JUBAOVNI

IZLAZI SVAKE NEDJELJE

(

=
—___—===

CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU 1

HERCEGOVINU NA GODINU K 11.—;

ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU
FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE I NA ČETVRT
GODINE SURAZMJERNO. — POJENI BROJ LISTA 90 PARA.

PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI »DUBROVNIKA“.
DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA
: PISMA NE PRIMAJU SE.

PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

. ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM

1 RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA
> PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA.“

Qod. XV.

U Dubrovniku 17.

juna 1906.

Broj 24.

Dubrovnik, 16 juna.

U Beču se odigrao u prošlu nedjelju
jedan na oko neznatan događaj, koji može
biti od krupnih posljedica za državno ure-
đenje austro-ugarske monarhije. Nekoliko
hiljada bečkih građana, vraćajući se sa zbora,
održanog - protiv Ugarske, demonstriralo je
pred ugarskim ministarstvom. U to vrijeme
održavala se u ministarstvu sjednica ugarske
delegacije. Demonstranti su bacali kamenje,
štapove i — noževe.

Sjednica delegacije je prekinu'a i po-
novo nastavljena. Ugarski delegati tražili su
satisfakciju i ona im je data. Prvo djelo
novog austrijskog ministra — predsjednika,
Koji je navijestio rat Ugarskoj, bilo je. —
molba za oproštenje upravljena Ugarskoj.

Tim bi se mogla stvar smatrati svrše-
nom, kad ona ne bi imala dubokog korijena
u osjećajima narodnim. Bečlije_ su obično
mirne i gostoljubive, i ova demonstracija
upravo radi toga i predstavlja njihovu neo-
graničenu mržnju protiv Madžara, mržnju,
koja se nije dala obuzdati ni obzirima mira
i gostoljubivosti, mržnju, koja im je suge-
rirana kroz dugi niz godina od njihovih vo-
đa, koji u odcijepljenju od Ugarske vide
jedini spas Austrije.

Madžari su to razumjeli. Oni znaju, da
im to isto i austrijski političari misle, što im
je ona nesvjesna masa kazala, oni znaju, da
će im to isto i austrijski političari reći, kad
samo za njih zgodno vrijeme dođe. Stoga
su oni već davno ostavili svaku nadu u
Beč i obrnuli se — Istoku.

Prispodoba između dočeka u Beogradu
i ovog u Beču mogla im je najasnije po-
kazati, kako se na jednoj a kako na drugoj
strani o njima misli i šta im se želi. U
izboru između Zapada i Istoka Madžari su
izabrali ovaj drugi i vidjeće, da se ne će
pokajati.

Put, kojim su oni sad pošli, to je put
njihovih slavnih pređa, koji su bili tvorci
veličine ugarske države.

Balkanci znaju da cijene odlične oso-
bine madžarske rase, s kojom ih vežu za-
jednički interesi obrane od zajedničkog  ne-
prijatelja. U borbi, koja se vodi i koja će se
još većom oštrinom voditi između Austrije i
Ugarske, oni su već davno stali na stranu
Ugarske, kad su joj drugi kao slaboj bili
okrenuli leđa. Izrazi simpatija kraljevine _Sr-
bije, riječka i zadarska resolucija jasan su
dokaz toga.

Bečka nastojanja, da raznim obeća-
njima ometu ovu novu, zdravu politiku,
ostala su  bezuspješna, razbila su se o
tvrdu stijenu narodnog uvjerenja, da se
samo u društvu sa slobodnim narodom do
slobode dolazi. Pojedine pojave slabosti i
obazrivosti izvjesnih naših političkih krugova,
koji su u momentima kad treba govoriti
pronašli, da je najveća mudrost ćutanje, ne

treba naše saveznike da bune. Povjerenje .

narodno ukazano je tim krugovima u onim
. časovima, kad su i s ovu i s onu stranu
Drave druge misli vladale.

Sad je kod nas sasvim drukčije. Sad
kod nas nema javnog radenika, koji bi se
usudio ustati protiv madžarskih opravdanih
zahtjeva. Bečke intrige, da stvore kod nas
austrijsku stranku, imale su za odjek — pre-
zrenje čitavog naroda. Nije se mogao naći
ni jedan čovjek, koji bi se usudio da uzme
na sebe ruglo i da bude , Austrijanac“. |

/
\

To je svakako i za nas i za naše sa-
veznike jedna vrlo utješna pojava, a za sa-
danje narodne predstavnike jedan memento,
da narod sada poklanja svoje povjerenje
samo onome, ko nije polutan.

