I Godina XV, Vlasnik i izdavate| Dr, Mato Gracić Dubrovnik, 14, aprila. 2, oesrska je postala zemlja iznenagjenja, Kad Je sav Bret očekivao astupanje nepri- krivenog apsolutizma, u njoj je nastupila iz- nenada: ustavnost. Dosadanji protivnici — kruna i koalicija sklopili gu primirje. Vogje svih koaliranih stranaka stupile su u novo, ustavno i Privremeno ministarstvo, kojem su već dali njegovi poštovaoci ime velikog mi- nistarsiva, jer su njegovi članovi odista naj- bolji ljudi magjarski. I megju njima Košut — sin Lajoša Košuta, čije ime znači za Magjarsku jedan program. Da li u tom slu- čaju Magjarska može ostati mirna, da li ona može propustiti ovu priliku, da pred svijet ne iznese svu silu onog svetog odu- ševljenja, koje magjarsku rasu karakteriše ? Glavni grad progovorio je u ime Ugar- ske. On primirje smatra pobjedom koalicije. Za njega nema onog »poslije“, za njega postoji samo sad“, samo jedna činjenica, da je koalicija na vladi, du je Košut na vladi. I radi toga se ona u ime Ugarske veseli, beskrajno veseli. | Mislimo da prestonica Magjarska i cio narod magjarski ima opravdanog razloga za ovo slavlje, jer će se privremenost morati pretvoriti u trajnost. Mudrost ljudi, .koji su nakon “dugog promišljanja u ruke preuzeli upravu države, najbolja nam je garancija za to. Za vrijeme trajanja ovog prelaznog, pri- vremenog stanja oni će sigurno i htjeti i znati osigurati svojoj vladi stalnost. Oni znaju, da primirje ne znači svrše- tak borbe, u kojoj oni sve do konačnog mira trebaju saveznike. Jasno je, da im to ne mogu biti ljudi, koji su predano služili pro- šlom, Magjarinia protivnom, sistemu, nego jedino i isključivo oni ljudi, koji su im se u nevolji pokazali jedinim iskrenim i pra- vim prijateljima. U tome i leži vrijednost riječke i za- darske resolucije, koje upravo sada postaju potpuno savremene. Magjari moraju preki- nuti računanje sa Tomašićem i družinom, jer oni radi privremenosti vlade ne trebaju sluga, oni trebaju saveznika. A to sluge biv- šeg sistema ne mogu nikada biti. Oni mo- raju postati ,bivši ljudi“, ljudi prošlosti, za koje će svi reći — spomenuli se, ne povra- tili se, premda će oni sve učiniti, da ostanu u milosti. Ali i prijatelji koalicije, koji su radi tog svog prijateljstva mnogo pretrpjeli, ne treba da sa skrštenim rukama očekuju rezultat. Sad treba raditi, više nego ikada, jer imaju više snage i više prava nego ikada. Organi- zovanoj, intrigantskoj borbi naših protivnika treba usuprot staviti organizovanu, poštenu borbu. Bez borbe je pravo uzaludno. Sad je najzgodniji momenat, da dugogodišnja borba narodna bude pretvorena u narodni uapjeh, Dosta je bilo borbe, kojoj je bio jedini cilj borba. i Narod je željan uspjeha. 1 mi mu ga moramo pribaviti, jer ga možemo pribaviti Ako on nije bio u našim rukama sada, jest. Pred našim očima stoji jedan uzvišen Cilj, uz nas je povjerenje naroda, uz nas je ie će skinuti s narodnog sunce pravde, koje is vila “lica one mrlje, koje su se do sa : »vladajući krugovi“. ia Mi treba samo 020m Svoju zadaću i svoj položaj. biljno da shvatimo Za AUSTRO-UGARSKU, BOSNU i HER CEGOVINU na godinu Kruna 11 i Za SRBIJU i CRNU GORU i i Kruna 12. ke ra Za sve ostale zemle na godi franaka 15 u zlatu. : np NjU Za DUBROVNIK na godinu Kr, 10 Na p6 godine i na Četvrt godine surazmjerno. o W" Pojedini broj lista 20 Para xa i jase o Broj 15. U Dubrovniku 14. Aprila 1906. 