DUBROVNIK IZLAZI SVAKE NEDJELJE CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU 1 HERCEGOVINU NA GODINU K.11 — ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE 1 NA ČETVRT GODINE. SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA. PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI ,DUBROVNIKA“. DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRACAJU. — NEFRANKOVANA PISMA NE PRIMAJU SE. > PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA 1 SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA PRIPOSLANA, IZJAVE 1 JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA. God. XV. U Dubrovniku 2. septembra 1906. Broj 39. Manovre* O manovrama je sad i prirodno govo- rit, jer je njihov zeman, a od šta vakat, od toga i zeman, kaže narod. Za nas Du- brovčane pak, velike oglašene manovre na našem primorju i u Z7interlandu, veoma su znamenite, jer je naš grad s okolicom pro- bran kao zemljište, dapače kao središte ve- likijem vojničkijem vježbama suhoputne i pomorske vojske naše monarhije. S/ vis pa- cem, para bellum obično je značenje ratni- jeh sprava i manovara, ali kadgod može im se primijenit i ona latinska: Quos ego .... kao prijetnja onima, kojima su namijenjene. Ti, kojima se prijeti, mogu bit i unutrašnji i vanjski đaktori. Unutrašnji, sudeći po ma- novrama gdje se vrše, ne mogu bit nego Dalmacija, specijalno južna, a osobito Du- brovnik i njegova okolica. A da je to tako, potvrđuje nam i privremeno pisanje dviju naj glavnijih novina u našoj državi: DV. Fr. Presse i Pester-Lloyd-a. Ali krika tijeh listo- va proti Srpstvu stara je stvar, a po tome i proti Dalmaciji, koja osobitom simpatijom prati dizanje i razvijanje potlačenog i ugro- ženog Srpstva, jer krv nije voda. * Dubrovniku je dakle namijenjeno ono quos ego... i njegovoj okolici, a mi smo na to bili vični, jer, kad god se radilo o ne- .mirima u Boki Kotorskoj a kasnije i u Her- cegovini, vojska je prolazila kroz naš grad i Konavle, jer regbi da nijesmo bili pouzda- ni vlastima, a u Dubrovniku g. 1882 bilo je proglašeno izuzetno stanje, i tad izradio se spisak proskribovanijeh građana, što nije imalo posljedica zbog zdravog razuma poli- tičkog poglavara Rendića. Odavna je Dubrovnik zlamenita tačka na Balkanu, no mi ne ćemo govorit o na- šem gradu za vrijeme republike, nego ćemo se na nj osvrnut, otkad je u sklopu Austrij- ske države. , Odviše nas. ćute“,! rekao je neki stari Dubrovčanin, kad je još Lučine godine? naš grad bio sijelo sastancima i dogovaranju diplomata, pa i u novoj eri počeo se on na glas iznositi. Ta se zlamenitost sve to veće razmicala i širila, dok za buna Bokeškijeh i Hercegovačkijeh gg. 1869, 1876 i 1882 N. Fr. Presse iznese veliko otkriće na javnost označivši Dubrovnik važnom tačkom na Bal- kanu; no ona nije mogla taj naš po prirodi privilegisani položaj konstatovati a da nas ne podbode nazivljući nas leglom nemirnja- ka i još gore, kao što i skoro ta naša pri- jateljica iznese pisaniju mladoga Chlumecko- ga o Dalmaciji, u kojoj ne znaš, ima li više zlobe ili neznanja. Po Chlumeckovome kri- teriju eto nas upravljaju iz Beča ima 100 godina i više, i ta uprava prelazi od oca na sina, kao što eto od oca, bijele dame, pre- lazi u konkretnom slučaju na sina, novoga Parida en miniature, koji se kod nas pro- slavio lakoumnošću i bahatošću, a sad se u Beču raznosi nadrimudrošću. Dakle vidimo da se njegova dinastija ondje utvrđuje, pa nam i prijeti pozlaćenim knutom, i to na ime države. Jadna Austrijo, ako se ne opa- metiš i ne otreseš škodljivijeh umetića! Na- ma taj junak prišiva Austrofobiju, jer se nje- ** Ove retke primili smo od jednog našeg vrlo ugle- dnog prijatelja, te na njih svraćamo pažnju naših čitala- ca, premda se u svemu ne slažemo s pišćevim mišlje- njem. — Pr. Ured. 1 miluju. 