DNOVNIH IZLAZI SVAKE NEDJELJE CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU I HERCEGOVINU NA GODINU K. 11 — ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE.I.NA ČETVRT i GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA, PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI ,DUBROVNIKA“. DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA : PISMA NE PRIMAJU SE. PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA. God. XV. prem U Dubrovniku 16. septembra 1906. Broj 37. Dubrovnik, 15. septembra. Događaji u Zadru i Rijeci zabrinjuju svakog iskrenog rodoljuba. Govor ulice nije prijatan ni u naj mirnijim vremenima, jer on uvijek znači samo strast. naroda. U sadanje vrijeme, u našim prilikama on postaje opa- san, jer trebamo mnogo, vrlo mnogo mu- drosti i uzdržljivosti, da se izvučemo iz teške situacije, u koju su nas stavili naši, italijanski i slovenski, zajednički neprijatelji. Radi toga nas odista čudi držanje itali- janskih prvaka, koji nijesu ustali protiv ovih neumjesnih i neopravdanih demonstracija. Oni, izgleda nam, ne shvaćaju suviše dobro svog položaja i svoje uloge. Zadar i ako je glavni grad. Dalmacije nije Dalmacija. Italijani nijesu svagdje jaki kao u Zadru i kad bi Srbi i Hrvati u cijeloj pokrajini upo- trijebili zadarsku taktiku za naj kraće vrijeme, ne bi u Dalmaciji bilo ljudi, koji bi se pri- znavali Italijanima. Ali Srbi i Hrvati to ne misle učiniti, jer ne će da identifikuju Itali- janstvo s onom italijanskom fukarom, koja je igrala glavnu ulogu u svim demonstraci- jama, jer ne će da ometu vrlo potrebnu slogu slovenskog i italijanskog elementa, jer ne će da priprave uživanje trećemu, koji s planom izigrava i jedne i druge raspaljujući naj niže strasti narodne. "Prst nevidljivog trećeg u ovim doga- đajima se dade vrlo lijepo opipati. Htjelo se s jednim udarcem omesti dvije' stvari — * budući sporazum s Italijanima i sadanji spo- razum s Mađžarima. Ali ni jedno, ni drugo ne smije i ne može uspjeti, jer mislimo da imamo na obje strane dovoljno umnih lju- “di, koje ne mogu zavesti uzvici fanatizovane gomile, koji će smatrati svojom prvom pa- “triotskom dužnosti da se opru ovoj politici niskih osjećaja. Onda ćemo doživjeti, da i riječki septembarski dani imadnu isti rezul- tat kao i zagrebački septembarski dani, re- zultat, koji će biti protivan namjerama i in- teresima inspiratora ovih krvavih dana. Ideji Dranga treba nasuprot staviti ideju zajedničke obrane slovenskog, italijanskog i madžarskog elementa: Tek onda moći ćemo očekivati uspjehe. naše politike i našeg rada. Prikazujući sitne demonstracije kao pogrome ne pomaže se stvari ni slovenskoj, ni ita- lijanskoj. To bi trebalo da zapamte svi naši političari, koji ne će da budu oruđe u ru- pa kama trećega. Pamet mora jednom zavladati mjesto osjećaja, a časovita mržnja mora u- stupiti mjesto vječnoj ljubavi Slovena i Ita- lijana. Spljetska skupština. — Prvi utisci. — U tri godine sastanemo se za dva dana i hoćemo da za to kratko vrijeme pretresemo prošle tri godine. i da odredimo pravac za na- redne tri godine. Na ovoj posljednjoj skup- štini vidjeli smo u punom jeku neumjesnost te tačke naše organizacije. Svak ima mnogo lokalnih i općih stvari da kaže, da ih obrazloži, da stavi izvjesne prijedloge a niko nema vre- mena da ih do kraja sasluša i da o njima razmisli. Stoga je jedino moguće da mi za tri sjednice kritikujemo rad odgovornih faktora, a tek četvrtu i posljednju da posvetimo pravom skupštinskom radu — pretresanju prijedloga, koji potiču iz sredine same skupštine, odnosno iz sredine naroda. Onda dolazimo to toga, da umorni od nekorisne debate radi kojekakvih formalnosti ne dospijevamo da se upustimo u korisnu debatu, nego sve prijedloge bez razmi- šljanja, bez debatiranja jednoglasno usvajamo. Tako je bilo sad, tako će biti uvijek, dok mi ne