Godina XV,

ao

Dubrovniku 25. Marta 1906.

Broj 12.

Cijena listi

Za Austro-Ugarsk u,
Hercegovinu na godinu

Bosuu

Za Srbiju i Crnu
dinu Kruna 12,

Zo sve ostale

Kruna 1), ž
Boru ua gu
zemlje na gu \,

anaka 15 u zlatu.

Za Dubrovnik na godinu Ki. 1(

Na pč godine | m Četvrt gn,
urazmjerno

Pojedini broj lista 20 para. |

Pretplata i oglasi.

Šalu se administraciji Dubrovnik»

Dogisi se šalu uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano, izjave
lavne zahvale, računska tzvj
Šća i slične objave plaća se 20 par
)»d_reika (sitnijeh slova). Ako se vi
puta štampaju, po pogodbi.

Xosfrankovana pisma ue pi-
maju se.

Vlasnik i izdavate] Dr. Mato Gracić.

Dubrovnik, 24 marta 1906.

Predstavka bosansko-hercegovačkih no-
vinara imala je neočekivani uspjeh. Svi strani
nezavisni, vigjeniji listovi poklonili su joj
pažnju, akademska omladina iz Beča i Za-
greba i mostarski Sragjani prihvatili su je
kao svoju. Za Bosnu i Hercegovinu, gdje se
širenje svake slobodoumne misli od strane
vlade silom ili umjetno zaprečava, to znači u
kratkom razmaku vremena vrlo velik uspjeh.

Misao o potrebi političkih sloboda nije
davno nikla u ovim poniženim, nesretnim
zemljama. Vlada joj je neprestano stajala na
Put onemogućujući razvitak domaće  inteli-
gencije, koja je jedina bila u stanju shvatiti
značaj jedne ovakve akeije. Sad je u tom
pogledu malo drukčije. Stvoren je izvjestan
broj domaćih inteligentnih i nezavisnih sino-
va, koji su smatrali svojom patriotskom du-
žnosti iznijeti u prvom redu na javnost ovu
misao. Kako se vidi, nju su na sve strane
razumjeli.

Osim Mostara kreće :se narod i u dru-
gim mjestima u samoj zemlji, da izjavi sim-
patije ovom pokretu. Značajno je, da se to
čini bez obzira na vjeru i narodnost. Uvi-
djelo se, kuda vodi dosadanja poejepanost i
odlučilo u zajedničkim pitanjima zajednički
postupati. To za Bosnu i Hercegovinu iuno-
0, vrlo mnogo znači. Vlada je do sada
upravo sve .zidala na podjeli vjera i narod-
nosti, sad narod hoće sve da zida na za-
jedničkom radu vjer4 i narodnosti. Okušao
je snagu na jednoj za sve jednako važnoj
stvari i on će dalje ići izabranim putem bez
obzira na smetnje i podvale, koje mu se si-
Surno spreinaju.

Njegevva akademska omladina pokazala
mu je te pute, jer je ona zajednički ustano-
vila. još neke zajedničke tačke, koje izlaze
izvan okvira započete akcije. Toj se pojavi
osobito radujemo, jer u radu omladinskom
Vidimo preteču narodnog rada. Omladina bo-
Sansko-hereegovačka ima pred sobom veliku
zadaću. Ona treba da ostane svjesna te ve-

Izlazi svake nedjelje.

like zadaće i svoje uloge i da uloži gvu svoju
snagu za dobro SVOS napaćenog naroda. Nju
ne smiju zavarati prazna obećanja pojedinih
vlada i pojedinih ministara. Gauteehovu pje-
Smu mi smo davno čuli. Bosanci i Heree-
govci dobiće ustavne slobode, kad vlada na-
gje za shodno, A kad će ona to naći? Kad
sadanji njeni stanovnici od »Mmaterijalnog bla-
gostanja“ isele svi u Ameriku, kad oni budu
toliko ,kulturno napredovali“ da i podvor-
nička mjesta zauzmu stranci. I onda će doći
karikatura slobode, karikatura parlamenta-
rizma, koja. će se zvati okružna skupština,
koja će isto tako narod ustavno Vaspitati
kao što ga danas Vaspita mizerna_ gradska
samouprava sa svojim još mizernijim načel-
ničkim kreaturama.

Bosanci i Hercegovci siti su toga polu-
tanstva. Njima treba rada, punog i pravog
rada. Bosanci i Hercegovci nijesu luda dje-
Ca, niti su divlj:ci, od kojih se za staklene
gjerdane kupuju dijamanti. Oni gu jednom
istakli na dnevni red Pitanje političkih slo-
boda i oni ne smiju, niti će mirovati, dok
se to pitanje ne skine s dnevnog reda.

Sto godina poslije dolaska
Franceza u Dubrovni:.

