ogervativni elementi proriču ogantski život, koji dolazi iza KE onako sebi. Tihi gl > “UStvene topline. > Godina XV. > Cijena listu, Za AUSTRO-UGARSKU, BOSNU i meg. CEGOVINU na godinu Kruna 11. Za SRBIJU i CRNU GORU na Kruna 12. ginu Za sve ostale zem] : 2 na godi franaka 15 u zlatu. Po Za DUBROVNIK na godinu a 10 Na po godine i na četvr : t godine surazmjerno. wer Pojedini broj lista 20 Para xa Da IN ie Vlasnik i izdavate) Dr. Mato Gracić Dubrovnik, 5 maja 1906. U Rusiji, Ugarskoj, : Hrvatskoj i Slavo. niji obavljeni gu OJ i Slavo izbori prošle sedmice, a sila su u Francuskoj na redu. Evropa bira Dok njeni skrajnje radikalni i skrajnje kon: ' . Propast parlamen- larismu, on bujno ovjeta. Iz svakih novil itbora on izlazi podmlagjen, jer sve više strast postaje njegov glavni Sastavni dio, a pameti nestaje. U tom leži njegova živahnost i — njegova propast. Veliki dio umnih i karakternih ljudi ne usugjujuse ući u vašar. ski život, koji prethodi izborima niti u intri- : izbora. U sve sbjeve nije još prodrlo shvatanje života kao borbe. Naročito ne u naučničke krugove, koji u razumiju i propovjedaju, ali nijesu njime prožmani. Radi toga se suviše čegto dogagja, da najbolja snaga narodna Pretpostavlja nau- čničku svbu parlamentarnoj starskoj stolici. Demokratisanjem parlamenta kao aristo- kratske ustanove nestaje u njemu raudrosti i uglagjenosti, ali se u njemu razvija život, koga je prije u mnogo manjoj mjeri bilo. On prestaje biti pozornica a postaje pravi imas naroda, koji ga je izabrao, postaje pravi ftimač njegovih potreba. A to je glavno. Vladi je u tom slučaju olakšana dužnost, jer ona ne mora tražiti izvan parlamenta neko posebno narodno“ raspoloženje o kom će voditi računa. Ali izbor parlamenta treba drukčije ude- dili, ako se želi, da on bude pravo ogledalo Narodnih potreba. Treba pustiti sve članove Naroda da biraju, pustiti slobodu is i bustiti da i manjine budu zastupljene. To je ubjegjenje barem djelomično bilo prodrlo i u Austriju. "Ministar - predsjednik Gautsch iznio je ovo pitanje ua tapet i za nj Vezo svoju sudbinu. Stvar je bila pravedna, ti u Austriji su vrlo često intrige i lični tičuni jači od pravde. Poljaci i Pangermanci, koji SU u novom izbornom redu vidjeli svoju Dropast, srušili su ministra, koji je imao od- Vužnosti da pokuša srušiti njihovu mre Vednu veličinu. Nastalo je ojenjkanje i pove- tribini i mini- di O i e 2: to po Beni 6. Maja 1906. Broj 18. Šaju se Administraciji »Dubrovnika". Dopisi se šalu Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. xs Za Oglase, Priposlano, Izjave, Javne | I zahvale, Računska izvješča i slične objave plaća se 20 para od retka petit (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankovana pisma ne primaju se. Pretplata i oglasi. . == dzlazi svake nodjel === Odgovorni urednik Antun Zipfel. tim kvarila proporcija. 