UUBAOVNIK _ m IZLAZI SVAKE NEDJELJE CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU I HERCEGOVINU NA GODINU K 11.—; ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE I NA ČETVRT GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA. PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI »DUBROVNIKA“, DOPIŠI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA PISMA NE PRIMAJU SE. PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA PRIPOSLANA, IZJAVE | JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA. God. XV. U Dubrovniku 24. juna 1906. Broj 25. U Ime Njegova Veličanstva Cesara ! C. K. Okružni sud u Dubrovniku na predlog e. k+ Drž. Odvj. u Dubrovniku odlučio je: I. da sadržaji: . a) članka pod naslovom ,Pravac bos. her. politike, »Mostar 14 juna“, tiskana u drugom i trećem stupcu pr- ve strane broja 24 političkog lista »Dubrovnik“ koji je bio tiskan u Dubrovniku dne 17 juna 1906 od riječi: »Delegati austrijski i ugarski — interesovati“ — od ,A pitanje je veliko“ do ,lažno prikazao?“ — od »Zašto ona“ do ,u Beču provode?“ — od »jer mi sumnjamo“ do sI. V. Sultana“, : 3 b) članka pod naslovom ,Bosna i Hercegovina. Pi- šu nam iz Sarajeva“ prvi stupac treće strane istoga broja spomenutog lista od riječi ,žalosno je“ do ,komedijama“ sačinjavaju zločin smetanja javnoga mira predvi đena u S 65 a) k, z. počinjena time što se nastoji razdra- Živati na preziranje i mržnju proti Austro-Ugarskoj u- pravi u Bosni-Hercegovini. : II. da sadržaj ulomka uvrštena u članku pod naslovom »Odgovor g. Kosti Hermanu“ u četvrtom stupcu prve strane istog broja apomenutog lista od riječi ,u Bosni i Hercegovini“ — do ,čuvati od prehlade“ sačinjava pre- kršaj bunjenja u smislu $ 800 k. z. počinjen draženjem na mržnju i prezir proti pojedinom članu Austro-Ugarske Vlade u Bosni-Hercegovini. : Po $ 498 k. p. potvrđuje se u tim granicama izvr- šena zapljena, zabranjuje se daljnje širenje lista, naređu- je se, da se unište zapljenjeni istisci i oni, koji se još budu zapljenili, i da se rastave dotični štamparski slo- govi. Razlozi. . U članku Pravac bos. her. politike ima dvije te- žnje; jedna cilja da dokaže nesnošljivost današnjih pri- lika i potrebu uvedenja parlamentarnog sustava i u Bo- sni i Hercegovini, a druga nastoji da draži proti dana- šnjoj Austrijskoj Upravi i u tom pogledu prebacuju vla- di tako stanovitu a ni čim opravdanu zloporabu javnih novaca u nemoralne i nelojalne svrhe a to ne dubitati- vnim ili uvjetnim načinom, e da se od toga izvede razlog na opravdanje zahtijeva ustavnog života, nego neosnova- nom tačnošću sa očitom namjerom predviđenom u $ 65 a) k. z. Ista takova namjera po nedvojbenom shvatanju ri- ječi postoji i pri svršetku dopisa iz Sarajeva u članku pod naslovom ,Bosna i Hercegovina“, gdje se kritikuje podizanje spomenika palim Austrijancima u Visokom i proslavu 25 godišnjice šefa generalštaba Beck-a. U članku pak ,Odgovor g. Kosti Hermanu“ napada se na nj okrivljujući ga takvom zlouporabom vlasti i ta- .kovim neistinitim kazivanjem i izopačivanjem njegovih čina, da je nedvojbeno, da postoje sve skrajnosti S 800 k. z. C. K. Okružni Sud Odio IV. Dubrovnik na 20 juna 1908. Paštrović. Dubrovniku, 23. juna. Zapljene državnog odvjetništva imaju uvijek tu dobru stranu, da postižu protivne rezultate od onih, koje se samom zapljenom željelo postići. Posljednja zapljena našega lista imala je osim ovog običnog uspjeha još je- dnu neobičnu dobru stranu, da može vrlo zgodno poslužiti kao najbolji argumenat za umjesnost i opravdanost četvrte tačke spljet- skog programa srpske narodne stranke, ko- jom se traži primjena principa ,Balkan bal- kanskim narodima“ na bosansko-hercegova- čko pitanje. Sadanja apsolutistički upravljana Bosna i Hercegovina jedino je uporište svake rea- kcije u susjednim zemljama i uvijek će biti opasnost i za ono malo slobode, što je mi imamo. Mi smo tu rgjavu stranu susjed- stva bosansko-hercegovačkog