2 Kad je Luka Vukalović g. 1857-8 podigao Zupce u Hercegovini. “ 7 gova klika, kao egzekutivni organ bečke ka- marile, istovjetuje s Austrijom. / Razmatrajući sve ovo, još ne vidimo u Beču uglave i usvijesti, nego lutanja u po- | mrčini onijeh, koji bi trebalo da rasvjetljuju staze. I ove nastajne manovre to nam bjelo- dano dokazuju. Sad da pređemo na vanjske faktore. Ni njih nije teško pogoditi, kao eno ti one, kojima su ove vježbe namijenjene. Još od početka ove godine 1906 raz- grajali su se neki listovi po monarhiji na Crnu Goru, biva da ova dobavlja topove, da gradi tvrđave (risum teneatis....), da se vježba, da se sprema i još kojekakvijeh besposlica. Kao tobože da Crna Gora, ne- zavisna državica, nema prava da se vježba i oružava! No ti listovi još pokazaše prstom i na Italiju, tobožnju zamjenicu zaštitnice Rusije, sad zabavljene kod kuće, biva da Italija dariva Crnoj Gori topove i snuje ko- ješta i zlokovari. Ne vidimo, za što bi bio veliki prekršaj: Talijansko darivanje i crno- gorsko primanje topova, kad bi to bilo i istinito, što nije. ,Dar traži uzdarje“, klikću te tice zloslutnice, a to znači da su Crno- gorci dužni poteći u pomoć Italiji u slu- čaju rata. Nama se sviđa da ovo potonje je stvar, koja bi mogla i biti, jer dinastije, Talijanska i Crnogorska, u bliskom su rodu, a interesi njihovijeh naroda ne kose se. Ali svakako to bi bio sporazum između njih za obranu a nikako za napadaj. I evo na naše oči u čem sastoji taj dogovor, ako ga ima. Crna Gora je kopornula putem napretka i pro- svjete; Italiji treba prođe za obrt i trgovinu. Srele su se one u Baru, jer pošto je Crna Gora. došla na more, ne po berlinskom kongresu nego zbog nesređenosti turske dr- žave, prestala je vrijediti ona duhovita riječ knjaza Nikole, po kojoj, Turčin pritisnuvši zemlju a Latinin more, Crnogorcu ne preo- stade nego nebo, da odanle gleda dolje na okolo, kao oro iz timora, kako se lome oblaci. Bar je dakle tačka, gdje su se ruko- vale Italija i Crna Gora. Dosle samo u pro- davaonici naše monarhije kupovala je Crna Gora svoje potrebe, otsle_ hoće i Italija da prodava Crnogorcima. Ništa drugo nego borba za opstanak. Pa zato prijetnje i gro- žnje, parastosi na Visu i brđanima memento po nadahnutijem novinama?! Tad na svijetu ne bi bilo utakmice, pa ni napretka. Stoga na naše oči nastajne su manovre zisposta alla cara vostra Crnoj Gori i Italiji. Nije o- dista pogodio, ko je svjetovao da se razvije toliko veličanstvo manovara uz ubojnu silu na moru i na suhu u nazočnosti samoga Cesara s mnogobrojnom sljedbom i carski- jem sjajem, ako smo ugonenuli značenje či- tave ove ogromne sprave i silnoga troška, koji bi bolje pristojao za kakvu korisnu in- vesticiju u Dalmaciji. Listovi buncaju, istina, i o aneksiji Bo- sne i Hercegovine u ovoj zgodi. Ali mi ci- jenimo da je ovaj čas za to naj nepovoljniji, osim što je to djelo u međunarodnom pravu i zamašaju. Ostaje dakle da smo pogodili značenje ovijeh manovara. Pa nemamo li razloga i za to osuditi naše upravljače iz Beča, kad znamo da to ne će nanijeti koristi monar- hiji, nego štete materijalne i moralne. Mi- lioni