1 oni su opet bili nez “dovoljni. Mjesto Gautscha došao je Ho- henlohe. Sad im je odlanulo, jer se nadaju da on neće produžiti politiku svog pretho- dnika, žrtve njihove sebičnosti. A demokratske Partije nadaju se obratnom, jer se odavna pronosi glas o radikalizmu i demokratskom raspoloženju novog ministra predsjednika. Ko će imati pravo? Gautsch je od protivnika općeg prava glasa postao njegov odlučni branilac i za- točnik, od Savla_ postao je Pavle. Bojimo se da princ. Hohenlohe ne postane od Pavla Savle. hi 1 Brama TEPACEM IETPAROBRTI YMpo je y cBoMe BJa/muuanekoMe /IBO- PV y Koropy y 86. ronmuau cBora oguBora. Ta okagocua u upna BujecT crnrja nam je Y VTOpaK MO nNonHe. Ca iumMe mao je jaku CTYO cpneke upkBe Enapxuja Boko-KorTop- cKa, ]lyGpoBauka u Cuuuaucka_ry6u Y ibeMy cjenio cBoje, koje MHoro rojuua cBje- TJIMJIO UPKBU M HAPOAY CBOME. llpecrao je na kyua ono Jiujeno m ImieMeHNTO Cpule, KOje je oduHCcku rpJIMJIO 1 JeYOMJO macTKy CBojy M IMO HApOJL CpueKI; VYKO“eHe cy pyke koje cy zyru Hua ronuua OjarocuBaje cBe iro je NOOGpO M IJIeME- HMTO OMJIO; YMYKJIA CY ycra KOja CY yMNJIHE u cjarke pujeuu roBopuna. HeMa Buine me- by oKuBUMA J6YO./beHOl' Haller Apxunmacrupa Vepacuma. On kaza je erao na cua3u, nocneruo je IO XKUBOT KibUBM CpNCKOj U AOGPY Hapo- ZuHOM. OGunaH My je KibIoKeBuN pai; oH ca CBOJUM IOK. parom uyBeHum /Ip. To/roM IlerpanoBukeM u GJaKEeHONOK. MUTPBITOJIM+ TOM capajeckuM 'Bop;om Hukonajesukem, ypekunao je OH/AINIGH AJIeEKO dYRBeHu ua- conuc: »Cpreko-/laimaruucku Marasnu«, ve cy neukujex sacayra crekum, Gyneku ca IbHME HApOlMy CBujecr CpGa /(agMarnuana. 1oGa. IIpeocBermrenu Bajuka TepacumM ca eBojujem panomM crekao je BpJIO Jujeno u ZABNAHO uMe. /lapexbuB u Gaare uapaRu Guo je, Muory je CHPOTHHCKY CY3y OCYllIMO, a SKUBOT My je myu noGpujex pjega. Iloma- rao je ecBeimreHuke m. yanre;pe V_ILHXOBOM POAOJ6BYOMBOM PAY, A UMCTO TAKO U KHM- IKEBHHKE. OenoBao je (ong us kora ke ce us- AP"KABATU HA HayKaMaA sšanarmjuje ua Huanpe- NHHM M BjeruraukuM sanaruMa. 1 imro je Hajraasunje, npuxo/m cy MY Ouju Maju, m OHO IUTO je naBao sakujao je ox ycra cBojujex. Ponuo' ce y lUln6euuky 23. Anpuga 1820. ronune. Y come PO/IHOM Mjecry cRp- IMO je OCHOBHY IHKOJIY, .FumMHa3ujy u 6o- rocaoBujy y Cpujem. KapsoBuumMa, (pm1080- bujy y 3arpe6y. Mnuoro ronguua Guo je npodecop y sanapekoj KJIePUKAJIHOj NIKOJIH, sarujem apxumaH,puT u nompecjenuuk Kon- cueropuje ma kora je cBojcra maumMeHoBaH ETmuEKONOM HOBOYCTAHORIBEHE Enapxuje Bo- KO-Koropcke, JlyGpoBauke u Cuusacke, y kojoj je go cMpru esoje OCTAHYO, NpeM/a Cy Oma uyjena MHoro Bubeumuja MjecTa. IIpumno je oGjer y Man. Kpymu 14. OkT. 1844; pyronojokeH sa njakona 9. len. 1844; 20 Jyua 