INIH o — == === CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU I HERCEGOVINU NA GODINU K 11.—; ZA SRBIJU | CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE I NA ČETVRT GODINE SURAZMJERNO. — POJENI BROJ LISTA 20 PARA. PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI »DUBROVNIKA“. DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRACAJU. — NEFRANKOVANA PISMA NE PRIMAJU SE. : PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA. | SVAKE NEDJELJE U Dubrovniku 3, juna 1906. Broj 22. e Dubrovnik, 2. juna. Ministarska kriza u državnu krizu. Pri nastu he-a na vladu ne bi najmanje bi ko mogao s one strane, s koje je doš : ugledala _umirena, a e o pij it javlja s novim zahtjevima, Nova, sode đena Ugarska nije htjela da iđe stopama slare,servilne_ Ugarske. Ona hoće Pomo ugarski ugovor, a ne će austro-ugarski savez Njen novi Mministar-predsjednik, koji može sobodno reći da sada u tom pogledu stoji za njim čitava Ugarska, imao je mudrosti i odvažnosti da upravo sad stavi taj zahtjev. Po rezultatu se vidi, da je dobro računao. Wekerle je na vagi bio jači od Hohenloha. Unutarnjim borbama oslabljena Austrija Wpotrebila je ovu priliku, da pokaže neko jedinstvo u shvaćanju i simpatiju , crvenom princu“, koji je za kratko vrijeme svoje vladavine postao vrlo popularan. Jedan parlamenat na umoru pokazuje neobičnu snagu u borbi za jednu stvar, koja Austriji stvorila je PU princa Hohenlo- to niko Očekivao, a očekivati, da će doći jetakođer na umoru. Dualizam, od svih omraženi dualizam, hoće sad svi da spase. Tvorevina Franca Deaka se trese. Ona epostojala dotle, dok je Madžarima tre- odo da ona postoji. Madžari su dorbo ra- zumjeli teoriju evolucije. Oni postepeno idu Som konačnom cilju. Liberalna stranka, ču- Var dualizma, živjela je dotle, dok je tre- bala da živi, dok nije stvorila mogućnost “nezavisnoj stranci da stupi na njeno mje- oso. Sad Ugarsku provejava duh Lajoša > Košuta. To već Austrija osjeća. »Slobodne“ sjednice ne mogu pomoći Austriji u ovoj borbi, koju je tek započela sa Ugarskom. Tu može pomoći samo ple- menito natjecanje u — slobodi. Narodi mogu imati simpatije samo za onaj sistem vlada- Vine, koji odgovara duhu vremena. U bi- okratskoj Austriji to se nikako ne može da lazumije. Sloveni austrijski ne mogu nikako za- dlii za ovom neizbježivom propasti duali- ma, koji ih je bio predao na milost i ne- milost Madžarima i Nijemcima. Mi na Pri- Morju možemo -.to najmanje. Za nas je u tkonomskom pogledu ravnodušno, da li će Austriju i Ugarsku vezati ugovor ili a kee Nevjerovatna je stvar, da veliko primorje jedne velike države nema interesa u njenim ttgovinskim odnosima. Ali je na žalost istinita. U političkom pogledu nas može samo đa veseli propast jednog sistema doda koji je isključivo i stvoren za našu sia Što god iza njega dođe ne će biti gore njega, jer ne može biti gore od njega. E Mi smo stoga potpuno a. i , Što smo izabrali put, kojim sada ide a Cijela Dalmacija. U ovako kritičnim e na ima osjećamo najače njegovu potre re: Še barem ne će niko moći igrati S a osjećajima kao što se do sada kao p U Vilu. činilo. Primorje je svijes : boće. To E najača garancija ZA Era lavjereničko pitanje ne G Službene , Srpske Novine“ pare i: kaz o penzionisanju petorice i a so serenika. Na taj je način Sanje, koje je \Nog reda jedno vrlo vezno a dada lo povod padu mnogih ee sa En- Uspostavljanje diplomatskih o što i ono znade | m uspjeh. gleskom neposredna je posljedica riješenja ona Pitanja. U današnje vrijeme to za Sr- biju vrlo mnogo znači. Zapreka, koja je do sad postojala, od- stranjena je. Srbija sad može računati na Pomoć velikih sila, koje se grupišu oko En- gleske, s