DNOVNIH

IZLAZI SVAKE NEDJELJE

CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU I HERCEGOVINU NA GODINU K. 11 —

ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU

FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE.I.NA ČETVRT
i GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA,

PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI ,DUBROVNIKA“.

DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA
: PISMA NE PRIMAJU SE.

PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM
RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA
PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA.

God. XV.

prem

U Dubrovniku 16. septembra 1906.

Broj 37.

Dubrovnik, 15. septembra.

Događaji u Zadru i Rijeci zabrinjuju
svakog iskrenog rodoljuba. Govor ulice nije
prijatan ni u naj mirnijim vremenima, jer on
uvijek znači samo strast. naroda. U sadanje
vrijeme, u našim prilikama on postaje opa-
san, jer trebamo mnogo, vrlo mnogo mu-
drosti i uzdržljivosti, da se izvučemo iz
teške situacije, u koju su nas stavili naši,
italijanski i slovenski, zajednički neprijatelji.

Radi toga nas odista čudi držanje itali-
janskih prvaka, koji nijesu ustali protiv ovih
neumjesnih i neopravdanih demonstracija.
Oni, izgleda nam, ne shvaćaju suviše dobro
svog položaja i svoje uloge. Zadar i ako
je glavni grad. Dalmacije nije Dalmacija.
Italijani nijesu svagdje jaki kao u Zadru i
kad bi Srbi i Hrvati u cijeloj pokrajini upo-
trijebili zadarsku taktiku za naj kraće vrijeme,
ne bi u Dalmaciji bilo ljudi, koji bi se pri-
znavali Italijanima. Ali Srbi i Hrvati to ne
misle učiniti, jer ne će da identifikuju Itali-
janstvo s onom italijanskom fukarom, koja
je igrala glavnu ulogu u svim demonstraci-
jama, jer ne će da ometu vrlo potrebnu
slogu slovenskog i italijanskog elementa, jer
ne će da priprave uživanje trećemu, koji s
planom izigrava i jedne i druge raspaljujući
naj niže strasti narodne.

"Prst nevidljivog trećeg u ovim doga-
đajima se dade vrlo lijepo opipati. Htjelo
se s jednim udarcem omesti dvije' stvari —
* budući sporazum s Italijanima i sadanji spo-
razum s Mađžarima. Ali ni jedno, ni drugo
ne smije i ne može uspjeti, jer mislimo da
imamo na obje strane dovoljno umnih  lju-
“di, koje ne mogu zavesti uzvici fanatizovane
gomile, koji će smatrati svojom prvom pa-
“triotskom dužnosti da se opru ovoj politici
niskih osjećaja. Onda ćemo doživjeti, da i
riječki septembarski dani imadnu isti rezul-
tat kao i zagrebački septembarski dani, re-
zultat, koji će biti protivan namjerama i in-
teresima inspiratora ovih krvavih dana.

Ideji Dranga treba nasuprot staviti ideju
zajedničke obrane slovenskog, italijanskog i
 madžarskog elementa: Tek onda moći ćemo
očekivati uspjehe. naše politike i našeg rada.
Prikazujući sitne demonstracije kao pogrome
ne pomaže se stvari ni slovenskoj, ni ita-
lijanskoj. To bi trebalo da zapamte svi naši
političari, koji ne će da budu oruđe u ru-

pa

kama trećega. Pamet mora jednom zavladati
mjesto osjećaja, a časovita mržnja mora u-
stupiti mjesto vječnoj ljubavi Slovena i Ita-
lijana.

