ogervativni elementi proriču

ogantski život, koji dolazi iza

KE onako sebi. Tihi gl
> “UStvene topline. >

Godina XV.
> Cijena listu,

Za AUSTRO-UGARSKU, BOSNU i meg.
CEGOVINU na godinu Kruna 11.

Za SRBIJU i CRNU GORU na

Kruna 12. ginu

Za sve ostale zem]

: 2 na godi
franaka 15 u zlatu. Po

Za DUBROVNIK na godinu a 10

Na po godine i na četvr

: t godine
surazmjerno.

wer Pojedini broj lista 20 Para xa

Da IN ie
Vlasnik i izdavate) Dr. Mato Gracić

Dubrovnik, 5 maja 1906.
U Rusiji, Ugarskoj,

: Hrvatskoj i Slavo.
niji obavljeni gu OJ i Slavo

izbori prošle sedmice, a
sila su u Francuskoj na redu. Evropa bira
Dok njeni skrajnje radikalni i skrajnje kon:

' . Propast parlamen-
larismu, on bujno ovjeta. Iz svakih novil
itbora on izlazi podmlagjen, jer sve više
strast postaje njegov glavni Sastavni dio, a
pameti nestaje. U tom leži njegova živahnost

i — njegova propast. Veliki dio umnih i
karakternih ljudi ne usugjujuse ući u vašar.

ski život, koji prethodi izborima niti u intri-
: izbora. U sve
sbjeve nije još prodrlo shvatanje života kao
borbe. Naročito ne u naučničke krugove, koji
u razumiju i propovjedaju, ali nijesu njime
prožmani. Radi toga se suviše čegto dogagja,
da najbolja snaga narodna Pretpostavlja nau-
čničku  svbu parlamentarnoj
starskoj stolici.

Demokratisanjem parlamenta kao aristo-
kratske ustanove nestaje u njemu raudrosti
i uglagjenosti, ali se u njemu razvija život,
koga je prije u mnogo manjoj mjeri bilo.
On prestaje biti pozornica a postaje pravi
imas naroda, koji ga je izabrao, postaje
pravi ftimač njegovih potreba. A to je glavno.

Vladi je u tom slučaju olakšana dužnost,
jer ona ne mora tražiti izvan parlamenta
neko posebno narodno“ raspoloženje o kom
će voditi računa.

Ali izbor parlamenta treba drukčije ude-
dili, ako se želi, da on bude pravo ogledalo
Narodnih potreba. Treba pustiti sve članove
Naroda da biraju, pustiti slobodu is i
bustiti da i manjine budu zastupljene.

To je ubjegjenje barem djelomično bilo
prodrlo i u Austriju. "Ministar - predsjednik
Gautsch iznio je ovo pitanje ua tapet i za nj
Vezo svoju sudbinu. Stvar je bila pravedna,
ti u Austriji su vrlo često intrige i lični
tičuni jači od pravde. Poljaci i Pangermanci,
koji SU u novom izbornom redu vidjeli svoju
Dropast, srušili su ministra, koji je imao od-
Vužnosti da pokuša srušiti njihovu mre
Vednu veličinu. Nastalo je ojenjkanje i pove-

tribini i mini-

di O

i e 2: to po Beni 6. Maja 1906.

Broj 18.

Šaju se Administraciji »Dubrovnika".
Dopisi se šalu Uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.
xs Za Oglase, Priposlano, Izjave, Javne
| I zahvale, Računska izvješča i slične
objave plaća se 20 para od retka
petit (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.
Nefrankovana pisma ne primaju se.

Pretplata i oglasi.

. == dzlazi svake nodjel ===

Odgovorni urednik Antun Zipfel.

tim kvarila proporcija. 1 oni su opet bili
nez “dovoljni. Mjesto Gautscha došao je Ho-
henlohe. Sad im je odlanulo, jer se nadaju
da on neće produžiti politiku svog  pretho-
dnika, žrtve njihove sebičnosti. A demokratske
Partije nadaju se obratnom, jer se odavna
pronosi glas o radikalizmu i demokratskom
raspoloženju novog ministra predsjednika.

Ko će imati pravo?