će se potrošit, a prazne prijetnje ispu- hati, jer za to ne će prestati radnje u Bar- skoj luci, ni probijanje prorova u Sutormanu za gvozdeni put, a prijateljstvo Crnogorsko- Talijansko uže će se spajati, jer svak hoće da diše i živi. Ko će iz svega toga izvući tanji kraj? To je navlaš Boka Kotorska, koja i tako osiromašena, posve će propasti, jer će se sva trgovina i promet za Crnu Goru navratit na Bar. Istina, gledajuć revers medalje, za Du- brovnik i njegovu okolicu za čas od svega toga biće i nešto koristi, jer će ostat koji most na moru načinjen, gdje će se iskrca- vat vojska, i koji put napravljen, kuda će prolazit, a pasti će suviše i koji novac; no zaisto to će bit mala naknada za izvanrednu skupoću što će stanovništvo osjetit nekoliko dan4 u ovom kraju obično malo .produkti- vnom. I ugled će se našega grada za čas obnovit, i poskočiće, jer gdje obilazi naša i Engleska flota, i gdje svraća Austrijski Ćesar i sastije se s Crnogorskijem. Knjazom,' ako dođe tu su uprte oči cijeloga svijeta... Ali ne obazirući se na kakovu korist za sam Dubrovnik, nego gledajuć na opće trajno blagostanje cijele južne Dalmacije, mislimo da je bilo dobre volje i pameti, gdje je trebalo da bude, naša je država mogla odavna zau- zeti mjesto ,u Crnoj Gori, što sad zaprema Italija. I tad Boka Kotorska, prava pljuća Crnogorska, kako kaže Vl. Đorđević, bila bi pravo disalo za Crnu Goru, a grudi bi joj se širile i pljuća brecala, pa i Dubro- vniku ne bi bilo gore i svoj Dalmaciji. Fatalno je zaostajanje d' une annee, d' une idće, d' une armće, a jaoh ti se o- nima, koji nose posljedice. Mostarsko gradsko vijeće protiv aneksije Bosne i Hercegovine, Mostar, 14/27 avgusta. Danas u 11 sati prije podne održana je vanredna sjednica gradskog vijeća u Mostaru. Prisutni su svi općinski vijećnici. Dnevni je red: Doček Njegova Veličanstva u Trebinju. Općinski tajnik Mayrakis izvješćuje, da je gradskom poglavarstvu juče saopćeno od vlade, da će Njegovo Veličanstvo prilikom voj- ničkih manevara u Dalmaciji doći u Trebinje, te da ga tom prilikom u ime grada Mostara ima pozdraviti deputacija koju će sačinjavati : gradonačelnik, dva podgradonačelnika i četiri člana gradskog vijeća. Dalje pozdraviće Nj. V. tri vjerska poglavara iz Mostara, potpredsjednik eparhijskog savjeta hercegovačke eparhije g. Vo- jislav Šola i rimokatolički provincijal. Gradsko poglavarstvo predlaže, da se osim gradonačelnika i podgradonačelnika izaberu u deputaciju gg. Mujaga Komadina, hadži Husaga Kajtaz, Pero Šantić i Ante Bajtigan. . > Mujaga Komadina javlja se za riječ: Čuo je, da će se prilikom dolaska Nj. V. u našu zemlju podnositi Nj. Velič. neki memoran- dumi koji se odnose na državopravni položaj "Bos. i Here.; uslijed toga namjerni su i Musli- mani, da podnesu svoj memorandum u vjer- skom pitanju, a pošto bi on imao biti član ove muslimanske deputacije, ne može i ne će uisto doba biti član i gradske deputacije. A ako se ni skoje strane nikakvi memorandumi Nj. V. podnositi ne će, u tom slučaju primio bi se, da bude član gradske deputacije, ako bude za to izabran. Vladin povjerenik g. Majeen izjavljuje, da se nikakvi memorandumi ne će podnositi, te da nikakve deputacije od Nj. V. cara ne će biti primljene. G. Pero Santić: Ako pane izbor na mene, da budem član gradske deputacije, izjavljujem, kao član grad. vijeća i kao srpski zastup. da se primam samo pod uslovom, da se nikakovi memorandumi ne primaju, koji bi tangirali