I

Godina XV,

Vlasnik i izdavate| Dr, Mato Gracić

Dubrovnik, 14, aprila.

2, oesrska je postala zemlja iznenagjenja,
Kad Je sav Bret očekivao astupanje nepri-
krivenog apsolutizma, u njoj je nastupila iz-
nenada: ustavnost. Dosadanji protivnici —
kruna i koalicija sklopili gu primirje. Vogje
svih koaliranih stranaka stupile su u novo,
ustavno i Privremeno ministarstvo, kojem su
već dali njegovi poštovaoci ime velikog mi-
nistarsiva, jer su njegovi članovi odista naj-
bolji ljudi magjarski. I megju njima Košut
— sin Lajoša Košuta, čije ime znači za
Magjarsku jedan program. Da li u tom slu-
čaju Magjarska može ostati mirna, da li
ona može propustiti ovu priliku, da pred
svijet ne iznese svu silu onog svetog odu-
ševljenja, koje magjarsku rasu karakteriše ?

Glavni grad progovorio je u ime Ugar-
ske. On primirje smatra pobjedom koalicije.
Za njega nema onog »poslije“, za njega
postoji samo sad“, samo jedna činjenica,
da je koalicija na vladi, du je Košut na
vladi. I radi toga se ona u ime Ugarske
veseli, beskrajno veseli.

| Mislimo da prestonica Magjarska i cio
narod magjarski ima opravdanog razloga za
ovo slavlje, jer će se privremenost morati
pretvoriti u trajnost. Mudrost ljudi, .koji su
nakon “dugog promišljanja u ruke preuzeli
upravu države, najbolja nam je garancija za
to. Za vrijeme trajanja ovog prelaznog, pri-
vremenog stanja oni će sigurno i htjeti i
znati osigurati svojoj vladi stalnost.

Oni znaju, da primirje ne znači svrše-
tak borbe, u kojoj oni sve do konačnog mira
trebaju saveznike. Jasno je, da im to ne
mogu biti ljudi, koji su predano služili pro-
šlom, Magjarinia protivnom, sistemu, nego
jedino i isključivo oni ljudi, koji su im se
u nevolji pokazali jedinim iskrenim i pra-
vim prijateljima.

U tome i leži vrijednost riječke i za-
darske resolucije, koje upravo sada postaju
potpuno savremene. Magjari moraju  preki-
nuti računanje sa Tomašićem i družinom,
jer oni radi privremenosti vlade ne trebaju
sluga, oni trebaju saveznika. A to sluge biv-
šeg sistema ne mogu nikada biti. Oni mo-
raju postati ,bivši ljudi“, ljudi prošlosti, za
koje će svi reći — spomenuli se, ne povra-
tili se, premda će oni sve učiniti, da ostanu
u milosti.

Ali i prijatelji koalicije, koji su radi tog
svog prijateljstva mnogo pretrpjeli, ne treba
da sa skrštenim rukama očekuju rezultat.
Sad treba raditi, više nego ikada, jer imaju
više snage i više prava nego ikada. Organi-
zovanoj, intrigantskoj borbi naših protivnika
treba usuprot staviti organizovanu, poštenu
borbu. Bez borbe je pravo uzaludno. Sad je
najzgodniji momenat, da dugogodišnja borba
narodna bude pretvorena u narodni uapjeh,
Dosta je bilo borbe, kojoj je bio jedini cilj
borba. i

Narod je željan uspjeha. 1 mi mu ga
moramo pribaviti, jer ga možemo pribaviti
Ako on nije bio u našim rukama sada, jest.
Pred našim očima stoji jedan uzvišen
Cilj, uz nas je povjerenje naroda, uz nas je

ie će skinuti s narodnog
sunce pravde, koje is vila
“lica one mrlje, koje su se do sa :
»vladajući krugovi“.
ia Mi treba samo 020m
Svoju zadaću i svoj položaj.

biljno da shvatimo

Za AUSTRO-UGARSKU, BOSNU i HER
CEGOVINU na godinu Kruna 11 i
Za SRBIJU i CRNU GORU i
i Kruna 12. ke ra
Za sve ostale zemle na godi
franaka 15 u zlatu. : np NjU
Za DUBROVNIK na godinu Kr, 10
Na p6 godine i na Četvrt godine
surazmjerno.
o W" Pojedini broj lista 20 Para xa
i jase o

Broj 15.