Narod je oživio. Narod hoće da se
vodi narodna politika i nikakva druga.

Iz Srbije.
Beograd, 12. juna.

(Izbori. Put kraljev). Izbori se primiču
i agitacija sve raste. Članovi glavnih odbora
pojedinih stranaka vraćaju se na mali odmor
u prestonicu, a mjesto njih ulaze u agitaciju
korteši, koji je sa toliko jačom snagom
vode, u koliko im je djelokrug uži.

Glavni posao oko sastavljanja kandi-
dacionih lista već je gotov. Sve stranke na-
stoje da dobiju što veći broj poslanika.
Prirodno je, da je radi toga na mnogo mje-
sta morao stradati kvalitet za račun even-
tualnog kvantiteta. U nekoliko okruga nijesu
se mogli složiti članovi iste stranke i po-
stavili su po dvije liste.

TO je uzrok, da se sad ne može tako
lako predvidjeti rezultat ove izborne borbe,
koja se vodi s velikom oštrinom, premda
ne s tolikom ogorčenošću kao dosadanje
borbe. U prestoničkim listovima ne vidite
sada toliko onih bezgraničnih napadaja na
pojedinu ličnost, kako je to prije često bi-
valo. Napada se stranka radi njenih princi-
pa, radi njene prošlosti, napadaju se lično-
sti kao predstavnici stranke, ali se ostavljaju
na miru ličnosti kao takve. To je bez su-
mnje velik napredak, koji je potpuno ra-
zumljiv radi nove velike uloge, koju Srbija
ima da igra u balkanskoj politici. Njeni po-
litičari ne tjeraju sada ograničene, seoske
politike, jer se pred njima otvorilo široko
polje nacionalnog rada koje iziskiva naročiti
kvalitet radnika i promjenu u načinu samog
rada. Narod to sam uviđa. Stoga će odgo-
vornost nove vlade biti teža, jer su i njeni
zadatci teži. Ona nema više da odgovara
samo svojoj stranci, nego treba da odgo-
vara cijelom srpskom narodu, koji ne će od
nje zahtijevati teoretisanja, nego praktičnih
uspjeha.

Pogovara se, da će se kralj Petar kre-
nuti skoro na put u posjetu stranim dvo-
rovima. Srećno riješenje zavjereničkog pita-
nja omogućilo je, da ovom putovanju nema
više nikakve zapreke. Srbija će bez sumnje
od ovog putovanja imati velike koristi, jer
će kralj Petar, koji svemu svijetu imponira
kao najparlamentarniji vladar, upotrebiti u
korist Srbije i Srpstva simpatije, koje se
njemu kao ličnosti i kao srpskom kralju
poklanjaju.

Pravac bos. her. politike.
Mostar, 14. juna.

Pred nama je budžet bosansko-hercego-
vački za g. 1906., kako ga je donijela ,N.F.P“.
On ne podleži ničijem odobrenju, nego se samo
stavlja na znanje delegacijama, u kojim ne sje-
di ni jedan član naroda, čije se kože budžet
tiče. To je anomalija, koja naš narod dovodi do
ruba propasti. Delegati austrijski i ugarski ne
poznaju naših prilika i njima je lako oči zava-
rati, sve kad bi se oni htjeli i mogli za naš na-
predak i interesovati. Ali postupak bos. vlade
je razumljiv, jer ona našu otadžbinu smatra
kao austrijsku koloniju. Mi smo se do sada
gubili u kojekakvim sitnicama i me usobnim
svađama, jer nas je vlada zavađala, da ona
može raditi šta hoće. Sad se počinjemo i mi

osvješćavati, jer vidimo da ćemo svi bez razlike
doći na prosjački štap, ako pustimo da i dalje
iđe, kako je do sad išlo. Vlada neprestano po-
višava poreze, a naša trgovačka bilansija biva
sve pasivnija. Može li to ići u beskonačnost?
Ove godine uzeće vlada iz zemlje 4 milio-
nai 632 hiljade kruna više nego što je uzela
u lanjskoj godini, premda mi ni u čemu nije-
smo postali bogatiji, nego naprotiv siromašniji.
Svega će uzeti vlada ove godine nešto preko
56 miliona kruna. To je skoro deseterostruko
od onoga, što smo turske vlade plaćali. A Pi-
tanje je veliko, je li i ta svota istinita, Mi ne-
mamo kontrole i imamo razloga da ne vjeruje-
mio. Kod nas se toliko stvari lažno prikazuje,
zašto se ne bi i bu žet lažno prikazao?
Interesantne su pojedine stavke budžeta.

