JUBAOVNI IZLAZI SVAKE NEDJELJE ( = —___—=== CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU 1 HERCEGOVINU NA GODINU K 11.—; ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE I NA ČETVRT GODINE SURAZMJERNO. — POJENI BROJ LISTA 90 PARA. PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI »DUBROVNIKA“. DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA : PISMA NE PRIMAJU SE. PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. . ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM 1 RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA > PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA.“ Qod. XV. U Dubrovniku 17. juna 1906. Broj 24. Dubrovnik, 16 juna. U Beču se odigrao u prošlu nedjelju jedan na oko neznatan događaj, koji može biti od krupnih posljedica za državno ure- đenje austro-ugarske monarhije. Nekoliko hiljada bečkih građana, vraćajući se sa zbora, održanog - protiv Ugarske, demonstriralo je pred ugarskim ministarstvom. U to vrijeme održavala se u ministarstvu sjednica ugarske delegacije. Demonstranti su bacali kamenje, štapove i — noževe. Sjednica delegacije je prekinu'a i po- novo nastavljena. Ugarski delegati tražili su satisfakciju i ona im je data. Prvo djelo novog austrijskog ministra — predsjednika, Koji je navijestio rat Ugarskoj, bilo je. — molba za oproštenje upravljena Ugarskoj. Tim bi se mogla stvar smatrati svrše- nom, kad ona ne bi imala dubokog korijena u osjećajima narodnim. Bečlije_ su obično mirne i gostoljubive, i ova demonstracija upravo radi toga i predstavlja njihovu neo- graničenu mržnju protiv Madžara, mržnju, koja se nije dala obuzdati ni obzirima mira i gostoljubivosti, mržnju, koja im je suge- rirana kroz dugi niz godina od njihovih vo- đa, koji u odcijepljenju od Ugarske vide jedini spas Austrije. Madžari su to razumjeli. Oni znaju, da im to isto i austrijski političari misle, što im je ona nesvjesna masa kazala, oni znaju, da će im to isto i austrijski političari reći, kad samo za njih zgodno vrijeme dođe. Stoga su oni već davno ostavili svaku nadu u Beč i obrnuli se — Istoku. Prispodoba između dočeka u Beogradu i ovog u Beču mogla im je najasnije po- kazati, kako se na jednoj a kako na drugoj strani o njima misli i šta im se želi. U izboru između Zapada i Istoka Madžari su izabrali ovaj drugi i vidjeće, da se ne će pokajati. Put, kojim su oni sad pošli, to je put njihovih slavnih pređa, koji su bili tvorci veličine ugarske države. Balkanci znaju da cijene odlične oso- bine madžarske rase, s kojom ih vežu za- jednički interesi obrane od zajedničkog ne- prijatelja. U borbi, koja se vodi i koja će se još većom oštrinom voditi između Austrije i Ugarske, oni su već davno stali na stranu Ugarske, kad su joj drugi kao slaboj bili okrenuli leđa. Izrazi simpatija kraljevine _Sr- bije, riječka i zadarska resolucija jasan su dokaz toga. Bečka nastojanja, da raznim obeća- njima ometu ovu novu, zdravu politiku, ostala su bezuspješna, razbila su se o tvrdu stijenu narodnog uvjerenja, da se samo u društvu sa slobodnim narodom do slobode dolazi. Pojedine pojave slabosti i obazrivosti izvjesnih naših političkih krugova, koji su u momentima kad treba govoriti pronašli, da je najveća mudrost ćutanje, ne treba naše saveznike da bune. Povjerenje . narodno ukazano je tim krugovima u onim . časovima, kad su i s ovu i s onu stranu Drave druge misli vladale. Sad je kod nas sasvim drukčije. Sad kod nas nema javnog radenika, koji bi se usudio ustati protiv madžarskih opravdanih zahtjeva. Bečke intrige, da stvore kod nas austrijsku stranku, imale su za odjek — pre- zrenje čitavog naroda. Nije se mogao naći ni jedan čovjek, koji bi se usudio da uzme na sebe ruglo i da bude , Austrijanac“. | / \ To je svakako i za nas i za naše sa- veznike jedna vrlo utješna pojava, a za sa- danje narodne predstavnike jedan memento, da narod sada poklanja svoje povjerenje samo onome, ko nije polutan. Narod je oživio. Narod hoće da se vodi narodna politika i nikakva druga. Iz Srbije. Beograd, 12. juna. (Izbori. Put kraljev). Izbori se primiču i agitacija sve raste. Članovi glavnih odbora pojedinih stranaka vraćaju se na mali odmor u prestonicu, a mjesto njih ulaze u agitaciju korteši, koji je sa toliko jačom snagom vode, u koliko im je djelokrug uži. Glavni posao oko sastavljanja kandi- dacionih lista već je gotov. Sve stranke na- stoje da dobiju što veći broj poslanika. Prirodno je, da je radi toga na mnogo mje- sta morao stradati kvalitet za račun even- tualnog kvantiteta. U nekoliko okruga nijesu se mogli složiti članovi iste stranke i po- stavili su po dvije liste. TO je uzrok, da se sad ne može tako lako predvidjeti rezultat ove izborne borbe, koja se vodi s velikom oštrinom, premda ne s tolikom ogorčenošću kao dosadanje borbe. U prestoničkim listovima ne vidite sada toliko onih bezgraničnih napadaja na pojedinu ličnost, kako je to prije često bi- valo. Napada se stranka radi njenih princi- pa, radi njene prošlosti, napadaju se lično- sti kao predstavnici stranke, ali se ostavljaju na miru ličnosti kao takve. To je bez su- mnje velik napredak, koji je potpuno ra- zumljiv radi nove velike uloge, koju Srbija ima da igra u balkanskoj politici. Njeni po- litičari ne tjeraju sada ograničene, seoske politike, jer se pred njima otvorilo široko polje nacionalnog rada koje iziskiva naročiti kvalitet radnika i promjenu u načinu samog rada. Narod to sam uviđa. Stoga će odgo- vornost nove vlade biti teža, jer su i njeni zadatci teži. Ona nema više da odgovara samo svojoj stranci, nego treba da odgo- vara cijelom srpskom narodu, koji ne će od nje zahtijevati teoretisanja, nego praktičnih uspjeha. Pogovara se, da će se kralj Petar kre- nuti skoro na put u posjetu stranim dvo- rovima. Srećno riješenje zavjereničkog pita- nja omogućilo je, da ovom putovanju nema više nikakve zapreke. Srbija će bez sumnje od ovog putovanja imati velike koristi, jer će kralj Petar, koji svemu svijetu imponira kao najparlamentarniji vladar, upotrebiti u korist Srbije i Srpstva simpatije, koje se njemu kao ličnosti i kao srpskom kralju poklanjaju. Pravac bos. her. politike. Mostar, 14. juna. Pred nama je budžet bosansko-hercego- vački za g. 1906., kako ga je donijela ,N.F.P“. On ne podleži ničijem odobrenju, nego se samo stavlja na znanje delegacijama, u kojim ne sje- di ni jedan član naroda, čije se kože budžet tiče. To je anomalija, koja naš narod dovodi do ruba propasti. Delegati austrijski i ugarski ne poznaju naših prilika i njima je lako oči zava- rati, sve kad bi se oni htjeli i mogli za naš na- predak i interesovati. Ali postupak bos. vlade je razumljiv, jer ona našu otadžbinu smatra kao austrijsku koloniju. Mi smo se do sada gubili u kojekakvim sitnicama i me usobnim svađama, jer nas je vlada zavađala, da ona može raditi šta hoće. Sad se počinjemo i mi osvješćavati, jer vidimo da ćemo svi bez razlike doći na prosjački štap, ako pustimo da i dalje iđe, kako je do sad išlo. Vlada neprestano po- višava poreze, a naša trgovačka bilansija biva sve pasivnija. Može li to ići u beskonačnost? Ove godine uzeće vlada iz zemlje 4 milio- nai 632 hiljade kruna više nego što je uzela u lanjskoj godini, premda mi ni u čemu