1846 sa CBEIITEHHKA ; npomsBezeH 3a apxumanupura 6. Jen 1855; HauMeHoKaH sa Enuckona 25. DeGp. 1871; nocBekeu 9. Maja 1874; uneraupau 26. Maja UCTE FO/IUHE. šk: KoTop, 4 maja 1906, Cas Korop ocsaHyo Y UPHHHH H OKHBHO y HEKOM TYXKHOM MHPY H Ha OCOGuT HauHH. Y 8 caru cnpoBon ce ynyruo u3 KoncucTopuje, ruje je u craH BIIAJH4HH, OKO UHjene Bapoliu no UupkBe cB. Jlyke, ruje ce uackoM ycTaBuo. Tlpen UPKBOM je roBopuo nporo lNyuwaH BacurbeBuhi o *KHBOTy H pany mnokoj- HHKOBY (Y KPATKUM LpTAMA). On UpkBe ce je crpo- BON yrnyTHO rnpeMa o6anu, ruje je MpTBO Tujeno YHECeEHO H HA naby TIOJIOKEHO, TIA OLaTIE npeHujeTo Ha Mesune. JenaH nuo usacnanuka, BOjHHUKHX BJIA- CTH HM HHHOBHHKA IIpoBe3sao ce je ca nakom, KOjy je BojHuuka BnacT no6poBojbHo YCTyrniHna 3a oBy NpunuKy. Cuna npyuraBa u Kopnopanuja 6umo je JACTyNI6BEHO. — Y Meyeunama je MpTBE ocTaHKE noueKkao Branuka Hukonum Munaii, Koju je no cara npuje npucnuo ca Kupunom MurpoBulieM, HoBoume- HOBaHHM emuckonomM LlpHoropckuM. C Meruna ce yNyTHO CIpoBou npeMma MaHacrTupy CaBuuu, ruje je onupxaTo orujeno, Koje je cBpuuno y 2 cara usa nonHe. H3 upkBe MaHacTupcke uaHecome Tujeno 4 nipoHecolie ra oKo UpkBe, na ce 3aycTaBuiuie Kpaj rpoća, Koju je nokojuu Tepacum cam jou 1878 ca- rpanuo. Hajnpuje je noueo na rosopu [lp. Bophe Mapuhi, Te y KpaTkuM aju jacHuM noTesuMa oupra Pan Nok. H BAXHOCT Tora pana no CpricTBo. Panu KpaTKolie u sbenore roBopa, Koju je yuuuuo oco6uT YTHCAK HA CBE NIPHCYTHE ILAJbEM, Bam ra y ujenmuuu. Tosop lip. Mapuha rnacno je: Focnono! Kan je romue 1871. apxumaHnpuT IlerpaHo- Bu 6uo umeHoBaH BnagukomM, ka3ao je hauuma Bo- KOEIPHMA, KOjH CY MY NPHCTYIAJIH PyuH: lljeuo moja, y Tewukoj u yaBuueHoj 3anahu, KOjy nomoliu_ 6oxjom npenysumIeem, jenua u3meby Hajenabujex narpana 6uhe Mu sby6aB Mor Hapoja. Y KPATKHM TOTe3uMA npernenaheMo iweroBa njena, na here ce cBH Ca MHOM CNOXHTH, Na je ou Ty ,Hajenaby Harpany“ 36uma u cTeKao. PokeH y lllućeuuky 1820. yuu OCHOBHY IIKO- Ny Ha TanujaHckomM jesuky Kon dpawesaua. Y:13-oj TONHHH BOJIH ra cTapuju 6paT Ha Hayke y CpujeM- cKe KapnoBue, ruje cBpulasa iecT paspena ruMHa- 3uje, a 3a TuM CNyila 2 romune dunosoduje y 3a- rpe6y, na cryna y Kapnosauky 6orocnoBujy, Kojy je C Bpnio no6pum ycnjexoM cspiiuo. Ilowuro ce 1844. sabakoHu, 6yne uMeHOBAaH npodecopoM Ha KJIEpH- KaJIHOj 1UKOJIH y .3anpy, Kojy je NyX&HOCT caBjecHo u ycnjemido Bpuuuo 3a nyuujex 16 roguna, nok 60. mnocTane nornpencjenHuKOM KoH3ucTopuje, a 71. 