ze Godina XV. f ć Broj 11. da Austro-Ugarsku, Bonuu | Hercegovinu na godinu Kruna VI Za Srbiju i Crnu Boru ua gu dinu Kruna 12. Z» sve ostale zemije na gu.) snaka 15 u zlatu. fa Dubrovnik na godinu Kr. 14 Na pč godine | na čavr goga urazmjerno Pojedini broj lista 20 para U Dubrovniku 18. Marta 1906. U Pretplata i oglasi. Saju se saministraciji Vubrovnik» Doztsi se šalu uredništvu. XuKkopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano. iziav Javne zahvale, računsta izvj Šća i slične objave plaća se 20 par. »d_reika (sitnijeh slova), Ako.se vi: »uta štampaju, po pogodbi. *«frankoVvana pisma ue wi. maju ge. Vlasnik i izdavate] Dr. Mato Gracić. Dubrovnik, 17. marta 1906. Stari radikali nijesu htjeli usvojiti pred- loga za obrazovanje koalicione vlade, gene- ral Sava Grujić sa većinom članova prošlog Stojanovićevog kabineta sastavio je novu vladu. Tako glase najnovije vijesti iz Srbije, U običnim prilikama mi im ne bismo poklanjali veliku važnost, niti smatrali svo- jim pravom iznositi osjećaje na javnost, koje su u nama pobudile ove vijesti. Sad smo prisiljeni. U ovom historijskom momentu mi to ne smatramo samo našim pravom, nego našom dužnosti. ž Misao o potrebi narodne obrane, koja je omogućila u Srbiji pred i iza 29. maja koneentrisanje narodne snage i koja je kod nas na periferiju kasnije bila prenesena, od nas to imperativno zahtijeva, jer se bojimo, da i sadanja netolerancija ne udari istim pu- tem. Ta nam činjenica nameće dvostruku dužnost isto kao što tvorcima Ovog opasnog stanja nameće dvostruku odgovornost. Pod Obrenovićima je bilo dosta ogleda- nja snage pojedinih ministarstava s pojedinim političkim grupama. U tom je utrošena sva snaga, sve skupocjeno vrijeme. Narod, kome je bilo dosta toga zanovetanja, povjerio je ra- dikalnoj stranci, da ona stvori red i da inau- guriše rad, U toliko je teži bio njen položaj što se. od nje mnogo očekivalo. Iz svakog njenog neuspjeha stali su Spravni njeni ne- prijatelji da povuku konsekvencije, koje mogu biti na veliku štetu radikalne Stranke, na štetu demokratije u opće. Borba političkih stranaka u Srbiji ne poznaje granica. Ona se vodi i onda, kad je suviše jasno, da to i Samom ugledu i snazi države šteti. Mi radi toga iskreno sažaljavamo ove najnovije do- Bagjaje, koji su se ispoljili u poznatim pre- govorima i njinom prekidu, i koji omogu- ćuju nastavak ovakve borbe. U teškim prilikama ne hijeti primiti vlast i odgovornost pokazuje možda stranačku mudrost ali svakako izvjesnu slabost. Pamet nije jedina dobra strana državnička, uz nju. ide uvijek i odvažnost. Ćesto je druga po- trebnija, nego prva. Možda je to sada upravo slučaj u Srbiji. Mi radi toga ne možemo shvatati kun- ktatorske taktike predstavnika stare radikalne stranke, koja je svoju pobjedu izvojevala taktikom juriša. Ne možemo shvatiti, da stari, oprobani državnici u ovom odlučnom času, koji će se teško skoro ponoviti, ne mogu da za- borave svoju ličnost, da interes države pret- Postave interesu stranke. To ne bi niko pa- metan shvatio