2 Cijena listu, DRV NKA NESOO ee eek I Za Oglase, Pripdslano, Izjave, Javne zahvale, Računska izvješča i slično objave plaća se 20 para od retka potit (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankovana pisma ne primaju se. ia kid BI. Pretplata i oglasi. Šalu se Administraciji ,Dubrovnika“. Dopisi se šaju Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. === Izlazi svake nedjelje Odgovorni urednik Antun Ziptel. Sloboda štam pe. Sarajevo, 10. aprila 1906. : Bismark je rekao jednom prilikom za Franceze: »Francezi su ludi, koji nose ordene i ne Znaju geografije“, Kad bi so našao jedan moderan Bismark, on bi morao Bosanee i Her- 0680Vce okarakterisati sa riječima: ,Bosanci i Hercegovci su ludi, koji ne žive, a plaćaju po- reze“. 1 odista u čemu se sastoji život našeg na- roda u Bosni i Hercegovini? U vječnom radu, vječnoj tugi i vječnom plaćafu poreza i prireza. Da li je to život za čovjeka, naročito za čovje- ka dvadesetog vijeka u Evropi? Kad bi zapa- dnog Evropejea pokušali prisiliti, da živi ova- Kvim ,životom“, on bi tome pretpostavio samo- ubijstvo, jer je odista između ovog života i smrti mala razlika. Narod ima samo dužnosti, on nikakvih prava nema, niti ih smije imati. To je stanovi- šte današne naše vlade. Ona ne dopušta ni da se ta prava traže, jer bi je na taj način omela u nenom snu vika nezadovolnog naroda. O za- konu za štampu i zbor i dogovor nema ni go- vora, premda je to opći zahtjev naroda, kome je dosadilo ovo neprestano tiho i nečujno uzdi- sane, premda je to čak i austrijski ministar- predsjednik obećao. Sve domaće novine, koje i najneviniju bilešku protiv kakovu činovniku donesu, bivaju zaplijenene. Ne dopušta se ,0- štećene državnog autoriteta“, a ne pazi se na to, da se taj ,državni autoritet“ ispravnim ra- dom čuva. U zemli je na sve strane najstrašnija bi- jeda, Vlada je uzela u svemu na se tutorsku ulogu i ne pušta nikakva posla bez koncesije. Naravno da je za dobivane koncesije potrebno, da se vladi pokloni i u nezin tabor stupi. Štam- Pi i udruženima, koji su jedini u staru ovo bi- jedno stane okrenuti na bole sa obrazovalem naroda, ne dopušta se živjeti. Noj su ruke sa svih strana svezane. Ona ne zna, kako da piše i o čemu da piše. Što se u jednom listu štam- pa, drugom je zabrafeno donijeti, što jedan cen- zor propusti, drugome izgleda kao veleizdaja. Da li je u tom slučaju javna riječ moguća? Da li se onda ova prisilna šutfia može i smije tu- mačiti kao zadovoljstvo bosansko-hereegovačkog naroda? Gospoda, što sjede u konaku, trebali bi o tom bole i češće da razmišlaju. BD Hsjana. Heku CpCKH JIHCTOBH H3BAH HNanmauuje noHu- jenu cy unmaHke na MH TIPHTOBOpE, IITO KAO CPIICKH NIOCJIAHHK HA LApeBHHCKOM BHjeliy MaJIO TOBOpHM HJIH yripaB, To uma, fyruM. Ako je momuTuuKu rpujex y pujeTko aJiu cBujecHo M yMjecHo roBopHTu, TAJLA TIHCLIH OHHX Y“JIAHAKA NOTHYUHO OMU KOJU Cy UC Hagaxnyjnu uMajy noTrnyHo rmpaBo. Camo uujecy NOrOMJIH KAL THM IGHXOBHM TIHCAH$&M TeX6 Ha HeWuTo upyro. A momuTo HM ce urak npoxrjeno, na y ouu HOBHX us6opa Ha MEHE TFPaKHy, MOTY Mx yBje- puTu na um ja uumano He fy 6uTu Ha CMETIby, No- iTO caM “Beli naBHO OJUJIJUHO NA CE BHIIE HE TIpH- MHM 34CTyTIHHUKOF MAHJATA A NA MOjuM NOoLITEHHM Hu SpeJnumM 6upauumMa, Koju cy jemuHuu no3sBaHu na npecybyjy yonhe Moj moJjuTHuKH pan, 3axBa1uM Ha HEOFPAHHYEHOM, IJTOFOJIHLIHEM H>HXOBOM riOBjepetsy. 3a OHAKBO “Hanajaime youu HoBux ua6opa no6po um je nomao Taj noBon, WTO HujecaM yue- CTBOBAO CKYTIIITHHH 6OCAHCKO-XEplIETOBAYKE AKAJEM- cke omnanuHe y Beuy. Y Tom rorneny uMaM na u3jaBuM, la y BEJIHKE »KAJIHM LITO OHOJ CKYTILITHHH HujecaM Morao na npucycrsyjeM, a TO c pasnora iuTO cam oHga 640 Kon Kyle jom TyroM 3saBujeH 360r CMpTH cecTpe Mu Koja je ca mMHoM »xXuBjena, nak 3a CKYIITHHY HujeCaM HMIITA 3H4O HHTH caM Ha ucTy 6uo rio3BaH. ' YocTaJomM nopyuyjeM On".ma Koju cy one uzaanxe najaznysu, na e uMaTu npaBo na KpuTuKyjy moj TIONHTHUKH pan TEK OHlA Kan 6yny npuje cBera HCIIJHMJIH NJXKHOCT NpaMa ce6u caMuMa KAO I6yIH, nak oHna kan 6yny »KpTBoBaju ce6e u. cBojy &a- MHIby pagefiu npeko 20 rouuHa 3a cprcky cTBap, a me duHeliu o cpncrsy jenaH wuopwu npu suau nuBa unu nuumyhiu jenau unanak cBakunaniier xre6a Panu, tuTo Cp6uma, koju cy nocujehenu ua pan 3a CPNCK' CTBAp, H€ MOX6 Hero na OmBpaTHO njenyje. Moxe 6uru na he osa Moja u3jasa Hekora y60cTH, nak he ca naxuma Ha mene jypHuuaTu, anu CBaKA ToluTeHa ocoća Koja Me nosnaje 3suahe nax pa3a6paru. Illro ce nak meHe Tuue, He hy ce Ha Hanajaje Hu OocBpHyTu jep ce Mene He MOFy HH NOo- cefiu. Y TpujecTy, 27 mapra (9 anpuna) 1906. Ap. PagocraB Ksekuh. RC 0 sastanku bos. herc. omladine. (Iz omladinskih krugova). Bečka omladina pokazuje ove godine živle i stvarnije kretane. Pošledni nezin čin je ne- davni zbor u Beču i rezolucija na fiemu done- sena. Rezolucija je pravi izraz bosansko-herce- govačkih narodnih potreba i teme] za program konkretnog rada akademske omladine iz tih ze- mala. Isklučiti ma i jednu tačku, a, kamo li cijelu grupu, cijelu vrstu bilo bi krnefe pro- grama i- velika nepotpunost. S toga mi se čini, da je drugi jedan korak bečke omladine bio potpuno izlišan, šta više i neopravdan. Mislim na poziv bečke omladine upravlen na ,učeću se“ i svršenu akademsku omladinu, da ih tako nazovem. Cil nas svih kako pojedinaca tako i kor- porecija je sve do sada bio neodređeni pojam: rad u narodu i rad za narod. Svi dosadani po- kušaji toga rada ili su potpuno nasjeli, ili ni- jesu doveli do želenog rezultata. Osjetila se potreba, da se malo konkretnije formuliše rad u narodu i da barem oni, koji osjećaju vole za taj rad, iznađu putove, kako će da ga izvode, Došlo se do pojma organizacije, ali je i on — logično — ostao za prvi početak nejasan. Možda će trebati nekoliko neuspjelih pokušaja, koji će nas najposlije navratiti na pravi put. Uvijek sam za to, neka se korača, pa makar za neko vrijeme i stramputicama, dok se ne nađe pravi put, ali samo neka se korača. Stajati se ne smije. No ipak ovdje ne mislim, da se smije ići zavezanih ili hotimice stisnutih očiju; obratno, mora se obazirati na sve strane i to ne samo sadašnosti, nego i prošlosti. Prošlost neka nam kaže, kuda ne treba da idemo, a sadašnost, gdje je eventualno mogućnost, da ćemo doći do rezultata. Zašto ponavlati zborove sa: širokim opsegom, kad su nas zadne godine poučile, da se riima ne dolazi do rezultata! Hoće se zbor i to u Sarajevu. — Da malo anališemo cijelu stvar. — Prvo je pitafe, hoće li bos. vlada dozvoliti taj zbor. No to još ništa ne smeta, jer bi bila dobit i ako ga zabrani, makar i moralna. U ostalom nama je najmafie stalo, hoće li nešto vlada ili ne će — mi tra- Žžimo ono, na što imamo pravo. Druga je stvar, da će oni ludi, koji su zavisni od vlađe, doći u vrlo neugodno iskušene: ili otići na zbor pa se zamjeriti vladi, ili ne otići pa se zamjeriti dru- govima. Zašto da lude kušamo u ovako sitnim stvarima? Ostavimo to za bolu priliku i važniju stvar. Pretpostavlamo da bi Judi imali vremena i novaca da dođu! Druga je stvar, što bi svi govori, referati ' it. d. koji bi imali da se čitaju na zboru morali najprije proći purgatorij-cenzuru ili bi se morali da pridržavaju strogih granica ,bosanskog za- kona“, da vladin povjerenik ne bi raspustio skupštinu. Treća je i najglavnija stvar; što je u dne- vnom redu zbora ispuštena jedna treća tačka, a to je politički program omladine. Naravno da je bečka omladina računala na to, da će une- savši političku tačku već unaprijed potpisati odluku vlade, da se zbor odbija. Zbog toga nam baš zbor i ne treba, je se na čemu ne bi mo- gao donijeti jedinstven program za rad, apstra- hirajući od toga da takvi programi ne dovode nikakvu rezultatu, kako nas je poučila najbliža prošlost, Meni izgleda da je ispravnije ovo sta- novište: Nikakva akcija, osobito ove vrsti, kakvu misli započeti bos.