3 CYMI6€, NOBOJ6HO No3HATO uHuTaOLuMA ,/ly6poBHuKA“ u sa To hy mokyllaTu ga MX y KpaTkO O Tome o6aBujecTuM. Cpncku_ Hapon y KpareesuHu Cp6uju cmarpa .XpBare Kao cBoj, y rmpaBoM cmucjy, GparTcku Ha- pon. KpBHO CPONCTBO, Y KOJIHKO OHO MOXE a IO- cToju_ Mey HajeponuujaM HApojuMa, aKO CPOLCTBO Hrpa y OBOj HAKNOHOCTH CplcKOra Hapona npema XPBATCKOM FJIABHY yHlory. Tek nocjnuje oBora no- Ja3e Upyre Hauwe 3sajenuuuke cpouuuuke oco6uHe, Kao jesuk, Koju Ham je nornyHo ucTu, o6uuaju, HAHHH XKMBOTA H T. U. Hema cyMis€, cprcke cuM- naTuje npema XpBaruma uMajy noHekne csora yapo- KA H y Hamoj ucTopujekoj npowunocru. Jep u ako CMO xuBjeju ojBojeHo 4 y aace6HuM upxaBamMa, urak HHKan HHjecMO MMAJIH KpBaBuX parToBa u phaBux ycnoMeHa 43 npoliocrTu, Kao tWuro je To cnyuaj uaMeby Hac u Byrapa. Mu Cp6u BojumMo 3ajeuHuuy u ca Byrapuma jep cy "am u oHu rmnemeHcka 6pa- .fa, anu ucTuHy Basa pelin, Mu He BjepyjeMo »umMa KOJIHKO XpBaruma. Mu ce 6ojuMo ibHXOBHX ripeBapa, NOoIBAJIA H JIJKABCTBA, JA JIH CA pa3NOrOM MHJIH HE, He MOry CHIypHO pelin, anu KoHcTaTyjem dakaT, na HaM je 6ojasaH, TaKO .pehu, ypobeHa. Huura og TOra H& HAJNa34MO KOJ XPBATa, na unak ce cnora u šajenuumua u3Meby mux u cpnckor Hapona mo- MHjelIaHOT C ibHMA HHje MOrJIA NO naHac usBecTu. Menu ce umnu a Moxna rpujeniuM Kan KaxeM ma Cy Toj 3šajenuuuu yBujek Mae HarHibaJiu XpBaTuH Hero Cp6u, u ako 6u rnenajyhiu Ha reorpapcke u UPXaBH& NojuTuuKe nonoxaje, Tpe6ano na 6yne O6PHyT cnyuaj. OHu cy y Henocpenuom nonmupy ca TEPMAHCTBOM OL KOFA HaM nNpujeTu 3ajenuuuka ona- CHOCT, M aKO Ću LOLO ma ce HauuoHajHo rmpo- nana, ouna 6u, no ce6u ce pasymuje, ouu_npuje nac Ouju Ha peny. Amu sa nac Cp6e uuje To nukakBa yrjexa! TIponacTu npuje unu ouma nocjiuje XpBara, jenuo je ucTo. H Ga 36or Tora, Wuro Mu y Cp6uju TAKO HA CTBapH renaMo, .ajecT o xpBaTcKo-cpri- ckoj sajeuuuuu y Aycrpo-yrapekoj MOHapxuHju Hac je Bpno MHoro o6panosana. Taj dakT, cam mo ce6u, Beh je Benuka TEeKOBHHA CPIICKO-XPBATCKOF Hapona u ou je Kao TakaB y Cp6uju u ouujeweH. Huje 6uno Hu jeuuor cpnekor guceTa, Koju uuje Ty Bujecr PanocHo nosnpaB#o u y cBojuM je crynHuMa ćaon- turuo. Mano je nak Guno mucroBa, Koju Hujecy tiudjene pesonyuuje a no TOM M uuTaBe KoMeHTApe noHujenu. Og 6eorpanckHx JucToBa npeuwramnanu Cy oBe Bujecru u pesojyuuje Mau JIHCTOBH y yHyTpalusocTu Cp6uje u Tako ux 34 HeKOJIHKO NaHA pa3Hujenna y Macy napona no najsarypenujuM Kpa- jesuma KpasbeBuHe Cp6uje. H osoM ce npunukom nokasajo na cpneku napon us Cp6uje oBoj sajen- HHLH HE CaMO jeNHONYIIHO CHMNATHINE, HEFO y Hy u Bjepyje. Anu noMeHyTH MOpAM JA KOJ OJIJIIEBIbE- HHX ponomyća u ucrakHyTHjux npujarema oBora Cnopa3yMa HMA NOpen pauoncTu no Majo u crpaxa ON CTApHXx