budemo znali cijeniti vrijeme, dok ne bu- demo više pažnje poklanjali onom što treba da bude, nego onom što je bilo. Svi govornici iz reda konstatovali su opći nemar, a nije pitao, nije govorio o razlozima, zašto je on nastao a još manje o načinima, kako bi se on mogao odstraniti. Pao je samo jedan, jedini razlog — da su stari krivi, što ne ustupaju mjesta “mla- dima, a stari su odgovorili, da se još nijesu uvjerili, imaju li kome ostaviti. I jedni i drugi imaju pravo, i jedni i drugi imaju krivo, jer svi računaju samo s ljudima, a ne s mislima koje ljudi samo predstavljaju. Mi smo vidjeli među starijem mladih po osjećanju i po savre- menosti pogleda na javni život, a među mla- dićima vidjeli smo ljudi sa starim mislima. A ni jedni, ni drugi nijesu bili organizovani. Znači, da ni jednim nije mnogo stalo do vlasti u stranci, da ne rečemo nešto gore, da im nije stalo do misli koju zastupaju. Svi priznajemo princip evolucije, ali ga ne će niko na kon- krektni slučaj da primjeni, svi volimo da kri- tikujemo drugoga ali sami da ništa ne radimo, svi znamo svoju dužnost ali je niko ili malo ko vrši, svi očekujemo komandu od ,kompeten- tnih faktora“, ali se malo ko brine, ko će biti ti kompetentni faktori u buduće. Srpska stranka nalazi se sad u procesu vrenja. U njoj postoje dvije struje i to jedna stara birokratska, druga nova demokratska. Mi nalazimo da je to dobro, da je to napredak, do kog ostale stranke u Dalmaciji nijesu još došle. Iz tog vrenja izaći će srpska stranka podmla- đena. To je više nego sigurno. Demokratska struja mora pobijediti, jer to i prilike i vrijeme zahtijevaju. Ali za to treba vremena i strplje- nja. Stvarati nove organizacije značilo bi po- bjeći s bojnog polja prije bitke, u kojoj je osi- guran brz uspjeh. Samo treba zajednički tražiti lijeka općem nemaru, koji ima vrlo dubokih uzroka u našem vaspitanju, u ambijentu u ko- me živimo, u kome smo odrasli. Međusobno ogovaranje i predbacivanje ne vrijedi, ne dovodi do rezultata, jer mi svi tražimo uzroke samo u ljudima, a ne u prilikama, koje su ljude stvo- rile. Cjepkati i ono malo snage, što je imamo, značilo bi u ovim sudbonosnim trenucima ra- diti protiv same stvari, kojoj svi služimo. Mi radi toga ostavljamo za kasnije vrijeme raspravljanje o uzrocima sadanjeg stanja i o načinu, kako da se ono odstrani, kad upravni odbor u smislu skupštinskog zaključka otvori anketu o tom pitanju. Ova anketa će po našem mišljenju morati dovesti do izmjene organizacije i dopunjenja programa stranke, a o tom će imati da riješi nova skupština, koja se mora što skorije iza dovršene ankete sazvati. U jednoj stranci nijesu sve stvari za ja- vnost. Mi stoga očekujemo otvorenje ankete, da kažemo naše mišljenje o svemu, što u nje- zin opstanak i napredak zasijeca. Za sad samo kažemo da ovakvo stanje ne može i ne smije ostati, da treba osnovnih i brzih reforama. Njih bezuslavno zahtijeva današnje vrijeme. Mišarska proslava. U Šapcu je ovih dana održana jedna ve- ličanstvena slava. Proslavljena je stogodišnjica mišarske bitke, najsjajnijeg momenta u prvom srpskom ustanku. Praunuk velikog vožda imao je dužnost, da u ime kraljevo prisustvuje ovoj veiikoj slavi ratničkog genija Karadorđeva, koji je na Mišaru odnio sjajnu pobjedu nad tri puta brojnijom turskom vojskom. O samoj proslavi dobili smo ovaj izvještaj : Šabac, 25 avgusta. Varoš je lijepo okićena. Svijeta došlo vrlo mnogo. Nj. Kr. Visoč. Prijestolonasljednik Đorđe stigao je ovamo sa pratnjom u 4 sata po podne. Na stanici je bila postavljena baterija sa voj- nom muzikom. Pojava broda pozdravljena je pucanjem iz prangija. Kad je brod prispio, burno ,Živio“ prolamalo je vazduh. Prijestolo- nasljednika je pozdravio preds. okruž. odbora Marko Brajić ovim govorom : ,Uzvišeni Prijestolonasljedniče, puno mi je sree sreće što sam doživio da kao predsjed- nik okr. odbora okr. podrinskog, a na čelu svih predstavnika ovog okruga, pozdravim u ime cijelog naroda njegovog, Vaše Kraljevsko Vi- sočanstvo iskrenom dobrodošlicom pri Vašem prvom stupanju na zemljište ovog okruga, i to baš sada kada je narod ovoga okruga voljan da proslavi najslavnija djela Vašega velikog prađeda i negovih mišarskih drugova. Dobro ste nam došli svijetli Kraljeviću! Živio!