U Dubrovniku 14. Aprila 1906.

2
Cijena listu, DRV NKA NESOO ee eek

I

Za Oglase, Pripdslano, Izjave, Javne
zahvale, Računska izvješča i slično
objave plaća se 20 para od retka
potit (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankovana pisma ne primaju se.

ia kid BI.

Pretplata i oglasi.

Šalu se Administraciji ,Dubrovnika“.
Dopisi se šaju Uredništvu.

Rukopisi se ne vraćaju.

=== Izlazi svake nedjelje

Odgovorni urednik Antun Ziptel.

Sloboda štam pe.

Sarajevo, 10. aprila 1906.

: Bismark je rekao jednom prilikom za
Franceze: »Francezi su ludi, koji nose ordene i
ne Znaju geografije“, Kad bi so našao jedan
moderan Bismark, on bi morao Bosanee i Her-
0680Vce okarakterisati sa riječima: ,Bosanci i
Hercegovci su ludi, koji ne žive, a plaćaju po-
reze“.

1 odista u čemu se sastoji život našeg na-
roda u Bosni i Hercegovini? U vječnom radu,
vječnoj tugi i vječnom plaćafu poreza i prireza.
Da li je to život za čovjeka, naročito za čovje-
ka dvadesetog vijeka u Evropi? Kad bi zapa-
dnog Evropejea pokušali prisiliti, da živi ova-
Kvim ,životom“, on bi tome pretpostavio samo-
ubijstvo, jer je odista između ovog života i smrti
mala razlika.

Narod ima samo dužnosti, on nikakvih
prava nema, niti ih smije imati. To je stanovi-
šte današne naše vlade. Ona ne dopušta ni da
se ta prava traže, jer bi je na taj način omela
u nenom snu vika nezadovolnog naroda. O za-
konu za štampu i zbor i dogovor nema ni go-
vora, premda je to opći zahtjev naroda, kome
je dosadilo ovo neprestano tiho i nečujno uzdi-
sane, premda je to čak i austrijski ministar-
predsjednik obećao. Sve domaće novine, koje i

najneviniju bilešku protiv kakovu činovniku
donesu, bivaju zaplijenene. Ne dopušta se ,0-
štećene državnog autoriteta“, a ne pazi se na

to, da se taj ,državni autoritet“ ispravnim  ra-
dom čuva.

U zemli je na sve strane najstrašnija bi-
jeda, Vlada je uzela u svemu na se tutorsku
ulogu i ne pušta nikakva posla bez koncesije.
Naravno da je za dobivane koncesije potrebno,
da se vladi pokloni i u nezin tabor stupi. Štam-
Pi i udruženima, koji su jedini u staru ovo bi-
jedno stane okrenuti na bole sa obrazovalem
naroda, ne dopušta se živjeti. Noj su ruke sa
svih strana svezane. Ona ne zna, kako da piše
i o čemu da piše. Što se u jednom listu štam-
pa, drugom je zabrafeno donijeti, što jedan cen-
zor propusti, drugome izgleda kao veleizdaja.
Da li je u tom slučaju javna riječ moguća? Da
li se onda ova prisilna šutfia može i smije tu-
mačiti kao zadovoljstvo bosansko-hereegovačkog
naroda? Gospoda, što sjede u konaku, trebali bi
o tom bole i češće da razmišlaju.

BD

Hsjana.