HHTpHrA, KOje Cy NO can nokasusane cBoje HajorpoBuuje njejerBo Galu oHna, Kan cmo Gunu naj6nuxe wemeHoj Meru. 0Onura je nak Hana na cy Bolje oBe 3ajeuuuue HMalc noBorEHo MCKYCTBA, Te na He 360r Tora ymjeru Bjeluro on- 6uTu cBa Tajua poBapeia, Koja 6u npoTuB ie 6una YNpaBIbeHa. Cp6uH u3 Cp6uje. ——i> Podlistak. Aleksandrijsko Pitane. (nastavak) Hristofor de Vento, francuski konsuo za čijeli Egipat, Marta 1572. javi kralu, da su se neki Dubrovčani, koristeći se jednim sporom oko francuskog konsulata, riješili da se dignu iz negove jurisdikgije, i u izvještaju upozorivaše krala na štetne posledice, koje bi pretrpio fran- cuski ugled na istoku od toga odmetnuća. No- vembra iste godine, odgovarajući na kralevo Pismo iz Lijona od 19. Juna, konsuo se ponovo žali Karlu IX. na postupane Dubrovčana. .Između dva posledfia konsulova pisma bješe se ispunio svjetski događaj. Sedmoga oktobra godine hiljadu pet sto sedamdeset i prve udružena flota španiska, mletačka i papska pod Vrhovnom komandom Don Huana _d' Austrije izvojšti sjajnu pobjedu kod Lepanta nad moćnom turskom flotom i u onaj veliki dan slomi za gotovo cio jedan vijek osmansku moć. Onog dana potamni u istini za vazda prestiž nepo- bjedivosti Otomanske Imperije i ova započe polako, na mahove, ali postepeno i sigurno da slazi. Brada, koja, po riječi velikoga vezira Mehmeda Sdkolovića, bješe samo postrižena kod ne bi ni tada bila porasla tako brzo, da je bilo sreće, pa da su hrišćanski saveznici pokazali poslije pomorske pobjede malo više sloge i to- pline za svetu stvar vjere i civilizacije. Ali, ka- komudrago bilo, Otomanska Imperija ležaše sada teško bolesna, a Dubrovnik mudrošću svoje diplomacije i zaštitom Svete Stolice bješe izbje- gao u oči odsudnoga boja možda najvećoj opa- snosti koja je, do velikoga zemlotresa 1667, zaprijetila negovoj političkoj egzistenciji. Sveta Liga, taj savez kratka vijeka između Filipa II, Pija V i Republike Svetoga Marka, zahtijevaše u pregovorima za zajedničku akciju, da se Du- brovnik pridruži vojni protiv osvajača Kipra, Filip i Pijo brzo odustaše od toga tražena. Ali najuporniji u tom nastojanu bjehu Mleci. Nihov poklisar kod Svete Stolice, Mikele Soriano, tra- žaše bez prekida od Pape — moralnoga šefa, što više, pravoga tvorca krstaškoga pohoda — da primora Dubrovnik na kooperaciju sa Ligom, kako u ono daleko vrijeme kad mala jadranska : republika bješe stavila jednome drugome papi (Evgeniju IV) svoje galije na raspoložene pro- tiv nekrsta. Hitri Mlečić tražaše bar da se Dubrovnik: javno obveže ,da ne će pomagati Turcima“, uvrjedliva i opasna formula koja u stvari bješe ravna aktivnom udijelu u krstaškoj Lepanta, porašće bez sumne još nekoliko