Za naše ministarstvo plaćamo mi 634.000 kruna, “

a za zemaljsku vladu 525.000. Tako mi imamo
dvije centralne vlasti, što nema nigdje na svi-
jetu. Ali Bosna je bogata. Zašto ona ne bi pla-
ćala propalim austrijskim plemićima, da se u
Beču provode? Za unutrnju upravu zemlje pla-
ćamo skoro 21 milion kruna. Bosna je bogata.
Zašto ona ne bi kojekakvim doseljenicima dala
izdržavanje? Za građevine je stavljeno u pro-
račun 11 miliona kruna, premda ne vidimo šta
se to tako krupno gradi.

Da samo neke stavke pogledamo, čim se
to podmiruje. Desetina je uzeta u proračun sa
877 mil. kruna. Bosna i Hercegovina su poljo-
privredne zemlje i skoro sav stvarni prihod nje-
nog stanovništva proističe iz zemljoradnje, jer
i trgovac i zanatlija živi u glavnom od seljaka.
Ako su dakle brojevi za desetinu tačni, onda
cjelokupan prihod od glavnog i skoro jedinog
zanimanja domaćeg stanovništva iznosi 87 mi-
liona kruna, a taj narod ima da plati raznih
državnih poreza 86 miliona kruna bez obzira
na kojekakve prireze i općinske daće.

Kako će se onda živjeti i kako će se na-
predovati ?

Prihod državni od monopola duhana iznosi
13 miliona kruna. To se skoro sve digne iz u-
sta našem siromašnom seljaku, koji mora du-
han davati u besejenje i to se skoro sve digne
iz naše siromašne Hercegovine.

Na soli, koja je tako potrebna za ishranu
naše stoke, vlada dobiva 3 miliona kruna.

Iz ono malo podataka, što ih vlada pre-
daje javnosti, izvadili smo samo ove, koji sva-
kom lajiku upadaju u oči na prvi mah.

Mi sada svi vidimo, da ovako dalje ne ide
i da nam preostaje jedini put, da ovo naše u-
žasno stanje popravimo, ako zahtijevamo naš
partamenat, koji će i odobravati budžet i pre-
gledati zaključne račune,“ jer mi sumnjamo da
velik dio naših novaca ide na svrhe, koje se
ne spominju u budžetu. Mnogi na pr. sumnjaju,
da dobar dio naših novaca ide stalno u dispo-
Zicioni fond i da se na taj način upotrebljava
protiv našeg zakonikog suverena Nj. V. Sultana.

. Radi toga imamo mi svi bez razlike vje-
re, narodnosti i političkog uvjerenja jedan za-
htjev — parlamenat, u kom će izabrani narodni
predstavnici odlučivati o svemu.

U sadanjoj carinskoj rastavi između An-
strije i Ugarske dolazi i bos. here. carinsko pi-
tanje u pretres. Ono se može jedino na taj na-
čin riješiti, da Bosna i Hercegovina sačinjavaju

samostalnu carinsku jedinicu. To je jedino pra-

vo stanovište. Na taj način će se jedino osi-
gurati razvitak našoj domaćoj industriji i obez-
bijediti opstanak našim siromašnim radnicima.

Kako vidite, u nas se sada politika sasvim
drugim pravcem kreće, nego do sada. Svi smo
uvidjeli nesmisao dosadanjih prepiraka i svi
smo se složili, ne dirajući za sada u naš drža-
vopravni položaj, da zahtijevamo i da izvoju-
jemo parlamenat i samostalno carinsko po-
dručje. Svi smo uvidjeli, da je to jedini izlaz
iz ovog našeg nesretnog položaja.

Pošli smo zajedno izabranim putem i niko
nas ne će moći zasmeti, jer svi znamo šta nas
tišti i šta želimo. :

Naše su patnje zajedničke, moraju i naše
želje biti zajedničke.

Odgovor g. Kosti Hermanu.*

Sarajevo 12 VI.

Prilikom proslave desetgodišnjice veteran-
skog društva u Sarajevu izgovorio je Kosta
Hermann, načelnik odijeljenja bosanske vlade,
riječi, koje ćemo mi dugo pamtiti, jer su nas
duboko uvrijedile u našim najsvetijim osjećajima.