-hereeg. omladina ne uspijeva, kad se bez ikakva predrada, bez ikakva iskustva zasnuje na široko. Naj jače organizacije potekle su od uskih krugova nekolicine Judi ili šta više i pojedinaca. To je sociološki potpuno opravda- no is tom činenicom moramo da računamo. Konkretno, što bih imao na temelu ovoga reći, jest ovo: Bos. here. akad. omladina treba da se organizuje po klubovima, koji se nalaze u po- jedinim univerzitetskim mjestima. Kroz ovu or- ganizaciju, koja bi bila čvršća i svakodnevna, dalo bi se za nekolike godine skupiti dovolno materijala i iskustva i tek na temelu toga sa- Zivati šire zborove — narodne zborove, koji bi imali i drugi oblik i drugi dnevni red. O deta- lima klupskih organizacija ne ću ovdje govoriti, jer ne smetram ni za potrebno ni za umjesno. Još jednu da spomenem prije, nego li svr- šim — o dobrim stranama ovoga zbora. Nema sumne, da bi zbor zainteresovao malo više i naše lude za javne poslove, i to zbor sam po sebi, a ne po svom dnevnom redu, a s druge strane opet — a to bi mu bila i najveća korist — donio bi vrlo zgodnu priliku mnogim vrije- dnim ludima da sklope lična poznanstva, koja bi mnogo doprinosila usavršavanu i potpoma- gafu u fihovom budućem radu. No, ocijenivši i jednu i drugu stranu zbora, mislim da zbor nije nikako omladinska potreba. y. pr T va. . a Naši dopisi. Gruž, 10 Aprila. — (O mjesnom parohu). Mučio se jadni gospodin Kristo Kurajica, gruški učitel, da obrani svoga kolegu i da me- ne tobože utjera u laž, tvrdeći da nijesu istinite moje tužbe na mnogopoštovanoga Dum Nika Zlovečeru, biva: da mu se djeca odmeću od škole jer ih na muke stavla. Brani on nega jer je red da ga brani, ali ga obraniti ne će jer su protiv nega i odveć čisti dokazi o negovome prostačkome i neu|ludnome ponašanu. Dobro ste vi, gospodine uredniče, kazali u vašoj notici u pretprošlom , Dubrovniku“, da gospodin Kurajica nije uvjeren o onomu što piše, i konstatovali, da sama obrana nije drugo nego druga tužba na fiegovo surovo postupare protiv nevine dječice. Osobito pak nije ispravna ona tačka gdje on Dum Nika Zlovečeru prikazuje kao dobro- činca. Da su moji navodi istiniti, a oni učitela gospodina Krista Kurajice neispravni, potvrdilo je i Kotarsko Školsko Vijeće u Dubrovniku, kad je pronašlo za shodno ne potvrđivati ni- jednu globu roditelima što nijesu slali svoju djecu na školu, navodeći uzrokom mučefe i pedepse kojijem je Dum Niko Zlovečera tobože odgajao djecu i na pravi ih put upravlao. Da Dum Niko Zlovečera nije ni malo sklon dobročinstvu, kako protivno tvrdi gospo- din učite] Kurajica, i da Dum Niko Zlovečera, osim dijeleta katekizama koje on ne kupuje, ne dijeli nikada nikakve pomoći dječici, spomenuću ovdje da se on nije ni po svome špagu popipao ni inače zauzeo za nevolnika Frana Kmetovića koji se ispričavao da ne šale dijete svoje na školu jer nema u što da ga odjene. Da, kate- kizmi se dijele jer se ne plaćaju, ali se odjeće ne kupuju jer su za fi, dobročinca, skuple i od katehizacije i od odgajana. Gospodin Kristo Ku- rajica hoće da prikazuje mnogopoštovanoga Dum Nika Zlovečeru kao nekoga božijega odabrani- ka, koji sa sebe skida a siromahu daje, koji sam gladuje da drugoga nasiti, pak u negovo- me natezaiiu, da dokaže ono što se dokazati ne da, napomirie mi neka fakta koja baš dokazuju protivno od onoga što on, gospodin Kurajica, hoće da o fiemu dokaže. Ja ne ću pričati ništa nova što se nije već po Gružu čulo, opetova- ću što se po Gružu — a i dale — o dum Ni- ku Zlovečeri priča, e da jednom za vazda opa- metim gospodina Krista Kurajicu da ne kala pero na obranu nečega što obrane ne zaslužuje.