DJ
| ; BR

o
=== IZLAZI SVAKE NEDJELJE

!

=

JENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU I HERCEGOVINU NA GODINU K 11.—
ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU
FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE I NA ČETVRT

GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA.

PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI »DUBROVNIKA“.
DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA
PISMA NE PRIMAJU SE.

PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM
RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA

PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA.

God. XV.

=

U Dubrovniku 19. avgusta 1906.

Broj 33.

Dubrovnik, 18. avgusta,

Leopold baron Chlumecky, čije je ime
vezano u Dalmaciji sa pojmom intriga, nije
se zadovoljio da gleda svoje ime štampano
samo u državnom šematizmu, nego je s njim
izišao i u širu: javnost. Za sina Johanna ba-
rona Chlumeckog nije u Austriji ništa teško,
a naj manje to, da u ,Neue Freie Presse«
izađe s njegovim potpisom članak o pono-
vnom političkom osvojenju Dalmacije i da
vijest o njegovu izlasku bude raznim listo-
vima brzojavljena. Reklama je sredstvo, ko-
jim se u današnje vrijeme služe ljudi svih

e struka, i mi radi toga ne zamjeramo mladom,
nestrpljivom baronu, što je osjetio potrebu,

da se pored imena očeva i njom posluži,
da na jedamput preskoči nekoliko birokrat-
skih stepenica. Nemamo ništa da kažemo ni

oma suviše providno podmetanje noge  da-

našnjoj dalmatinskoj vladi, jer ne želimo za
nju lomiti koplja, niti želimo da govorimo
0 intrigantskim sposobnostima i moralu dru-

ga bivše firme Kaćanski & Comp., jer je o

tome u našem listu u svoje vrijeme dosta
govoreno. Nas za ovaj mali interesuju samo
riječi toga članka ,vladanje u starom smislu

.nječi“, koje sadržavaju i njegovu cilj. Iza

mladog Chlumeckog mi vidimo čitavu legiju
starih grješnika, koji uzdišu za starim vre-
enom i starim sistemom vladavine i njima

Ph

+

kao opasnim protivnicima svake slobode mi
poklanjamo izvjesnu pažnju, jer u Austriji
oni nijesu bez upliva xi sada kad se ona
sprema da se obuče po naj novijoj modi u
tiho općeg izbornog prava.

Netaktičnost i  nepraktičnost - mladog
barona da u ovom momentu iznosi takovu
misao bila bi stoga jasna, kad ne bi u Au-

oStriji i opće izborno pravo služilo jedino

»Za opsjeniti prostotu“, kad ne bi Austrija
bila država nemogućnosti. Ovako ona po-
staje simptomatična i mi mislimo da je u

- Austriji svašta moguće. Austrijski državnici

teško se opamećuju i mi sumnjamo, da su
oni odista došli do uvjerenja, da se danas

nigdje ne može vladati starim sistemom, a

naj manje u Dalmaciji. Opasnost stoga nije

isključena, da mi u Dalmaciji osjetimo Au-
strijubarona Chlumeckog.

Ali je li moguće da se ona održi, da
svojom voljom slomije narodnu volju? Mi
imamo mnogo razloga da se ljutimo i da
budemo zlobni prema mladom  intrigantu,
ali u ovaj mah ne bismo mu željeli druge
osvete, nego da on preduzme tu ulogu, da
provodi u Dalmaciji stari sistem i da on
pokuša stvoriti od Dalmacije austrofilsku
pokrajinu. Uvjereni smo, da bismo mi bili
oni, koji bismo se na kraju smijali kao što
smo se i mnogo vještijem Handelu smijali.