nije- smo postali bogatiji, nego naprotiv siromašniji. Svega će uzeti vlada ove godine nešto preko 56 miliona kruna. To je skoro deseterostruko od onoga, što smo turske vlade plaćali. A Pi- tanje je veliko, je li i ta svota istinita, Mi ne- mamo kontrole i imamo razloga da ne vjeruje- mio. Kod nas se toliko stvari lažno prikazuje, zašto se ne bi i bu žet lažno prikazao? Interesantne su pojedine stavke budžeta. Za naše ministarstvo plaćamo mi 634.000 kruna, “ a za zemaljsku vladu 525.000. Tako mi imamo dvije centralne vlasti, što nema nigdje na svi- jetu. Ali Bosna je bogata. Zašto ona ne bi pla- ćala propalim austrijskim plemićima, da se u Beču provode? Za unutrnju upravu zemlje pla- ćamo skoro 21 milion kruna. Bosna je bogata. Zašto ona ne bi kojekakvim doseljenicima dala izdržavanje? Za građevine je stavljeno u pro- račun 11 miliona kruna, premda ne vidimo šta se to tako krupno gradi. Da samo neke stavke pogledamo, čim se to podmiruje. Desetina je uzeta u proračun sa 877 mil. kruna. Bosna i Hercegovina su poljo- privredne zemlje i skoro sav stvarni prihod nje- nog stanovništva proističe iz zemljoradnje, jer i trgovac i zanatlija živi u glavnom od seljaka. Ako su dakle brojevi za desetinu tačni, onda cjelokupan prihod od glavnog i skoro jedinog zanimanja domaćeg stanovništva iznosi 87 mi- liona kruna, a taj narod ima da plati raznih državnih poreza 86 miliona kruna bez obzira na kojekakve prireze i općinske daće. Kako će se onda živjeti i kako će se na- predovati ? Prihod državni od monopola duhana iznosi 13 miliona kruna. To se skoro sve digne iz u- sta našem siromašnom seljaku, koji mora du- han davati u besejenje i to se skoro sve digne iz naše siromašne Hercegovine. Na soli, koja je tako potrebna za ishranu naše stoke, vlada dobiva 3 miliona kruna. Iz ono malo podataka, što ih vlada pre- daje javnosti, izvadili smo samo ove, koji sva- kom lajiku upadaju u oči na prvi mah. Mi sada svi vidimo, da ovako dalje ne ide i da nam preostaje jedini put, da ovo naše u- žasno stanje popravimo, ako zahtijevamo naš partamenat, koji će i odobravati budžet i pre- gledati zaključne račune,“ jer mi sumnjamo da velik dio naših novaca ide na svrhe, koje se ne spominju u budžetu. Mnogi na pr. sumnjaju, da dobar dio naših novaca ide stalno u dispo- Zicioni fond i da se na taj način upotrebljava protiv našeg zakonikog suverena Nj. V. Sultana. . Radi toga imamo mi svi bez razlike vje- re, narodnosti i političkog uvjerenja jedan za- htjev — parlamenat, u kom će izabrani narodni predstavnici odlučivati o svemu. U sadanjoj carinskoj rastavi između An- strije i Ugarske dolazi i bos. here. carinsko pi- tanje u pretres. Ono se može jedino na taj na- čin riješiti, da Bosna i Hercegovina sačinjavaju samostalnu carinsku jedinicu. To je jedino pra- vo stanovište. Na taj način će se jedino osi- gurati razvitak našoj domaćoj industriji i obez- bijediti opstanak našim siromašnim radnicima. Kako vidite, u nas se sada politika sasvim drugim pravcem kreće, nego do sada. Svi smo uvidjeli nesmisao dosadanjih prepiraka i svi smo se složili, ne dirajući za sada u naš drža- vopravni položaj, da zahtijevamo i da izvoju- jemo parlamenat i samostalno carinsko po- dručje. Svi smo uvidjeli, da je to jedini izlaz iz ovog našeg nesretnog položaja. Pošli smo zajedno izabranim putem i niko nas ne će moći zasmeti, jer svi znamo šta nas tišti i šta želimo. : Naše su patnje zajedničke, moraju i naše želje biti zajedničke. Odgovor g. Kosti Hermanu.