Spljetska skupština.
— Prvi utisci. —

U tri godine sastanemo se za dva dana i
hoćemo da za to kratko vrijeme pretresemo
prošle tri godine. i da odredimo pravac za na-
redne tri godine. Na ovoj posljednjoj skup-
štini vidjeli smo u punom jeku neumjesnost
te tačke naše organizacije. Svak ima mnogo
lokalnih i općih stvari da kaže, da ih obrazloži,
da stavi izvjesne prijedloge a niko nema vre-
mena da ih do kraja sasluša i da o njima
razmisli. Stoga je jedino moguće da mi za tri
sjednice kritikujemo rad odgovornih faktora, a
tek četvrtu i posljednju da posvetimo pravom
skupštinskom radu — pretresanju prijedloga, koji
potiču iz sredine same skupštine, odnosno iz
sredine naroda. Onda dolazimo to toga, da
umorni od nekorisne debate radi kojekakvih
formalnosti ne dospijevamo da se upustimo u
korisnu debatu, nego sve prijedloge bez razmi-
šljanja, bez debatiranja jednoglasno usvajamo.
Tako je bilo sad, tako će biti uvijek, dok mi
ne budemo znali cijeniti vrijeme, dok ne bu-
demo više pažnje poklanjali onom što treba da
bude, nego onom što je bilo. Svi govornici iz
reda konstatovali su opći nemar, a nije pitao,
nije govorio o razlozima, zašto je on nastao a
još manje o načinima, kako bi se on mogao
odstraniti. Pao je samo jedan, jedini razlog —
da su stari krivi, što ne ustupaju mjesta “mla-
dima, a stari su odgovorili, da se još nijesu
uvjerili, imaju li kome ostaviti. I jedni i drugi
imaju pravo, i jedni i drugi imaju krivo, jer
svi računaju samo s ljudima, a ne s mislima
koje ljudi samo predstavljaju. Mi smo vidjeli
među starijem mladih po osjećanju i po savre-
menosti pogleda na javni život, a među mla-
dićima vidjeli smo ljudi sa starim mislima. A ni
jedni, ni drugi nijesu bili organizovani. Znači,
da ni jednim nije mnogo stalo do vlasti u
stranci, da ne rečemo nešto gore, da im nije
stalo do misli koju zastupaju. Svi priznajemo
princip evolucije, ali ga ne će niko na kon-
krektni slučaj da primjeni, svi volimo da kri-
tikujemo drugoga ali sami da ništa ne radimo,
svi znamo svoju dužnost ali je niko ili malo
ko vrši, svi očekujemo komandu od ,kompeten-
tnih faktora“, ali se malo ko brine, ko će biti
ti kompetentni faktori u buduće.

Srpska stranka nalazi se sad u procesu
vrenja. U njoj postoje dvije struje i to jedna
stara birokratska, druga nova demokratska. Mi
nalazimo da je to dobro, da je to napredak, do
kog ostale stranke u Dalmaciji nijesu još došle.
Iz tog vrenja izaći će srpska stranka podmla-
đena. To je više nego sigurno. Demokratska

struja mora pobijediti, jer to i prilike i vrijeme
zahtijevaju. Ali za to treba vremena i strplje-
nja. Stvarati nove organizacije značilo bi po-
bjeći s bojnog polja prije bitke, u kojoj je osi-
guran brz uspjeh. Samo treba zajednički tražiti
lijeka općem nemaru, koji ima vrlo dubokih
uzroka u našem vaspitanju, u ambijentu u ko-
me živimo, u kome smo odrasli. Međusobno
ogovaranje i predbacivanje ne vrijedi, ne dovodi
do rezultata, jer mi svi tražimo uzroke samo u
ljudima, a ne u prilikama, koje su ljude stvo-
rile. Cjepkati i ono malo snage, što je imamo,
značilo bi u ovim sudbonosnim trenucima ra-
diti protiv same stvari, kojoj svi služimo.

Mi radi toga ostavljamo za kasnije vrijeme
raspravljanje o uzrocima sadanjeg stanja i o
načinu, kako da se ono odstrani, kad upravni
odbor u smislu skupštinskog zaključka otvori
anketu o tom pitanju. Ova anketa će po našem
mišljenju morati dovesti do izmjene organizacije
i dopunjenja programa stranke, a o tom će
imati da riješi nova skupština, koja se mora
što skorije iza dovršene ankete sazvati.

