Godina XV, ao Dubrovniku 25. Marta 1906. Broj 12. Cijena listi Za Austro-Ugarsk u, Hercegovinu na godinu Bosuu Za Srbiju i Crnu dinu Kruna 12, Zo sve ostale Kruna 1), ž Boru ua gu zemlje na gu \, anaka 15 u zlatu. Za Dubrovnik na godinu Ki. 1( Na pč godine | m Četvrt gn, urazmjerno Pojedini broj lista 20 para. | Pretplata i oglasi. Šalu se administraciji Dubrovnik» Dogisi se šalu uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave lavne zahvale, računska tzvj Šća i slične objave plaća se 20 par )»d_reika (sitnijeh slova). Ako se vi puta štampaju, po pogodbi. Xosfrankovana pisma ue pi- maju se. Vlasnik i izdavate] Dr. Mato Gracić. Dubrovnik, 24 marta 1906. Predstavka bosansko-hercegovačkih no- vinara imala je neočekivani uspjeh. Svi strani nezavisni, vigjeniji listovi poklonili su joj pažnju, akademska omladina iz Beča i Za- greba i mostarski Sragjani prihvatili su je kao svoju. Za Bosnu i Hercegovinu, gdje se širenje svake slobodoumne misli od strane vlade silom ili umjetno zaprečava, to znači u kratkom razmaku vremena vrlo velik uspjeh. Misao o potrebi političkih sloboda nije davno nikla u ovim poniženim, nesretnim zemljama. Vlada joj je neprestano stajala na Put onemogućujući razvitak domaće inteli- gencije, koja je jedina bila u stanju shvatiti značaj jedne ovakve akeije. Sad je u tom pogledu malo drukčije. Stvoren je izvjestan broj domaćih inteligentnih i nezavisnih sino- va, koji su smatrali svojom patriotskom du- žnosti iznijeti u prvom redu na javnost ovu misao. Kako se vidi, nju su na sve strane razumjeli. Osim Mostara kreće :se narod i u dru- gim mjestima u samoj zemlji, da izjavi sim- patije ovom pokretu. Značajno je, da se to čini bez obzira na vjeru i narodnost. Uvi- djelo se, kuda vodi dosadanja poejepanost i odlučilo u zajedničkim pitanjima zajednički postupati. To za Bosnu i Hercegovinu iuno- 0, vrlo mnogo znači. Vlada je do sada upravo sve .zidala na podjeli vjera i narod- nosti, sad narod hoće sve da zida na za- jedničkom radu vjer4 i narodnosti. Okušao je snagu na jednoj za sve jednako važnoj stvari i on će dalje ići izabranim putem bez obzira na smetnje i podvale, koje mu se si- Surno spreinaju. Njegevva akademska omladina pokazala mu je te pute, jer je ona zajednički ustano- vila. još neke zajedničke tačke, koje izlaze izvan okvira započete akcije. Toj se pojavi osobito radujemo, jer u radu omladinskom Vidimo preteču narodnog rada. Omladina bo- Sansko-hereegovačka ima pred sobom veliku zadaću. Ona treba da ostane svjesna te ve- Izlazi svake nedjelje. like zadaće i svoje uloge i da uloži gvu svoju snagu za dobro SVOS napaćenog naroda. Nju ne smiju zavarati prazna obećanja pojedinih vlada i pojedinih ministara. Gauteehovu pje- Smu mi smo davno čuli. Bosanci i Heree- govci dobiće ustavne slobode, kad vlada na- gje za shodno, A kad će ona to naći? Kad sadanji njeni stanovnici od »Mmaterijalnog bla- gostanja“ isele svi u Ameriku, kad oni budu toliko ,kulturno napredovali“ da i podvor- nička mjesta zauzmu stranci. I onda će doći karikatura slobode, karikatura parlamenta- rizma, koja. će se zvati okružna skupština, koja će isto tako narod ustavno Vaspitati kao što ga danas Vaspita mizerna_ gradska samouprava sa svojim još mizernijim načel- ničkim kreaturama. Bosanci i Hercegovci siti su toga polu- tanstva. Njima treba rada, punog i pravog rada. Bosanci i Hercegovci nijesu luda dje- Ca, niti su divlj:ci, od kojih se za staklene gjerdane kupuju dijamanti. Oni gu jednom istakli na dnevni red Pitanje političkih slo- boda i oni ne smiju, niti će mirovati, dok se to pitanje ne skine s dnevnog reda. Sto godina poslije