“ Na ovaj pozdrav odgovorio je Prijestolonasljednik ovo: Gospodine predsjedniče, Nj. V. Kralj, moj uzvišeni roditelj, spriječen da lično dođe među Svoje podrincee, naredio Mi je da Ga zamijenim u ovim znamenitim svečanostima, koje čine podjednaku čast, kako viteškim precima, tako i zahvalnim potomcima. Stupajući nogom u mjli Mi okrug podrinski, Ja sam vrlo prijatno dirnut vašom dobrodošlicom, na kojoj od srea zahvaljujem i vama i okružnom odboru. Pozdra- vljajući vas u Gospodarevo ime, kličem : živjeli! dragi Nam podrinci“ ! Sa gromkim ,Živio“ ! propraćen je govor Prijestolonasljednikov. Obišavši bateriju i primiv raport komandira baterije, prijestolonasljednik se sa stanice odvezao u varoš, uz burne pozdrave, od mnogobrojnog naroda. Stigav u varoš, svra- tio se u crkvu, gdje Ga je na vratima dočekao vladika sa sveštenstvom. Sa amvona je pozdra- vio prijestolonasljednika vladika Sergije ovim riječima: ,Neka je blagoslovljen, koji dolazi u ime Gospodnje! Vaše Kraljevsko Visočanstvo, sa duhovnom radošću i zadovoljstvom ovaj sveti hram prvovrhovnih apostola Petra i Pavla prima u zagrljaj praunuka voždovog, a nasljednika srpskog prijestola, Kraljevića Đorđa, uzdanicu srpstva i sina prvenca našeg, bogoljubivog Kralja Petra 1. Ova sveta bogomolja uznosiće tople srdačne i blagodarne molitve spasitelju svijeta i čovječanstva, da on svojski božanskom milošću i blagoslovom štiti narodu srpskom Bogom darovanog nam nasljednika Đorđa Ka- rađorđevića, koji je kost od kosti naših, krv od krvi naše, kome i duša poje patriotske pjesme o nekadanjoj srpskoj slavi-i veličini, koju treba povratiti i uveličati uz pripomoć Srba, sviju srpskih pokrajina, koji su u Vaše Kraljevsko Visočanstvo uprli tužne poglede. Bogoljubiva pastva, moja, a Vaši vrli i čestiti građani sta- rodrevnog Drinosavlja a gordoga i ponositog grada Šapca, preko naše skromnosti, a Vašega u Hristu molitvenika, na čelu sveštenstva oba reda, hitam da Vam isporučim radost sviju, a koja je u ovom svečanom trenutku mnogo veća, a oduševljenje mnogo jače i burnije nego ikada, jer nijeste požalili truda da Svojim dolaskom uveličate mišarsku sutrašnju proslavu, koju mi svi sa naj većim strahopočitovanjem očekujemo, jer će tada i duše mučenika div-junaka, sa nama sutra duhovno učestvovati, po saizvoljenju božjem, za vrijeme tužnog pomena. Ovo nabu- jalo oduševljenje i ne nenadmašiva radost na- roda, koji nadimaju grudi sviju nas, od naj manjeg do najvećeg, zasvjedočavaju da su u Vas, Vaše Visočanstvo, upravljeni pogledi sviju sinova ovoga kraja, kod kojih su još i poslije 100 god. svježe svijetle uspomene Vašega pro- slavljenog pretka, slavom uveličanog Karadorđa, koji je prenuo srpski narod iz dubokog ropskog sna, i pobjedom na Mišaru pokazao da je raz- jarenom lavu, kad se bori za svoju slobodu, O porodici Natali-Alleti. Priopćio: Frano Kulišić. U podliscima 84. i 86. broja , Dubrovnika“ iznio je g. P. Kolendić ,Dva priloga srpskoj epigrafiji“, koja je izradio po prepisei između Iva Alleti-Natali i Dum Đura Mattei. Na str. 2. iste prepiske* nalazi se jedan kratki genealoški Pregled porodice Natalić-Aletić pod natpisom »Origine e genealogia della famiglia Natali Al- leti“, Mislim, da će biti za mnoge interesno, ako saopćim ovdje (u srpskom) glavno iz te. genealogije, iz koje mi je i nekoliko riječi bilo nečitljivo, kako n. pr. i samo mjesto, odakle je Nikola Ivanović, od koga ova porodica bilježi švoj izvor. , Pomenuti