Gautsch je od protivnika općeg prava
glasa postao njegov odlučni branilac i za-
točnik, od Savla_ postao je Pavle. Bojimo se
da princ. Hohenlohe ne postane od Pavla
Savle.

hi

1 Brama TEPACEM IETPAROBRTI

YMpo je y cBoMe BJa/muuanekoMe /IBO-
PV y Koropy y 86. ronmuau cBora oguBora.
Ta okagocua u upna BujecT crnrja nam je
Y VTOpaK MO nNonHe. Ca iumMe mao je jaku
CTYO cpneke upkBe  Enapxuja Boko-KorTop-
cKa, ]lyGpoBauka u Cuuuaucka_ry6u Y ibeMy
cjenio cBoje, koje MHoro rojuua cBje-
TJIMJIO UPKBU M HAPOAY CBOME.

llpecrao je na kyua ono Jiujeno m
ImieMeHNTO Cpule, KOje je oduHCcku rpJIMJIO 1
JeYOMJO macTKy CBojy M IMO HApOJL CpueKI;
VYKO“eHe cy pyke koje cy zyru Hua ronuua
OjarocuBaje cBe iro je NOOGpO M  IJIeME-
HMTO OMJIO; YMYKJIA CY ycra KOja CY yMNJIHE
u cjarke pujeuu roBopuna. HeMa Buine me-
by oKuBUMA J6YO./beHOl' Haller Apxunmacrupa
Vepacuma.

On kaza je erao na cua3u, nocneruo je
IO XKUBOT KibUBM CpNCKOj U AOGPY  Hapo-
ZuHOM. OGunaH My je KibIoKeBuN pai; oH ca
CBOJUM IOK. parom uyBeHum /Ip. To/roM
IlerpanoBukeM u GJaKEeHONOK.  MUTPBITOJIM+
TOM capajeckuM 'Bop;om Hukonajesukem,
ypekunao je OH/AINIGH  AJIeEKO dYRBeHu  ua-
conuc: »Cpreko-/laimaruucku Marasnu«, ve
cy neukujex sacayra crekum, Gyneku ca
IbHME HApOlMy CBujecr CpGa /(agMarnuana.

1oGa. IIpeocBermrenu  Bajuka TepacumM ca
eBojujem panomM crekao je BpJIO Jujeno u
ZABNAHO uMe. /lapexbuB u Gaare uapaRu
Guo je, Muory je CHPOTHHCKY CY3y OCYllIMO,
a SKUBOT My je myu noGpujex pjega. Iloma-
rao je ecBeimreHuke m. yanre;pe V_ILHXOBOM
POAOJ6BYOMBOM PAY, A UMCTO TAKO U KHM-
IKEBHHKE.

OenoBao je (ong us kora ke ce us-
AP"KABATU HA HayKaMaA sšanarmjuje ua Huanpe-
NHHM M BjeruraukuM sanaruMa. 1 imro je
Hajraasunje, npuxo/m cy MY Ouju Maju, m
OHO IUTO je naBao sakujao je ox ycra
cBojujex.

Ponuo' ce y lUln6euuky 23. Anpuga
1820. ronune. Y come PO/IHOM Mjecry cRp-
IMO je OCHOBHY  IHKOJIY, .FumMHa3ujy u 6o-
rocaoBujy y Cpujem. KapsoBuumMa, (pm1080-
bujy y 3arpe6y. Mnuoro ronguua Guo je
npodecop y sanapekoj KJIePUKAJIHOj NIKOJIH,
sarujem apxumaH,puT u nompecjenuuk Kon-
cueropuje ma kora je cBojcra maumMeHoBaH
ETmuEKONOM HOBOYCTAHORIBEHE Enapxuje Bo-
KO-Koropcke, JlyGpoBauke u Cuusacke, y
kojoj je go cMpru esoje OCTAHYO, NpeM/a
Cy Oma uyjena MHoro Bubeumuja MjecTa.