Heku CpCKH JIHCTOBH H3BAH HNanmauuje noHu-
jenu cy unmaHke na MH TIPHTOBOpE, IITO KAO CPIICKH
NIOCJIAHHK HA LApeBHHCKOM BHjeliy MaJIO TOBOpHM
HJIH yripaB, To uma, fyruM. Ako je momuTuuKu
rpujex y pujeTko aJiu cBujecHo M yMjecHo roBopHTu,
TAJLA TIHCLIH OHHX Y“JIAHAKA NOTHYUHO OMU KOJU Cy UC
Hagaxnyjnu uMajy noTrnyHo  rmpaBo. Camo uujecy
NOrOMJIH KAL THM IGHXOBHM TIHCAH$&M TeX6 Ha
HeWuTo upyro. A momuTo HM ce urak npoxrjeno, na
y ouu HOBHX us6opa Ha MEHE TFPaKHy, MOTY Mx yBje-
puTu na um ja uumano He fy 6uTu Ha CMETIby, No-
iTO caM “Beli naBHO OJUJIJUHO NA CE BHIIE HE TIpH-
MHM 34CTyTIHHUKOF MAHJATA A NA MOjuM NOoLITEHHM
Hu SpeJnumM 6upauumMa, Koju cy jemuHuu no3sBaHu na
npecybyjy yonhe Moj moJjuTHuKH pan, 3axBa1uM Ha
HEOFPAHHYEHOM, IJTOFOJIHLIHEM H>HXOBOM riOBjepetsy.

3a OHAKBO “Hanajaime youu  HoBux ua6opa
no6po um je nomao Taj noBon, WTO HujecaM yue-
CTBOBAO CKYTIIITHHH 6OCAHCKO-XEplIETOBAYKE AKAJEM-
cke omnanuHe y Beuy. Y Tom rorneny uMaM na
u3jaBuM, la y BEJIHKE »KAJIHM LITO OHOJ CKYTILITHHH
HujecaM Morao na npucycrsyjeM, a TO c pasnora
iuTO cam oHga 640 Kon Kyle jom TyroM 3saBujeH
360r CMpTH cecTpe Mu Koja je ca mMHoM »xXuBjena,
nak 3a CKYIITHHY HujeCaM HMIITA 3H4O HHTH caM
Ha ucTy 6uo rio3BaH. '

YocTaJomM nopyuyjeM On".ma Koju cy one uzaanxe
najaznysu, na e uMaTu npaBo na KpuTuKyjy moj
TIONHTHUKH pan TEK OHlA Kan 6yny npuje cBera
HCIIJHMJIH NJXKHOCT NpaMa ce6u caMuMa KAO I6yIH,
nak oHna kan 6yny »KpTBoBaju ce6e u. cBojy &a-
MHIby pagefiu npeko 20 rouuHa 3a cprcky cTBap,

a me duHeliu o cpncrsy jenaH wuopwu npu suau
nuBa unu nuumyhiu jenau unanak cBakunaniier xre6a
Panu, tuTo Cp6uma, koju cy nocujehenu ua pan 3a
CPNCK' CTBAp, H€ MOX6 Hero na OmBpaTHO njenyje.

Moxe 6uru na he osa Moja u3jasa Hekora
y60cTH, nak he ca naxuma Ha mene jypHuuaTu, anu
CBaKA ToluTeHa ocoća Koja Me nosnaje 3suahe nax
pa3a6paru. Illro ce nak meHe Tuue, He hy ce Ha
Hanajaje Hu OocBpHyTu jep ce Mene He MOFy HH NOo-
cefiu.

Y TpujecTy, 27 mapra (9 anpuna) 1906.
Ap. PagocraB Ksekuh.
RC

0 sastanku bos. herc. omladine.

(Iz omladinskih krugova).

Bečka omladina pokazuje ove godine živle
i stvarnije kretane. Pošledni nezin čin je ne-
davni zbor u Beču i rezolucija na fiemu done-
sena. Rezolucija je pravi izraz bosansko-herce-
govačkih narodnih potreba i teme] za program
konkretnog rada akademske omladine iz tih ze-
mala. Isklučiti ma i jednu tačku, a, kamo li
cijelu grupu, cijelu vrstu bilo bi krnefe pro-
grama i- velika nepotpunost. S toga mi se čini,

da je drugi jedan korak bečke omladine bio

potpuno izlišan, šta više i neopravdan. Mislim
na poziv bečke omladine upravlen na ,učeću
se“ i svršenu akademsku omladinu, da ih tako
nazovem.