Od dvadeset i petoga do dvadeset osmoga
maja ovo godine vrši se stota obletnica fran
ceske okupacije Dubrovnika. Nama starijim |u-
dima u naše djetiristvo pripovijedali su naši oci
i matere iz puka, kako je franceska vojska o-
nih dana stupila na zemlišto dubrovačke repu-
blike i kako je dne 27. maja u večer ulegla u
grad i razmjestila se po crkvama i kako je dva-
deset i osmoga maja osvanuo po gradu proglas
generala Loristona. Roditeli su nam o tome
ganutlivo pripovijedali razne zgode i suze su
im se vrcale niz žalosna lica, To su bile prama
dubrovačkoj ota&bini iskrene posmrtne suze
žarke lubavi, kojom su se svi Dubrovčani sved
ponosili i koju su divno osijećali. Ni oni Du-

f brovčani, koje je onda već bila začarala mo-

derna franceska ideja, nijesu se poslije mogli
oteti ovomu patriotskomu osijećanu.

Ganutlivi su bili za sve otagbenike u Du-
brovniku kobni trenuci maja 1806. godine. Je-

dan od onih franeeskih vojnika, koji je 27. ono- .

ga mjeseca bio prenoćio sa svojom četom u do-
minikanskoj crkvi, bješe poslije dotjerao do ča-
sti austrijskoga kapetana. Vrativši se sedamde-
seti1i godina prošloga vijeka kao starac u Du-
brovnik, posjeti svoj prijašti konak, domini-
kansku erkvu... klekne i proplače! Razumi-
jemo. Stojetna slava i konačna nesreća Dubro-
vnika ganuše do suza i do skrušena onoga sta-
roga franceskoga vojnika. On, koji je pod voj-
ničkim zaptom sudjelovao u konačnoj nesreći
našega Dubrovnika, odade kao starac pokornik
najdostojniju poštu našim Velikanima, koji su
u malo ne dvanaest vijekova dubrovačke slobo-
de bili odvojili svak u svome zvafu. Pravo je
imao onaj starac; nema sumfe.

Kroz toliko vijekova Dubrovčani svi, ne
samo vlastela i vladike, nego i pučani i pučan-
ke, učenaci i umjetnici, popovi i redovnici, se-
laci i trgovci, radnici i pomorci i zanatlije, bilo
na kopnu bilo na moru, u miru i u ratu, u re-
Publici i po svijetu, svi su težili na napredak i
usavršene, svima je lebdila pred očima dika
Dubrovnika, svi su u sreu gojili otagbeničku
lubav, koja ih je sve, pa i fihove kolonije po
svijetu vezala s Gradom. Ako još sada nakon
sto godina propasti republike sami stranci na-
laze da dubrovački puk odvaja, to je dokaz da
je kultura naše gospode bila zahvatila veoma
jako sve staleže puka, i da je to zasluga! one
slobodne vlade.

To je sve tako imalo da bude, jer dubro-
vačka vlastela i bogataši nijesu se dijelili od
naroda, nego su S rim i u femu živjeli, a to
nije bilo svuda po drugim “državama: oni su
narod učesnikom činili svoje uluđenosti i skla-
dnosti, u svojim kućama odgajali su i učili
monmike sa sela sa selacima su po svijetu kao
ortaci trgovali i plovili, zajedno bogatstvo i po-
znavale svijeta donosili u Dubrovnik: s pu-
kom su podizali promet i zanate u Dubrovni-
ku; s fiim su unapređivali gojefie loza i ma-
slina, voćaka i drugih polskih proizvoda. Ako
Pak ima gdjekoja mala mrla u dubrovačkoj hi-
storiji, ona je neznatna prama teškim lagama
u drugim državama a iščezava posve pred di-
vnim sjajem Veličanstva republike.

Negov sjaj odvaja još jače, kad pomislimo
da je republika bila samo usko i maleno pri-
morje, komadić zemle i šaka ludi, da tako re-
čemo. Pored te neznatnosti prostora i broja lu-
di Dubrovnik se znao za više stotina godina
očuvati od lukave grableživosti ohole Mletačke
i od bezobzirne sile velike Turske; održao se

Odgovorni urednik Antun Zipfel.

državničkom mudrosti i diplomatskom vješti-
nom vlastele, koja su oštrila svoje bistre umove
da očuvaju zlatnu slobodu otašbine sebi i pu-
ku. Kad je pak trebalo, da se vlastela u posla-
ničkoj, inače nepovrijedivoj i svetoj službi, po-
kažu junaci i da žrtvuju svoj život u Turskoj,
to su rado i činili. Otagbenička |ubav prema
Dubrovniku ne bješe tijesni partikularizam ili
egoizam, jer nigda nijesu Dubrovčani zapustili
veze s našim plemenima na Balkanu; što više,
te veze bile su naj uzvišeniji ideali dubrovačkih
pjesnika a nadasve najslavnijega našega pje-
snika Gundulića: To se vidi u fegovu Osmanu,
kad on stvara uzvišenu alegoriju o nesretnom
lubdragu, koji predstavla jugoslavenski narod,
ocu dvanaestero djece, t. j. dvanaestero zemala
jugoslavenskih: jedanaest sinova, koje bješe
izgubio (to su bile već turske zemle) i jedinice
kćerke Sunčanice t. j. dubrovačke republike,
koja mu ostane slobodna.