IIpumno je oGjer y Man. Kpymu 14.
OkT. 1844; pyronojokeH sa njakona 9.
len. 1844; 20 Jyua 1846 sa CBEIITEHHKA ;
npomsBezeH 3a apxumanupura 6. Jen 1855;
HauMeHoKaH sa Enuckona 25. DeGp. 1871;
nocBekeu 9. Maja 1874; uneraupau 26. Maja
UCTE FO/IUHE. šk:

KoTop, 4 maja 1906,

Cas Korop ocsaHyo Y UPHHHH H OKHBHO y
HEKOM TYXKHOM MHPY H Ha OCOGuT HauHH. Y 8 caru
cnpoBon ce ynyruo u3 KoncucTopuje, ruje je u craH
BIIAJH4HH, OKO UHjene Bapoliu no UupkBe cB. Jlyke,
ruje ce uackoM ycTaBuo. Tlpen UPKBOM je roBopuo
nporo lNyuwaH BacurbeBuhi o *KHBOTy H pany mnokoj-
HHKOBY (Y KPATKUM LpTAMA). On UpkBe ce je crpo-
BON yrnyTHO rnpeMa o6anu, ruje je MpTBO Tujeno
YHECeEHO H HA naby TIOJIOKEHO, TIA OLaTIE npeHujeTo
Ha Mesune. JenaH nuo usacnanuka, BOjHHUKHX BJIA-
CTH HM HHHOBHHKA IIpoBe3sao ce je ca nakom, KOjy
je BojHuuka BnacT no6poBojbHo YCTyrniHna 3a oBy
NpunuKy. Cuna npyuraBa u Kopnopanuja 6umo je
JACTyNI6BEHO. — Y Meyeunama je MpTBE ocTaHKE
noueKkao Branuka Hukonum Munaii, Koju je no cara
npuje npucnuo ca Kupunom MurpoBulieM, HoBoume-

HOBaHHM emuckonomM LlpHoropckuM. C Meruna ce
yNyTHO CIpoBou npeMma MaHacrTupy CaBuuu, ruje je
onupxaTo orujeno, Koje je cBpuuno y 2 cara usa
nonHe. H3 upkBe MaHacTupcke uaHecome Tujeno 4
nipoHecolie ra oKo UpkBe, na ce 3aycTaBuiuie Kpaj
rpoća, Koju je nokojuu Tepacum cam jou 1878 ca-
rpanuo. Hajnpuje je noueo na rosopu [lp. Bophe
Mapuhi, Te y KpaTkuM aju jacHuM noTesuMa oupra
Pan Nok. H BAXHOCT Tora pana no CpricTBo. Panu
KpaTKolie u sbenore roBopa, Koju je yuuuuo oco6uT
YTHCAK HA CBE NIPHCYTHE ILAJbEM, Bam ra y ujenmuuu.
Tosop lip. Mapuha rnacno je:
Focnono!

Kan je romue 1871. apxumaHnpuT IlerpaHo-
Bu 6uo umeHoBaH BnagukomM, ka3ao je hauuma Bo-
KOEIPHMA, KOjH CY MY NPHCTYIAJIH PyuH:

lljeuo moja, y Tewukoj u yaBuueHoj 3anahu,
KOjy nomoliu_ 6oxjom npenysumIeem, jenua u3meby

Hajenabujex narpana 6uhe Mu sby6aB Mor Hapoja.

Y KPATKHM TOTe3uMA npernenaheMo iweroBa
njena, na here ce cBH Ca MHOM CNOXHTH, Na je ou
Ty ,Hajenaby Harpany“ 36uma u cTeKao.

PokeH y lllućeuuky 1820. yuu OCHOBHY IIKO-
Ny Ha TanujaHckomM jesuky Kon dpawesaua. Y:13-oj
TONHHH BOJIH ra cTapuju 6paT Ha Hayke y CpujeM-
cKe KapnoBue, ruje cBpulasa iecT paspena ruMHa-
3uje, a 3a TuM CNyila 2 romune dunosoduje y 3a-
rpe6y, na cryna y Kapnosauky 6orocnoBujy, Kojy je
C Bpnio no6pum ycnjexoM cspiiuo. Ilowuro ce 1844.
sabakoHu, 6yne uMeHOBAaH npodecopoM Ha KJIEpH-
KaJIHOj 1UKOJIH y .3anpy, Kojy je NyX&HOCT caBjecHo
u ycnjemido Bpuuuo 3a nyuujex 16 roguna, nok 60.
mnocTane nornpencjenHuKOM KoH3ucTopuje, a 71. 6u
HMEHOBaH Bnajukom.