baš s ovom zapljenom vrlo jako osjetili jer je izvan sva- ke sumnje da je pisanje, o upravi tih ne- sretnih zemalja bio jedini uzrok poslje- dnjoj zapljeni našega lista. Pred jednim od zaplijenjenih pasusa stale su upravo kao ironija riječi našega bosanskoga prijate- lja, da našem listu šalje odgovor, upućen na adresu moćnog bosanskog nadcenzora, jer da maš list nije u stanju njegova cr- vena olovka brisati. Siromah naš bosanski prijatelj! On ne zna, da se sloboda ne sa- stoji jedino u slobodoumnim zakonima, kojima može drugo značenje dati samo su- sjedstvo jedne crvene olovke i možda neki »Viši razlog“, on ne zna, da sjena crvene olovke, kojom se služi bosanski ,crni ka- binet“, može koji put imati isto djelovanje kao i sama upotreba njezina, da je sva ra- zlika u tome, što se to negdje čini u ime Sile, a negdje ,u ime zakona“. Osnovnim državnim zakonima zabra- njeno je raspravljanje jedino o činima jedno g državnog faktora i koliko mi po- znajemo zakone, kasnije nije izišao nijedan, kojim bi se Kosta Herman i družina izje- dnačila u pravu neprikosnovenosti sa tim naj većim državnim faktorom. može uvidjeti opravdanost primjene zakon- skih ustanova glede ,draženja protiv drža- vnih vlasti“, jer se u njima bez sumnje mi- slilo na naše državne vlasti, a ne na či- novnike jedne strane države. Mi stoga imamo odista i suviše raz- loga misliti, da je ova prelazna bolest bri- sanja crvenom olovkom jedino posljedica našeg susjedstva i stoga smo sad, više nego ikada, uvjereni, da je s političkog stanovišta četvrta tačka spljetskog programa potpuno opravdana. S nacionalnoga gledišta ne moramo je mi obrazlagati jer je suviše jasno, da na- rodnosni razvitak Primorja zavisi od na- rodnosnog razvitka Bosne i Hercegovine, koje je već sada preplavila. germanska na- jezda, koja će preko njih i nama doći, ako mi ne pomognemo, da narodna politika odnese tamo pobjedu nad tuđinskom po- litikom. S ekonomskoga gledišta stvar smo i su- više često pretresali i mislimo, da su svi naši čitaoci i jednomišljenici potpuno ubije- đeni, da bez ekonomski jake Bosne i Her- cegovine kao zaleđa ne može biti govora o ekonomski jakoj Dalmaciji kao primorju. A najkraći i najsigurniji put do ekonomski jake Bosne i Hercegovine bez sumnje je put političkih sloboda. U tom je pogledu pitanje bosansko- hercegovačke slobode jedno od naj važnijih dalmatinskih pitanja. Mislimo, da su ti razlozi dovoljni, da opravdaju naše stanovište i utvrde put, ko- jim smo pošli i s kojega se ne ćemo nikad dati skrenuti pored svih i protiv svih na- padaja, ma s koje strane oni dolazili. Tvorci spljetskog programa srpske narodne stranke uvidjeli su jasno položaj naše otadžbine i mi zahvaljujemo crvenoj olovci ,veleslavnog državnog odvjetništva“ što nam je dala pri- liku, pa se ponovo njihovoj mudrosti i pa- triotizmu divimo i da obrazložimo jednu od glavnih tačaka našeg stranačkog ,Credo“. Ali ipak mislimo da veliki broj sličnih zahvala ni crvena olovka ni ,visoka vlada“ ne bi mogli podnijeti, jer, da se kalendarski iz- razimo, svi slobodoumni ljudi morali bi doći do uvjerenja, da ulazak naše zemlje u znak ,domaćeg sina“ znači to isto što i ulazak u znak ,raka“. Slobodoumlje, pored svih zapreka, što mu se u našoj otadžbini na put stavljaju, ima ipak dosta snage, da može pokazati znake života. Skupština bos-hereeg. omladine u Beču, Održana je velika, značajna skupština na kojoj je omladina progovorila iz duše narodne. I po opisima protivničkih listova ona je bila jedna impozantna protiaustrijska demonstracija, bila je dostojan odgovor o- mladine jednog nesretnog naroda na sav pritisak, što ga njegova vlada kroz dugi niz godina vrši. U Bosni i Hercegovini znaće shvatiti zamašaj ove akcije, koju je omla- dina bez razlike vjere i političkog ubjeđenja započela i narod će se odazvati. Onda će vidjeti ministar Burian, da čitav narod, koji je njemu povjeren na upravljanje, misli isto onako kao i ,Schuljugend“, koja će Isto se tako ne. postati vođa i jedina uzdanica narodna. Vla- da se u tom pogledu ne smije varati, ni druge zavaravati. Akcija, koju je omladina započela, svakako je najznačajnija od svih akcija od početka okupacije do danas. Ona ne će, ne smije i ne može prestati, dok ne izvojuje sebi potpunu pobjedu. U snazi i povjerenju narodnom, u modernosti ove akci- je leži najbolja garancija za njezin siguran uspjeh, koji vlada ne će nikako moći omesti. Treba samo mudrosti, strpljenja i snosljivo- sti, kakva se sad na početku pokazala i o- tadžbina patriotske omladine biće sretna i slobodna. Beč, 19 juna. Nesnosno stanje Bosanaca i Hercegovaca, toga živoga roblja, još je jedared, ako svi znaci ne varaju, za potonji put sabralo večeras neko- liko stotina omladinaca, da sklone pažnju E- vrope na neminovne pošljedice, šta će u najsko- rijoj budućnosti — ne bude li osnovne izmjene — skrajni očaj da radi. Tačno u 9 sati otvorio je sazivač skupštine g. pro. M. Radulović zbor pozdravivši nazočne hrvatske delegate: Krasojevića i Tuškana, au- strijske poslanike iz Dalmacije i iz Istre: Pe- rića, Zafrona, Biankini i Spinčića, izaslanika »Slovenske sveze“, mladog klerik. poslanika Ko- rošća, te češke radikale Fresla, Sobotku i Choca. Zu reporterskim stolom bili su izvjestioci ,N. F. Presse“, ,Zeita“ i korr.: bureaua, urednici »Fremdenblatta“, subotičkog ,B4eskai Hirlap“ i ,Slovjenskog Vijeka“, te dopisnici mnogih Srpskih, hrvatskih i slovenačkih listova. Skup- štinara je bilo preko 600 većinom jugoslovjen- skih daka, bilo je predstavnika česke i madžar- ske omladine, a i bečka srpska i hrvatska ko- lonija bila je brojno zastupana. Pošto je ime- novan predsjednikom sazivač skupštine g. Ra- dulović i pošto su izabrani tajnici i stenografi, prešlo se je na čitanje pozdravnijeh telegrama, Svaki telegram sačekan je oduševljenim pljeskanjem ; pri čitanju Arnautovićeva pozdra- va ovacije su i klicanje tome neustrašivom borcu i nevinoj žrtvi činovničkih hirova trajale njeko- liko minuta, a jednako se je jedva stišala oprav- dana uzbuđenost i pravedan prezir proti ne- čovječnoj vlasti prilikom čitanja telegrama re- dakcije ,Srpske Riječi“, da joj je preventivna cenzura brisala čak i vijest o današnjem zboru! Kao prvi opširni referent preduzeo je riječ urednik mostarskog ,Osvita“ g. Đ, Džamonja. Trebalo bi, kaže govornik, napisati na desetke puta deblju knjigu od Burianova izvještaja, pa da vidite kukavno stanje u našim krajevima. Protunarodna okupaciona uprava ubila je i po- tonji pojam slobode. Mostarski predstojnik kazao je govorniku — predstavniku štam- pe — lično , Mi moramo voditi narod, a ne vi!“ Prilikom seljačkog zbora u Ljubuškom na 18 ov. mjes. vlast mu je i sam pristup za- branila žandarima! Kao vanredno rječitu ilu- straciju nemilosrdnosti teške more napretka — preventivne cenzure, pokazuje njekoliko brojeva » Osvita“ — mjesto članaka ispuniše ih ogla- sima. Govornik skreće pažnju na ogromnu do- bit vlasti na duhanu i drvu, a kako se to se- ljaku kukavno plaća! Osnovali su, istina, ,go-: spodarske stanice“, ali od toga koristi samo činovnicima. Narodni novac ode u reklamne svrhe okupatorske vlasti. Sve izvješće Burianovo (užasna vika: Abzug Burian!) raspašće se kao neispravno, netom se narodu dozvoli kazati istinu. Apeluje na delegate i poslanike, te moli da se zauzmu za slobodu štampe, slobodu sa- stajanja, i općeg izbornog prava glasa sa usta- vom. U tome je smjeru predložio i resoluciju. Kad se je stišalo odobravanje, preduzeo je riječ g. M. Pečar: Živopisnim šarama opisao je teške patnje u ovo 28 godina robovanja, ovo će biti pošljedni put, da Bosanci i Hercegovci mole, ne uslišaju li ih, na redu je narodna osveta. Preporuča delegatima, da saslušaju glas naroda u mrtvilu pred olujom. Muslim Hadži Altagić oborio se je, po tom, ubjedljivim do- kazima proti Burianovoj (zaglušni poklici: Abzug Burian) knjizi o radu okupatorske vlasti oko