U jednoj stranci nijesu sve stvari za ja-
vnost. Mi stoga očekujemo otvorenje ankete,
da kažemo naše mišljenje o svemu, što u nje-
zin opstanak i napredak zasijeca. Za sad samo
kažemo da ovakvo stanje ne može i ne smije
ostati, da treba osnovnih i brzih reforama. Njih
bezuslavno zahtijeva današnje vrijeme.

Mišarska proslava.

U Šapcu je ovih dana održana jedna ve-
ličanstvena slava. Proslavljena je stogodišnjica
mišarske bitke, najsjajnijeg momenta u prvom
srpskom ustanku. Praunuk velikog vožda imao
je dužnost, da u ime kraljevo prisustvuje ovoj
veiikoj slavi ratničkog genija Karadorđeva, koji
je na Mišaru odnio sjajnu pobjedu nad tri puta
brojnijom turskom vojskom.

O samoj proslavi dobili smo ovaj izvještaj :

Šabac, 25 avgusta.

Varoš je lijepo okićena. Svijeta došlo vrlo
mnogo. Nj. Kr. Visoč. Prijestolonasljednik Đorđe
stigao je ovamo sa pratnjom u 4 sata po podne.
Na stanici je bila postavljena baterija sa voj-
nom muzikom. Pojava broda pozdravljena je
pucanjem iz prangija. Kad je brod prispio,
burno ,Živio“ prolamalo je vazduh. Prijestolo-
nasljednika je pozdravio preds. okruž. odbora
Marko Brajić ovim govorom :

,Uzvišeni Prijestolonasljedniče, puno mi
je sree sreće što sam doživio da kao predsjed-
nik okr. odbora okr. podrinskog, a na čelu svih
predstavnika ovog okruga, pozdravim u ime
cijelog naroda njegovog, Vaše Kraljevsko Vi-
sočanstvo iskrenom dobrodošlicom pri Vašem
prvom stupanju na zemljište ovog okruga, i
to baš sada kada je narod ovoga okruga voljan
da proslavi najslavnija djela Vašega velikog

prađeda i negovih mišarskih drugova. Dobro ste

nam došli svijetli Kraljeviću! Živio!“ Na ovaj
pozdrav odgovorio je Prijestolonasljednik ovo:

Gospodine predsjedniče, Nj. V. Kralj, moj
uzvišeni roditelj, spriječen da lično dođe među
Svoje podrincee, naredio Mi je da Ga zamijenim
u ovim znamenitim svečanostima, koje čine
podjednaku čast, kako viteškim precima, tako
i zahvalnim potomcima. Stupajući nogom u
mjli Mi okrug podrinski, Ja sam vrlo prijatno
dirnut vašom dobrodošlicom, na kojoj od srea
zahvaljujem i vama i okružnom odboru. Pozdra-
vljajući vas u Gospodarevo ime, kličem : živjeli!
dragi Nam podrinci“ !

