Godina. XV. | A nosu Cijena lista. Za AUSTRO-UGARSKU, BOSNU i HER- CEGOVINU na godinu Kruna 11. Za SRBIJU i CRNU GORU na godinu Kruna 12. Za sve ostale zemle na godinu franaka 15 u zlatu. PE E * Za DUBROVNIK na godinu Kr. 10 N. p6 godine i na četvrt godine surazmjerno. šp" Pojedini broj lista 20 Para a U Dubrovniku 22. Aprila 1906. Broj 16. Pretplata i oglasi. Šaju se Administraciji Dubrovnika“, Dopisi se šalu Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. "Za Oglase, Pripdslano, Izjave, Javne zahvale, Računska izvješča i slične objave plaća se 20 para od rotka petit (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankovana pisma ne primaju se. Vlasnik i izdavate| Dr. Mato Graci6. »Srpska Zora“. Dubrovnik, 22 aprila 1906. Danas se u Dubrovniku drži zabava za »srpsku Zoru“. Mi upotrebljavamo ovu pri- liku, kad centrum Srpske Zore“ ispunjava svoju dužnost, da Progovorimo nekoliko riječi o značaju njenom, koji izgleda, da je na mnogo strana zaboravljen, jer ima čitavih gradova, iz kojih ,S. Zora“ nema ni jednog člana, ne prima ni jedne pare. Stvar je vrlo ozbiljna i preko nje se ne da lako preći, jer ona znači neshvaćanje našeg položaja i naše zadaće. Iza politike fraza i patriotskih deklama- cija prešlo se na stvaran rad. Osnovana je »Srpska Zora“ kao stjecište narodnog nasto- janja, da svoju budućnost postavi na realnu osnovu, kao uporište svih radnika na pro- svjetnom i privrednom narodnom napretku. Iza riječi došao je rad, istina sitan rad, ali koji je glavna osnovica i uglov velikom na- rodnom radu. Oduševljenje, kojim je pozdra- . vljeno osnivanje ovog društva ulijevalo nam je nadu, da je njegov cilj na sve strane shvaćen i da će njegov rad sa svih strana biti iskreno i jako potpomognut. Vrijeme nas je razočaralo i dokazalo opravdanost riječi da smo mi samo plehana peć, u kojoj brzo plane, ali vatra za dugo ne traje. Mi s toga smatramo za dužnost da na- pomenemo svim slojevima naroda, a naročito inteligenciji, da je skrajnje vrijeme, da svi shvatimo potrebu ,Srpske Zore“ i da se uhvatimo svi u jedno kolo — kolo rada za narod. Dosadanja sitničarska, nejasna politika treba da ustupi mjesto velikom, jasnom radu, koji je jedino u stanju izvesti srpski narod iz današnjeg mučnog položaja. To nije bilo nikad suvišno napominjati. Danas je to postala neophodna potreba, jer smo danas radi nerada i nemara u najvećoj opasnosti da izgubimo i ono, što smo imali, što su nam stari ostavili. S toga Srbi i Srpkinje sjetite se ,Srpske Zore“, S. Izlazi svake nedjele Odgovorni urednik Antun Zipfel. Ministarska kriza u Srbiji. Grujićeva vlada dala je ostavku. Kom- plikovanost zavjereničkog i topovskog pita- nja, trgovinskih pregovora i zajma dali su joj povod za to. Srbija nije nikad imala toliko pitanja na dnevnom redu, nikad toliko ministarstva, koji su ih uzalud pokušavali riješiti. Mi tu vidimo jednu