kao uzmicanje. Bismarck, ve- liki, nepokolebivi, gvozdeni kancelar često je na taj način ,uzmicao“. Tim je upravo od gvozdenog kancelara postao čelični kancelar, jer je dobio odličnu osobinu — gipkost. Ali Bismark je uvijek pred sobom imao jednu veliku misao, koja je jedina bila u stanju uvijek utišati neraspoloženje, gnjev i druge sitne obzire, bez kojih ni on, kao i svi smrtni, nije mogao biti. Ova velika misao učinila je njega velikim čovjekom, koji je znao i razu- mio, da mora kao takav za ljubav svoje misli praštati. Srditost, osim nesposobnosti najgora ma- na jednog političara, ne smije navladati hla- dnokrvnost. Nigdje, pa ni u Srbiji. Mi smo se nadali i mislimo, da smo imali prava i ra- zloga nadati se, da će stari i mudri državni. Izlazi svake nedjelje. I a KS čiča m ia o dosa a ci baš u tom pogledu pokazati svoju mudrost, Svoju velikodušnost, velikodušnost koja po- bjegjuje i razoružava, Mlada radikalna grupa, koju je za kratko vrijeme svoje vladavine pokazala za naše prilike vanrednu energiju, samopouzdanje i disciplinu i koja upravo radi toga ima bu: dućnost, ne bi im to sigurno zaboravila. Lju- bav se ne stiče izjavama zapisničkim nego postepenim megjusobnim poznavanjem. Do sadanji često puta vrlo neopravdani, napa- daji prestali bi i Srbija bi imala pred sobom: jednu jaku stranku, jednu jaku skupštinu, jednu .aku vladu, kao egzekutivni organ skup- štine i naroda. A država mora imati jedan faktor, koji snagom imponira. Možda u nas na Orijentu više nego igdje, jer mi još nemamo genera- cije, koja nije vaspitana pod sjenom ili ne- posrednim dodirom državne batine. Ako to skoro ne bude, protivnići parla- mentarizma reći će nam s izvjesnom dozom prava, da za nj nijesmo dozreli. Kao iskreni i ubjegjeni pobornici demokratije mi bismo to duboko žalili. Radi toga treba sad upravo, više nego ikad, da smatramo svojom prvom dužnosti okupljanje čiste demokratske vojske u jedan bojni red. Treba pokazati svima i svakome, da srpska demokratija ne zna sa- mo rušiti, nego da znade i stvarati. a te o god poystemwechsel“ ? Jednog maglovitog jutra prošlo sedmice puče iznenada glas o premještaju NP. Dr. A dalberta Gertsehera, predsjednika prizivnog su- da dalmatinskog, i o imenovanu ,lcitera“ u osobi dvorskog savjetnika Benedetti. Ko je imao sreće da onoga jutra bude u Zadru i da se okolo devetog sata nađe u atriu- mu nove sudbene polače, tog najvećeg spome- nika djelatnosti premještenog predsjednika, taj je mogao da se za sami četvrt sata obogati najdragocjenijim psihološkim posmatrafima. Hitajući na naporni svakidašni rad, pro- lazi tuda oko tog doba čitava sudbena hierar- hija od ukočenog prizivnog savjetnika, koji i na javi sniva hofratsku čast, pa sve dolo niže, do mršavog pisara, koji ni u snu ne zaboravla svoju nevolu, prolaze ugojeni odvjetnici, prolazi skromno i lagano — jakože ovea na zakolenije — nesvjesni narod, no svakome (osim jednom sa- mom) ili na licu blista osjećaj radosti ili se pod brkom krije osmjeh zadovoljstva. Sve se nešto slobodnije