dolaska Franceza u Dubrovni:. Od dvadeset i petoga do dvadeset osmoga maja ovo godine vrši se stota obletnica fran ceske okupacije Dubrovnika. Nama starijim |u- dima u naše djetiristvo pripovijedali su naši oci i matere iz puka, kako je franceska vojska o- nih dana stupila na zemlišto dubrovačke repu- blike i kako je dne 27. maja u večer ulegla u grad i razmjestila se po crkvama i kako je dva- deset i osmoga maja osvanuo po gradu proglas generala Loristona. Roditeli su nam o tome ganutlivo pripovijedali razne zgode i suze su im se vrcale niz žalosna lica, To su bile prama dubrovačkoj ota&bini iskrene posmrtne suze žarke lubavi, kojom su se svi Dubrovčani sved ponosili i koju su divno osijećali. Ni oni Du- f brovčani, koje je onda već bila začarala mo- derna franceska ideja, nijesu se poslije mogli oteti ovomu patriotskomu osijećanu. Ganutlivi su bili za sve otagbenike u Du- brovniku kobni trenuci maja 1806. godine. Je- dan od onih franeeskih vojnika, koji je 27. ono- . ga mjeseca bio prenoćio sa svojom četom u do- minikanskoj crkvi, bješe poslije dotjerao do ča- sti austrijskoga kapetana. Vrativši se sedamde- seti1i godina prošloga vijeka kao starac u Du- brovnik, posjeti svoj prijašti konak, domini- kansku erkvu... klekne i proplače! Razumi- jemo. Stojetna slava i konačna nesreća Dubro- vnika ganuše do suza i do skrušena onoga sta- roga franceskoga vojnika. On, koji je pod voj- ničkim zaptom sudjelovao u konačnoj nesreći našega Dubrovnika, odade kao starac pokornik najdostojniju poštu našim Velikanima, koji su u malo ne dvanaest vijekova dubrovačke slobo- de bili odvojili svak u svome zvafu. Pravo je imao onaj starac; nema sumfe. Kroz toliko vijekova Dubrovčani svi, ne samo vlastela i vladike, nego i pučani i pučan- ke, učenaci i umjetnici, popovi i redovnici, se- laci i trgovci, radnici i pomorci i zanatlije, bilo na kopnu bilo na moru, u miru i u ratu, u re- Publici i po svijetu, svi su težili na napredak i usavršene, svima je lebdila pred očima dika Dubrovnika, svi su u sreu gojili otagbeničku lubav, koja ih je sve, pa i fihove kolonije po svijetu vezala s Gradom. Ako još sada nakon sto godina propasti republike sami stranci na- laze da dubrovački puk odvaja, to je dokaz da je kultura naše gospode bila zahvatila veoma jako sve staleže puka, i da je to zasluga! one slobodne vlade. To je sve tako imalo da bude, jer dubro- vačka vlastela i bogataši nijesu se dijelili od naroda, nego su S rim i u femu živjeli, a to nije bilo svuda po drugim “državama: oni su narod učesnikom činili svoje uluđenosti i skla- dnosti, u svojim kućama odgajali su i učili monmike sa sela sa selacima su po svijetu kao ortaci trgovali i plovili, zajedno bogatstvo i po- znavale svijeta donosili u Dubrovnik: s pu- kom su podizali promet i zanate u Dubrovni- ku; s fiim su unapređivali gojefie loza i ma- slina, voćaka i drugih polskih proizvoda. Ako Pak ima gdjekoja mala mrla u dubrovačkoj hi- storiji, ona je neznatna prama teškim lagama u drugim državama a iščezava posve pred di- vnim sjajem Veličanstva republike. Negov sjaj odvaja još jače, kad pomislimo da je republika bila samo usko i maleno pri- morje, komadić zemle i šaka ludi, da tako re- čemo. Pored te neznatnosti prostora i broja lu- di Dubrovnik se znao za više stotina godina očuvati od lukave grableživosti ohole Mletačke i od bezobzirne sile velike Turske; održao se Odgovorni urednik Antun Zipfel. državničkom mudrosti i diplomatskom vješti- nom vlastele, koja su oštrila svoje bistre umove da očuvaju zlatnu slobodu otašbine sebi i pu- ku. Kad je pak trebalo, da se vlastela u posla- ničkoj, inače