puta, ! vojni. Ne ushtjedbude li Dubrovnik ni jedno ni LJ B ali nikada više sa onom bujnošću i jačinom. A drugo, mletački : poslanik predlagaše da se ni pod kojom cijenom Dubrovniku ne zajamči Zaštita Svete Lige za trajana rata. Dubrovački poslanik, Frano Gundulić, ponavlaše naprotiv Piju V, da bi pridružene negove otašbine Svetoj Ligi značilo isto što da se izreče nad Dubrovni- kom smrtna presuda. Slavodobitan ili pobije- ođen, Turčin bi se kad tad osvetio onome prista- nu civilizacije i slobode na Jadranu. Mletačko- “me poklisaru, koji ponavlaše: ,Ceterum censeo Cartaginem esse delendam i kako treba uništiti onaj grad da ne bi pao u neprijatelske šake, pa da mu treba razasuti sjeme“), Gundulić pred Papom odgovaraše da su neutralnost i nepri- kosnovenost Dubrovnika identični“ sa obranom Hrišćanstva predatom onoj izloženoj stražanici na vratima Istoka. Na posletku, Dubrovnik, moćno zakrilen od Pija Petoga, kome zbog revnosti u vjeri i zbog borbe protiv protestant- skog pokreta bješe osobito mio, održa potpunu pobjedu. Članak XV špansko-mletačko-papskog ugovora od 20 maja 1571 obezbijedi neutralnost Dubrovnika i negovu neprikosnovenost sa strane hrišćanskijeh saveznika.“ Opažamo da, ako se bojem kod Lepanta bileži početak dekadence osmanskoga carstva, da je taj znameniti dan imao biti udesan i maloj republici Sv. Vlaha. ' ') Depeša Gundulića Senatu iz Rima 27 Juna 1570. , Dubrovnik je erpo najveći dio svojega bogatstva iz trgovine po vodama Levante, oslalajući se na zaštitu egipatskijeh i turskijeh sultana. Pri- rodno je dakle zaklučiti, da je zalaskom tur- skoga prestiža počela da slabi i dubrovačka trgovina, i po tom snaga Dubrovnika kao dr- žave. Početak dekadence dubrovačke republike treba dakle. postaviti vijek prije velikog po- tresa od 1667. -— Mjesec dana iza bitke kod Lepanta, Frano de Nodj, biskup akški (Francois de Noailles, ćveque d' Acqs), uputi se put Carigrada da u ime francuskoga krala posreduje mir između Mletaka i Sultana. Nakon poduleg boravka u Mlecima, 5. Januara 1572. francuski poklisar stiže u Dubrovnik, odakle u pismu kralu hvali prijem od strane Dubrovčana. Samo malo ura poslije Nodj-evog dolaska, Senat najavi svojem poklisaru kod Porte Andriji Bundiću (Bonda) dolazak francuskog poklisara u Carigrad. Prije polaska iz Dubrovnika Nofij piše kraju 24 Ja- nuara, i u ovom drugom pismu još“ lepšijem riječima hvali prijaznost i skladnost Dubrovčana, te veli da nije mogao propustiti a da ne ponudi dubrovačkoj gospodi, na nihovu molbu, prepo- ruku i posredovane Negovo& Veličanstva _kod Sultana, u kojoj bilo nihovoj potrebi. > »Nodj stigne u Carigrad 13 marta i nađe situaciju koju smo u početku ovoga > na- ia