osjeća, sve prostije diše, pa i sama se atmosfera čisti: nestaje one guste ma- gle i pomala se u punom svom sjaju pramale- tno sunce... le soleil d' Austerlitz! Ovaka radost ima u istoriji pokrajinskog upravnog života samo još dva preeedensa: za premještaj baruna Handela i upravitela Pattaya. No ipak neke pokrajinske novine, dono- seći bilans o Gertseherovoj djelatnosti u Dal- maciji, zaklučuju sa izravnanem ili čak nalaze aktiva.na negovu korist. sa Ne bih htio da iz ove pojave izvedem za- klučak, da se je kod nas u pokrajini počeo gu- biti osjećaj. slobodoumla, da je počeo padati niveau građanskog morala i samosvjesti, ali čoek ne može da se otme nekom osjećaju tuge, kad vidi kako se u tobožnoj liberalnoj pokra- jinskoj štampi pri ocjeni jedne duge upravne ere u najvažnijoj grani javnoga života, kom- pensira sa zaslugom oko zidafa dviju sudbe- nijeh zgrada sva ona krivica, koja je skopčana sa uvedenem jednog naopakog sistema. Kao da stara sudačka neodvisnost i slo- boda pravosuđa ne vrijede ništa više od mo- dernijeh kalorifera i Wasserkloseta | Ocjena čitavog rada Dr. Gertsehera može da bude samo jedna, rezultat bilansa fegova rada samo deficit. Ko još cijeni slobodne ustanove, za koga neodvisnost nije samo pusta uspomena iz ro- mantičnog doba liberalne borbe, ko poznaje tradicionalne nagone austrijske uprave, ko zna da je slobodno sudstvo. bilo do skoro jedina svijetla tačka u ovoj državi još uvijek opojenoj Metterniehovim duhom, taj će najbole moći da dostojno ocijeni onaj sistem pod kojim istrage i osude sudaca cvatu kao ruže, po kojim su poniznost ili nezavisnost mjerilo za promaknu- ća ili zapostavlena, pod kojim se faktično ukida temelnim državnim zakonom zajamčena nepo- mičnost sudaca sa izvještačenim imenovanima »nNnel raggio“ ili ,con destinazione“ pod kojim se sudačka djelatnost potičihava inspiciranu i kontroli administrativnih komesara, pod kojim se na štetu ispravnosti i temelitosti suđeta for- sita _pospješnost u riješavanu, pod kojim se ju- ridički siisao i praktična pamet domaćeg či= novništva uništavaju teutonskom zatucanosti i filisterstvom, pod kojim se krni ugled slobo- dnog advokatskog staleža, pod kojim suci od očajavala u rijeku skaču, pod kojim, jednom ri- ječju sudbena struka biva izjednačena sa poli- tičkom. 3 Ako je taj sistem sa premještajem Dr. Gertsehera zbila prestao, to mi zafalimo našoj slijepoj sreći, jer smo ga za trajana trpili a po prestanku i pofalili te ne bili dostojni da pre- stane. No, je li on zbila prestao ? Znači li pro- mjena osobe i promjena sistema ? Na to će nam budućnost dati odgovora ; međutijem zlobni ludi hoće da znadu, du će Da (Gdertseher i u naprijed ostati istinski upravi- te] dalmatinskog pravosuđa, koje kao da još nije »Vollkomunen“ uređeno, da je on pod tom re- servom i dobio premještaj u Trst, odakle će, preko novog ,Leitera“ “držati u šakama kra- jeveđulara. Hoćeli se dvorski savjetnik Benedetti pri- lagoditi ovoj ulozi ,Strohmann-a" hoće li on nastaviti rapsodiju intoniranu od Dr, Gertsehera