6u HMEHOBaH Bnajukom. HeTom je nocTao npodecopoM y 3anpy, npu- jama ya Boxunapa IlerpaHosuha u Bopha Huko- najeBuha, Te pajehu Ha , CpricKO-NaJIMATHHCKOM MA- Ta34Hy“ HACTOj4 ga NepoM KOPHCTH CBOMY Hapony. OcuM penur4osHHx cacTaBaKka, Hana3uMOo y Mara- 3HHy HeroBe uCTOpHjecKE NONATKE M PA3H€ KHBOTO- nice 3acnywxHujex Cpća y Ilanmauuju. ,Maruua cpneka“ y Hosom Cany, ,Maruua nanMaTuucKa“ y 3aupy 4 ,Cpncko yueHo NpyiuTBo“ y Buorpany u- MEHyjy ra 34 3aCnyre HA NOJby CPIICKE KIBHIKEBHO- CTH, CBOjHM IIOHACHHM HJIAHOM, a Kao npodecop u y cno6onuujeM uacosuma APJXKH Ce CA CBOjHM y4eHHLHMA, NOTHY€ HX HA Iby- 6aB K HApojHOj KE>H3H, UMTA IBHXOBE NOWETHE KHH- *KEBHE CACTABKE, IIOTNIpABJEA HX H PACNPABIRA O IHMA. TloMaxe ocuuBawe cpricke njeBojauke ikone y 3a- upy. TIpepabyje c iemaukora jenuy njeuujy Hrpy, na 6u sanapcka cprcka njena ya npecTaBy 3a1y6u- na cBoj jesu. KisuwxeBHocT je npaTuo go cmpru. Kan je o- cna6uo B4noM — cnyuao je uuTame KIsHxeBHMX njena roToBo cBaky Beuep. Kao Bnanuka — HajBe- nj broja njima osiguranih mandata, ali se Podlistak.“ U POLUMRAKU. — Matild: Seraov. — Peć je blago rasprostirala svjetlost Pb Miačnoj sobi. Ovda-onda bi se neka jeni nisa Mjavila u ervenoj svjetlosti, da metne koa Vitt. Tri djevojke u dubokim zmie: Z “jedahu oko peći. Pojam vremena, protto ko im bješe iščezao ispred fih; nn ; ale ih obuzelo i svaka je zamišlala . Pothuno sama. Od kako se spustio suton, Os) ćile gu, kako je dobro ćutati. jA Jedna izgledaše zavalena u pokajao“ i š Sava. Druga se uvila u pages 2 die ukočeno je gledala preda ma Zi oda Ula noge na podnožnicu i s vreme Pe bi mehanično potsticala vatru. ao U mraku se ne vide, kakve . jok "Nomajiaste, lijepe ili ružne, mapos eo * * Samo krajeve od sukafa im osvj mai. o “ta i po borama ovih igra vatre agoi “ittne sjenke. Ne znamo ništa a Položaju, stanu. Bile su m. Au sirana Dugo je trajala tišina, dok j ; ode ila drugama svojim, oče Bovoriti. Nije slrjeni joj bješe pun ta- Oko uacomuca Tora Guju cy ce okyruu cRu Bubenuju u = GO/bU KIbIDKEBHULIU OHOrA Voli me... Upoznali smo se na čudnom mjestu. U dječjoj bolnici. Mramorni duvarevi, hladni — a vazduh pun vesela osmjejka, Udo- smo u kapelu. Kapela bješe puna svijeta. On bješe spustio glavu. Valada se molio Bogu. Ne znam. Tek sam vidjela, da mu se usne miču. Neiskazano mila bješe plava mu glava tako spuštena. Zatim skrene svoje plave oči na me- ne i oni sumorni, pa opet sjajni azur zraci svje- tlošću ispune mi dušu. Nijesmo griješili. Svjetlost uzajamne bo- žanske lubavi proniknula nam je srca. Ja sam se molila onom Bogu, u koga je on vjerovao. Kada se služba svršila, on se pokloni oltaru. Zatim se okrene meni i polako se udali. Docnije, bješe baš Gospojina, dobila sam od nega kitu evijeća: bijela lilana i đurđica. Ja mu pošlem svoje brojanice, iz čijih se zrna razlijevao tajanstveni miris, kada bi ih polako propuštao kroz prste. Svake smo se nedjele sastajali u hramu Serolinovim. On. bi me dočekao pri ulasku. Drhtavom rukom dodavao mi je osvećene vodo. Zatim bismo se u jedan mah prekrstili. Stajao je u hramu kraj mene