ruku spolja, čiji bi uticaj mogla jedna ruka iznutra odstraniti. Srbiji treba sada sa- mo ta jedna ruka, jedan čovjek, koji je svje- stan svoje zadaće i sredstava koja mu stoje na raspoloženju ili bar deset ljudi, koji sa- činjavaju jednog čovjeka. Mi mislimo da Sr- bija ima i tog jednog čovjeka i tih deset ljudi. Samo treba da se oni nagju i da za- jedno rade. Srbija mora sada imati jaku vladu, koja uživa potpuno povjerenje i krune i naroda. Mislimo da je ona može imati, ako se razni sitni obziri puste iz vida. Interes, ugled i čast otadžbine prešniji su od interesa ličnosti i interesa stranke. Znamo, da su mnogi političari u Srbiji mnogo gledali na Madžare. Sad bi se mogli na njih i ugledati i obrazovali jednu jaku privre- menu vladu sa odregjenim programom za rije- šenje dnevnih pitanja, ako drukčije nije moguće. Ne želimo ničim ni pokušati uticati na razvitak stvari, ali mislimo da je bilo dosta debatovanja i da sada treba samo rada, svjesna rada. s PSE oi Crame y Bocuu u Xepnerosuin.:) CapajeBo, 18 anpuma. CenamM mMjeceuu rmocjiuje npornaueia upkB.- npocBj.-ypenće sa npaBocn. Cp6e y Bocuu_ u Xep- neroBuHu_ cacrao ce je y CapajeBy CBpiteTKOM MapTa 0. r. Benuku_ Ynpasuu u Tlpocsj. CasjeT KAO HajBulIe ayToHoMHo Tujeno u jenuHo npenucTaB- HHIITBO yKYIIH& CpricKe TIpaBOCI. UpKBe y Bocuu u XepueroBHHH. Ca3uB oBor CaBjera uaBpuieH je 6e3 uKaKkBHX NpeTXOJIHHX TIpHIIpeMA 34 ib€EFOB pal; cjenuuue cy Tpajane uurja na nana a pacnpaBibano ce je 6e3 nocJIoBHOra M IHeBHOrAa pena. OBa akTa 3acny- xyjy na 6yny Hanoce rnperpeceHa; MH HX 34 cala .* Osaj unana« noćunu emo on jenuor yrnenuor Bocanua. V jenuoM om Hapenuux 6pojesa Mu heMOo OGHIBEKHTH HalIE CTAHOBHIITE. Tip. Yp. OuibexuMo 6e3 KOMEHTApa, ga ce saGasumo maj- BaX«HHj4M TuTaHseM Koje je nperpeceo y Bemukom CaBjery a To je ypen6a cama no ce6u. TluTaie O BaJBAHOCTK M BpujenHocTu canae ypenće uaHeceHo je ma nperpec y Ben. Capjery. YcTaHoBibeHo je na je oBakBa ypen6a ynepeHa NpoT4B HaNIHX HApONHMX HHTepeca u 3aKJByueHO je CBHMA TJIACOBUMA OCHM rmaca jenHora MHTponoJuTa — Koju je, ysrpen 6Gynu peueHo, 6uo sa TO na ce ypen6a Ha Heu3BjecHo u HenornenHo BpujemMe cy- cneHnyje! — ga ce mujea. Hsa6par je on6op na H3palH HOBy OCHOByY, OBA OCHOBa le ce umMaru NpeTXOIHO TIpeTpecTu y enapx. on6opuMa H OriuTuH- CKHM CKJINIITHHAMA HM T6&K Tana noHujeTu Ha Ko- HauHo pujenieme y Bem. CasjerT. Y rnmasHoM caB pan Ben. CasjeTa Moxe ce CBECTH HA OBaj 34KIbyuAK, KOj4 UHHHM EIIOXY y HA- woj uaponuoj 6opću sa ypeheiem Bjepcko-npocsje- THHX IIPHJIKKA. Tipusnaje ce, IuTO no cana on sauuTepecoBa- HHx akTopa Huje xTHO HHKO JA TIpH3HA, Na Hapon ca ypen6om Huje 3anoBomaH H na Tpe6a najnpuje Hapoj rniHTATH NIA OHJA 34KI6BY4HBATH y HME Hapoja. Case To Huje KacHO NyHux ocaM mMjecenu nocJiuje HErO yCTALIE OHA ,HO&KA NEBETEPHLA“ H3 OMJIANHHE, na u3Hecy jaBHO OBO HAPOIHO HE3410BOJbBCTBO H KOHCTaTyjy jemHO.HAPOLIHO 3JIO, NA CE HCTO OTKJIOHH npuje caukuuje ypenće u npuiuregu arncop6oBaie HapojiHe cHare. OBuM 3aKimbyukoM Ben. Casjera npusHar je ucKpeHo u jeuuonyiuHo Heycnjex uapojiKe 6op6e kpo3 NyHHX neBeT roguHa, ocybeHa je mocanaia TakTH- KA, TIA Ce TIOHOJIO KHATH CA NOCAJALIH>HM HABHKAMA H IByluMA _KOju cy y oBoj 6op6u urparnu B4iHy yfiory. 