ili će so pod negovom upravom obnoviti neka- dašna slava dalmatinskog sudstva i povratiti stara sloboda i neodvisnost, to se neda proreći. Mi so bojimo onog prvoga... quod Deus advertat. Dr. D. otkov GAIpJIEHO HATOJO Y SJEMJBOPAJBH. Anu ce 34upyxHu TpuHuun Tako ucTo ye- njemiuo npumjesyje u y npepanu 3eMIJROpaNHHUKHX npouaBona. Ilpepana mymjeka, soha, rpoxha, 3p- IBEBIbA H3BPCHO je nojbe sa npumjeHy 3saupyxnora pana. Te rpaHe 3eMJbOpanHuuKke panuuocTu Behi uu- jecy oHO WTO H rpoM3Bojiba 3eMJbopaniuuka, TIpo- H3BOJHTH Y 3eMJBOPAJI6bH 3HAUH PAYyHATH Ca XH- BOM TIPAPOJOM, HEHMM CHJIAMA H_HEHHM NOFOLGAMA. HanpoTus npepahuBaru 3EMJBOPAJHHUKE NIPOH3BOJE SHAHH JIIPABIBATH. Ce NO 3akoHuMA KOju Baxe 3a MEXaHHUKy npou3Bonisy. Kag ce Ha npumjep 3pHo XHTA CNIJCTH y 36MIby, NA Ce OJ Hera noGuje njon, OHNA Taj pan NOomnex«u CacBHM NpyrHM 3akoHuMa PA3BHTKA HETO KAJ Ce 3pHO KMTA CNyCTH y MJIHH MJIH XKPBAE> pa ce ou tera no6uje 6paliHo unu japMa. Ouamo je npou3Bojia orpaHuueHa u BesaHa sa BpujeMe, OBlje HANpOTHB HeorpaHHueHa u nema poka, noKNe rog Tpaje 3pibeBIba 34 MJbEB€IbE MJIH japMy. Oryna npepabuBauke 3aupyre y 3eMEOpaJlsH uMajy pasnora, a npouaBokauke HemMajy. Oryna nHe- KOJIHKO XHJBANA MJBEKAPCKHX, BObapCcKHX, BuHAp- CKHX, XJbEĆApCKUX M Ip. npepahuBaukux sanpyra Y cBujeTy, a csera 2—3 npouspobauke, na u one Ha yMOpy. Ilpepana 3eMJBOPANHMUKHX npousBona 3HAHM PAN y BOJIHKOM CMHCNy, Ty KPYNIAH pan Beh HMA Bule ycnjexa og cuTHora, a uma ra uro je mponec pana MexaHuuku. H Ty je curaH semMmo- PANHMK KOj4_ uMA Many KOJMUHHy npousBoja 3a Npepany oHako ucTO cna6 Kao y KynoBuHu u rpo- naju. Lleurpueyra_y mMbekapHuKy oBaja 6pxe u noTnyuuje HETO CeJbauKH XPBAH HIH norouapa. 36or Tora je cuTaH 3EMJBOPANBUHK HeMOaH na cam sacHyje MOJePHy nNpepany mujeka; Manu BuHorpa- nap Hema cpencTaBa ga caM carpanu ynoćaH nonupyM u na Ha6aBu ce cynose u cnpase Koje cy sa pa- UHOHAJHO NONpyMapcTBO noTpećHe; curaH Bohap Huje Kaap na nogurHe OHAKBY CJIIHHLY KAKBy Cy- Odgovorni urednik Antun Zipfel. BpeMeHa npepana soha Tpaxu, uTg. ura. H cu cy OHM CMJIHOM OKOJIHOCTH HAFHAHM NA CE YIPJIKE, AKO Hehe na Tu nocnosu npey y npyre pyke, u na noMofiy saupyra sanpxe-cBe X*OpucTH on npepatiu- Baiba ce6u. C Tora pekocMo, ga ce 3ZA PY KHH TIpuH- UMI TAKO uCTO ycnjeuiHo npumjetyje y nmpepanu PEMJBOPAJIHHUKHX NPOH3BOJA KAO u y HaGaBKaMa, nponaju uri. Hy ou je Tako ucTO IpokpuHuo ce6u nyT y o6e36jekei»y 3eMIbOpauHHuKE CTOKE, TIJIONOBA M Npy- Tux npenmeTa. [laHac Bei uuKko Buie He CYMIBA O noTpe6u oBux_ o6esćjekeia, a npxaBe, Koje Bone PASYH O CBOM 3EMJ6OPAJHHUKOM XHBJEY, HP caMe nokpefiy ocHuBaie 3sanpyra 3a o6e36jekeie cTOoKe Cemauke.') Đpanuycka Ha npumjep naje uak u Hapo- "uTe npemuje TaKHM 3anpyraMa, a npebanuweu ura- jujaHCKH KPAJB, Ym6eprTo,.nao je y jeuuoj npunuuu jeuuy noBehy CyMy na ce nonujenu Haj6ojvuM 3sa- npyrama 3a o6e3Gjekeie cToKe.