kojima su joj interesi zajednički. Odriješene su joj ruke za akciju i omogu- ćena obrana od sistematskih napadaja dru- gih velikih sila, njenih i engleskih protivnika. To je bez sumnje dobitak od Ogro- mnog značaja, što ni protivnici današnje vlade ne će moći poreći. Taj je dobitak znatno uveličan načinom, kojim je izveden, jer je vlada Nikole Pašića uvela ovim činom takt kao sredstvo u politiku. To se sigurno sredstvo u Srbiji do sad stalno zaboravljalo. Ono se bar nije moglo vidjeti iza sile, ko- jom su se jedino i isključivo do sada sve stranke i svi političari služili, Svaka akcija bila je paralisana često puta nepotrebnom reakcijom i tako je tro- šena uzalud skupocjena snaga i još skupo- cjenije vrijeme. Sad se pokazao drugi način rada, koji ulijeva najljepše nade. Ta nas pojava u interesu Srbije i Srp- stva mnogo, vrlo mnogo veseli, jer mislimo, da je jedino patriotizam spojen sa političkom vještinom u stanju izvesti državu i narod iz sadanjeg mučnog i.mutnog položaja. Ovom prilikom smo i jedno i drugo vidjeli. Taj bi prizor željeli češće gledati, jer iskreno želimo da cijelom Srpstvu slobodna Srbija posluži za ngled ne samo u patrio- tizmu i požrtvovanju, nego i u mudrosti i taktu. Universitetski ferijalni kursevi. U prošlom broju našega lista prilikom pro- slave stogodišnjice pada dubrovačke republike iznijeli smo prijedlog o osnivanju universitetskih ferijalnih kurseva u Dubrovniku. Red je, da sad ovaj prijedlog obrazložimo. Popularisanje nauke i umjetnosti istaknuto je u Evropi i Americi kao jedan od prvih so- cijalnih zadataka. Sama po sebi pojava demo- kracije i liberalizma to bozuslovno zahtijeva. Narod se ne može otresti duševnog ropstva, dok ne bude imao smisla za slobodu duha, koju mu može jedino osigurati smisav za velike nau- čne istine. On mora doći do uvjerenja, da su mnoge stvari u njegovu životu samo predrasude, koje pojedinci eksploatišu. Bez poznanja veli- kih naučnih istina nema oslobođenja od tih predrasuda, nema rada, nema uspjeha. Mi smo demokratski narod. Kao demo- kratima naša je dužnost za obrazovanje naroda udvostručena, jer prava demokracija ina svu svoju snagu jedino u prosvjećenosti naroda. Mi smo mislili, da iz tih razloga ne smi- jemo nimi izostati iza težnja ostalih kulturnih naroda i učinili smo prijedlog za jedan skroman početak. A Ostali imaju stalne narodne ili slobodne universitete. Mi smo vodeći računa o našoj snazi predložili samo kursove, koji bi se tre. bali držati o uskršnjim ferijama ili o velikim ferijama u septembru. Kursevi bi trajali 15 da- na, a držali bi ih universitetski profesori i ostali naučnici i književnici. Mislimo da ne bi bilo teško naći godišnje 7-8 takvih predavača, a još bi manje teško bilo naći 100 slušaoca, koji bi bili voljni platiti neznatnu taksu za slušanje. Stvar ne iziskiva ni mnogo novaca, jer gu troškovi neznatni. Treba samo energije. Mislimo, da bi najzgodnije bilo da sadanji odbor za proslavu stogodišnjice uzme bar pri- vremeno stvar u ruke, dok se ne osnuje pose- .bno društvo sa označenim ciljem. Odboru bi bez sumnje svaki iskreni patriota bio na ruci. Osnivanjem zaklade Dubrovčani su se o- dužili prošlosti Dubrovnika, Treba nešto izabudućnost njegovu učiniti. U tom po- slu Dubrovčani ne će sigurno ostati usamljeni. Pomoći će im njihovi saplemenici iz svih kra- jeva s kojima je bio u svezi stari Dubrovnik, S kojima mora ostati u svezi novi Dubrovnik. Kultura je bila osnov veličine starog Dubro- vnika, kultura treba da postane osnov veličine novog Dubrovnika. Mi smo učinili svoju dužnost i iznijeli o- vaj prijedlog, koji omogućava da sigurnim pu- tem prosvjete dođemo do slobode. Na pozvani- ma je da oni učine