Ti ideali nijesu bili samo apstraktni poj-
movi, nego glavne tačke djelatnosti Dubrovni-
ka; on je gojio prijatelske veze s jednokrvnom
braćom na Balkanu do turske najezde a poslije
je štitio, koliko je mogao, naša plemena od Du-
brovnika do Carigrada dajbudi prigodom ne-
Prestanoga putovana poslanika s velikim trgo-
vačkim karavanama i uredbama dubrovačkih
kolonija po Balkanu. A koliko je Dubrovnik
zaslužio za kršćanstvo po Balkanu i drugovdje,
svakomu je poznato, ko je 1 malo proučio našu
historiju a pape su bile najboli svjedoci tomu.
To vjersko i narodno čuvstvo bješe opsežno,
jer dubrovačka vlada za više vijekova do pada
republike podupirala je srpske kaluđere na
Atonskoj gori koji su, Po pripovijedariu sa-
moga Isusovca Farlatia, svake godine dolazili u
Dubrovnik, te su praćeni mnoštvom našega na-
roda u svećanoj litiji pojeći.kroz Placu pobožne
molitve, dolazili pred Dvor, gdje ih je čekao
pod svodovlem dubrovački knez u svilenom
Crvenom plaštu a okolo rega vijećnici, časnici,
sodati i crveni zduri da gospoda prime od rih
poklone i da im dadu isplatiti godištu potporu
za molitve, što su pred Bogorodicom u svojem
hramu pojali i za svijeće koje su gorili za
zdravle dubrovačke republike i vlastele,

I na bojnom polu ina moru svojim brodo-
vima i ludima Dubrovčani su bili sila, koja je
odlučila koji put znatne evropske događaje. U
tomu su igrali glavnu ulogu sami dubrovački
pomorci i vlasnici brodova, a ne toliko dubro-
vačka vlada, Naše pomorske kapetane i mornare
s naših otoka i sa cijeloga dubrovačkoga pri-

Podlistak.

0 ,Alesandrinskom pitanju“.*)
Gospodine uredniče.

Sektarske neznalice oko ,Prave Crvene
Hrvatske“ jedva su dočekale priliku: da izliju
djihov stekliški otrov na jednoga doista neiz-
Mirljivoga njihovoga protivnika. U podlistku
njihovoga organa od 10 marta o. g. zlurado re-
ferišu o jednoj pseudo -kritici srpskoga akade-
Mičara Jovana Tomića o mojoj radnji: » Alek-
Sandrijsko pitanje“ i tim povodom ee oni
Završuju, da je ovaj srpski kritičar ,jasno 0-
kazao“ da sam ja ,povjestničar koji eo arie
najglavnijih fakata o predmetu, koji obragjuje :

Ja se ne bih osvrtao prdaskine: < se
daje ljudi koji su upisali na ništa ti pie
tastavu riječi: mržnja doe ; . iješteni-
stalo do nekoliko bezazlenijeh i pe < ns
eh čitalaca koji bi mogli pomisli i Srbin,
Zaista pravo taj gospodin Tomić, 2 i
koga ,Prava“ Crvena cituje prav ai
Visokoj njezinoj partijskoj taktici. SR

»Prava“ Crvena imala je da bira morti
Našeg Jedinstva“ i Srbina Tomića, . de
glu Priznatoga i na daleko PA preke
BStoričara_Natka Nodila, univerzitets 2 u pen-
"Ta univerzalne istorije u Zagrebu, mi ujak
čiji, člana Jugoslavenske Akademij

* ; ića do
. Od gosp. Dr. L. kneza a Pr. ur.
"o, koje kao obranu uvrštavamo-
ih :

bili smo ovo

znamenitijeh istorijskijeh djela kojima bi se i

veliki narodi mogli podičiti i mladoga jednog
novopečenog srpskog akademičara, kome nema
još ni 40 godina, koji nije pisao ni iz daleka
nešto sregjena i trajna u srpskoj istorijografiji
što bi se moglo uporediti sa djelima jednoga
Nodila. Dakle ne ,Naše Jedinstvo“ nego gla-
vom gospodin prof. Natko Nodilo pisao je o
mojoj radnji ove riječi: ,Za > Aleksandrijsko
Pitanje« ja sam malo znao, no sada mi je sve
čisto, jasnoćom tvoga prikazivanja i umnom tančinom
tvoje kritike.“ Dakle Nodilo ovako, a Tomić
onako. I sektarska pakost dubrovačkog pseudo-
hrvackog listića izjasnila se za Tomića, a pro-
tiv Nodila. Zaista su razlozi tog izbora ite
»tenerece“ za Srbina tako providni, da im ne
treba komentara.