Austrophobija odista postoji u Dalma-
ciji i ona se ne da lako iskorijeniti. Mi to
priznajemo isto kao što mladi baron priznaje
pogrješke Austrije prema Dalmaciji. Mi što
više tvrdimo, da je ona neminovna poslje-
dica tih pogrješaka. Složan rad Srba i Hr-
vata, koji Chlumeckom izgleda kao sloven-
ska irredenta, ima također svoj temelj u tim
pogrješkama. Simpatija sa jednoplemenici-
ma, koju sin bijele dame zove gravitiranjem
prema Rimu i Cetinju, Zagrebu i Beogradu,
također je prirodna posljedica gravitiranja

Beča prema Berlinu, koje vidimo i osjećamo,

svaki dan, u svakoj prigodi.

Kad budu otklonjeni uzroci, može se
tek onda misliti na pokušaj otklanjanja po-
sljedica. Ovako niko ni na to ne može ni
pomisliti. Ali kao što niko pametan ne traži
od austrijskih Nijemaca da budu nacionalni
eunusi, isto tako ne smije se ni od nas tražiti.
Ako neko misli da je to moguće postići s
vladanjem ,u starom smislu riječi“, ljuto će
«prevariti i sebe i svoje gospodare. Stari si-
stem vladavine je i doveo Dalmaciju do
ovog stanja. Povraćanje tog sistema značilo
bi obnavljanje i povećanje broja uzroka, koje
bi neminovno dovelo do progresivnog po-
većanja posljedica.

Gospoda mogu to oprobati. U ruci im
je. Mi ih mirno čekamo uzdajući se u ne-
pokolebivu svijest narodnu, koja je i jače
napadaje pretrpjela.

Toliko smo smatrali za potrebno da
mirno i bez ljutnje na ove ispade odgo-
vorimo.

Kultura ili pseudo-kultura.

Životna snaga svake zemlje izvire iz njene
materijalne kulture, koja se razvija i raste pro-
porcionelno prema razvitku duševne kulture
njenog stanovništva. Kao dva kotača u nepre-
stanom kretanju jedna je o drugoj ovisna, te
se uzajamno potpomažu i unapređuju; kao što
jedna pretpostavlja i uključuje drugu, a oba-
dvije uporedo sastavljaju prve i jedine uslove
blagostanja, dakle — budućnosti jednog naroda.

U oejenjivanju blagostanja izvjesne zemlje
vidnu ulogu igraju narodni prirast i društveni
moral; — te, ako potonje podredimo savjesnoj
kritici, možemo/ steći tačnu rezultantu životne
snage njenog naroda.

Predimo u pregled prilika na našem uba-
vom Primorju, imajući pred umom ove neobo-
rive istine, koje je iskustvo i historija u stotine
navrata potvrdila, a znanost neoskvrnjenim svo-
jim pečatom sankcionisala.

Narodni prirast na našem Primorju ne
zaostaje, jamačno, za onim sjevernih naroda,
koji su u ovom pogledu najsretniji na evrop-
skom kontinentu. Nego, na žalost, ova narodna
blugodat kod nas je samo prividna. Naš se na-
rod jatomice seli. U Boki Kotorskoj teško je
naići na jednu kuću, koja nema ono barem
jednog člana u zaokeanskim krajevima, a često
prelaze i čitave porodice. Jednaki proces, od
prilike, vrši se po dalmatinskim ostrvima, —
dok je na kopnu isto, premda u manjem stilu.
Ako uzmemo u obzir da se seli samo ono što
je prikladno, podesno i sposobno za rad, ono
što ,puea_ od zdravlja“, — srčika i evijet na-
rodni, lako ćemo shvatiti neminovne posljedice,
koje iz toga nastaju po narodno gospodarstvo
naše uže postojbine.

Tako je — od prilike — i sa društvenim
moralom. Imamo silu sudačkih zgrada, a su-
dačko osoblje danomice se množi, — pa još

uvijek osjeća se oskudica i jednih i drugih.
Statistika kažnjenika pruža nam žalosnu sliku
gdje društveni moral kompensira nepogode na-
rodnog iseljivanja, jer dok je u Boki Kotorskoj
u tom pogledu nešto bolje, u sjevernoj Dalma-
ciji rijetke su porodice, čiji barem jedan pred-
stavnik nije već odsjeo ,s onu stranu“.! Ako
promislimo da je tamnica, po načelima moderne
kriminalistike, naj opasnija škola i rasadnik
nevaljalstva i moralnog truleža, lako ćemo se
uvjeriti o štetnim posljedicama, koje i odovud
po narodno gospodarstvo izviru.