svoju dužnost. Mi ćemo im uvijek stajati na usluzi i otvorićemo stupce na- šeg lista svima, koji se za stvar interesuju. Sad iznosimo mišljenja trojice universitet- skih profesora, s kojima smo imali čast govo- riti o prijedlogu prije nego što smo ga na ja- vnost iznijeli. Dr. Milan pl. Rešetar, profesor bečkog universiteta : Ideja je vrlo lijepa. Kod drugih naroda ona bi bila i brzo ostvarljiva. Kod nas sve ide po- lako i Vi ste dobro učinili, što ste za ostvare- nje uzeli u račun rok od dvije godine. Na svaki način trebalo bi ostvarenje ovog prijedloga uzeti u obzir pri proslavi stogodišnjice u 1908. god., u kojoj bi proslavi trebao učestvovati ne samo Dubrovnik, nego čitav srpski i hrvatski narod. Pri tom prvom pokušaju vidjelo bi se, dali ova ustanova može biti stalna, da li će naši ljudi imati za nju smisla, Ako se to pokaže, mislim, da je ne bi trebalo ograničiti na Dubrovnik, nego bi trebalo s godine na godinu mijenjati mjesto. Tako bi u njoj učestvovali i od nje i- mali koristi svi naši krajevi. 19v: Gljuro-Surmin, profesor universiteta: Ja mislim, da je prijedlog potpuno umjestan i ostvarljiv. Našem narodu treba obrazovanja, a našim naučnicima treba rada u narodu. Po- vučeni rad u kabinetu ne smije biti za naučni- ka jedini cilj. Mora se živjeti i raditi s narodom. Tako se dobija više poleta i volje za rad. Sto- ga mislim, da će Vaš prijedlog biti primljen do- bro i da će se morati kad bilo ostvariti. Pavle. Popović, profesor beogradskog u- niversiteta : Prijedlog, koji iznosite, vrlo je dobar i mo- deran. Na sve strane se mnogo polaže na na- rodno obrazovanje. Samo se kod nas u tom pogledu vrlo malo radi. Čak su nas i Bugari prestigli, jer kod njih već postoji jedna slična ustanova. Znam, da su naši universitetski pro- fesori preopterećeni mnogim poslom, ali bi se sigurno našao svake godine izvjestan broj da sa svojim kolegama iz Zagreba prirede ova predavanja. Prirodna je stvar, da bi u tom mo- gli učestvovati samo oni naučnici, koji. imaju za predmet nauku, što se dade popularno pri- kazivati. Dubrovnik je za ostvarenje ove misli vrlo podesan. I vrijeme je vrlo zgodno. O istom predmetu imali smo razgovore i s mnogim našim uglednim ljudima drugih za- nimanja. Svima se prijedlog dopao i svi iznose razloge slične gornjim. Mi iznosimo samo u kra- tkim potezima mišljenja gospode profesora triju universiteta kao stručnjaka. Nadamo se, da će ih pozvani uvažiti i da ćemo skoro od riječi doći na početak rada. Ustavni pokret u Bosni i Hercegovini. (iz omladinskih krugova), Godina 1906. kao da će se dugo pamtiti u istoriji evropskog parlamentarizma, U neko- liko država dokončava se borba apsolutizma Sa suverenom narodnom voljom u korist ove druge, dokončava se borba pripravljana de- cenijima, vođena godinama i svršava sjajnom pobjedom demokratizma oličena u narodnoj vo- lji. Ako se pobjeda nižih i potištenih slo- jeva nad malobrojnim i dobro organizovanim gospodarima u smislu ravnopravnosti zove na- predak, onda mi zbilja možemo god. 1906. za- bilježiti kao slavoluk, kroz koji su mnogi na- rodi evropski ušli da započnu novu eru u svom životu, eru radosti i blagostanja. 1 dok kao čovjek moram da se iskreno radujem sreći svojih saljudi i saplemenika Crnogoraca, Hrvata, Rusa, Madžara i Francuza, dotle me obuzima tuga, kad pomislim na nesnosno stanje u Bo- sni. Pokret za poštenom i zaista ustavnom vladom zatalasao se eto po cijeloj Evropi, a u Bosni ne nalazi odjeka. Austrija se eto prepo- rađa, ona stara lukava, birokratska i faktično skoro uvijek apsolutistička Austrija i to ne- mojte se čuditi — inicijativom vlade Ugarska je već raskrstila sa servilnošću, a i Hrvatska evo čisti račune s nepoštenjem, samo Bosna — šuti. Čudo, da onaj narod, koji je početkom 19.