Cil nas svih kako pojedinaca tako i kor-

porecija je sve do sada bio neodređeni pojam:
rad u narodu i rad za narod. Svi dosadani po-
kušaji toga rada ili su potpuno nasjeli, ili ni-
jesu doveli do želenog rezultata. Osjetila se
potreba, da se malo konkretnije formuliše rad
u narodu i da barem oni, koji osjećaju vole za

taj rad, iznađu putove, kako će da ga izvode,
Došlo se do pojma organizacije, ali je i on —
logično — ostao za prvi početak nejasan. Možda
će trebati nekoliko neuspjelih pokušaja, koji će
nas najposlije navratiti na pravi put. Uvijek
sam za to, neka se korača, pa makar za neko
vrijeme i stramputicama, dok se ne nađe pravi
put, ali samo neka se korača. Stajati se ne
smije. No ipak ovdje ne mislim, da se smije ići
zavezanih ili hotimice stisnutih očiju; obratno,
mora se obazirati na sve strane i to ne samo
sadašnosti, nego i prošlosti. Prošlost neka nam
kaže, kuda ne treba da idemo, a sadašnost,
gdje je eventualno mogućnost, da ćemo doći do
rezultata. Zašto ponavlati zborove sa: širokim
opsegom, kad su nas zadne godine poučile, da
se riima ne dolazi do rezultata!

Hoće se zbor i to u Sarajevu. — Da malo
anališemo cijelu stvar. — Prvo je pitafe, hoće
li bos. vlada dozvoliti taj zbor. No to još ništa
ne smeta, jer bi bila dobit i ako ga zabrani,
makar i moralna. U ostalom nama je najmafie
stalo, hoće li nešto vlada ili ne će — mi tra-
Žžimo ono, na što imamo pravo. Druga je stvar,
da će oni ludi, koji su zavisni od vlađe, doći u
vrlo neugodno iskušene: ili otići na zbor pa se
zamjeriti vladi, ili ne otići pa se zamjeriti dru-
govima. Zašto da lude kušamo u ovako sitnim
stvarima? Ostavimo to za bolu priliku i važniju
stvar. Pretpostavlamo da bi Judi imali vremena
i novaca da dođu!

Druga je stvar, što bi svi govori, referati '

it. d. koji bi imali da se čitaju na zboru morali
najprije proći purgatorij-cenzuru ili bi se morali
da pridržavaju strogih granica ,bosanskog za-
kona“, da vladin povjerenik ne bi raspustio
skupštinu.

Treća je i najglavnija stvar; što je u dne-
vnom redu zbora ispuštena jedna treća tačka,
a to je politički program omladine. Naravno da
je bečka omladina računala na to, da će une-
savši političku tačku već unaprijed potpisati
odluku vlade, da se zbor odbija. Zbog toga nam
baš zbor i ne treba, je se na čemu ne bi mo-
gao donijeti jedinstven program za rad, apstra-
hirajući od toga da takvi programi ne dovode
nikakvu rezultatu, kako nas je poučila najbliža
prošlost,

Meni izgleda da je ispravnije ovo sta-
novište:

Nikakva akcija, osobito ove vrsti, kakvu
misli započeti bos.-hereeg. omladina ne uspijeva,
kad se bez ikakva predrada, bez ikakva iskustva
zasnuje na široko. Naj jače organizacije potekle
su od uskih krugova nekolicine Judi ili šta više
i pojedinaca. To je sociološki potpuno opravda-
no is tom činenicom moramo da računamo.
Konkretno, što bih imao na temelu ovoga reći,
jest ovo: Bos. here. akad. omladina treba da se
organizuje po klubovima, koji se nalaze u po-
jedinim univerzitetskim mjestima. Kroz ovu or-
ganizaciju, koja bi bila čvršća i svakodnevna,
dalo bi se za nekolike godine skupiti dovolno
materijala i iskustva i tek na temelu toga sa-
Zivati šire zborove — narodne zborove, koji bi
imali i drugi oblik i drugi dnevni red. O deta-
lima klupskih organizacija ne ću ovdje govoriti,
jer ne smetram ni za potrebno ni za umjesno.