1 Istina, ogroman dio kazana otpada na šumske globe
i ostale političke prekršaje.

Nego gdje bijeda i nevolja vlada, tamo
hara i prostitucija — ova nerazdruživa druga
modernog proletarijala. Mnogo .će se gradsko
dijete nasmješiti ,naj novijoj“, ali — neka zađe
sjevernom Dalmacijom, pa će se uvjeriti da su,
na žalost, čitava sela okužena.

Kad i ne bi bilo onih prvih, dovoljna bi
bila ova potonja činjenica da nam pruži pot-
punu sliku ubogarstva našeg zavičaja."

Ovo su u kratkim potezima posljedice na-
šeg gospodarstvenog truleža; a svaka posljedica

“ima i — svoje uzroke.

Ove žalosne prilike mogu potjecati iz
oskudice materijalnih sredstava, ili — iz nedo-
statka duševne kulture, a često je pravi izvor
u konubiumu ove s onim.

Za riješenje prvog pitanja potrebni su
tačni statistički podaci, kojima mi, na žalost,
ne raspolažemo. Naš javni život — a naše su
novine rječiti obrazac političke naše nezrelosti
— voli debatirati o izbornim okruzima, dijeliti
savjete mandatarima velevlasti, ili pak vješati
se o zvono velike politike, a nikome pak ni na
kraj pameti pretresati i rješavati životna pitanja
zemlje — njene gospodarstvene prilike. Nego i
pored agronomskih i statističnih nedostataka,
ovo se pitanje dA riješiti pomoću klimatskih
prilika i geografskih odnošaja; te ako uz to
uzmemo historiju kao vodilju, ne ćemo se daleko
odmaknuti od pravog suda.

Naš zavičaj uživa jednake blagodati klime
apeninskog poluostrva, a o geografskom polo-
žaju našeg Primorja pravom možemo reći u ši-
rem smislu ono što se kaže o Carigradu. Naše
je Primorje od vajkada bilo gravitalna tačka,
prirodni drum bogatog Istoka i prosvjećenog
Zapada. U ovim pogodnostima leži tumač pro-
livene krvi raznih država pri otimanjo o naše
luke i naše trgovačke drumove; ove pogodnosti
bile su izvor naše prošle veličine, — naše na-
rodne knjige.

Ove prilike nijesu se promijenile; naprotiv
danas su na balkanskom poluostrvu po trgo-
vinu daleko bolja vremena no što su nekada
bila. Jedino izum parne snage naškodio je i
našem zavičaju, kao i ostalim državama na Sre-
dozemnom moru. Ali i ovo nije moglo tako
ubitačno djelovati, tim manje što je naša rodna
gruda — slična norveškim fjordima — od vaj-

> Naš narod, premda u neposrednom doticaju sa 'Tur-
cima, visoko je uvijek cijenio žensku čast. Narodna nam
pjesma pripovijeda o Marku koliko je vina danomice pio,
koliko glava odsjekao, koga oplijenio a kome kuću za-

palio, — i sve su to junačke vrline; ali Marko nema
jeranica, u Marka je samo jedna Ljuba. Ko bi u žensku
čast krenuo morao je u planinu, dok bi ,ženska sramota“
u zidu ozidana oda grijehe.

ON

Kako Poma.

,Pravednik cvjeta kao poma.“
Psal. XCH. 12.