Sa gromkim ,Živio“ ! propraćen je govor
Prijestolonasljednikov. Obišavši bateriju i primiv
raport komandira baterije, prijestolonasljednik
se sa stanice odvezao u varoš, uz burne pozdrave,
od mnogobrojnog naroda. Stigav u varoš, svra-
tio se u crkvu, gdje Ga je na vratima dočekao
vladika sa sveštenstvom. Sa amvona je pozdra-
vio prijestolonasljednika vladika Sergije ovim
riječima: ,Neka je blagoslovljen, koji dolazi u
ime Gospodnje! Vaše Kraljevsko Visočanstvo,
sa duhovnom radošću i zadovoljstvom ovaj sveti
hram prvovrhovnih apostola Petra i Pavla prima
u zagrljaj praunuka voždovog, a nasljednika
srpskog prijestola, Kraljevića Đorđa, uzdanicu
srpstva i sina prvenca našeg, bogoljubivog
Kralja Petra 1. Ova sveta bogomolja uznosiće
tople srdačne i blagodarne molitve spasitelju
svijeta i čovječanstva, da on svojski božanskom
milošću i blagoslovom štiti narodu srpskom
Bogom darovanog nam nasljednika Đorđa Ka-
rađorđevića, koji je kost od kosti naših, krv od
krvi naše, kome i duša poje patriotske pjesme
o nekadanjoj srpskoj slavi-i veličini, koju treba
povratiti i uveličati uz pripomoć Srba, sviju
srpskih pokrajina, koji su u Vaše Kraljevsko
Visočanstvo uprli tužne poglede. Bogoljubiva
pastva, moja, a Vaši vrli i čestiti građani sta-
rodrevnog Drinosavlja a gordoga i ponositog
grada Šapca, preko naše skromnosti, a Vašega
u Hristu molitvenika, na čelu sveštenstva oba
reda, hitam da Vam isporučim radost sviju, a
koja je u ovom svečanom trenutku mnogo veća,
a oduševljenje mnogo jače i burnije nego ikada,
jer nijeste požalili truda da Svojim dolaskom
uveličate mišarsku sutrašnju proslavu, koju mi
svi sa naj većim strahopočitovanjem očekujemo,
jer će tada i duše mučenika div-junaka, sa
nama sutra duhovno učestvovati, po saizvoljenju
božjem, za vrijeme tužnog pomena. Ovo nabu-
jalo oduševljenje i ne nenadmašiva radost na-
roda, koji nadimaju grudi sviju nas, od naj
manjeg do najvećeg, zasvjedočavaju da su u
Vas, Vaše Visočanstvo, upravljeni pogledi sviju
sinova ovoga kraja, kod kojih su još i poslije
100 god. svježe svijetle uspomene Vašega pro-
slavljenog pretka, slavom uveličanog Karadorđa,
koji je prenuo srpski narod iz dubokog ropskog
sna, i pobjedom na Mišaru pokazao da je raz-
jarenom lavu, kad se bori za svoju slobodu,

O porodici Natali-Alleti.
Priopćio: Frano Kulišić.

U podliscima 84. i 86. broja , Dubrovnika“
iznio je g. P. Kolendić ,Dva priloga srpskoj
epigrafiji“, koja je izradio po prepisei između
Iva Alleti-Natali i Dum Đura Mattei. Na str. 2.
iste prepiske* nalazi se jedan kratki genealoški
Pregled porodice Natalić-Aletić pod natpisom
»Origine e genealogia della famiglia Natali Al-
leti“, Mislim, da će biti za mnoge interesno,

ako saopćim ovdje (u srpskom) glavno iz te.

genealogije, iz koje mi je i nekoliko riječi bilo

nečitljivo, kako n. pr. i samo mjesto, odakle je

Nikola Ivanović, od koga ova porodica bilježi
švoj izvor. ,

Pomenuti je Ivanović naime iz Ugarske
prešao u Beograd u službu Jovana Petrovića,
trgovca, a otale je on okolo godine 1666. došao
u Dubrovnik kao trgovac. Kuća postaje kao
Natali s njegovim sinom i to po majčinom pre-
zimenu, i tako se zvaše kad je bio primljen u

* Lettere di B. Giorgio Mattei Proton. Ap. e Cane. in
S. Girolamo de Shjavoni in Roma Tomo Primo, conte-
nente il carteggio col Sig.e Giovanni Natali Alleti Segr.
dell! Ece'ma Repubblica di Ragusa.....

pa

ž

bratovštinu Sv. Lazara god. 1684 ili 1688. Zvao
se je di Nicolo Natali. Za razliku od druge
obitelji Natali (građanske), koja je samo malo
prije bila ubrojena u plemstvo, imao je i na-
djevak Alleti, a to za to, što je sama njegova
majka bila nećakinja Mare Alojzija Ostili (volg.
alera) zvana Mara Aletina, te se tako i Ivan
zvao Aletin.

Trgovac Nikola Ivanović imao je za ženu
Katu, kćer Pava Natalića iz Zatona, a s njome
je imao sina Ivana, rođenog 1688.