narodnog napretka. Konstatuje zamašnu činje- nicu, da su sve vjere eto složne u obrani na- rodne budućnosti, te ponosom ističe, da će Austrija tek preko naših mrtvih tjelesa moći dalje na Balkan. Zraković dokazuje jezivim do- gađajima nečovječnost okupatorske vlasti. Do- tiče pale majske žrtve, a i starije grijehove, što ih narod do vijeka ne smeće s uma. Zamjera dojakošnjim delegatima, što nijesu sami zalazili u Bosnu, nego su voljeli samo nepotpune izvje- štaje sumnjivih izvora. Ali biće bolje u napre- dak, Krasojević će, n. pr., on je uvjeren, pitati račun, šta li vlast učini od onog tužnog roblja, što se zovu Bosanci i Hercegovci. Austrija je dokazala da je nesposobna za mandat, zemlju je upropastila, a narod osiro- mašila. Prema tome predlaže ovu Resoluciju : »Bosanci i Hercegovci na skupštini drža- noj u Beču 19 juna 1906 u prisutstvu austrijskih i hrvatskih delegata i poslanika, pa ogromnog broja Slovjena, prijatelja Bosne i Hercegovine, konstatuju ovo: Okupaciona uprava u Bosni i Hereego- vini pokazala se je apsolutno nesposobna da za 28 godina izvrši berlinski mandat. Naprotiv ta okupaciona uprava dovela je zemlju na rub propasti, te time prouzrokovala u najnovije vri- jeme česte paljevine, ubijstva i opći narodni krvavi pokret, koji nosi u sebi nedogledne po- šljedice po siromašni narod, a ozbiljnu opasnost po evropski mir. Stoga zabrinuti Bosanci i Hercegovei naj poniznije mole Evropu : da potpisnice berlinskog kongresa revidi- raju berlinski ugovor, u koliko se odnosi na Bosnu i Hercegovinu, te da što prije zamijene nesposobnu i po mir opasnu okupaeionu upravu evropskom komisi- sijom, koja će narod umiriti, pravilno mu rije- šiti agrarno pitanje, te u sporazumu s narodom odrediti Bosni i Hercegovini državnu formu i priznati joj potpunu samostalnost.“ Kad se je prešlo na glasanje, resolucija je primljena jednoglasno, za nju glasovaše i na- zočni poslanici i delegati. Slovenski poslanik Korošca izjavio je svoje simpatije potištenoj raji, a u svoje doba ,veleizdajnik“ Tuškan bio je prilikom svoga govora obasut neprekidnim plje- skanjem i priznanjem nazočne omladine. Maće- hinsku politiku Austrije, kazao je on, davno je osjetio lično, pa stoga je za preporuku svaki savez čak i s davolom samo proti Beču. Nada se, da će, najzad, i u Herceg-Bosni sinuti zraka slobode, a on će prema svojim silama poraditi za što skorašnje izvršenje narodnih nada. Ra- dikalni Čeh Choc garantuje, da će potištena bo- sansko-hereegovačka raja imati na svojoj strani simpatije radikalnih Čeha, a drug će mu Klo- fač do koji dan upraviti interpelaciju austrijskoj vladi, kakovu dojako nijesu čuli. Govor zavr- šuje poklikom: ,Živjeli balkanski Slovjeni!« Jednako su se izrazili i poslanici Fresel i So- botka, a i delegat ZCrasojević je obećao, da će on ovo dana znati izvršiti svoju dužnost. Istar- ski poslanik Spinčić shvaća patnje u Bosni, on Austriju i inače pozna iz Istrije. Slovenci i Hr- vati moraju tamo plaćati za njemačke i itali- janske škole, a ta zemlja, koja nema pojma o redu, htjela bi ,rediti“ dalje na Balkanu. Naš je spas samo u krajnim sredstvima (užasno o- dobravanje). Još je govorio urednik panslavi- stičke smotre ,Slovjenski Vijek“, g. D. Vergun. Svoj govor počinje ruski, te ističe utješnu či- njenicu, da svugdje, gdje Slovjenin žive, čuje se sada riječ sloboda, sinuće jamačno i Bosni. Na- stavivši srpski zamjera predašnjim Česima, što su potpomagali okupaciju B. i Here. ali će biti bolje. Bosna će stresti lance i to što skorije. G. Radovani, preduzevši riječ, u malo pri- kritoj formi, napao je dalmatinske poslanike (oni su se već sa skupštine bili uklonili) radi njihova nerada. Duhovito njegovo izlaganje bi- lo je nagrađeno dugim pljeskanjem. Tim je u jedanaest sati skupština svršena. Otpjevavši prvu kiticu sveslovjenske himne Hej Slovane“ učesnici su se tiho rastali, tje- | šeći se tim, da će ipak bosansko-hercegovačka raji doskora odlahnuti.