HeTom je nocTao npodecopoM y 3anpy, npu-
jama ya Boxunapa IlerpaHosuha u Bopha Huko-
najeBuha, Te pajehu Ha , CpricKO-NaJIMATHHCKOM MA-
Ta34Hy“ HACTOj4 ga NepoM KOPHCTH CBOMY Hapony.
OcuM penur4osHHx cacTaBaKka, Hana3uMOo y Mara-
3HHy HeroBe uCTOpHjecKE NONATKE M PA3H€ KHBOTO-
nice 3acnywxHujex Cpća y Ilanmauuju. ,Maruua
cpneka“ y Hosom Cany, ,Maruua nanMaTuucKa“ y
3aupy 4 ,Cpncko yueHo NpyiuTBo“ y Buorpany u-
MEHyjy ra 34 3aCnyre HA NOJby CPIICKE KIBHIKEBHO-
CTH, CBOjHM IIOHACHHM HJIAHOM, a

Kao npodecop u y cno6onuujeM  uacosuma
APJXKH Ce CA CBOjHM y4eHHLHMA, NOTHY€ HX HA Iby-
6aB K HApojHOj KE>H3H, UMTA IBHXOBE NOWETHE KHH-
*KEBHE CACTABKE, IIOTNIpABJEA HX H PACNPABIRA O IHMA.
TloMaxe ocuuBawe cpricke njeBojauke ikone y 3a-
upy. TIpepabyje c iemaukora jenuy njeuujy Hrpy,
na 6u sanapcka cprcka njena ya npecTaBy 3a1y6u-
na cBoj jesu.

KisuwxeBHocT je npaTuo go cmpru. Kan je o-
cna6uo B4noM — cnyuao je uuTame KIsHxeBHMX
njena roToBo cBaky Beuep. Kao Bnanuka — HajBe-

nj broja njima osiguranih mandata, ali se
Podlistak.“
U POLUMRAKU.

— Matild: Seraov. —
Peć je blago rasprostirala svjetlost Pb
Miačnoj sobi. Ovda-onda bi se neka jeni nisa
Mjavila u ervenoj svjetlosti, da metne koa
Vitt. Tri djevojke u dubokim zmie: Z
“jedahu oko peći. Pojam vremena, protto ko
im bješe iščezao ispred fih; nn ;
ale ih obuzelo i svaka je zamišlala .
Pothuno sama. Od kako se spustio suton, Os)
ćile gu, kako je dobro ćutati. jA
Jedna izgledaše zavalena u pokajao“ i
š Sava. Druga se uvila u pages 2 die
ukočeno je gledala preda ma Zi oda
Ula noge na podnožnicu i s vreme
Pe bi mehanično potsticala vatru. ao
U mraku se ne vide, kakve . jok
"Nomajiaste, lijepe ili ružne, mapos eo *
* Samo krajeve od sukafa im osvj mai. o
“ta i po borama ovih igra vatre agoi
“ittne sjenke. Ne znamo ništa a
Položaju, stanu. Bile su m. Au sirana
Dugo je trajala tišina, dok j ;

ode ila drugama svojim,
oče Bovoriti. Nije slrjeni joj bješe pun ta-

Oko uacomuca Tora Guju cy ce okyruu
cRu Bubenuju u = GO/bU KIbIDKEBHULIU OHOrA
Voli me... Upoznali smo se na čudnom

mjestu. U dječjoj bolnici. Mramorni duvarevi,
hladni — a vazduh pun vesela osmjejka, Udo-
smo u kapelu. Kapela bješe puna svijeta. On
bješe spustio glavu. Valada se molio Bogu. Ne
znam. Tek sam vidjela, da mu se usne miču.
Neiskazano mila bješe plava mu glava tako
spuštena. Zatim skrene svoje plave oči na me-
ne i oni sumorni, pa opet sjajni azur zraci svje-
tlošću ispune mi dušu.

Nijesmo griješili. Svjetlost uzajamne bo-
žanske lubavi proniknula nam je srca. Ja sam
se molila onom Bogu, u koga je on vjerovao.
Kada se služba svršila, on se pokloni oltaru.
Zatim se okrene meni i polako se udali.