3rpana Hapojiue ayroHomuuje, kojoj cy 3u- NOBH HANyKJIH 4HuM je non KpoB nona, ronuko je Guna cnaća, na ce y HamjeluTaisy cpyruuna 4 npu- THCJIA H&HMApE. OsakBa Harjta npomjeua Huje Morna npofiu 6e3 mnorpeca. OBaj je morpec Tomuko jak u TOXaK, la Cy TIOTpeCeHu M TEMOJbH, HA KOjuMa je HaponHa 6opća y omuTe ocoBibeHa T. j. HapolHo moysnaie u mMebyco6Ho noBjepete a y Tome je KPHTHUHOCT NaHaluiee cuTyaunje. “ Haponuu nokpeT rmpaBocn. Cpća y Bocuu u XepueroBuHu pbaBoM-ynipaBo HHKAKBOM-OpraHH3a1H- jom u jou ropuM BojicTBoM npomauuo je uu a Huje ce NMOCTHFJIO HH OHO, WITO je noMallajy Ha- pOlH6& BOJbe, CHATre H cBujecTu Haj6nuxe: UpKBeHO- iuKONICKO ypeljeHe. OBaj nokpeT 6uo je 3Hak ormiuirera Hapojiior HE3AOBOJECTBA, M OTNOPA NIpoTHB CTaa ca KojuM Ce OTIIITH HApOlHH HHTEpeCH HHjeCy MOTJIH NOBECTH y cknan. Taj nokpeT Koju je mo npuponu cBora nocTanka Tpe6ao y najbeM pa3Bojy na o6yxBaTu uujenu Hau jaBuu »«uBoT, cBe kKondecuje u cBe cnojese napona, noTucKkuBaH je nonmako aju Henpe- CTaHO Ha cBe yxe moje no lop — 6ybaka Bjep- cKe ayroHoMuje, na saBpiuu jenuom cra6om ypen6om y Kojoj npupe3 u CBELITHHHUKE nnahe urpajy je- NHHy yJ0ry. Hapon He3anoBoJmbaH OTITHM CTAHeM H TIO- JIHTHKOM y 3EMJEH NO FOTOBy He& MOXKE& HTH 3a- NoBOJbaH ca ypen6om Koja npencraBiba ycrnjexe Te nojnuTuke. Tome ce nojMy Hujecy MOTJIH OTETH HH Hap. Bou Hu OHH HAp. NIpencTABHHLIH y Be. Ca- BjeTy, Koju cy no rjacawa CMATPAJIH 34 NyXKHOCT na ypen6y xsane a rnpu rnacai+y Hau na je na- MeTHHje Guru y3 BeliuHy. OmurTe, JaKle, HE3a1OBOJBCTBO CA OBAKBOM ypen6om noTnyHo je pa3yMuBo. lllTO HA NpBH MAX H3STJIeNA UYNHOBATO H HE- pa3yMuBo, To je, na ca ypen6om Huje HH Bnana 3anoBojeHa. Pa3symuje ce, OBOM He3a10BOJBCTBY CY Ca CBHM IpyrM PA3J/1034 HETO HE3A4[OBOJBCTBY HAPOJlA. Bnanu je ypen6a cnopenna, a rnaBna je cTBap uMana 6uru anpeca Bem. CaBjera, Koju 6u y dopmu 4HNUPEKTHOr njie6ucuuTA 3Hauumna ono6paBaie na- HALIH€r CTAHA H NOCANAHE TIIOJIHTHKE, OL CTPAHO HajsaxHujer nujema Hapoja y 36MJbH MAKApP Ce y3- rpen y Toj anpecu u ocynuo nocTynak naTrpujapuuje. Tako 64 ce HapoiHo He3a10BOJbCTBO IIPOTYMAHHJIO jenHoM CHTHHLOM H NpHriHCAJTO HajueogroBsopHujeM akropy. To uuje ycnjeno, u HaponHu BoliH ImouHisy ucnaiwuraTu cBojy 4HTHMHOCT C BnanoM. TieBy Bna- ne npunucyje ce 6ujec nsojuue-Tpojuue roJTuTuuKux Maponepa y CapajeBy, KOju ce uHiuuaypuiie ca mno- jasoM ypenće u iweeHOM CaHKLHjOM, Na noka3yjjy, KaKO je IpOTECTOBAIE ,HEKE JEBETEPHLIE“ IIPOTHB ypenće u HauuHa IbeHOFA JOHALIAHA NOLHE KAKO je y omure