nepovrijedivoj i svetoj službi, po- kažu junaci i da žrtvuju svoj život u Turskoj, to su rado i činili. Otagbenička |ubav prema Dubrovniku ne bješe tijesni partikularizam ili egoizam, jer nigda nijesu Dubrovčani zapustili veze s našim plemenima na Balkanu; što više, te veze bile su naj uzvišeniji ideali dubrovačkih pjesnika a nadasve najslavnijega našega pje- snika Gundulića: To se vidi u fegovu Osmanu, kad on stvara uzvišenu alegoriju o nesretnom lubdragu, koji predstavla jugoslavenski narod, ocu dvanaestero djece, t. j. dvanaestero zemala jugoslavenskih: jedanaest sinova, koje bješe izgubio (to su bile već turske zemle) i jedinice kćerke Sunčanice t. j. dubrovačke republike, koja mu ostane slobodna. Ti ideali nijesu bili samo apstraktni poj- movi, nego glavne tačke djelatnosti Dubrovni- ka; on je gojio prijatelske veze s jednokrvnom braćom na Balkanu do turske najezde a poslije je štitio, koliko je mogao, naša plemena od Du- brovnika do Carigrada dajbudi prigodom ne- Prestanoga putovana poslanika s velikim trgo- vačkim karavanama i uredbama dubrovačkih kolonija po Balkanu. A koliko je Dubrovnik zaslužio za kršćanstvo po Balkanu i drugovdje, svakomu je poznato, ko je 1 malo proučio našu historiju a pape su bile najboli svjedoci tomu. To vjersko i narodno čuvstvo bješe opsežno, jer dubrovačka vlada za više vijekova do pada republike podupirala je srpske kaluđere na Atonskoj gori koji su, Po pripovijedariu sa- moga Isusovca Farlatia, svake godine dolazili u Dubrovnik, te su praćeni mnoštvom našega na- roda u svećanoj litiji pojeći.kroz Placu pobožne molitve, dolazili pred Dvor, gdje ih je čekao pod svodovlem dubrovački knez u svilenom Crvenom plaštu a okolo rega vijećnici, časnici, sodati i crveni zduri da gospoda prime od rih poklone i da im dadu isplatiti godištu potporu za molitve, što su pred Bogorodicom u svojem hramu pojali i za svijeće koje su gorili za zdravle dubrovačke republike i vlastele, I na bojnom polu ina moru svojim brodo- vima i ludima Dubrovčani su bili sila, koja je odlučila koji put znatne evropske događaje. U tomu su igrali glavnu ulogu sami dubrovački pomorci i vlasnici brodova, a ne toliko dubro- vačka vlada, Naše pomorske kapetane i mornare s naših otoka i sa cijeloga dubrovačkoga pri- Podlistak. 0 ,Alesandrinskom pitanju“.*) Gospodine uredniče. Sektarske neznalice oko ,Prave Crvene Hrvatske“ jedva su dočekale priliku: da izliju djihov stekliški otrov na jednoga doista neiz- Mirljivoga njihovoga protivnika. U podlistku njihovoga organa od 10 marta o. g. zlurado re- ferišu o jednoj pseudo -kritici srpskoga akade- Mičara Jovana Tomića o mojoj radnji: » Alek- Sandrijsko pitanje“ i tim povodom ee oni Završuju, da je ovaj srpski kritičar ,jasno 0- kazao“ da sam ja ,povjestničar koji eo arie najglavnijih fakata o predmetu, koji obragjuje : Ja se ne bih osvrtao prdaskine: < se daje ljudi koji su upisali na ništa ti pie tastavu riječi: mržnja doe ; . iješteni- stalo do nekoliko bezazlenijeh i pe < ns eh čitalaca koji bi mogli pomisli i Srbin, Zaista pravo taj gospodin Tomić, 2 i koga ,Prava“ Crvena cituje prav ai Visokoj njezinoj partijskoj taktici. SR »Prava“ Crvena imala je da bira morti Našeg Jedinstva“ i Srbina Tomića, . de glu Priznatoga i na daleko PA preke BStoričara_Natka Nodila, univerzitets 2 u pen- "Ta univerzalne istorije u Zagrebu, mi ujak čiji, člana Jugoslavenske Akademij * ; ića do . Od gosp. Dr. L. kneza a Pr. ur. "o, koje kao obranu uvrštavamo- ih : bili smo ovo znamenitijeh istorijskijeh djela kojima bi se i veliki narodi mogli podičiti i mladoga jednog novopečenog srpskog akademičara, kome nema još ni 40 godina, koji nije pisao ni iz daleka nešto sregjena i trajna u srpskoj istorijografiji što bi se moglo uporediti sa djelima jednoga Nodila. Dakle ne ,Naše Jedinstvo“ nego gla- vom gospodin prof. Natko Nodilo pisao je o mojoj radnji ove riječi: ,Za > Aleksandrijsko Pitanje« ja sam malo znao, no sada mi je sve čisto, jasnoćom tvoga prikazivanja i umnom tančinom tvoje kritike.