Obazirući se na posljednje događaje u Bo-
sni i Hercegovini rekao je: »Ako se pokažu
mahniti elementi, kako se to sada događa, koji
rušeći hoće da unište društveni red, treba da se
mi, stari vojnici, sjetimo naše vojničke zakletve
položene u svoje vrijeme kod slavodobitnih bar-
jaka, i kao jedan čovjek i kao jedan glas po-
vičemo : Natrag !«

>A ako vam ko prigovori, da ste vi do-
šljaci i stranci na ovom zemljištu, tada ustanite
kao jedan čovjek i čuvajte vaše sveto pravo.
Mi smo svi, pa bio neko činovnik, majstor, po-
moćnik ili radnik, znojem svog poštenog rada
ovu zemlju nagnojili i pomladili i niko nije u
pravu da nam je osporava. Mi ljubimo ovu ze-
mlju kao svoju drugu domovinu, jer to je naša
zemlja i naša će ostati.<

Gospodinu dvorskom savjetniku, koji je,
ima nekoliko $remena, uzeo na se ulogu stal-
nog agenta izazivača ne možemo ostati dužni i
mi mu odgovaramo preko Vašeg cijenjenog li-
sta, koji nije u stanju njegova crvena olovka
brisati.

U Bosni i Hercegovini, gospodine načel-
niče, nema mahnitih elemenata osim Vas i Va-
ših sluga, koji u svojoj obijesti ubijaju nevine
ljude. Vi ste zaboravili na vjeru, ljubav .i na
sve oslanjajući se na silu, koja Vam stoji na
raspoloženju. Narod koga ste Vi sa oružjem
i Vašom jezuitskom politikom ponizili do roba,
uzda se jedino u svoje pravo, koje on mora
jednom dobiti. Ali onda ne će biti lijepo Vama,
jer od naroda roba do naroda divljaka nije ve-
lik razmak. Mi to ne želimo. To smo Vam do-
kazali prilikom posljednjih demonstracija, kad
smo mi utišali srdžbu nesretnog i poniženog
naroda, što Vi nijeste bili u stanju učiniti bez
prolijevanja nevine krvi. Mi stoga iskreno že-
limo, gospodine načelniče, da Vi Vašu riječ
»Natrag!“ čim skorije pretvorite u djelo i da
odista podete natrag — preko Save, odakle ste
i došli, jer Vi ste bili i ostajete za našu zemlju
stranac i došljak, koji živi samo od tuđeg znoja,
od znoja našeg poštenog naroda.

Mi Vam stoga osporavamo svako pravo
na ovu zemlju koju Vi smatrate svojom kolo-
nijom, jer je ona i sada sastavni dio turske ca-
revine, jer to je naša zemlja i naša će ostati,
a Vaša može biti samo pensija, ako Vam je
mi budemo poklonili.

Mislimo, da ste nas razumjeli, gospodine
dvorski savjetniče i da ćete povući konsekven-

«cije, koje bi svaki pošten čovjek ha Vašem mje-

stu povukao iza ovoliko neuspjeha, koliko ste
ih Vi za kratko vrijeme Vašeg ,vladanja“ imali.

Vi vidite, gospodine načelniče, da je na
sve strane vrijeme promjenljivo i Vi bi ste se
trebali za vremena čuvati od prehlade.

Toliko samo kao savjet od jednog čovjeka,
koga ste Vi po Vašem slatkom običaju dugo
svojim prijateljem nazivali. Sarajlija.

* Oye redove dobili smo od jednog uglednog sarajev-

skog građanina, koji opravdava oštrinu izraza ogorče-

njem, koje vlada u cijeloj zemlji radi ovih odista nera-
zumljivih ispada jednog načelnika odijeljenja. Pr. Ur.

Madžari i Bosna i Hercegovina.

Za svog boravka u Beogradu učinili su
madžarski zastupnici Hok i Lenđel značajne
izjave u pogledu odnosa Madžara prema Bosni
i Hercegovini. Mi te izjave bilježimo i za našu
javnost.

Nama ne treba Bosna i Hercegovina, go-
vorio je Hok, mi ne mislimo ni na kakva za-
vojevanja. Mi u našoj otadžbini hoćemo da bu-
demo u većini prema ostalim narodnostima, a

ne u manjini. Mi smo uvijek bili protivni oku. |
paciji Bosne i Hercegovine, samo što se, na-

žalost, naša riječ pređe nije slušala. Danas pak
prilike počinju da se mijenjaju. Mi osjećamo

r\
41