*) 3Zaupyxuo Haueno Halo je BpNo nnonue npumene y Toj o6nacTu 3e- MJBOPAJHHUYKOTA njenaa u nanac uma HEKOJIHKO X4IBANA CAMO 3aupyra 34 pa3nmuuuTa o6e36ujekewa. Pa3symuje ce ga ocum osux uma Ba3la npyrux Noma, ruje ce 3sanpyraperso naje yenjeluHo npu- *“MMJeHHTH y 3eMIBOpajibu. Aru Ma Kako ce o6nuk IeTOB 3B40 cToju .jenaH pakaT KOj4 Ce HH4uM He na onpoBptiu, na je 3A1Py*KHO HaueJo caMo osnuje u RoBNe M3BOJU6HBO, ruje je y NiHTaty jaua cHara u pau y Behum pasmujepama. Ounje nak, ruje ce c HCTHM ycrnjexoM H3na3u Ha Kpaj u c ManoM cHa- TOM, KAO IuTO je TO cnyuaj y 3EMJBOPAJIHHUKOJ TIpO- H3BOJEM, Ty je 3AAPyXKHM pau CyBHILAH, na HE KA- *KEMO HETIOTpeĆaH. AKO ce ofaspeMo Ha EKOHOMCKY CTpaHy 3a- APYXKHOTA HAYOJIA, TO OHO HE 3HAHH HHILTA 1pyrfo no KoM6uHaluja MHOFO CHTHHX CHara y jeuuy opra- HH30BaHy, jaKy. C Te crpaHe npuuuun 3AaNPYXKHH cTap je KOJIHKO M POJ IBYNCKU, jep oHora rTpeHyTKa kana je uoBjek y uemokiu cBojoj qa caM KpeHe Ka- MeH, HJIH Na CaM OGopu upBo, H1mu na cam carpanu ce6u CKJNIOHHLITE HTII. NoTpax«uo nomMolin y cora cycjena unu nupyrora uoBjeka, nojasuna ce u npsa eKOHOMCKA 3aupyra. He mujeHs& HHIITA CTBAp IITO Cy TAKBeE 3aupyre 6p30 Huuane u pacnanane ce, FNaBHO je CylIIT4HA M OCHOBA HHXOBA. Anu Mu 6u- CMO Mormu nofiH joli najbe u noTpaxuTu 3Z41PyKHH Np4HUHI y CAMOM CKNONy HM OpraHu3My npupoje. Jep ura je npyro Hau CYH4AHH CHCTEM aKO HE jenua BeJuKa 3aupyra, cacraBikeHa #3 6e36poj cBu- jeTosa u 3Bujesne iro Ha He6y BunuMo ira cy upyro ako He Takoke sajenuuua, yupyxere u3metiy ceće u jara u nepasroBujerie Mace (ue6yno3e.“) Marepuja uwura je HPyTO AKO H€ YIPYKeHE MOJEKH- na, a OBH OmeT ong cBoje crpaHe sajenuuua aroma. Y XHBOTHIBCKOM LAPCTBY 3aupyre cy jou y Behem 6pojy. TlosHara cy ynpyxewa nuena u MpaBa, anu nopen Tora uma 6e36poj CIHuHHX KHBOTHIBCKUX yupyxewa. Tipupona je au c yapyxeiwsuma Hajeu- THMjHX CTBOpOBA Ha CBHjeTy ocTBapuja cBoja naj- Bea uyna. OHe 6esrpaHuuHo cuTHe XKHBOTHIbHLIE koje 3HAMO NOJ MMEHOM KOpama, CACTABJIbajy H rpa- ne Ha Hy Benukora“ oneana uuraBe cnpynose u OcTpBa, Koja He, Moxe ĆuTH, HEKAJ CNyXHTH kao yTO“uuTe Gynyium pacama Kan oBaj Hau CTapu CBujeT mocraHe cysuue Tujecau na ux npumu u Npxu. Tujeno J6YuCKO NpeucraBiba Takolje jenuy OPFAHH30BAHy 34Npyfy H& CaMO opraka, MHtuuha, HepaBa, KOCTMjy, CynoBa, cpua, nnyha uTn., Koju uMajy cBaku cBojy oupeheHy cnyx6y, Hero u 6e3- FPAHH4HO Manux nujenoBa, TaKO 3BaHux ftenujua, Koje CBOj4M 3APJKEeHHM JEJAHEeM TEK omMoryfiaBajy *KMBOT H KpeTaHe. IlosHaT je 6uonoliku saKkoH no KOME je y CBAKOM KMBOM CTBOPY CNOXKEHOCT OBHX JAPyeHa yTonuko Bela u yaajaMHOCT H>HXOBA yTO- NuKO Gnuxa, yKOJIMKO CAM CTBOP 3ay3HMA BHUIH CTYNAH> HA CKAJIH KUBOTA. Pa3BH4TaK OBHX YIpyxe- ia pacre 6e3 npecraHka, rnoueB oj MHHepajia no HajHMera x«uBOra CTBOpa u On Ibera ma no uo- Bjeka; oda Ham uarjenajy uaK Kao mjepuno camora HanpeTKa. Ilcuxonoruja je Takoke lowyja y nomoh na u On CBoje cTpaHe yTBpuuH OomuTu sakoH NpuH- ') Dassurance_ mutuelle du bćtaik par le comte de Rocquigny, Paris, 1903. *) Lassicurazione reciproca del bestiame razione Rurale 1897. Padova. *) Byuyhuocr_ Koonepauuje, on Ilapna Kuna (y 3emno- panuuukoj 3anpysu“ sa 1901., crp. 204.) e La Coope- Q&