U duhovnome redu nema drveta da ne
ovjeta. Pravednik cvjeta; nepravednik cvjeta.
ako u tvarnome redu tako i u duhovnomu

. Svako drvo rađa po svojim vrstama. Dvoličenje

Ne traje pozadugo; naša će se djela pokazati
slična našijem mislima. Za sve da se Juda
Pretvara apostolom, ali ipak će doći čas da se
Uikaže izdajicom; makar će se Petar tri puta
Odreći svojega Učitelja, ipak će se u Jerusalimu
(kad navrši pedeset dana) ukazati prvijem pro-
Povijednikom Isusova imena i otkupa. Svako
drvo rada po svojim vrstama. »Pravednik evjeta
kao poma.<
i ed
Poma evjeta u pustinji; ovako i prav&dnik.
Sveto čanka Sodoi ve, kaže da je bilo u Elimu
Sedamdeset palama. Obično su samotne pome:;
stere se pustinja među njima. Ovako se jednako
Pravednicima događa. Pravednici nemaju sela,
Nemaju postojbine; oni su samotni na ovomu
m kako palme. Avram ih ne nađe desetak
u Šodomi i u Gomori. ž
Pee je vavijek mlada: ovako i prave-
dnik. Drugijem stablima dođe jadno, erno doba
da požute, i da im lišće otpane; onda, zimi kad
ih noću na mjesecu gledaš, čine ti se strašne
nemani gdje k nebu podižu svoje usahnute po
moleći da ih munjom ne udari i ne upeped.
vako ne poma; ona se sveđ zeleni kako da
nigda ne stara. Pa se ni prah ne može prilijepiti
na nje slavnu kitu u joj mandi ara
u , LI
Taki je pravedni . japi Meta te

a a im
starosti, da požute, d on ne stara, i ako

nje; ali se pravednik drži,

mu tijelo ostari, srce mu je vavijek mlado.
»Bješe Mojsiju sto i dvadeset godina kad umrije,
>i ne bjehu potamnjele oči njegove, niti ga
»snaga izdala.«< A šta ću reći o mladosti i o
snazi Ilije i Ivana u njihovoj starosti ?

Opaki su doista gadni u svojoj starosti ;
kosti su im pune grijeha njihove mladosti, i
oni će sa svojim grijehom ležati u prahu.

Pravedni su »rodni i u starosti, jedri i
»zeleni.... dobijaju novu snagu, podižu se na
“»krilima kao orlovi, trče i ne sustaju, hode i
»ne more se.« Njihov je put »kao svijetlo vi-
»djelo, koje sve većma svijetli dok ne .bude
»pravi dan.« Pravedniku su »bijeli vlasi, ali
»krasni, i čini ti se da mu srebrni opsjev resi
»čestito čelo. Ima brazda na licu, nu su kao
»izrazi njegove milosti i dobrote; sporo stupa,
»ali veličanstveno i svi ga gledaju kao spomen,
»koji govori o prošlosti, i meće svjetlost put
>budućnosti; svak pred njim u sebi nešto osjeća
»što se osjeća kad se gleda stoljetan hrast, koji
>se održa vremenu i oluji.« Samo ovaki starac

može govoriti o sebi: — >Još idem, i nigda ne '

»nazadujem: svaki su mi dan djela to više

»skladnija; svaki mi je dan lašnje ispuniti ono

»što mislim da je pravedno i dobro.« Goethe.
*

Poma je prava: ovako i pravednik. Čokot
se penje svojim lozama, brštan lazi uz drevne
ruševine i uz stoljetna drveta; ne ovako poma;
ona se pravce i visoko diže knebu. Pa i samo
njeno židovsko ime, fama, znači uzdignuta,
prava. ž i S
Drugi ljudi laze poput puževa, i svakoja-
kim se načinima penju eda bi se na visoko
popeli; ali pravednik ne postupa ovako. On ne
zna za gipkoću, pa se i stoga nikomu ne pregiba.
On se ne nameće da bude štogod u svijetu;

ni za priječac ni za zavoj on ne z .; prav je,
što mu je piit put neba. A
Stojte!... Stojte u sebi, u evanđelju, u
vjeri, u Bogu!... Ovaj nam glas dolazi iz po-
stojbine duhovi, i pravednik stoji; samo, jedino
stoji ono što je pravo. Citav svijet ovo vidi, i
haran je pravedniku, jer mu pravednikom do-
lazi svako dobro. Velikaši vam se čine veliki,
što vi klečite; na noge, sinovi Božiji!... Stojte,
ne naslanjajte se na nikoga, i ne će vam se
velikaši činiti veliki. Budite poma a ne sitak,
i ne će više čovjek gospodariti nad vama. Čujte
vapaj svojega brata!...
*