-og vijeka prvi tresnuo u Srbiji ropskim lan- cima o tle, sad u Bosni šuti. Sve oko njega vrije novim životom: u Crnoj Gori, u Srbiji, u Hrvatskoj i Slavoniji, u Dalmaciji, ali on, on je kao mrtvo more, opkoljeno sa svih strana mo- rem života i borbe. Tek po katkad ako se čuje koji otkucaj njegovog životnog bila, ali to više izgleda, kao zadnji trzaj i izdisaj, nego kao po- četak borbe i uzdisaj. Sve što je do sad učinio na polju javnog života može se svesti na usta- nak 1882., erkveno-školsku borbu pravoslavnih i muslimana i potporu peticije za slobodu štam- pe. Ti malobrojni pokušaji i još manji uspjesi meni su potpuno razumljivi. Treba ih tražiti u malaksalosti i razočaranju masa poslije neuspje- ha, u neprosvijećenosti i neorganizovanosti, u oskudici i indolenciji inteligencije, a ponajviše u sebičnim ciljevima strane vlade. No mi stoga ne očajavamo. Poslije veli- kih katastrofa da nastupi stagnacija i izvanjsko mrtvilo, koje potraje kadgod i vijekovima, to je pravilo kod svih naroda. Ali je pravilo i to da pored svega prividnog mrtvila na- rodni život ne prestaje dalje bivstvovati, nego ge šta više ne samo održi, nego i snagu svoju toliko poveća, da sa svojim gospodarem povede borbu za nezavisnost i iz nje iziđe kao pobje- dilae. Da ta snaga ne miruje ni u Bosni mi to znamo. Da će ona, ne bude li joj se s vremena na vrijeme davalo oduške primjereno slobodnim zakonima, jednom da provali svom svojom ele- mentarnoni snagom, koja samo ruši i ruši, znamo s ne manjom pozitivnošću i to. Eto najzadnjih dogadaja sa štrajkom. Da se on nije ograničio samo na povišenje nadnica, nego proklamovao i slobodu naročito sakupljanja i štampe, poznato je svima, ali da bi se on pretvorio u pravu borbu za ustav, za parlamentarni režim, da je bilo i malo više inteligencije i organizacije, to: zna malo njih. Ovo bosanska vlada ne treba da smetne s uma. Ona je došla da zavađene po vjerama Bosance izmjedu sebe izmiri i vaspita za parlamentarni javni život. I ako je sasvim protivno radila izazivajući jedne vjere protiv drugih, ipak je sjajno ispunila svoju prvu za- daću. Sjedinila je — protiv sebe — sve tri vje- re što se ispoljilo pri manifestaciji za slobodu štampe i pri pošljednjem štrajku. Ostaje joj još druga zadaća, da narod privede i priuči parla- mentarnom životu, koju do sad vrlo savjesno ispunjava zabranjujući sve novine i knjige, u kojima ima ili nema (n. pr. Kalajeva istorija Srp. naroda) i jedne slobodnije riječi, goneći i do zla boga šikanirajući domaću štampu, za- branjujući nevine zabave pjevačkih društava, apseći i globeći za još nevinije patriotske pje- smeit. dit dit. d.Ili valjda vlada oče- kuje da i u ovom pitanju svojim protivnim po- stupanjem izazove negativno, da narod pristupi sam riješenju toga pitanja, kao što je riješio i prvo. Bojati se samo bos. vladi da ne iziđe i odatlo razočarana prevarenim nadama kao i iz prvog. Tamo, gdje je sijala razdor, požnjela je nenadano najveću slogu i bratimstvo, ondje gdje sije neznanje, zaglupljivanje, zastrašivanje, pri- tisak, bojati se je da ne požanje izraz narodnog ogorčenja manifestovan u obliku za nju ni malo ugodnom. Do nje stoji, šta će biti. Neka se ne daje dalje zavoditi mišlju, da je ona etnički nešto savršenije od slavenskog stanovništva Bosne i da joj je tim bogom dano da vlada, a onima da slušaju. Ta misao nema više oslona ni kod najpangermanskijeh etnologa. Neka za- počne politiku iskrenosti, a priznanje i zahval- nost naroda ne će joj faliti, u protivnom slučaju ne velim teško onom, koga narod kune, nego: teško onom. koga narod tuče. To joj je naša poruka. S.