Što se pak tiče pseudo -kritike gospodina
Jovana Tomića, ja sam na istu već odgovorio i
moj će odgovor izaći u Martovskoj svesci , Dela“.
Neka ga tamo pročita pakosni piskaralo -Pra-
ve“ Crvene, pa neka ga oblije sram, ako je
uopšte osjetljiv i ako mu nije sasvijem sektar-
stvom pomrčana pamet. U mom će odgovoru
bespristrasni čitaoci ne samo vidjeti kako go-
spodin Tomić uopšte kritikuje i kako je lako-
misleno i pakosno kritikovao moju radnju, nego
će vidjeti i to, kako gosp. Tomić govori o na-
šem slavnom Dubrovniku i o njegovoj mnogo-
vjekovnoj diplomatskoj borbi protiv nasrtljive
politike velikijeh sila. »Prava“ Orvena, zasli-
jepljena od mržnje i zavisti, sama je sebe naj-

više osudila kad je iz Tomićevog referata izdvo-

jila samo ona mjesta koja tobože dokazuju moje
neznanje o predmetu o kome sam ja prvi iznio
veliki broj nepoznatijeh dokumenata i činjenica,
a ni jednom“riječi nije žigosala pisanje Srbina
Tomića o slavnoj Republici.

Upućujemo, dakle, sve naše čitaoce i po-
štene čitaoce ,Prave“ Crvene na naš odgovor
g. Tomiću u nastajnoj svesci ,Dela“ pa zato
ne ćemo ni da produžimo ovo nekoliko našijeh
sumarnijeh bilježaka koje je izazvala bezobrazna
»Prava*.

Najzad, gospodine uredniče, dozvolite mi
da demantujem tvrgjenje piskarala u » Pravoj“
da sam ja ,prezirom“ govorio o Gjalskome i
o Tresiću i da sam sdm sebe ubrojio u dobre
književnike. Ja sam prosto indignacijom odbio
drsko tvrgjenje tog istog piskarala, da ,ne treba
da očajavamo za našu književnost dok imamo
Martića, Gjalskoga i Tresića“ — što je invol-
viralo_uvrjedu cijeloj srpskoj literaturi i to u
srpskom književnom listu — a o sebi nijesam
ni riječi progovorio, nego sam u nizu uglednih
našijeh književnika, koje pomenuti piskaralo
bješe prećutao, pomenuo moga brata zaista i u
Hrvata i u Srba priznatog dramatičara i Pripo-
vjedača.

Blagodareći Vam na gostoprimstvu, pri-
mite, gospodine uredniče, uvjerenje o mom naj-
odličnijem poštovanju.

Beograd 20 Marta 1906.

Dr. L. Vojnović.

Sto se zbilo rode? Ode!...

(Povodom jednog. odlaska iz Dalmacije).

udi
Ulizica bl'jedi | Gromko vrana grakće
Udvorica s'jedi.., (1 po groblju hlapće
Sto se zbilo rode? Sto se zbilo rode?
Svemogući ode! t Tvorac mrtvih ode!

Štreber da poludi

s u
Čude mišo ludi... f
Što se zbilo rode ? t

Sva mu nada ode! |

Vaj! mezimče plače
Crknut regbi da će...
Što se zbilo rode?
Roditel mu ode!
Raja gle' uzdiše
Slobodn'je sad diše...
Što se zbilo rode?

Trubač grobno muči
Trubla mu ne zvuči...
Sto se zbilo rode?

Kapelnik mu ode! Zulumčar et ode!

Kukavica kuka (
Crnoj tici muka...
Sto se zbilo rode ?

Lisičić se smije
Gnijezdo sebi vije...
Sto se zbilo rode ?

Izrodica ode ! Lisac stari ode!

Zmija Juto pišti, Koda sva se muti...

Nešto je, ah, tišti \ 12 dubina biikti...
Što se zbilo rode ? | Što se zbilo rode?... *
OBipkrugjoj odetHeh +4 haa o

Izrodica i Kapelnik
Mrtvotvorac — Crnokrug
Lisac stari — Zulumčar

Rodite]... pa čak i Nada

Sve to odel...

Ko će doći sada rode ?

Ne upamtile... vode!

RDA