* Sarajevo 12 VI. Prilikom proslave desetgodišnjice veteran- skog društva u Sarajevu izgovorio je Kosta Hermann, načelnik odijeljenja bosanske vlade, riječi, koje ćemo mi dugo pamtiti, jer su nas duboko uvrijedile u našim najsvetijim osjećajima. Obazirući se na posljednje događaje u Bo- sni i Hercegovini rekao je: »Ako se pokažu mahniti elementi, kako se to sada događa, koji rušeći hoće da unište društveni red, treba da se mi, stari vojnici, sjetimo naše vojničke zakletve položene u svoje vrijeme kod slavodobitnih bar- jaka, i kao jedan čovjek i kao jedan glas po- vičemo : Natrag !« >A ako vam ko prigovori, da ste vi do- šljaci i stranci na ovom zemljištu, tada ustanite kao jedan čovjek i čuvajte vaše sveto pravo. Mi smo svi, pa bio neko činovnik, majstor, po- moćnik ili radnik, znojem svog poštenog rada ovu zemlju nagnojili i pomladili i niko nije u pravu da nam je osporava. Mi ljubimo ovu ze- mlju kao svoju drugu domovinu, jer to je naša zemlja i naša će ostati.< Gospodinu dvorskom savjetniku, koji je, ima nekoliko $remena, uzeo na se ulogu stal- nog agenta izazivača ne možemo ostati dužni i mi mu odgovaramo preko Vašeg cijenjenog li- sta, koji nije u stanju njegova crvena olovka brisati. U Bosni i Hercegovini, gospodine načel- niče, nema mahnitih elemenata osim Vas i Va- ših sluga, koji u svojoj obijesti ubijaju nevine ljude. Vi ste zaboravili na vjeru, ljubav .i na sve oslanjajući se na silu, koja Vam stoji na raspoloženju. Narod koga ste Vi sa oružjem i Vašom jezuitskom politikom ponizili do roba, uzda se jedino u svoje pravo, koje on mora jednom dobiti. Ali onda ne će biti lijepo Vama, jer od naroda roba do naroda divljaka nije ve- lik razmak. Mi to ne želimo. To smo Vam do- kazali prilikom posljednjih demonstracija, kad smo mi utišali srdžbu nesretnog i poniženog naroda, što Vi nijeste bili u stanju učiniti bez prolijevanja nevine krvi. Mi stoga iskreno že- limo, gospodine načelniče, da Vi Vašu riječ »Natrag!“ čim skorije pretvorite u djelo i da odista podete natrag — preko Save, odakle ste i došli, jer Vi ste bili i ostajete za našu zemlju stranac i došljak, koji živi samo od tuđeg znoja, od znoja našeg poštenog naroda. Mi Vam stoga osporavamo svako pravo na ovu zemlju koju Vi smatrate svojom kolo- nijom, jer je ona i sada sastavni dio turske ca- revine, jer to je naša zemlja i naša će ostati, a Vaša može biti samo pensija, ako Vam je mi budemo poklonili. Mislimo, da ste nas razumjeli, gospodine dvorski savjetniče i da ćete povući konsekven- «cije, koje bi svaki pošten čovjek ha Vašem mje- stu povukao iza ovoliko neuspjeha, koliko ste ih Vi za kratko vrijeme Vašeg ,vladanja“ imali. Vi vidite, gospodine načelniče, da je na sve strane vrijeme promjenljivo i Vi bi ste se trebali za vremena čuvati od prehlade. Toliko samo kao savjet od jednog čovjeka, koga ste Vi po Vašem slatkom običaju dugo svojim prijateljem nazivali. Sarajlija. * Oye redove dobili smo od jednog uglednog sarajev- skog građanina, koji opravdava oštrinu izraza ogorče- njem, koje vlada u cijeloj zemlji radi ovih odista nera- zumljivih ispada jednog načelnika odijeljenja. Pr. Ur. Madžari i Bosna i Hercegovina. Za svog boravka u Beogradu učinili su madžarski zastupnici Hok i Lenđel značajne izjave u pogledu odnosa Madžara prema Bosni i Hercegovini. Mi te izjave bilježimo i za našu javnost. Nama ne treba Bosna i Hercegovina, go- vorio je Hok, mi ne mislimo ni na kakva za- vojevanja. Mi u našoj otadžbini hoćemo da bu- demo u većini prema ostalim narodnostima, a ne u manjini. Mi smo uvijek bili protivni oku. | paciji Bosne i Hercegovine, samo što se, na- žalost, naša riječ pređe nije slušala. Danas pak prilike počinju da se mijenjaju. Mi osjećamo r\ 41