dr- žavopravni položaj naše Bosne i Hercegovine, a ako bi sa koje bilo strane iz Bosne i Herce- govine, bilo usmeno ili pismeno, primljeni bili kakovi memorandumi, ili deputacije, unaprijed izjavljuje, da će se od gradske deputacije odvo- jiti, te se priključiti onoj deputaciji, koja bude reagirala na ove memorandume, pa bilo, da taj korak učine Srbi pravoslavni i Muslimani za- jedno, bilo zasebno. Vladin povjerenik ponovo uvjerava i daje svoju riječ i jamči, da nikakove deputacije i me- morandumi primljeni ne će biti od Nj. V. osim mostarske i trebinjske općine i pobrojanih er- kvenih velikodostojanstvenika. Gradonačelnik pita, usvaja li gradsko vi- jeće stanovište g. Komadine i Šantića. Usvaja jednoglasno. Dalje pita gradonačelnik, da li vijeće pri- ma u deputaciju osim gradonačelnika dva pod- gradonačelnika i predložene članove vijeća. Pri- ma jednoglasno. G. Poro Šantić zahtijeva, neka 'se. odmah napiše zapisnik današnje sjednice, te ovjerovi i svakom članu preda po jedan ovjerovljen pri- jepis. Vijeće usvaja. Pošto je zapisnik napisan i pročitan, te usvojen, iserpljen je dnevni red. Značajno je, da su i rimokatolici u općin- skom vijeću usvojili stanovište pravoslavnih i muslimana. Za razjašnjenje Komadinova i Šantićeva prijedloga dodajemo, da su svi ovdašnji muslo- mani i pravoslavni pred tri dana obdržavali konferencije i zaključili, da dadu Caru memo- randum protiv svakog tangiranja državnopra- vnog položaja Bos.i Hercegovine, koji bi valjda po nečijoj inspiraciji, kojoj su dali oduška pri- likom osvećenja ,Vlašićevog“ barjaka u Tra- vniku radi bili, da promijeni nepozvana i ne- znatna manjina Stadlera-Franka (za koje svak zna po čijem naputku rade) plaćenih i zave- denih najamnika. Sve je građanstvo sa naj ve- ćim oduševljenjem pozdravilo ovaj zaključak i priključujemu se. * Ovo je posljedna sjednica u periodi sada- njeg gradskog vijeća, kome mandat ističe 19. septembra 1906. Koliko znamo, do sada nijesu činjene nikakve pripreme za nove izbore. Sukob izmegju vojske. Pišu nam iz Nevesinja: Dne 27. avgusta svadili su se vojnici Česi i Madžari, koji se ovdje na manevrama nalaze. Svađa je prešla u tučnjavu i pravu bitku, pri čemu su učestvovali sa Češke strane 11, 21. i 36. bataljon a sa Madžarske 82. regimenta. Tru- bači su na svoju ruku počeli svirati ,na juriš“, na što je jedan madžarski vojnik zgrabio pušku i počeo pucati oštrijem patronama, te ubio je- dnog vojnika Bosanca, koji je u baraci ležao a nije učestvovao u tučnjavi. Zatijem je nastala trka od oficira, koji su nastojali, da umire voj- sku, što im je jedva za rukom pošlo, jer ni na znak trubin ,Alarum“ nijesu htjeli da presta- nu sa tučnjavom. Osim spomenutog vojnika, koji je mrtav, jednom je Bosaneu razbijena vilica. Sjutradan na 28. avgusta ni jednom voj- niku nije dozvoljeno da izlazi iz barake, nego su čuvani pod stražom od drugih odjeljenja. Povod je svađi nacionalna mržnja. Ubilježite u prilog: ,Jedinstva vojske“. Jugoslovenski kongres. Misli nepopravljivih idealista, koje su u svoje vrijeme mnogi smatrali utopijama, počinju se ostvarivati. Bratimljenje jugoslovenskih knji- ževnika i novinara, koje se s početka manife- stiralo samo na sastancima i u zdravicama, sad je dobilo realnu podlogu. Od osjećaja došli smo na rad. Za uspjeh toga rada utješna je pojava, da mu je udaren temelj u prijestoniđi najpra- ktičnijeg jugoslovenskog plemena. To je vrlo jaka garancija, da će na kongresu usvojena organi- 44