Još jednu da spomenem prije, nego li svr-
šim — o dobrim stranama ovoga zbora. Nema
sumne, da bi zbor zainteresovao malo više i
naše lude za javne poslove, i to zbor sam po
sebi, a ne po svom dnevnom redu, a s druge
strane opet — a to bi mu bila i najveća korist
— donio bi vrlo zgodnu priliku mnogim vrije-
dnim ludima da sklope lična poznanstva, koja
bi mnogo doprinosila usavršavanu i potpoma-
gafu u fihovom budućem radu. No, ocijenivši
i jednu i drugu stranu zbora, mislim da zbor
nije nikako omladinska potreba. y.

pr

T va. . a

Naši dopisi.
Gruž, 10 Aprila. — (O mjesnom parohu).
Mučio se jadni gospodin Kristo Kurajica,
gruški učitel, da obrani svoga kolegu i da me-
ne tobože utjera u laž, tvrdeći da nijesu istinite
moje tužbe na mnogopoštovanoga Dum Nika
Zlovečeru, biva: da mu se djeca odmeću od
škole jer ih na muke stavla. Brani on nega jer
je red da ga brani, ali ga obraniti ne će jer su
protiv nega i odveć čisti dokazi o negovome

prostačkome i neu|ludnome ponašanu.

Dobro ste vi, gospodine uredniče, kazali u
vašoj notici u pretprošlom , Dubrovniku“, da
gospodin Kurajica nije uvjeren o onomu što
piše, i konstatovali, da sama obrana nije drugo
nego druga tužba na fiegovo surovo postupare
protiv nevine dječice.

Osobito pak nije ispravna ona tačka gdje
on Dum Nika Zlovečeru prikazuje kao dobro-
činca.

Da su moji navodi istiniti, a oni učitela
gospodina Krista Kurajice neispravni, potvrdilo
je i Kotarsko Školsko Vijeće u Dubrovniku,
kad je pronašlo za shodno ne potvrđivati ni-
jednu globu roditelima što nijesu slali svoju
djecu na školu, navodeći uzrokom  mučefe i
pedepse kojijem je Dum Niko Zlovečera tobože
odgajao djecu i na pravi ih put upravlao.

Da Dum Niko Zlovečera nije ni malo
sklon dobročinstvu, kako protivno tvrdi gospo-
din učite] Kurajica, i da Dum Niko Zlovečera,
osim dijeleta katekizama koje on ne kupuje, ne
dijeli nikada nikakve pomoći dječici, spomenuću
ovdje da se on nije ni po svome špagu popipao
ni inače zauzeo za nevolnika Frana Kmetovića
koji se ispričavao da ne šale dijete svoje na
školu jer nema u što da ga odjene. Da, kate-
kizmi se dijele jer se ne plaćaju, ali se odjeće
ne kupuju jer su za fi, dobročinca, skuple i od
katehizacije i od odgajana. Gospodin Kristo Ku-
rajica hoće da prikazuje mnogopoštovanoga Dum
Nika Zlovečeru kao nekoga božijega odabrani-
ka, koji sa sebe skida a siromahu daje, koji
sam gladuje da drugoga nasiti, pak u negovo-
me natezaiiu, da dokaže ono što se dokazati ne
da, napomirie mi neka fakta koja baš dokazuju
protivno od onoga što on, gospodin Kurajica,
hoće da o fiemu dokaže. Ja ne ću pričati ništa
nova što se nije već po Gružu čulo, opetova-
ću što se po Gružu — a i dale — o dum Ni-
ku Zlovečeri priča, e da jednom za vazda opa-
metim gospodina Krista Kurajicu da ne kala
pero na obranu nečega što obrane ne zaslužuje.