Docnije, bješe baš Gospojina, dobila sam
od nega kitu evijeća: bijela lilana i đurđica.
Ja mu pošlem svoje brojanice, iz čijih se zrna
razlijevao tajanstveni miris, kada bi ih polako
propuštao kroz prste.

Svake smo se nedjele sastajali u hramu
Serolinovim. On. bi me dočekao pri ulasku.
Drhtavom rukom dodavao mi je osvećene vodo.
Zatim bismo se u jedan mah prekrstili. Stajao
je u hramu kraj mene i pogledi nam se i za

vrijeme službe češće sastajahu Ali dobri Bog

ne može se zato srditi na nas, Ja bih uvijek
očitala molitvu Bogorodici, a za tim sam doda-
vala molitvenik femu, neka joj se i on pomoli.

Zajedno smo odlazili; išao je sa mnom,
ali se nijesmo razgovarali. Tako bismo stigli
do kapije. Tada smo se rastajali i on bi mi
jedva dodirnuo ruku.

Svaki dan sam dobijala pismo od nega.
I ova pisma bjehu puna čarovite pojezije, du-
ha i dubine. Čisto sam osjećala, da se prepo-
rađam pod onim svijetlim zrakama, koje bi me
poplavile iz negovih pisama. Na svako sam mu
pismo odgovarala i trudila sam se, da i u iz-
razu budem slična. U mišlehtu i tako bismo
slični, ta lubili smo se. Lubili smo se, jer smo
jedno te isto lubili oboje: nebo bez sjaja, jese-
ni vjetar, plavo jezero i u ovome zrcalu čelična
sjaja blijede zvijezde. Voleli smo se, kad smo
plakali, kad smo+prosipali one ledene suze, ko-
je su rashlađivale žar živaca nam. Voleli smo
se, kad smo se osmjehivali mirno i blaženo.
Voleli smo se u dubokom duševnom savezu
prezirući svaki doticaj i stopivši se u težnu,
koja nas je nosila u vis sve više i više....

Djevojka ućuti. Glas joj se čisto “skršio
pod teretom savlađivana oduševlena. Niko joj
nije odgovarao. Tek poslije nekog vremena
ona, što ukočeno gledaše preda se, počne go-
voriti promuknuto, grozničavo, strasno :

— Voli me, volim ga. Zašto i otkada —
ne znam. Samo znam, da je lijep, strastan, di-
vli — cio čovjek. Vidjela sam ga u pozorištu.

I kroz dogled osjetila sam mu pogled, kojim
mi je obuhvatio sve: lice, ruku, vrat. Kao da
je odjednom udario žig strasti svoje na mene.
Zbunio me je prvim pogledom svojim i srce mi
je tako jako lupalo, da sam u nevoli grizla
gepnieu. On to opazi i lice mu problijedi sa o-
hole pobjede.

Dočekao me je kod izlaza, odvažno stane

pod prozorom, a ja na balkonu. Hladno bješe,
ne osjećasmo. Od to doba život mi je pun žele,
strasti, bolna uživana. Kad ga ne vidim: hoću
da umrem od muke i volela bih da pojurim,
da ga što prije ugledam. Kad je pokraj mene,
lice nam gori, a otkucaji srca nam stežu grla.

Piše mi samo kratka pisma, ali mu misli
trepere, dršću, iz nih izbija plam neobuzdane
strasti, prodiru mi u srce, zatim ke spajaju s kr-
vlu. Muči me ta Jubav, ispurava me Jubomo-
rom, bolom, slašću. Mi opijeni nome jurimo
nizbrdice i niko nas ne može zaustaviti. Iste
stvari volimo, a ukus nam bolešliv: "Volimo
sjaj sunca, kada umire, krajeve izgorjele od že-
ge sunčane, jake mirise, dubinu jezera i jadne

pjesnik, a ja fegova muza. %
Kad je pokraj mene: oči mu liju plamene
“suze. Kad sam pokraj nega: na usne mi slijeće

do mene i stisne mi ruku. Cijelu noć stojao je

leptirice, što se .sprže u plamenu. On je moj“

L4

tup osmijeh. Živimo samo za jubav našu imre- |

Ca >