cBaku_ornop nyu jep je ,6uTKa u3a- ry6mbeHa“; kako je cBak KPHB, CaMO Blala HHje — oHa je nouwrebeHa on uananaja. Tlojas maponepcTBa noka3yje KOJIuKO je cTawe o36HIbHO M ONAKO; NyKHOCT je CBHX COMEHHX EJE- MeHATA y Hapony rnopanuTu Ha 6ucTpetsy cuTyaunje, na He 6u TAJIOr MCIIJIHBAO HA TNOBPLIHHY, TIpu6u- PATH HM OpFaHM30BATH HAPOlIHY CHAFY 34 > NAJIHH oTnop u pan; jep »KHBOTH€ CHAFe y HAPOJIY HMa J0- BOJbHO, JA Ce MOXKEMO H ycrijecaMa HANATH. BC Narode Srpski! Evo je već dvije godine dana, kako je o- stavio svoj lubleni narod ]ubimae pjesnik Zmaj Jovan Jovanović, promjenivši svijetom. Ali duh negov, ona božanska iskra, koja je bila sišla u trošno tijelo, duh pjesnički, pun oduševlena za sve ono, što je uzvišeno, lijepo i dobro, što je srpsko, nije mogao da se razdvoji od nas, on je ostao među nama i ostaće, dokle god Srpstva bude bilo. Za pjesme Zmajeve znade i znaće svako Srpče pa i ono u najudaljenijim Podlistak. SUDBINA * — iz Voltairevog ,filozofskog rječnika“ — Od svih kfiga, koje su do nas došle, naj- starija je Omir; u noj se nalaze običaji profa- nog starog vijeka, nespretni junaci i nespretni bogovi, stvoreni po čovječjem uzoru, ali se tu nalaze i klice filozofije, naročito misao o sud- bini, koja bogovima vlada, kao što bogovi vla- daju svijetom. Uzaludno hoće Jupitar da spasi Hektora; %N raspitiva sudbinu; mjeri na mjeri udese Hektora i Ahila; nalazi da Trojanac mora sva- kako biti ubijen od Grka; ovome se on ne Može da opre, i od ovog časa Apolon, Hekto- rov zaštitnik, prisilen je da ga ostavi. (Ilijada 22. pjevane). Ali ne za to da Omir nije često iznosio u svojim pjesmama i sasvim protivne misli, po osobenom pravu starih, ali je ipak on Prvi, kod kojeg se nalazi pojam sudbine; dakle je ona za fiegovo doba bila jako raširena. Farizejei kod malenog naroda Jevreja u- Svojili su sudbinu stoprva mnogo stoleća kasni- je. Jer sami ti Farižejei, prvi naučnici između Jevreja, ne postojahu davno. U Aleksandriji Pomiješaše jedan dio stojičkih načela sa starim jevrejskim. Sveti Jerolim šta više tvrdi da ni- hova sekta nije starija od našeg hrišćanskog računana vremena. Filozofima nije bilo potreba ni Omira ni Farizejaca da zadobiju uvjerene da se sve do- gađa po nepromjenivim zakonima, da je sve nužno djejstvo. Ili svijet postoji od sebe, po fizičnim za- konima, ili ga je jedno najviše biće učinilo po svojim najvišim zakonima; u obim slučajevima ovi su zakoni nepromjenivi; u obim slučajevi- ma je sve potrebno; teška tjelesa teže k sre- dištu zemle i ne mogu počivati u vazduhu ; kruške ne mogu nikada roditi ananase; instin- kat psa prepeličara ne može da .bude instinkat nojev; sve je uređeno, zahvaća jedno u drugo i ograničeno je. Čovjek može da ima samo stanovit broj zuba, kosa i misli; dođe vrijeme kad on mora da izgubi svoje zube, svoje kose i svoje ideje. Kontradikcija je, da ono, što je bilo