je Ivanović naime iz Ugarske prešao u Beograd u službu Jovana Petrovića, trgovca, a otale je on okolo godine 1666. došao u Dubrovnik kao trgovac. Kuća postaje kao Natali s njegovim sinom i to po majčinom pre- zimenu, i tako se zvaše kad je bio primljen u * Lettere di B. Giorgio Mattei Proton. Ap. e Cane. in S. Girolamo de Shjavoni in Roma Tomo Primo, conte- nente il carteggio col Sig.e Giovanni Natali Alleti Segr. dell! Ece'ma Repubblica di Ragusa..... pa ž bratovštinu Sv. Lazara god. 1684 ili 1688. Zvao se je di Nicolo Natali. Za razliku od druge obitelji Natali (građanske), koja je samo malo prije bila ubrojena u plemstvo, imao je i na- djevak Alleti, a to za to, što je sama njegova majka bila nećakinja Mare Alojzija Ostili (volg. alera) zvana Mara Aletina, te se tako i Ivan zvao Aletin. Trgovac Nikola Ivanović imao je za ženu Katu, kćer Pava Natalića iz Zatona, a s njome je imao sina Ivana, rođenog 1688. Ivan, sin Nikole Ivanovića, postao je g. 1710. sekretarom dubrovačke republike. Žena mu je bilu Ivana, kći Mata Bandura, dubro- vačkog trgovca, i s njome je imao: Katu, ženu Martula Iva Fačende, Bešu, dumnu u samostanu Sv. Katarine, Mariju i Antuna. Antun, sin Ivana Natalić-Aletića, bio je gekretar dubrovačke republike poslije smrti Martula Fačende (koji je bio vice-sekretar). Žena mu je bila Ane, kći Miha Pier-Frančeska Zuzzeri, s kojom je imao kćer Franu, koja je umrla odmah po krštenju. Pomenuti Antun ostane udovac brzo i opet se oženi za Anu, kćer Pier-Frančeska Stay, udovicu Petra Ohmu- ćevića, s kojom je imao djecu: Iva, Franu 2.gu (umrla kao dijete), Pijera (umro dijete) i Pije- ra 2.ga. ; Ovaj je Antun umro na 6. januara 1774. na uru po ponoća. Na 7. januara bio je poko- pan, a na 12.ga su mu bile svečane zadušnice u Sv. Dominiku. Ivan Luka Frana Volantića izrekao je nad pokojnikom latinski govor. Ivan Natalić-Aletić umro je dneva 26. ja- nuara 1743. Ocjene i prikazi. Josip Onjszkiewicz : Zadnji trzaji. Uspomena 1806-1906. U Dubrovniku 1906 Dubrovačka Hrvatska Tiskara. Ci- jena 70 para. Kao drugu svesku »Slika iz dubr. prošlo- sti odštampao je g. O. iz podliska mjesne »Prave Crv. Hrvatske« ove potonje trzaje nje- kolicine vlastele, da oživu trulu lješinu propale republike. Predmet sam sobom nije baš naj srećnije biran, a g. O. ga je obradio u njekoli- ko pretjeranom simpatijom, kakovu besporno ne zaslužuju oni sumnjivi i dvolični harakteri Dubrovnika u početku devetnaestoga vijeka. Nek ovo, među tim, kojekakovi vodnjikavi »isto- ričari« i besmisleni >kritičari« propovjedničkog stila naših sedmičnih novina, zabliješteni izvje- štačenim i neprirodnim lokalnim patriotizmom, ne shvate kao božem atentat na »sveti« spo- men prošlosti naše, jer je fakat to. Čitajte samo pjesničke sastavke ovijeta tadašnje dubrovačke inteligencije u čast franačkih vođa, čujte nji- hovo »Hosanna« heroju Napoleonu, da ga ma- lo zatim — poslije Milutinovićeva dolaska — blatom pogrda poprskaju, a da pjesničke pro- izvode istoga kalibra s istim ukrasima i jedna- kim redom misli prikažu nosiocu krune nove okupatorke! A u tome su vam sve naše »veli- čine« jednake: Galjuf i Đamanjić, Gvozdenica i Maslać, Grgurević i Higa, Stulići i one preko- morske ptičice, što ih zovu braća Appendini! , Nego i pri biranju izvora nije g. O. bio naj sre- ćnije ruke. Upotrijebio je, prevodeći ih katkad bukvalno, samo »Memorie riguardanti 1 insurre- zione seguita a Ragusa nel 1813 e 1814« (ori- ginal u »Arehiv fiir čsterr. Gesehichte« LXIV, II, s. 545-574, prijevod u »Srđu<), subjektivan spis Frana Bunića, druge ličnosti ustanka i ta- kmaca Kabožićeva! Na suvremene zapise, pri- vatnu prepisku i slične memoare nije se, na ža- lost, g. pisac obazirao. Pa opet u ličnostima u- česnika ustanka ima po gdjekoja griješka, koja nije u skladu, čak ni s tim jedinim izvorom! == O i t 4] u o —— ne