“ Dakle Nodilo ovako, a Tomić onako. I sektarska pakost dubrovačkog pseudo- hrvackog listića izjasnila se za Tomića, a pro- tiv Nodila. Zaista su razlozi tog izbora ite »tenerece“ za Srbina tako providni, da im ne treba komentara. Što se pak tiče pseudo -kritike gospodina Jovana Tomića, ja sam na istu već odgovorio i moj će odgovor izaći u Martovskoj svesci , Dela“. Neka ga tamo pročita pakosni piskaralo -Pra- ve“ Crvene, pa neka ga oblije sram, ako je uopšte osjetljiv i ako mu nije sasvijem sektar- stvom pomrčana pamet. U mom će odgovoru bespristrasni čitaoci ne samo vidjeti kako go- spodin Tomić uopšte kritikuje i kako je lako- misleno i pakosno kritikovao moju radnju, nego će vidjeti i to, kako gosp. Tomić govori o na- šem slavnom Dubrovniku i o njegovoj mnogo- vjekovnoj diplomatskoj borbi protiv nasrtljive politike velikijeh sila. »Prava“ Orvena, zasli- jepljena od mržnje i zavisti, sama je sebe naj- više osudila kad je iz Tomićevog referata izdvo- jila samo ona mjesta koja tobože dokazuju moje neznanje o predmetu o kome sam ja prvi iznio veliki broj nepoznatijeh dokumenata i činjenica, a ni jednom“riječi nije žigosala pisanje Srbina Tomića o slavnoj Republici. Upućujemo, dakle, sve naše čitaoce i po- štene čitaoce ,Prave“ Crvene na naš odgovor g. Tomiću u nastajnoj svesci ,Dela“ pa zato ne ćemo ni da produžimo ovo nekoliko našijeh sumarnijeh bilježaka koje je izazvala bezobrazna »Prava*. Najzad, gospodine uredniče, dozvolite mi da demantujem tvrgjenje piskarala u » Pravoj“ da sam ja ,prezirom“ govorio o Gjalskome i o Tresiću i da sam sdm sebe ubrojio u dobre književnike. Ja sam prosto indignacijom odbio drsko tvrgjenje tog istog piskarala, da ,ne treba da očajavamo za našu književnost dok imamo Martića, Gjalskoga i Tresića“ — što je invol- viralo_uvrjedu cijeloj srpskoj literaturi i to u srpskom književnom listu — a o sebi nijesam ni riječi progovorio, nego sam u nizu uglednih našijeh književnika, koje pomenuti piskaralo bješe prećutao, pomenuo moga brata zaista i u Hrvata i u Srba priznatog dramatičara i Pripo- vjedača. Blagodareći Vam na gostoprimstvu, pri- mite, gospodine uredniče, uvjerenje o mom naj- odličnijem poštovanju. Beograd 20 Marta 1906. Dr. L. Vojnović. Sto se zbilo rode? Ode!... (Povodom jednog. odlaska iz Dalmacije). udi Ulizica bl'jedi | Gromko vrana grakće Udvorica s'jedi.., (1 po groblju hlapće Sto se zbilo rode? Sto se zbilo rode? Svemogući ode! t Tvorac mrtvih ode! Štreber da poludi s u Čude mišo ludi... f Što se zbilo rode ? t Sva mu nada ode! | Vaj! mezimče plače Crknut regbi da će... Što se zbilo rode? Roditel mu ode! Raja gle' uzdiše Slobodn'je sad diše... Što se zbilo rode? Trubač grobno muči Trubla mu ne zvuči... Sto se zbilo rode? Kapelnik mu ode! Zulumčar et ode! Kukavica kuka ( Crnoj tici muka... Sto se zbilo rode ? Lisičić se smije Gnijezdo sebi vije... Sto se zbilo rode ? Izrodica ode ! Lisac stari ode! Zmija Juto pišti, Koda sva se muti... Nešto je, ah, tišti \ 12 dubina biikti... Što se zbilo rode ? | Što se zbilo rode?... * OBipkrugjoj odetHeh +4 haa o Izrodica i Kapelnik Mrtvotvorac — Crnokrug Lisac stari — Zulumčar Rodite]... pa čak i Nada Sve to odel... Ko će doći sada rode ? Ne upamtile... vode! RDA