jučer, da nije bilo, ili da ono, što je danas, da nije; te je isto tako kontradikcija, da ono što mora da bude, da ne mora da bude. Kad bi mogao da promijeniš sudbinu je- dnog komarca, ne bi bilo razloga zašto ne bi mogao odrediti sudbinu svih ostalih komaraca, svih ostalih životina, svih ludi, čak čitave pri- rode: tada bi ti bio upravo moćniji od boga. Bedak govori: moj je liječnik izliječio mo- ju tetku od smrtonosne bolesti, on je mojoj tetki produžio život za deset godina više nego je imala da živi. Drugi bedaci praveći se va- žnim govore: pametan čovjek je kovač svo- je sreće. Oštroumni političari tvrde, da se je osam dana prije pogublena Karla Prvog smaknulo Cromwell-a, Ludlow-a, Iretona i jedno dva- naestak drugih članova parlamenta, da bi kra] bio ostao u životu i da bi bio mogao umrijeti na svom krevetu; mogli su još nadodati, da je čitava Engleska potonula u more, da ne bi bio monarh doživio svoj svršetak na gubilištu u Whitehall-u; ali tok stvari bio je tako uređen, da je Karlo morao da bude pogublen. Kardinal d Ossat radio je bez sumne ra- zboritije nego mahnitace iz ludniee; ali nije li jasno da su organi lukavog d' Ossat bili dru- kčije stvoreni nego jednog umobolnika? kao što su lisičini organi različiti od ždralovih ili od ševinih. Tvoj je liječnik spasio tvoju tetku, ali pri tome jamačno je, da nije poremetio red priro- de; on ga je slijedio. Jasno je, da tvoja tetka nije mogla zapriječiti da se ne rodi u ovom gradu; da nije mogla zapriječiti da u ovo vri- jeme ne zadobije jednu stanovitu bolest; da li- ječnik nije mogao drugovdje da bude, nego u gradu, gdje se je nalazio; da je tvoja tetka mo- rala po fiega zvati i da joj je on morao propi- sati sredstva koja su nu ozdravila. Selak misli da je slučajno pao grad na fegovom polu, ali filozof zna, da nema slučaja i da po redu, koji vlada u svijetu, nije bilo moguće da u ovaj dan u ovom kraju ne padne tuča. Ima ludi, koji se straše od istine i samo polovinu priznaju, kao i dužnici, koji svojim vjerovnicima nude polovinu a za ostatak traže rok. Oni kažu da ima nekih događaja, koji su potrebni, i drugih, koji nijesu. To bi bilo smi- ješno, kad bi jedan dio svijeta bio uređen a drugi ne; kad bi jedan dio onoga, što se događa, morao da se dogodi, a drugi dio, što se doga- đa, ne morao se dogoditi. Ako se tačnije pro- motri, nalazi se, da je nauka, koja je protivna onoj o sudbini, luda; ali ima mnogo čeladi, koja su za to određena, da pogrješno misle, drugi za to da ništa ne misle, a opet drugih za to da progone one, koji misle. : Vi me pitate: gdje je tada sloboda vole? Ja vas ne razumijem. Ne razumijem što je ta sloboda, o kojoj mi govorite; vi se odavno pre- pirete o fenoj suštini, da je sigurno da o fioj ne znate ništa. Ako hoćete, ili bole da rečem, ako možete mirno sa mnom da promatrate, što je ona, isporedite moj članak ,sloboda vole“.