Poma je mnogovrsno korisna: ovako i
pravednik. Arapi kažu da se može poma upotri-
jebiti na šezdeset i šest načina. Ovako je mno-
govrsno koristan pravednik; svaka mu je riječ
korisna, jer je razumljiva, udobna, kratka, pra-
vična i solju začinjena.

Ako te pravednik upita, njegovi te upiti
više uče nego odgovori i govori drugijeh ljudi.
Ako piše, pisma mu i knjige, kako krijepilo,
ulaze u krv naraštaja što ih čita, i njima se
preporađaju narodi.

Ako djeluje, djela mu siječu poput sjekire
što krči put kroz gustu šumu. Pravednik sva-
kom svojom riječju i svakijem svojijem djelom
urazumljuje ljude, i u njima ražiže svještilo
pravde, koje, il se puši, ili je već sasvim uga-
šeno. Ako pak ne govori i ne djeluje, onda
ždrači njegova osoba, i mučaljivo i otajstveno
od zla oslobađa i u dobro uvodi. Gledajte pra-
vednika, o sinovi moje domovine!

Mudar je čovjek koristan; obrtnik, čovje-
koljub koristan je; koristan je koji izumijeva,
otkriva, stvara, ozdravlja, spasava; ali je naj-
korisniji pravednik svojom pravdom. Drugi su

ljudi jela, badem, smokva, čokot, ruža, hrast;

on je poma. 'O vi, što tumarate i lutate grdnom
pustinjom ovoga svijeta patnje i prijevare, gle-
dajte na pravednika; njega Gospod usadi kraj
vode. On je drvo »koje niz potok pušta žile
»svoje, koje ne osjeća kad dode pripeka, nego
»mu se list zeleni, i sušne godine ne brine se,
>i ne prestaje rađati rod.«
* <
Poma kaže df je vrutak blizu: ovako i
ravednik, Putnik idući pustinjom, kad iz da-

eka ugleda pomu, srcu mu u prsima zaigra od
radosti, ne samo zašto će ondje naći urama
i sjene, nu još zašto ondjena blizu nalazi se
vrutak žive vode. Ako se i ne vidi, ima ga, i
putnik će ga naći, što poma od vrutka nije
nigda daleko.

Ovako u pustari ovoga svijeta i života
pravednik kaže da blizu sebe ima Hrista, koji
je izvor vode što teče u život vječni.

Kako poma nije plod pržine, suhoće i
vjetra, što mori; ovako i pravednik' nije pro-
izvod, rod ovoga svijeta, koji je velika, ogromna,
ukupna nepravda. Ako vidiš pravednika, vjeruj
da blizu njega ima i Neki drugi što se ne vidi.
Pravednikov život dokazuje da se javi na ovo-
mu svijetu Hristos, Život, koji bješe u Oca.

Svi oni što sebe namjesnicima Božijim
načinjaju neka me lijepo čuju i neka upamte
moje riječi. Namjesnik Hristov i Božiji na _ze-
mlji nije niko nego pravednik; on živo i na-
ravno svjedoči za Hrista i za Boga kako poma
svjedoči za vrutak žive vode, koji je blizu nje,
sa svim tim da se ne vidi. He

Ni pomazanja, ni rukopolaganja ne kažu
te, čovječe, Božijim namjesnikom, nego jedino
djela pravde u Bogu učinjena.

Ljudevit Vuličević.

3 u