i pogledi nam se i za vrijeme službe češće sastajahu Ali dobri Bog ne može se zato srditi na nas, Ja bih uvijek očitala molitvu Bogorodici, a za tim sam doda- vala molitvenik femu, neka joj se i on pomoli. Zajedno smo odlazili; išao je sa mnom, ali se nijesmo razgovarali. Tako bismo stigli do kapije. Tada smo se rastajali i on bi mi jedva dodirnuo ruku. Svaki dan sam dobijala pismo od nega. I ova pisma bjehu puna čarovite pojezije, du- ha i dubine. Čisto sam osjećala, da se prepo- rađam pod onim svijetlim zrakama, koje bi me poplavile iz negovih pisama. Na svako sam mu pismo odgovarala i trudila sam se, da i u iz- razu budem slična. U mišlehtu i tako bismo slični, ta lubili smo se. Lubili smo se, jer smo jedno te isto lubili oboje: nebo bez sjaja, jese- ni vjetar, plavo jezero i u ovome zrcalu čelična sjaja blijede zvijezde. Voleli smo se, kad smo plakali, kad smo+prosipali one ledene suze, ko- je su rashlađivale žar živaca nam. Voleli smo se, kad smo se osmjehivali mirno i blaženo. Voleli smo se u dubokom duševnom savezu prezirući svaki doticaj i stopivši se u težnu, koja nas je nosila u vis sve više i više.... Djevojka ućuti. Glas joj se čisto “skršio pod teretom savlađivana oduševlena. Niko joj nije odgovarao. Tek poslije nekog vremena ona, što ukočeno gledaše preda se, počne go- voriti promuknuto, grozničavo, strasno : — Voli me, volim ga. Zašto i otkada — ne znam. Samo znam, da je lijep, strastan, di- vli — cio čovjek. Vidjela sam ga u pozorištu. I kroz dogled osjetila sam mu pogled, kojim mi je obuhvatio sve: lice, ruku, vrat. Kao da je odjednom udario žig strasti svoje na mene. Zbunio me je prvim pogledom svojim i srce mi je tako jako lupalo, da sam u nevoli grizla gepnieu. On to opazi i lice mu problijedi sa o- hole pobjede. Dočekao me je kod izlaza, odvažno stane pod prozorom, a ja na balkonu. Hladno bješe, ne osjećasmo. Od to doba život mi je pun žele, strasti, bolna uživana. Kad ga ne vidim: hoću da umrem od muke i volela bih da pojurim, da ga što prije ugledam. Kad je pokraj mene, lice nam gori, a otkucaji srca nam stežu grla. Piše mi samo kratka pisma, ali mu misli trepere, dršću, iz nih izbija plam neobuzdane strasti, prodiru mi u srce, zatim ke spajaju s kr- vlu. Muči me ta Jubav, ispurava me Jubomo- rom, bolom, slašću. Mi opijeni nome jurimo nizbrdice i niko nas ne može zaustaviti. Iste stvari volimo, a ukus nam bolešliv: "Volimo sjaj sunca, kada umire, krajeve izgorjele od že- ge sunčane, jake mirise, dubinu jezera i jadne pjesnik, a ja fegova muza. % Kad je pokraj mene: oči mu liju plamene “suze. Kad sam pokraj nega: na usne mi slijeće do mene i stisne mi ruku. Cijelu noć stojao je leptirice, što se .sprže u plamenu. On je moj“ L4 tup osmijeh. Živimo samo za jubav našu imre- | Ca >