Ivan, sin Nikole Ivanovića, postao je g.
1710. sekretarom dubrovačke republike. Žena
mu je bilu Ivana, kći Mata Bandura, dubro-
vačkog trgovca, i s njome je imao: Katu, ženu
Martula Iva Fačende, Bešu, dumnu u samostanu
Sv. Katarine, Mariju i Antuna.

Antun, sin Ivana Natalić-Aletića, bio je
gekretar dubrovačke republike poslije smrti
Martula Fačende (koji je bio vice-sekretar).
Žena mu je bila Ane, kći Miha Pier-Frančeska
Zuzzeri, s kojom je imao kćer Franu, koja je
umrla odmah po krštenju. Pomenuti Antun
ostane udovac brzo i opet se oženi za Anu,
kćer Pier-Frančeska Stay, udovicu Petra Ohmu-
ćevića, s kojom je imao djecu: Iva, Franu 2.gu

(umrla kao dijete), Pijera (umro dijete) i Pije-
ra 2.ga. ;

Ovaj je Antun umro na 6. januara 1774.
na uru po ponoća. Na 7. januara bio je poko-
pan, a na 12.ga su mu bile svečane zadušnice
u Sv. Dominiku. Ivan Luka Frana Volantića
izrekao je nad pokojnikom latinski govor.

Ivan Natalić-Aletić umro je dneva 26. ja-
nuara 1743.

Ocjene i prikazi.

Josip Onjszkiewicz : Zadnji trzaji. Uspomena 1806-1906.
U Dubrovniku 1906 Dubrovačka Hrvatska Tiskara. Ci-
jena 70 para.

Kao drugu svesku »Slika iz dubr. prošlo-
sti odštampao je g. O. iz podliska mjesne
»Prave Crv. Hrvatske« ove potonje trzaje nje-
kolicine vlastele, da oživu trulu lješinu propale
republike. Predmet sam sobom nije baš naj
srećnije biran, a g. O. ga je obradio u njekoli-
ko pretjeranom  simpatijom, kakovu besporno
ne zaslužuju oni sumnjivi i dvolični harakteri
Dubrovnika u početku devetnaestoga vijeka.
Nek ovo, među tim, kojekakovi vodnjikavi »isto-
ričari« i besmisleni >kritičari« propovjedničkog
stila naših sedmičnih novina, zabliješteni izvje-

štačenim i neprirodnim lokalnim patriotizmom,
ne shvate kao božem atentat na »sveti« spo-
men prošlosti naše, jer je fakat to. Čitajte samo
pjesničke sastavke ovijeta tadašnje dubrovačke
inteligencije u čast franačkih vođa, čujte nji-
hovo »Hosanna« heroju Napoleonu, da ga ma-
lo zatim — poslije Milutinovićeva dolaska —
blatom pogrda poprskaju, a da pjesničke pro-
izvode istoga kalibra s istim ukrasima i jedna-
kim redom misli prikažu nosiocu krune nove
okupatorke! A u tome su vam sve naše »veli-
čine« jednake: Galjuf i Đamanjić, Gvozdenica i
Maslać, Grgurević i Higa, Stulići i one preko-

morske ptičice, što ih zovu braća Appendini! ,

Nego i pri biranju izvora nije g. O. bio naj sre-
ćnije ruke. Upotrijebio je, prevodeći ih katkad
bukvalno, samo »Memorie riguardanti 1 insurre-
zione seguita a Ragusa nel 1813 e 1814« (ori-
ginal u »Arehiv fiir čsterr. Gesehichte« LXIV,
II, s. 545-574, prijevod u »Srđu<), subjektivan
spis Frana Bunića, druge ličnosti ustanka i ta-
kmaca Kabožićeva! Na suvremene zapise, pri-
vatnu prepisku i slične memoare nije se, na ža-
lost, g. pisac obazirao. Pa opet u ličnostima u-
česnika ustanka ima po gdjekoja griješka, koja
nije u skladu, čak ni s tim jedinim izvorom!

==

O
i
t
4]
u

o
 ——

ne